Kako zadržati radost u punovremenoj službi
ISPUNJENJE biblijskog proročanstva nedvojbeno pokazuje da živimo u posljednjim danima ovog bezbožnog sustava. Budući da su svjesni toga, sluge Jehove Boga troše onoliko vremena koliko im je to u razumnoj mjeri moguće, šireći dobru vijest o njegovom Kraljevstvu. Preko 600 000 Svjedoka Jehove uredilo je svoj život tako da mogu sudjelovati u punovremenoj službi. Neki od njih su punovremeni objavitelji Kraljevstva koji se zovu pioniri. Drugi su betelski dobrovoljci u centrali Društva Watch Tower ili u njenim podružnicama. Drugi su pak misionari i putujući nadglednici.
Biblija pokazuje da će u posljednje dane biti “kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj” (2. Timoteju 3:1-5, NW). Tekst Biblije na grčkom koristi izraz koji se može prevesti kao “određena vremena brutalna”. Dakle, u naše vrijeme nitko ne bi trebao očekivati život bez problema. Nekim kršćanskim propovjednicima problemi izgledaju tako ozbiljni da se možda pitaju: ‘Mogu li nastaviti s punovremenom službom ili moram prekinuti?’
Kakve situacije mogu navesti nekoga da preispita svoju situaciju kao pionir, betelski dobrovoljac, putujući nadglednik ili misionar? Možda postoji ozbiljni zdravstveni problem. Možda ostarjeli ili nemoćan rođak treba stalnu njegu. Možda vjenčani par osniva obitelj. Svatko tko prekida punovremenu službu iz takvih razloga i zbog biblijskih obaveza ne mora imati osjećaj srama jer je učinio takvu promjenu.
Međutim, što ako netko planira prekinuti punovremenu službu jer nema radosti? Možda neki pionir nailazi na slab odaziv u svojoj službi, pa se pita: ‘Zašto da nastavim sa samopožrtvovnim načinom života kad tako malo ljudi sluša?’ Možda neki betelski dobrovoljac nije baš sretan sa svojim zaduženjem. Ili može biti da slabo zdravlje koje stalno muči neku osobu, ali ne u toj mjeri da bi onemogućilo pionirsku službu, na kraju razori radost te osobe. Kako takvi pojedinci mogu zadržati svoju radost? Razmotrimo što kažu neki iskusni sluge.
Izlaziti na kraj s razočaranjem
Anny, koja dolazi iz Švicarske, pohađala je 1950. Biblijsku školu Gilead Društva Watchtower. Radovala se misionarskom zaduženju u nekoj zemlji izvan Evrope. Kada je ponovno dodijeljena na betelski zadatak u Evropi, Anny je bila razočarana. Usprkos tomu, prihvatila je svoj zadatak u Prevodilačkom odjelu i još uvijek radi taj posao. Kako je svladala razočaranje? “Bilo je, i još uvijek ima, puno posla koji treba obaviti. Moji osjećaji i želje nisu toliko važni koliko je važan posao”, objašnjava Anny.
Ako smo razočarani svojim zadatkom, možda možemo razvijati Annyn stav. Naša osobna želja nije najvažnija. Najvažnije je to da sve različite obaveze koje su povezane sa širenjem poruke Kraljevstva budu dobro izvršene. U Pričama Salamunovim 14:23 kaže nam se da “u svakom trudu ima dobitka”. Bez obzira na to koji zadatak nam je povjeren, ako ga vjerno izvršavamo to pridonosi obavljanju djela Kraljevstva. A možemo imati i veliko zadovoljstvo — da, radost — u tom od Boga danom djelu. (Usporedi 1. Korinćanima 12:18, 27, 28.)
Slagati se s drugima
Punovremena služba uključuje bliski kontakt s ljudima svih vrsta — u službi propovijedanja, u Betelu, u misionarskom domu ili posjećujući jednu skupštinu za drugom kao putujući nadglednik. Dakle, radost ovisi u velikoj mjeri o tome da li se dobro slažemo s drugima. Međutim, ‘brutalna vremena’ prorečena za ove posljednje dane vrše velik pritisak na međuljudske odnose. Kako neki sluga može izbjeći da izgubi radost, čak i ako ga netko uznemiri? Možda možemo nešto naučiti od Wilhelma.
Wilhelm je 1947. postao član jedne betelske obitelji u Evropi. Nakon toga je neko vrijeme proveo u pionirskoj službi i u službi putujućeg nadglednika. “Ako moja supruga i ja vidimo stvari za koje smatramo da nisu ispravne ili koje nas osobno brinu, kažemo Jehovi kako se osjećamo i onda stvari prepustimo njemu da ih riješi”, objašnjava Wilhelm (Psalam 37:5).
Možda si i sam imao problema s ponašanjem nekog sukršćanina koji ti je rekao nešto bez poštovanja ili nepromišljeno. Ne zaboravi da se svi mi mnogo puta spotičemo u našem govoru (Jakov 3:2). Stoga zašto ne iskoristiti tu situaciju da bismo se približili “Slušaču molitve”? (Psalam 65:2, NW). Razgovaraj o toj stvari s Jehovom, a zatim je prepusti u njegove ruke. Ako Bog bude želio učiniti promjene, učinit će ih. Oni koji žive u misionarskom domu trebali bi to zadržati na umu ako se nađu pod takvom vrstom stresa, jer će im to pomoći da zadrže svoju radost u Jehovinoj službi.
Kad je zdravlje loše
Malo ljudi ima konstantno dobro zdravlje. Čak i oni koji su u takozvanom cvijetu mladosti mogu biti pogođeni depresijom ili bolešću. Slabo zdravlje prisiljava neke da prekinu punovremenu službu, ali nakon toga oni izvrsno obavljaju zadatak kao objavitelji Kraljevstva. Međutim, drugi mogu nastaviti s punovremenom službom unatoč lošem zdravlju. Naprimjer, razmotri slučaj Hartmuta i Gislind.
Hartmut i Gislind su bračni par koji su 30 godina proveli kao pioniri, misionari i u putujućoj službi. Oboje su pretrpjeli napade ozbiljnih bolesti zbog kojih su ponekad bili fizički i emocionalno iscrpljeni. Usprkos tomu, obavljaju izvrstan posao i mogu ohrabrivati druge koji proživljavaju slične kušnje. Koji savjet oni pružaju? “Gledaj na budućnost, a ne na prošlost. Najbolje iskoristi svaku situaciju. Svaki će dan možda donijeti samo jednu priliku da se hvali Jehovu. Iskoristi tu priliku i uživaj u njoj.”
Razmotri primjer Hannelore. Uznemiravala ju je bolest koja se stalno ponavljala za vrijeme 30 godina koje je provela kao pionir, misionar, u putujućoj službi sa svojim suprugom i u betelskoj službi. Hannelore kaže: “Koncentriram se na sporno pitanje koje je izazvao Sotona — da ljudi služe Jehovi samo onda kada im je to lako činiti. Ustrajanjem u kušnjama mogu imati udio u dokazivanju da Sotona nije u pravu.” To može biti jaka motivacija. Ne zaboravi da je tvoja osobna lojalnost Jehovi, kada je pod ispitom, njemu važna (Job 1:8-12; Priče Salamunove 27:11).
Kad pokušavaš donijeti uravnoteženu odluku u pogledu svog zdravlja, uzmi u obzir dva obilježja proročanstva Isusa Krista o svršetku sustava stvari. Isus je prorekao pošasti u jednom mjestu za drugim. Također je rekao: “Propovijediće se ovo evangjelje o carstvu po svemu svijetu” (Matej 24:3, 14; Luka 21:11). Isus je znao da će se u posljednje dane njegovi sljedbenici boriti s bolešću. No on je jasno znao da će djelo propovijedanja vršiti ne samo ljudi dobrog zdravlja nego i pojedinci koji imaju ozbiljnu bolest. Ako možemo nastaviti s punovremenom službom unatoč slabom zdravlju, Jehova neće zaboraviti ljubav koju pokazujemo za njegovo ime (Jevrejima 6:10).
Zadržati radost unatoč ravnodušnosti ljudi
Na naš stav može utjecati reakcija ljudi na djelo propovijedanja o Kraljevstvu. “Čak je i pionirima teško započeti razgovor sa stanarom”, kaže jedan iskusan propovjednik. “Svi se mi moramo boriti da bismo zadržali svoju radost.” Da, ravnodušnost ljudi može umanjiti našu radost u službi propovijedanja. Stoga, kako može pionir, koji redovito nailazi na nezainteresiranost, zadržati svoju radost? Iskusni propovjednici pružaju sljedeće prijedloge koji su isprobani i ispitani.
Ravnodušnost predstavlja izazov, ali ne mora značiti i poraz. Nezainteresiranost koja uzima maha sama po sebi nije razlog za prekidanje punovremene službe. Svoju radost možemo zadržati unatoč ravnodušnosti ako odvojimo odgovarajuće vrijeme za marljivo proučavanje Pisama. Ona nas ‘za svako dobro djelo pripravljaju’, a to uključuje i govorenje onima koji se oglušuju na dobru vijest (2. Timoteju 3:16, 17). Iako ljudi nisu željeli slušati proroka Jeremiju, njega to nije zaustavilo (Jeremija 7:27). Kad proučavamo Bibliju uz pomoć kršćanskih publikacija, možemo izvući veliku korist ako obratimo pažnju na misli koje jačaju našu vjeru i pomažu nam izlaziti na kraj s ravnodušnosti.
Polazeći od činjenice da je ravnodušnost izazov, ispitajmo svoj stav prema onima kojima propovijedamo. Zašto su ravnodušni? Naprimjer, jedan razlog zašto ravnodušnost uzima maha u dijelovima Evrope jest žalostan izvještaj o prošlosti krive religije. Ljudi više ne smatraju da religija ima neko mjesto u njihovom životu, niti žele imati bilo što s njom. Mi moramo biti fleksibilni, razgovarajući s ljudima o stvarima koje ih pogađaju, kao što je nezaposlenost, zdravlje, kriminal, netolerancija, okoliš i prijetnja rata.
U svojim uvodnim riječima upućenim stanaru, možemo spomenuti neku mjesnu zanimljivost. Dietmar je to pokušao učiniti kad je propovijedao u selu gdje je imao malo uspjeha. Jedan je stanovnik spomenuo da se dan prije toga u selu dogodila tragedija. Nakon toga, Dietmar je na svakim vratima izrazio iskreno žaljenje zbog te tragedije. “Odjednom su ljudi počeli razgovarati”, rekao je. “Tragedija je svima bila u mislima. Tog dana imao sam mnogo dobrih razgovora jer sam pokazao zanimanje za njihov život.”
Mi trebamo ljudima dati svjedočanstvo o Kraljevstvu gdje god ih pronađemo. Neformalno svjedočenje može uroditi plodom, a mi se možemo poučavati toj aktivnosti koristeći prijedloge ponuđene u publikacijama temeljenim na Bibliji. Kada uputimo stanaru nekoliko prijateljskih riječi ili mu ostavimo primjerke časopisa Kule stražare i Probudite se! to može rezultirati radošću. Ako smo napravili ponovne posjete i započeli voditi biblijski studij s nekom zainteresiranom osobom, možda možemo dobiti preporuku ako pitamo: “Znate li još nekoga tko bi volio proučavati Bibliju?” To bi moglo dovesti do uspostavljanja još jednog biblijskog studija kod kuće. U svakom slučaju, budimo i nadalje pozitivni, oslanjajući se u molitvi na Jehovu i ne dopuštajući ravnodušnosti da nas obeshrabri.
Ohrabrenje od drugih
Jürgen i Christiane su više od 30 godina proveli u pionirskoj i putujućoj službi. Jednom su imali zadatak koji je uključivao propovijedanje u području gdje je većina ljudi bila ravnodušna i tvrdokorna. Kako li su Jürgen i njegova supruga žudjeli za ohrabrenjem! No, iz nekog razloga, drugi u skupštini nisu reagirali na njihovu potrebu.
Tako Jürgen zna iz iskustva da “neki pioniri imaju teška razdoblja. Trebaju više ohrabrenja od starješina i drugih objavitelja.” Bog je rekao Mojsiju da hrabri i jača Jozuu (5. Mojsijeva 3:26-28). I kršćani bi trebali biti izvor ohrabrenja jedni drugima (Rimljanima 1:11, 12). Objavitelji Kraljevstva mogu hrabriti one koji su u punovremenoj službi izgrađujućim riječima i povremeno sudjelujući s njima u službi.
Radost Jehovina — naša utvrda
Kršćani koji su proveli većinu svog života kao pioniri ili misionari, služeći u Betelu ili posjećujući skupštine u putujućoj službi otkrili su da je većina problema kratkog vijeka, no neki su dugotrajni. No niti tih nekoliko problema, koji izgledaju kao da nikad neće nestati, ne bi nas trebalo lišiti radosti. Ramon, koji služi na stranom dodijeljenom području preko 45 godina, predlaže da kad god nas problemi ražaloste, “trebamo razmišljati o mnogim blagoslovima koje imamo i o tisućama drugih koji doživljavaju veće poteškoće”. Zaista, patnje doživljavaju naši suvjernici širom svijeta, a Jehova se zaista brine za sve nas (1. Petrova 5:6-9).
Dakle, ako nam naše osobne okolnosti dozvoljavaju da sudjelujemo u punovremenoj službi i ostanemo u njoj, zadržimo radost, oslanjajući se na svog nebeskog Oca. On jača svoje sluge, a svi mi trebamo upamtiti da je ‘radost Jehovina naša utvrda’ (Nehemija 8:10, NW).
[Slika na stranici 21]
“Moji osjećaji i želje nisu toliko važni koliko je važan posao”
[Slika na stranici 22]
“Kažemo Jehovi kako se osjećamo i onda stvari prepustimo njemu”
[Slike na stranici 23]
“Najbolje iskoristi svaku situaciju. Svaki će dan možda donijeti samo jednu priliku da se hvali Jehovu”
[Slika na stranici 23]
“Ustrajanjem u kušnjama mogu imati udio u dokazivanju da Sotona nije u pravu”
[Slike na stranici 24]
“Neki pioniri imaju teška razdoblja. Trebaju više ohrabrenja od starješina i drugih objavitelja”
[Slika na stranici 24]
“Trebamo razmišljati o mnogim blagoslovima koje imamo”