Kad se sruče prirodne katastrofe

Accra, Gana, 4. srpnja 1995: Najjače kiše u zadnjih gotovo 60 godina uzrokovale su jake poplave. Nekih 200 000 ljudi izgubilo je sve, 500 000 nije moglo doći do svojih kuća, a 22 osobe su poginule.

San Angelo, Teksas, SAD, 28. svibnja 1995: Tornadi i tuča opustošili su taj grad od 90 000 stanovnika, uzrokujući štetu koja se procjenjuje na 120 milijuna dolara.

Kobe, Japan, 17. siječnja 1995: U potresu koji je trajao samo 20 sekundi poginulo je tisuće ljudi, deseci tisuća bili su ozlijeđeni, a stotine tisuća ostale su bez krova nad glavom.

MI ŽIVIMO u vremenu koje se može nazvati doba katastrofa. Iz jednog izvještaja Ujedinjenih naroda proizlazi da se u razdoblju od 30 godina, između 1963. i 1992, broj poginulih, ozlijeđenih ili raseljenih uslijed katastrofa svake godine povećavao u prosjeku za 6 posto. To turobno stanje navelo je UN da desetljeće 1990-ih proglasi “Međunarodnim desetljećem za smanjivanje prirodnih katastrofa”.

Naravno, prirodna sila — kao što je oluja, erupcija vulkana ili potres — ne dovodi uvijek do katastrofe. To se svake godine događa stotine puta, a da ljudima ne nanese nikakvu štetu. No kad uzme mnogo života i uništi mnogo imovine, onda se s pravom naziva katastrofom.

Izgleda da je porast prirodnih katastrofa neminovan. U knjizi Natural Disasters—Acts of God or Acts of Man? (Prirodne katastrofe — viša sila ili djelo čovjeka?) zapaža se: “Ljudi mijenjaju svoj okoliš, čime postaje skloniji nekim katastrofama, a ponašaju se tako da bivaju izloženiji takvim opasnostima.” U knjizi se iznosi hipotetski primjer: “Blagi potres u naselju straćara sagrađenih od teških nepečenih cigala na padini nekog strmog klanca lako bi se mogao pokazati katastrofom u pogledu broja poginulih i stradalih. No da li je katastrofa prije svega posljedica potresanja tla ili činjenice što ljudi žive u tako nesigurnim kućama na tako opasnom području?”

Za istraživače Biblije postoji još jedan razlog zašto porast prirodnih katastrofa ne iznenađuje. Isus Krist je prije gotovo 2 000 godina prorekao da će, među ostalim, ‘nestašice hrane i potresi u jednom mjestu za drugim’ obilježavati ‘svršetak sustava stvari’ (Matej 24:3, 6-8, NW). U Bibliji je također prorečeno da će tijekom ‘posljednjih dana’ ljudi biti ljubitelji sebe samih, ljubitelji novca, bez prirodne naklonosti i bez ljubavi prema dobrotia (2. Timoteju 3:1-5, NW). Ove osobine često navode čovjeka na to da radi protiv svog okoliša, čime postaje izloženiji prirodnim silama. I katastrofe koje uzrokuje čovjek nusprodukt su društva bez ljubavi u kojem većina mora živjeti.

Budući da se naš planet sve gušće naseljava, da se ljudi svojim ponašanjem izlažu sve većim opasnostima i da se sa Zemljinim resursima sve lošije gospodari, katastrofe će i dalje pogađati ljude. Pružanje pomoći predstavlja izazove, kao što će pokazati sljedeći članak.

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 3]

Gore: Information Services Department, Gana; desno: San Angelo Standard-Times

[Zahvala na stranici 2]

NASLOVNA STRANICA: Maxie Roberts/Ljubaznošću THE STATE