Je li duša besmrtna?
U TIŠINI, prijatelji i obitelj prolaze pored otvorenog lijesa. Ukočeno promatraju tijelo 17-godišnjeg mladića. Njegovi prijatelji iz škole jedva ga prepoznaju. Kemoterapija mu je prorijedila kosu; rak je prouzročio da je drastično smršavio. Je li moguće da je to njihov prijatelj? Prije samo nekoliko tjedana, bio je tako pun planova, pitanja, energije — pun života! Mladićeva majka kroz suze neprestano ponavlja: “Tommy je sada sretniji. Bog je želio da Tommy bude s njim na nebu.”
Ova je ucviljena majka pronašla određenu mjeru nade i utjehe u pomisli da njen sin na neki način još uvijek živi. U crkvi su je učili da je duša besmrtna, da je sjedište osobnosti, misli, sjećanja — sjedište “svojega ja”. Ona vjeruje da duša njenog sina uopće nije umrla; budući da je živo duhovno stvorenje, napustila je njegovo tijelo prilikom smrti i otišla u nebo kako bi bila s Bogom i anđelima.
Kad se dogodi tragedija, čovjekovo se srce očajnički hvata za bilo kakav tračak nade, stoga nije teško uvidjeti zašto je ovo vjerovanje toliko privlačno. Razmotrimo, naprimjer, kako se teolog J. Paterson-Smyth izrazio u The Gospel of the Hereafter (Evanđelje o onom svijetu): “Smrt je beznačajna u usporedbi s onim što dolazi nakon nje — u usporedbi s tim čudesnim, čudesnim, čudesnim svijetom u koji nas uvodi Smrt.”
Diljem svijeta i u mnogim religijama i kulturama, ljudi vjeruju da čovjek posjeduje besmrtnu dušu, svjestan duh koji nastavlja živjeti nakon smrti tijela. Ovo je vjerovanje gotovo univerzalno u tisućama religija i sekti svijeta kršćanstva. To je službena nauka i u judaizmu. Hindusi vjeruju da je atman, ili duša, bio stvoren na početku vremena, da je zarobljen u tijelu prilikom rođenja i da prilikom smrti odlazi u drugo tijelo te tako nastavlja neprekidan krug reinkarnacija. Muslimani vjeruju da duša nastaje zajedno s tijelom i da nastavlja živjeti nakon smrti tijela. Druge vjere — afrički animisti, šintoisti, na neki način čak i budisti — naučavaju nešto slično na tu temu.
Neka uznemiravajuća pitanja
Iako je ideja o besmrtnosti duše neosporno privlačna i gotovo sveopće prihvaćena, ona ipak izaziva neka uznemiravajuća pitanja. Naprimjer, ljudi se pitaju kamo odlazi duša voljene osobe ako ta osoba nije vodila primjeran život. Hoće li se reinkarnirati kao neki niži oblik života? Ili je poslana u čistilište, gdje će biti pročišćavana nekakvim vatrenim postupkom sve dok ne bude smatrana vrijednom da ide na nebo? Ili još gore, hoće li se zauvijek mučiti u gorućem paklu? Ili je duša, kako to uče mnoge animističke religije, duh koji se mora umiriti?
Takva shvaćanja stvaraju tjeskobna očekivanja kod živih. Trebamo li umiriti duhove naših voljenih umrlih kako nam se ne bi osvetili? Očekuje li se od nas da im pomognemo izići iz nekakvog strašnog čistilišta? Ili da jednostavno bespomoćno strepimo pri strašnoj pomisli da se muče u paklu? Ili se prema nekim živim životinjama trebamo ponašati kao da u sebi imaju duše pokojnika?
Pitanja koja se postavljaju u vezi sa samim Bogom nisu ništa manje uznemiravajuća. Naprimjer, mnoge roditelje, poput majke spomenute na početku, isprva tješi pomisao da je Bog “uzeo” k sebi na nebo besmrtnu dušu njihovog djeteta. No samo je pitanje vremena kada će se mnogi početi pitati kakav je to Bog koji bi nanio neku strašnu bolest na nedužno dijete, otrgnuvši ono što je najdraže od ucviljenih roditelja samo zato da bi dijete premjestio na nebo prije reda. Gdje je pravda, ljubav, milosrđe kod takvog Boga? Neki čak dovode u pitanje mudrost takvog Boga. Zašto bi, pitaju oni, mudar Bog isprva stavio sve duše na Zemlju ako sve one naposljetku ionako trebaju živjeti na nebu? Zar to ne bi značilo da je stvaranje Zemlje bilo zaista ogroman uzaludni napor? (Usporedi 5. Mojsijevu 32:4; Psalam 103:8; Izaiju 45:18; 1. Ivanovu 4:8.)
Dakle, jasno je da nauka o besmrtnosti ljudske duše, bez obzira na to u kojem se obliku naučava, izaziva zbunjujuća pitanja, pa čak i nedosljednosti. Zašto? Većina problema povezana je s porijeklom tog učenja. Možda će biti poučno da ukratko istražiš njegove korijene; a možda ćeš se iznenaditi kad saznaš što sama Biblija kaže o duši. Ona pruža daleko bolju nadu za život nakon smrti od one koju obično naučavaju religije svijeta.