Da li je planeta Zemlja osuđena na propast?

BLIŽI se kraj 20. stoljeća i početak 21. stoljeća. U takvoj situaciji sve veći broj onih ljudi, koji inače malo ili uopće ne mare za proročanstva o propasti, pita se da li je na pomolu neki događaj koji će biti od presudne važnosti za svijet.

Možda si zapazio u novinama i časopisima članke koji govore o tome — čak i cijele knjige na tu temu. Da bismo vidjeli s kakvim će razvojem događaja započeti 21. stoljeće, moramo pričekati. Neki ljudi ukazuju na to da će svršetak 2000. godine predstavljati samo prijelaz iz jedne godine u drugu (ili iz jedne minute u drugu, iz 2000. u 2001) i da vjerojatno neće doći ni do kakve veće posljedice. Mnoge ljude više zabrinjava dugoročna budućnost naše planete.

Jedno proročanstvo koje se danas sve češće spominje kaže da je u određenom trenutku — bilo u bliskoj bilo u dalekoj budućnosti — i sama planeta Zemlja osuđena na potpuno uništenje. Uzmimo za primjer samo nekoliko takvih mračnih proročanstava.

U svojoj knjizi The End of the World—The Science and Ethics of Human Extinction (Kraj svijeta — znanost i etika ljudskog istrebljenja), koja je prvi put izdana 1996, pisac i filozof John Leslie nudi tri mogućnosti o tome na koji bi način ljudski svijet mogao nestati sa Zemlje. On najprije pita: “Da li bi sveopći nuklearni rat mogao značiti kraj za ljudski rod?” Zatim dodaje: “Daleko vjerojatniji scenarij mogao bi biti istrebljenje zbog posljedica radijacije: različitih vrsta raka, slabljenja imunološkog sustava i time nekontroliranog širenja zaraznih bolesti ili brojnih anomalija kod novorođenčadi. Također bi moglo doći do uništenja mikroorganizama koji su važni za zdravlje okoliša.” Treća mogućnost koju g. Leslie iznosi jest to da bi u Zemlju mogla udariti kometa ili asteroid: “Među onim kometama i asteroidima čije su putanje takve da bi jednog dana mogli udariti u Zemlju izgleda da ima otprilike dvije tisuće onih s promjerom od jednog do deset kilometara. Također postoji daleko manji broj još većih (procjenjivati taj broj bilo bi obično nagađanje) i daleko veći broj manjih.”

Slikoviti opis “smaka svijeta”

Ili uzmimo za primjer još jednog znanstvenika, Paula Daviesa, profesora na Sveučilištu u Adelaidei (Australija). Washington Times opisao ga je kao “najboljeg međunarodno poznatog znanstvenog pisca”. Godine 1994. izdao je knjigu The Last Three Minutes (Posljednje tri minute), koja je nazvana “majkom svih knjiga o smaku svijeta”. Naslov prvog poglavlja te knjige je “Smak svijeta”, i ono opisuje zamišljeni scenarij koji bi se mogao odigrati ako kometa udari u planetu Zemlju. Pročitaj dio njegovog opisa od kojeg se ledi krv:

“Planeta podrhtava jačinom od deset tisuća potresa. Udarni valovi istisnutog zraka rasprostiru se površinom zemaljske kugle, sravnjujući sa zemljom sve objekte, pretvarajući u prah sve pred sobom. Ravno tlo oko mjesta udara komete podiže se u obliku prstena rastaljenih planina nekoliko kilometara uvis, otkrivajući utrobu Zemlje kroz krater promjera 150 kilometara. (...) Nepregledni stup smrvljenog materijala uzdiže se u atmosferu, zaklanjajući Sunce preko cijele planete. Zatim je Sunčevo svjetlo zamijenjeno kobnim treperavim blještavilom milijardi meteora, koji prže tlo ispod sebe svojom usijanom vrućinom dok istisnuta materija ulijeće nazad iz svemira u atmosferu.”

Profesor Davies nastavlja dalje povezujući ovaj zamišljeni scenarij s predviđanjem da bi kometa Swift-Tuttle mogla udariti u Zemlju. On dodaje upozorenje da čak i ako se jedan takav događaj vjerojatno neće dogoditi u bliskoj budućnosti, po njegovom mišljenju “prije ili kasnije Swift-Tuttle, ili neki drugi slični objekt, sigurno će udariti u Zemlju”. Njegov zaključak temelji se na procjenama koje nagovještavaju da se 10 000 objekata promjera od pola kilometra ili više kreće putanjama koje presijecaju Zemljinu putanju.

Vjeruješ li da je taj zastrašujući izgled realan? Iznenađujuće mnogo ljudi vjeruje da jest. No oni se uopće ne žele time zabrinjavati, uvjeravajući se da se to neće dogoditi dok su oni živi. Međutim, zašto bi uopće planeta Zemlja ikad morala biti uništena — bilo to uskoro bilo tisućljećima daleko u budućnosti? Zasigurno, Zemlja sama po sebi nije glavni uzrok nevolje za svoje stanovnike, ljude ili životinje. Umjesto toga, zar nije sam čovjek odgovoran za većinu problema ovog 20. stoljeća, uključujući i mogućnost potpunog ‘uništenja zemlje’? (Otkrivenje 11:18, Raspudić).

Šteta zbog čovjekovog lošeg gospodarenja popravljena

Što je s daleko vjerojatnijom mogućnošću da bi sam čovjek mogao potpuno uništiti Zemlju svojim lošim gospodarenjem i pohlepom? Nema sumnje da je veliko uništavanje pojedinih dijelova Zemlje već uzelo maha zbog pretjeranog krčenja šume, nekontroliranog zagađivanja atmosfere i narušavanja vodenih tokova. Prije nekih 25 godina to su na prikladan način saželi pisci Barbara Ward i René Dubos u svojoj knjizi Only One Earth (Jedina Zemlja): “Tri bitna područja zagađivanja koja moramo razmotriti — zrak, voda i tlo — čine, dakako, tri glavna sastavna elementa života na našoj planeti.” Otada se situacija u biti nije promijenila nabolje, zar ne?

Uzimajući u obzir mogućnost da čovjek uništi Zemlju zbog svoje vlastite nerazumnosti, možemo biti ohrabreni ako razmišljamo o čudesnoj moći regeneracije i obnavljanja koju ima planeta Zemlja. Opisujući tu sposobnost čudesnog oporavljanja, René Dubos iznosi ova ohrabrujuća zapažanja u drugoj knjizi The Resilience of Ecosystems (Sposobnost brzog oporavka ekosistemâ):

“Mnogi se ljudi pribojavaju da se svjesnost o ekološkoj degradaciji pojavila prekasno jer je šteta koja je već nanesena ekosistemima velikim dijelom nenadoknadiva. Po mom mišljenju, takav pesimizam je neopravdan budući da ekosistemi posjeduju golemu moć oporavljanja od traumatskih aktivnosti.

Ekosistemi posjeduju nekoliko mehanizama za samoizlječenje. (...) Oni omogućuju ekosistemima da prevladaju posljedice poremećaja jednostavno tako što ponovno postepeno uspostavljaju izvorno stanje ekološke ravnoteže.”

To se može postići

Jedan istaknuti primjer toga u novije vrijeme jest postupno čišćenje poznate londonske rijeke Temze. Knjiga The Thames Transformed (Preobrazba Temze), autora Jefferya Harrisona i Petera Granta, obrazlaže taj izvanredan uspjeh koji pokazuje što se može postići kad ljudi složno rade za opće dobro. Britanski vojvoda od Edinburgha napisao je u svom predgovoru te knjige: “Konačno imamo priču o uspjehu koji je tako velik da je vrijedi objaviti unatoč riziku da bi neke mogla navesti na zaključak da problemi očuvanja okoliša i nisu tako veliki kao što im se govorilo da jesu. (...) Svi oni mogu biti ohrabreni onim što je postignuto na Temzi. Dobra vijest je ta da se to može postići te da i njihovi planovi mogu uspjeti.”

U poglavlju “Veliko čišćenje”, Harrison i Grant s oduševljenjem pišu o tome što se postiglo u zadnjih 50 godina: “Prvi put u svjetskoj povijesti jedna jako zagađena i industrijalizirana rijeka pročišćena je do tog stupnja da su se vodene ptice i ribe vratile u velikom broju. To što je ta preobrazba nastupila tako brzo, pod okolnostima koje su u početku izgledale prilično beznadno, pruža ohrabrenje čak i najpesimističnijem zagovorniku očuvanja životinjskog svijeta.”

Oni zatim opisuju preobrazbu: “Stanje rijeke stalno se pogoršavalo tijekom godina, a završni udarac uslijedio je vjerojatno tokom drugog svjetskog rata kad su veliki objekti za pročišćavanje kanalizacijskih voda i kanalizacija bili oštećeni ili uništeni. Tokom 1940-ih i 1950-ih zdravlje Temze bilo je na izmaku. Rijeka je izgledala malo bolje od otvorene kanalizacije; voda je bila crne boje, bez kisika, a tokom ljetnih mjeseci neugodni smrad iz Temze mogao se osjetiti na širokom području. (...) Nekoć je sve vrvjelo od riba koje su na kraju iščeznule, osim nekoliko jegulja koje su mogle preživjeti zbog svoje sposobnosti da udišu zrak izravno s površine. Ptičji svijet unutarnjeg dijela toka pod zgradama između Londona i Woolwicha bio je sveden na šačicu divljih pataka i crvenokljunih labuda, koji su preživjeli prije zahvaljujući prosipanju žita na dokovima za iskrcavanje žitarica nego prirodnoj opskrbi hranom. (...) Tko bi tad povjerovao u to da će se odigrati takav dramatičan preokret? U razdoblju od deset godina taj isti riječni tok preobrazio se iz područja koje je praktički bilo bez ptica u utočište za mnoge vrste vodenih ptica, uključujući i zimsku populaciju od čak 10 000 primjeraka pernate divljači i 12 000 drugih ptica močvarica.”

Naravno, to opisuje samo jednu preobrazbu na samo jednom malenom predjelu zemaljske kugle. No ipak možemo izvući vrijedne pouke iz ovog primjera. On pokazuje da ne moramo misliti kako je planeta Zemlja osuđena na propast zbog lošeg gospodarenja, pohlepe i čovjekove nerazumnosti. Prikladna poduka i zajednički napor za opće dobro čovječanstva može pomoći Zemlji da se oporavi čak i od velikog oštećenja svog ekološkog sustava, okoliša i kopnene površine. No što je s uništenjem do kojeg bi moglo doći zbog vanjskih sila, kao što je zalutala kometa ili asteroid?

Sljedeći članak sadrži ključ za zadovoljavajući odgovor na to složeno pitanje.

[Istaknuta misao na stranici 5]

Obrazovanje i ujedinjeni napori mogu pomoći Zemlji da se oporavi čak i od velikog uništenja okoliša