Jesu li sve vrste pritužbi i prigovora loše?
Koje su neugodnosti bolnije od onih na koje se ne možemo žaliti? — Marquis de Custine (1790-1857)
DVIJE je godine podnosila seksualno napastovanje od jednog kolege na poslu. Kada se žalila, to je dovelo do verbalnog zlostavljanja te je naišla na hladno ignoriranje. Potisnuti stres štetno je djelovao na njezino zdravlje, ali što je mogla učiniti? Slično tome, jedan je učenik, koji je bio najbolji u svom razredu, bio izbačen iz škole zato što mu savjest nije dozvoljavala da sudjeluje u vježbama borilačkih vještina koje je zahtijevala škola. Oboje su smatrali da im je učinjena nepravda, no jesu li se trebali žaliti? Da su se žalili, jesu li mogli očekivati da će dobiti pomoć ili bi time samo još pogoršali situaciju?
Pritužbe poput ovih i nekih drugih uobičajene su u današnje vrijeme, budući da živimo među nesavršenim ljudima u svijetu koji sasvim sigurno nije idealan. Pritužbe i prigovori obuhvaćaju čitav niz povoda, počevši od pasivnog izražavanja nezadovoljstva, tuge, boli ili srdžbe zbog neke situacije pa sve do službene tvrdnje usmjerene protiv neke osobe. Većina ljudi radije izbjegava izražavati pritužbe, prigovore te konfrontacije s drugima; pa ipak, mora li čovjek uvijek šutjeti? Kakvo je biblijsko gledište o tome?
Loše posljedice na samu osobu i na druge
Nema dvojbe o tome da je kroničan prigovarački duh štetan i Biblija ga osuđuje. Osoba koja stalno prigovara nanijet će sama sebi štetu u fizičkom i duhovnom pogledu te će stvoriti neprilike onima koji su predmet njenog prigovaranja. Govoreći o ženi koja stalno prigovara, jedna biblijska poslovica kaže: “Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su” (Priče Salamunove 27:15). Prigovaranje usmjereno protiv Jehove ili neke od njegovih priprema naročito zaslužuje prijekor. Kada je nacija Izrael prigovarala zbog mane koja im je čudom omogućena dok su 40 godina putovali kroz pustoš, nazivajući je ‘bijednim jelom’, Jehova je poslao otrovne zmije da bi kaznio prigovarače koji nisu pokazivali poštovanje, te su mnogi od njih umrli (4. Mojsijeva 21:5, 6, St).
Osim toga, Isus je svoje sljedbenike savjetovao da ne prigovaraju zbog ‘truna’ nedostataka koji zapaze kod svojih bližnjih, već da itekako budu svjesni većeg “brvna” u obliku mana koje oni sami imaju (Matej 7:1-5). Na sličan je način Pavao prekorio one koji osuđuju (što je jedan oblik prigovaranja) druge, rekavši da ‘nemaju isprike, budući da oni običavaju činiti isto’. Ova nas upozorenja protiv prigovaranja trebaju potaknuti da ne budemo bespotrebno kritični te da ne razvijamo prigovarački duh (Rimljanima 2:1, St).
Treba li osuditi svaku vrstu pritužbi i prigovora?
Trebamo li stoga zaključiti da sve oblike pritužbi i prigovora treba osuditi? Ne, ne trebamo. Biblija pokazuje da je svijet u kojem živimo prepun mana te da ima mnogo nepravdi koje s pravom zahtijevaju ispravku. Isus je u jednoj usporedbi spomenuo nekog nepravednog suca koji je preko volje dosudio pravdu jednoj potištenoj udovici zato da mu “jednako ne dolazi i ne dosadjuje” (Luka 18:1-8). U nekom pogledu i mi možda moramo biti ustrajni u svojim pritužbama dok se ne ispravi ono što je neispravno.
Nije li nas Isus, time što nas je ohrabrio da molimo za to da dođe Božje Kraljevstvo, pozvao da jasno uvidimo nedostatke ovog sadašnjeg svijeta te da ‘povičemo’ Bogu za pomoć? (Matej 6:10). Kada je “tužba” zbog zlobe drevne Sodome i Gomore doprla do njegovih ušiju, Jehova je poslao svoje glasnike kako bi ‘vidjeli da li su stanovnici Sodome i Gomore doista činili kako to kazuje o njima tužba’ te da bi popravili situaciju (1. Mojsijeva 18:20, 21, Šarić). Na olakšanje onih koji su mu se žalili, Jehova je nakon toga ispravio situaciju tako što je uništio dva grada i njihove nemoralne stanovnike.
Kršćanska skupština
Treba li biti drugačije među braćom unutar kršćanske skupštine? Kršćani, iako su nesavršeni muškarci i žene, usrdno nastoje u miru i jedinstvu služiti Bogu. No ipak, i među njima dolazi do situacija koje u određenoj mjeri pružaju povod za prigovor i koje zahtijevaju da ih se popravi. U prvom stoljeću se ubrzo nakon Pentekosta u skupštini pomazanika pojavio jedan problem. Mnogi su novoobraćeni kršćani ostali u Jeruzalemu kako bi primili daljnju poduku i ohrabrenje. Organizirano je dijeljenje zaliha hrane kojima su raspolagali. Međutim, “podigoše Grci viku na Židove što se njihove udovice zaboravljahu kad se dijeljaše hrana svaki dan”. Apostoli nisu one koji su prigovorili osudili kao buntovnike, već su umjesto toga poduzeli korake kako bi popravili situaciju. Da, osobe koje imaju odgovornost nadgledavanja u skupštini ponizno će saslušati razumne prigovore koji su izneseni s doličnim poštovanjem i u ispravnom duhu te će postupiti odgovarajuće tome (Djela apostolska 6:1-6; 1. Petrova 5:3).
Uputiti odgovarajućem autoritetu
Jesi li iz gore navedenih primjera zapazio da pritužbe i prigovore treba iznijeti u ispravnom duhu te ih treba uputiti odgovarajućem autoritetu? Naprimjer, bilo bi besmisleno da se netko žali policiji zbog toga što je opterećen teškim porezom ili sucu zbog svojih fizičkih bolesti. Stoga bi jednako tako bilo neprikladno iznositi prigovor zbog neke situacije, bilo unutar bilo izvan skupštine, osobi koja nije niti u položaju niti u mogućnosti da pomogne.
Danas u većini zemalja postoje sudovi i drugi odgovarajući nadležni organi kojima se netko može obratiti u nadi da će dobiti određenu pomoć. Kada se učenik spomenut na početku članka žalio sudu, suci su presudili u njegovu korist te je bio ponovno primljen uz ispriku koju mu je uputila škola. Slično tome, radnici koja je bila seksualno napastovana pomogao je sindikat zaposlenih žena. Primila je ispriku od odbora škole. Njezini su poslodavci poduzeli neke mjere kako bi spriječili seksualno napastovanje.
No, ne treba očekivati da će sve pritužbe i prigovori imati takav ishod. Mudri je kralj Salamun realno primijetio: “Što je krivo ne može se ispraviti” (Propovjednik 1:15). Trebali bismo shvatiti da neke stvari jednostavno moraju čekati da ih Bog popravi u vrijeme koje je on sam odredio.
[Slika na stranici 31]
Starješine slušaju razumne prigovore te postupaju odgovarajuće tome