‘Brinuti se za svoje ukućane’ — udovoljavati tom izazovu u zemljama u razvoju
Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika.” To je rekao apostol Pavao (1. Timoteju 5:8, St). Dok podizanje obitelji postaje sve teže u bogatim zemljama, u zemljama u razvoju predstavlja još daleko veći izazov.
Naprimjer, u Africi su ekonomske teškoće često opća pojava, a ne izuzetak. Radna su mjesta rijetkost a kad ih se dobije moraju možda i muž i žena raditi kako bi zaradili samo za osnovne životne potrebe. Glave obitelji moraju možda daleko putovati da bi se zaposlili, ostavljajući svoje supruge i djecu mjesecima — ili godinama — same. I pronalaženje prikladnog smještaja može biti teško. Mnoge su afričke obitelji velike; životni je prostor stoga obično skučen i ne pruža ni osnovne udobnosti. Često vladaju nehigijenski uvjeti.
Osim toga, možda su mjesni običaji, dugogodišnje tradicije i popularna gledišta u suprotnosti s duhom Božje riječi, Biblije. Razmotri neke prevladavajuće stavove o braku i djeci. Neke glave obitelji smatraju da su odgovorne samo za plaćanje stanarine i obavezne školarine. Svojim ženama — a ponekad čak i starijoj djeci — prepuštaju brigu za osnovne potrebe kao što su hrana i odjeća.
Osim toga, neki muževi zastupaju gledište “moj je novac moj novac, a tvoj je novac isto moj novac”. To često izaziva srdžbu žena koje same zarađuju. Jedna se žena iz Tanzanije žalila: “Novac se troši na piće, ne na nas ili na djecu. Dijelimo posao, ili mi radimo čak i više, no on uzima sav novac i kaže nam da je njegov — da ga je on zaradio.”
Međutim, kršćani stavljaju Božju riječ ispred mjesne kulture ili popularnog mišljenja. Biblija daje korisne upute u pogledu vođenja brige o obitelji. Naprimjer, ona kaže da “djeca nijesu dužna roditeljima imanja teći nego roditelji djeci” (2. Korinćanima 12:14). Stoga, bogobojazni muževi koji mogu raditi ne prepuštaju zbog lijenosti svojoj ženi ili starijoj djeci da se brinu za hranu i odjeću obitelji; jasno je da tu odgovornost snosi glava obitelji (1. Korinćanima 11:3).
Istina, suprugova zarada možda nije dovoljna da bi udovoljila svim potrebama obitelji. No ako njegova supruga zarađuje novac izvan kuće, kršćanskom suprugu to neće biti krivo. Umjesto toga, ophodit će se prema njoj kao prema ‘drugarici’ koju poštuje (Malahija 2:14). Dakle, on neće bešćutno uzimati njen teško zarađeni novac i rasipati ga ne obazirući se na njene osjećaje. Naprotiv, sa svojom će se ženom ‘zajedno posavjetovati’ i odlučiti kako mogu na najbolji način upotrijebiti svoja sredstva na korist čitave obitelji (Priče Salamunove 13:10, NW). Tamo gdje je to moguće, muž svojoj ženi daje čak određenu mjeru ekonomske slobode, koju je uživala i ‘vrsna žena’ u biblijska vremena (Priče Salamunove 31:10, 11, 16). Slijeđenje biblijskog savjeta u takvim stvarima unapređuje obiteljsku sreću i zadovoljstvo.
Suočiti se s izazovima nezaposlenosti
Razmotri problem nezaposlenosti. Budući da su radna mjesta rijetkost a i plaće niske, mnoge afričke glave obitelji traže posao daleko od kuće — u rudnicima, u tvornicama, na farmama i na plantažama. Ako se kršćanski suprug nađe u takvoj situaciji, vjerojatno će biti odvojen od suobožavatelja i izložen vrlo lošem društvu (Priče Salamunove 18:1, NW; 1. Korinćanima 15:33). Dok njegova obitelj možda nastoji što je moguće bolje izići na kraj s takvom situacijom, vjerojatno će patiti zbog toga što kod kuće nema oca koji bi u duhovnom pogledu preuzimao vodstvo ili pružao emocionalnu podršku. A ironično je što njegova dugotrajna odsutnost može rezultirati upravo onim što se željelo spriječiti — financijskim teškoćama.
Jedna majka kaže: “Suprug je otišao tražiti zlato. Planirao je vratiti se nakon jednog ili najviše dva mjeseca. Vratio se nakon godinu dana! Ostala sam sama sa šestero djece za koje sam se morala brinuti. Tada je trebalo platiti stanarinu. Budući da sam imala zdravstvenih poteškoća, morala sam plaćati i bolničke račune. Trebali smo odjeću i svaki dan smo morali jesti. Nisam imala posao. Bilo je teško. Najteže je bilo brinuti se za djecu u duhovnom pogledu — obiteljski studij, sastanci i služba propovijedanja. Uz Jehovinu smo se pomoć nekako izvukli.”
Čak su se i neke majke osjećale primoranima na više mjeseci napustiti svoje obitelji kako bi radile. Neke zarađuju za život kao putujući trgovci i rijetko su kod kuće. Starija su djeca stoga prisiljena preuzimati roditeljsku ulogu i brinuti se za jelo, za kućanske poslove i čak za odgajanje mlađe braće i sestara. Sudjelovanje u duhovnim aktivnostima trpi. Da, pritisak kojem je izložena obitelj može biti ogroman!
Naravno, kad su ekonomski uvjeti teški, roditelj možda nema nikakvu drugu mogućnost da se brine za svoju obitelj nego da potraži posao daleko od kuće. U biblijska su vremena Jakovljevi sinovi očigledno morali napustiti svoje obitelji kako bi nabavili hranu u Egiptu (1. Mojsijeva 42:1-5). Stoga, kad danas nastanu slične okolnosti, glave obitelji moraju odvagnuti moguće materijalne koristi udaljenog radnog mjesta prema mogućoj duhovnoj i emocionalnoj šteti zbog dugotrajne odvojenosti. Mnoge obitelji radije podnose ekonomske teškoće nego da na duže vrijeme budu odvojene. One imaju na umu Pavlove riječi iz 1. Timoteju 6:8: “Kad imamo hranu i odjeću, ovijem da budemo [za]dovoljni.” (Usporedi Priče Salamunove 15:17.)
Osim putovanja, često postoje i druge mogućnosti. Pokazivanjem inicijative i dosjetljivosti, neki su bili u stanju stvoriti posao nudeći korisne usluge.a (Usporedi Priče Salamunove 31:24.) Ili možda je potrebno prihvatiti neke niže poslove koje drugi smatraju ponižavajućima (Efežanima 4:28). Sâm apostol Pavao ‘radio je dan i noć’ kako drugima financijski ne bi bio na teret (2. Solunjanima 3:8). Današnji kršćanski muževi mogu slijediti taj primjer.
Problemi školovanja
Jedan drugi problem tiče se školovanja. U nekim zabačenim područjima roditelji svoju djecu obično na duže vrijeme pošalju živjeti kod rođaka kako bi im omogućili primjereno školovanje. Kad su odvojena od svojih roditelja, toj je djeci često teško pohađati sastanke ili sudjelovati u službi propovijedanja. Lišeni potrebne stege, lako postanu plijenom loših društava. Neki su zbog toga napustili kršćanski životni put.
Nema sumnje, svjetovno obrazovanje ima svoje prednosti. No Biblija pridaje veću važnost duhovnom obrazovanju, a Bog je odgovornost za pružanje takve poduke povjerio roditeljima (5. Mojsijeva 11:18, 19; Priče Salamunove 3:13, 14). Međutim, ako se dijete na duže vrijeme pošalje od kuće, to će vjerojatno potkopati nastojanja roditelja da ga odgajaju “u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4, NW).b
Kad mjesne mogućnosti za obrazovanje izgleda nisu primjerene, roditelji možda nemaju drugog izbora nego da sami učine sve što mogu kako bi svojoj djeci prenijeli osnovno znanje. Naš “Veličanstveni Podučavatelj”, Jehova, također pruža pomoć (Izaija 30:20, NW). Mjesne skupštine Jehovinih svjedoka nude brojne obrazovne pripreme. Mnoge skupštine imaju razrede za opismenjivanje. Teokratska škola propovijedanja također je korisna priprema kojom se može izoštriti djetetova sposobnost čitanja i jasnog izražavanja.
Uravnoteženo gledište o rađanju djece
Briga za djecu može biti naročito teška kad ih ima mnogo. Roditelji u Africi često kažu da vole djecu; stoga ih imaju koliko god mogu! Iako se djeca možda smatraju izvorom materijalnih sredstava, mnogi roditelji nisu u stanju primjereno se brinuti za mnogo djece.
Naravno, Biblija kaže da su ‘djeca nasljedstvo od Gospodina’ (Psalam 127:3). Međutim, zapazi da su te riječi bile zapisane u razdoblju kad su u Izraelu vladali povoljni uvjeti. Kasnije je zbog teške gladi i rata rađanje djece postalo teretom (Plač Jeremijin 2:11, 20; 4:10). S obzirom na teško stanje koje prevladava u mnogim zemljama u razvoju, odgovorni bi kršćani trebali ozbiljno razmisliti o tome koliko djece mogu realno hraniti, odijevati, udomiti i školovati. Nakon što proračunaju trošak, mnogi bračni parovi odluče da bi bilo najbolje suprotstaviti se tradiciji i ograničiti broj djece.c (Usporedi Luku 14:28.)
Očigledno je da su ovo “vremena teška” (2. Timoteju 3:1-5). Dok se ovaj sustav stvari naglo približava svom neminovnom kraju, nesumnjivo će se povećavati i pritisci kojima su izložene obitelji u zemljama u razvoju. No, pomnim slijeđenjem načela iz Božje riječi, glave obitelji mogu se uspješno brinuti kako za tjelesne tako i za duhovne potrebe svoje obitelji, jer Jehova daje onima koji mu lojalno služe ovo obećanje: “Ne ću te ostaviti, niti ću od tebe odstupiti” (Jevrejima 13:5). Da, kršćani mogu čak i u osiromašenim zemljama uspješno udovoljavati izazovu da se brinu za svoje ukućane!
[Bilješke]
a Vidi članak “Stvaranje poslova u zemljama u razvoju” u izdanju od 22. listopada 1994. našeg popratnog časopisa Probudite se!
b Radi daljnjih pojedinosti vidi “Pitanja čitalaca” u Kuli stražari od 1. srpnja 1983.
c Korisne informacije bile su iznesene u seriji članaka “Planiranje obitelji — globalno pitanje”, koja je objavljena u Probudite se! od 8. lipnja 1993.