Objavitelji Kraljevstva izvještavaju

Biblijske istine nastavljaju se propovijedati u Irskoj

POSLJEDNJIH je godina slikovita zemlja Irska bila pozornicom priličnog meteža. U isto su vrijeme ljudi u Irskoj povoljno reagirali na biblijsku poruku nade koju su im donosili Jehovini svjedoci. To potvrđuju sljedeća iskustva iz Irske.

■ U Dublinu je jedan Jehovin svjedok sa svojom kćerkicom sudjelovao u službi propovijedanja od kuće do kuće. Naišli su na ženu imenom Cathy koja je bila jako zaokupljena svojom brojnom djecom. Svjedok je upitao smije li joj njegova kći, koja je učila propovijedati, prenijeti samo kratku poruku. Cathy je pristala i djevojčica je iznijela jasnu, dobro promišljenu prezentaciju. Cathy je bila impresionirana očiglednom iskrenošću i pristojnošću djevojčice te je uzela biblijski traktat koji joj je ponudila.

Kasnije je Cathy razmišljala o tome kako je njena mlada gošća bila dobro pripremljena i kako se dobro ponašala. “Impresioniralo me što je djevojčica bila u stanju prenijeti tako zanimljivu poruku a da kod toga nije djelovala neprirodno”, rekla je. “Odlučila sam da ću sljedeći put saslušati Jehovine svjedoke kad me posjete.”

U međuvremenu se Cathy preselila u mali gradić na jugozapadu Irske blizu granice pokrajina Cork i Kerry. Nešto kasnije došli su Jehovini svjedoci na njena vrata i ona ih je pozvala unutra. Prihvatila je redovit studij Biblije i sada s nekoliko svoje djece pohađa skupštinske sastanke. Cathy je zahvalna što je ona djevojčica imala iskrenu želju da joj prenese dobru vijest.

■ Na području Tullamorea, Svjedoci su u razdoblju od sedam godina vodili biblijske razgovore sa ženom koja se zove Jean. Ponekad je pokazivala interes i uzimala literaturu, a ponekad je njen interes bio slabiji. Jednog dana, kad je Svjedokinja imenom Frances sa svojom suradnicom posjetila Jean, ona je bila jako odbojno raspoložena. “Što god da smo rekle”, izvještava Svjedokinja, “ona je bivala sve razdraženija. Na koncu nam je rekla neka se gubimo i zalupila vratima.”

Frances se pitala hoće li sljedeći posjeti izazvati sličnu reakciju. ‘Možda više i ne vrijedi posjećivati je ako nije stvarno zainteresirana za poruku’, pomislila je Frances. Međutim, razgovarala je o tome sa svojim suprugom, Thomasom, i on je bio optimističniji. Sljedeći put kad su bili na tom području, opet su posjetili Jean. Bila je prijazna i prihvatila časopise Kulu stražaru i Probudite se! Daljnji posjeti bili su isto tako ugodni, a Thomas i Frances uspostavili su s njom redovit biblijski studij na domu.

Kako je došlo do te promjene? Jean objašnjava da je onda kad je bila tako neprijazna prema Svjedokinjama prije kratkog vremena rodila i tek izašla iz bolnice. Budući da je svoje novorođenče dojila i svoju veću bebu hranila žličicom, svaku je noć spavala samo sat i pol. “Posljednja stvar koju sam onda poželjela”, kaže Jean, “bio je razgovor o religiji.”

U roku od dva mjeseca Jean je posjećivala sve skupštinske sastanke i u roku od četiri mjeseca sudjelovala je u službi propovijedanja. Deset mjeseci nakon što je počela proučavati Bibliju krstila se. Sada joj vlastito iskustvo pomaže u službi. Ona kaže: “Ako naiđem na nekoga tko je vrlo grub, pokušavam imati više razumijevanja. Uvijek to zabilježim. Možda će se situacija promijeniti kad ponovno navratim; dotični će se možda osjećati bolje i biti prijemljiviji.”