Tajnovitost u ime Boga
NAPAD otrovnim plinom u podzemnoj željeznici u Tokyu, Japan, u ožujku 1995. usmrtio je 12 osoba, otrovao još tisuće i pomogao otkriti tajnu. Religiozna sekta poznata kao Aum Shinrikyo (Vrhovna istina) tajno je sakupila arsenal plina sarina, da bi ga upotrijebila za postizanje svojih misterioznih ciljeva.
Mjesec dana kasnije, eksplozija bombe razorila je federalnu zgradu u Oklahoma Cityu, SAD, i usmrtila 167 osoba. Dokazi izgleda pokazuju da je napad na neki način bio povezan s pat pozicijom vlade i religioznog kulta Ogranka davidijanaca u Wacou, Texas, točno dvije godine prije toga. Tada je poginulo nekih 80 članova kulta. Eksplozija bombe također je otkrila ono što je za mnoge ljude bila tajna: Deseci paravojnih milicijskih grupa sada djeluju u Sjedinjenim Državama, od kojih su barem neke osumnjičene za tajno planiranje protudržavnih akcija.
Kasnije, kako se 1995. približavala kraju, pronađeno je 16 tijela spaljenih osoba u šumovitom predjelu blizu Grenoblea, Francuska. Bili su to članovi Reda Sunčevog hrama, malog religioznog kulta koji je u listopadu 1994. bio na vijestima u Švicarskoj i Kanadi kada je 53 njegovih članova ili počinilo samoubojstvo ili bilo ubijeno. Ali, čak i nakon te tragedije, ova sekta je nastavila djelovati. Do današnjeg dana njeni motivi i ciljevi ostaju obavijeni velom tajnovitosti.
Opasnosti religiozne tajnovitosti
S obzirom na takve pojave, zar je ikakvo čudo da mnogi ljudi sa sumnjom promatraju religiozne grupe? Zasigurno nitko ne želi podržavati tajnu organizaciju — religioznu ili nereligioznu — koja zloupotrebljava njegovo povjerenje i koristi ga za ciljeve s kojima se on ne slaže. Što ljudi ipak mogu učiniti da bi izbjegli upadanje u zamku upletenosti u tajna društva sumnjive prirode?
Očigledno je da će svatko tko razmišlja o članstvu u tajnim društvima mudro postupiti ako se uvjeri u njihove stvarne ciljeve. Treba se čuvati pritiska prijatelja ili poznanika i svaka bi se odluka trebala temeljiti ne na emocijama, već na činjenicama. Zapamti, vrlo će vjerojatno sam pojedinac — a ne nitko drugi — biti pozvan da snosi moguće posljedice.
Slijeđenje biblijskih načela najsigurniji je način da se izbjegnu opasne grupe čiji motivi nisu časni (Izaija 30:21). To uključuje održavanje političke neutralnosti, pokazivanje ljubavi prema drugima, čak i prema neprijateljima, izbjegavanje ‘djela tijela’ i razvijanje plodova Božjeg duha. Iznad svega, pravi kršćani baš poput Isusa ne smiju biti dio svijeta, a to isključuje povezanost sa svjetovnim tajnim društvima (Galaćanima 5:19-23; Ivan 17:14, 16; 18:36; Rimljanima 12:17-21; Jakov 4:4).
Jehovini svjedoci su iskreni istraživači Biblije koji svoju vjeru smatraju vrlo važnom i otvoreno nastoje živjeti u skladu s njom. Širom svijeta oni su dobro poznati kao religiozna grupa koja ‘traži mir i drži se njega’ (1. Petrova 3:11). Stoga njihova knjiga Jehovah’s Witnesses—Proclaimers of God’s Kingdom ispravno primjećuje: “Jehovini svjedoci ni na koji način nisu tajno društvo. Njihova vjerovanja temeljena na Bibliji potpuno su objašnjena u publikacijama koje su svima dostupne. Usto, oni ulažu posebne napore da pozovu javnost da posjete sastanke i da sami vide i čuju o čemu se radi.”
Prava religija definitivno ne pribjegava tajnovitosti. Obožavatelje pravog Boga upućuje se da ne skrivaju svoj identitet niti da prikrivaju namjere koje imaju kao Jehovini svjedoci. Rani učenici Isusa napunili su Jeruzalem svojim učenjem. Oni su izašli u javnost s obzirom na svoja vjerovanja i aktivnost. Jednako je i u slučaju Jehovinih svjedoka danas. Razumljivo, kada diktatorski režimi nepravedno ograniče slobodu obožavanja, kršćani moraju oprezno i hrabro ustrajati u svojoj aktivnosti, pokoravajući se ‘većma Bogu negoli ljudima’, u situaciji koja im je nametnuta zbog njihovog hrabrog javnog svjedočenja (Djela apostolska 5:27-29; 8:1; 12:1-14; Matej 10:16, 26, 27).
Ako si ikada pomislio da bi Jehovini svjedoci mogli biti tajni kult ili sekta, to je vjerojatno bilo zbog toga jer si osobno premalo znao o njima. Mora da je takva situacija bila i kod mnogih u prvom stoljeću.
Dvadeset osmo poglavlje Djela apostolskih govori nam o sastanku u Rimu koji je apostol Pavao imao sa ‘židovskim prvacima’. Oni su mu rekli: “Mi bismo željeli čuti od tebe tvoje poglede, jer nam je za ovu sljedbu jedino poznato da joj se svuda protive” (Djela apostolska 28:16-22, St). U svom odgovoru, Pavao im je “izlagao i svjedočio o kraljevstvu Božjem” i “jedni povjerovaše” (Djela apostolska 28:23, 24, St). Dobivanje činjeničnih informacija što se tiče pravog kršćanstva, bilo je zasigurno za njihovu vječnu korist.
Tako predani svojoj otvorenoj i javnoj službi Bogu, Jehovini svjedoci će biti sretni da mogu otkriti jednostavne činjenice o svojoj aktivnosti i vjerovanjima svakome tko mari za činjenice. Zašto sam ne bi istražio, da bi na taj način bio prikladno informiran o njihovoj vjeri?
[Slika na stranici 6]
Jehovini svjedoci sretni su da mogu otkriti tko su i što rade