Nastavi duhovno napredovati!
DAN NAŠEG KRŠTENJA DAN JE KOJEG SE UVIJEK TREBAMO RADO SJEĆATI. NAPOKON, TO JE DAN KADA SMO JAVNO OBZNANILI SVOJE PREDANJE DA SLUŽIMO BOGU.
MNOGE osobe moraju uložiti ogroman trud da bi došle do krštenja — odbaciti stare loše navike, osloboditi se lošeg društva, promijeniti duboko ukorijenjeni način razmišljanja i ponašanja.
Iako je krštenje radostan i značajan događaj u životu kršćanina, ono je ipak samo početak. Apostol Pavao rekao je krštenim kršćanima u Judeji: “Da ostavimo početak Kr[i]stove nauke, i da se damo na savršenstvo [“zrelost”, NW]” (Jevrejima 6:1). Da, svi kršćani trebaju ‘dostići u jedinstvo vjere i poznanje Sina Božjega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Kristove’ (Efežanima 4:13). Jedino napredovanjem do zrelosti možemo uistinu biti “utvrdjeni vjerom” (Kološanima 2:7).
Posljednjih nekoliko godina u kršćansku skupštinu došlo je na stotine tisuća novopredanih obožavatelja. Možda si i ti jedan od njih. Poput svoje braće iz prvog stoljeća, ni ti ne smiješ ostati u duhovnom djetinjstvu. Trebaš rasti, napredovati! Ali kako? I koji su neki od načina na koje možeš postići takav napredak?
Napredovati pomoću osobnog studija
Pavao je rekao kršćanima u Filipima: “Za to se molim Bogu da ljubav vaša još više i više izobiluje u razumu [“točnoj spoznaji”, NW] i u svakoj volji” (Filipljanima 1:9). Rast u ‘točnoj spoznaji’ presudan je za tvoj duhovni napredak. ‘Usvajanje spoznaje o Jehovi Bogu i Isusu Kristu’ neprekidan je proces, a ne nešto što prestaje nakon krštenja (Ivan 17:3, NW).
Kršćanska sestra koju ćemo zvati Alexandra to je shvatila deset godina nakon što se krstila kao 16-godišnjakinja. Odrasla je u istini i uvijek je bila redovita na kršćanskim sastancima i u službi propovijedanja. Ona piše: “Tokom posljednjih nekoliko mjeseci shvatila sam da nešto stvarno nije u redu. Odlučila sam samu sebe temeljito i iskreno preispitati, što ustvari osjećam prema istini i zašto sam još uvijek u istini.” I što je ustanovila? Ona nastavlja: “Kad sam shvatila zašto sam u istini, to je kod mene izazvalo nemir. Sjećam se od malih nogu da se uvijek naglašavalo sastanke i službu propovijedanja. Smatralo se da će navike osobnog proučavanja i molitve s vremenom doći na svoje mjesto. No kad sam analizirala svoju situaciju, shvatila sam da se to nije dogodilo.”
Apostol Pavao potiče: “Šta dostigosmo u onome jednako da mislimo, i po onome pravilu [“po onoj istoj uhodanosti”, NW] da živimo” (Filipljanima 3:16). Rutina nam pomaže da stalno napredujemo. Prije tvog krštenja u tvoju je rutinu nesumnjivo spadao tjedni biblijski studij s osposobljenim učiteljem. Kako je raslo tvoje cijenjenje, tvojom rutinom postala je i prethodna priprema za svaki tjedni studij, traženje navedenih biblijskih redaka i slično. Jesi li od vremena svog krštenja nastavio ‘hoditi po toj istoj uhodanosti’?
Ako nisi, možda bi trebao preispitati svoje prioritete ‘da se uvjeriš u važnije stvari’ (Filipljanima 1:10, NW). U našem životu punom poslova potrebno je samosvladavanje da se odvoji vrijeme za osobno čitanje i proučavanje Biblije. No koristi koje proizlaze iz toga vrijedne su takvog truda. Osvrnimo se ponovno na Alexandrino iskustvo. “Moram reći da sam se tokom proteklih dvadesetak godina u istini održavala samo time što sam išla na sastanke i u službu propovijedanja”, priznaje ona. Međutim, nadalje kaže: “Zaključila sam da me samo te aktivnosti, iako su važne, ne mogu održavati kad se jave poteškoće. Sve te stvari javile su se zato što gotovo da i nemam naviku proučavati, a moje su molitve neredovite i površne. Sada shvaćam da moram promijeniti svoj način razmišljanja i početi sistematski proučavati, tako da uistinu upoznam Jehovu i razvijem ljubav prema njemu te cijenjenje za ono što nam je pružio njegov Sin.”
Ako ti je potrebna pomoć da uspostaviš korisnu rutinu osobnog studija, starješine i ostali zreli kršćani u tvojoj skupštini rado će ti pomoći. Osim toga, članci objavljeni u izdanjima Kule stražare od 1. svibnja 1995, 15. kolovoza 1993. i 1. rujna 1986. sadrže brojne korisne savjete.
Potreba za približavanjem Bogu
Još jedno područje na kojem se trebaš truditi da bi napredovao tvoj je odnos s Bogom. U nekim slučajevima to čak može biti krajnje neophodno. Razmotri primjer Anthonya, koji se krstio još kao dijete. “Bio sam prvo dijete iz naše obitelji koje se krstilo”, priča on. “Kad sam se krstio, mama me čvrsto zagrlila. Nikad je nisam vidio sretniju. Svi su bili sretni, a ja sam se osjećao tako važno.” Međutim, tu je bila i druga strana medalje. “U našoj se skupštini dugo vremena prije toga nije krstio nitko od mladih”, nastavlja Anthony. “Zato sam bio jako ponosan na sebe. Bio sam ponosan i na svoje komentare i govore na sastancima. Postalo mi je važnije da steknem hvalu i odobravanje ljudi nego da hvalim Jehovu. Stvarno nisam imao blizak odnos s njim.”
Poput Anthonya, neki su možda učinili korak predanja više zbog želje da ugode drugima nego zbog želje da ugode Jehovi. Unatoč tome, Bog očekuje od tih osoba da žive u skladu sa svojim obećanjem da mu služe. (Usporedi Propovjednika 5:4.) No bez osobne privrženosti Bogu, mnogim takvima to je teško. Anthony se prisjeća: “Velika radost koju sam osjećao prilikom svog krštenja bila je kratkog vijeka. Za manje od godinu dana nakon svog krštenja počinio sam ozbiljne grijehe, tako da su me skupštinski starješine morali ukoriti. Budući da sam se nastavio loše vladati, bio sam isključen iz skupštine. Šest godina nakon što sam se predao Jehovi uhapsili su me i zatvorili zbog ubojstva.”
Razvijati prisan odnos s Jehovom
U kakvoj god situaciji da se nalaziš, svi kršćani mogu se odazvati na sljedeći biblijski poziv: “Približite se k Bogu, i on će se približiti k vama” (Jakov 4:8). Ti si nesumnjivo do izvjesne mjere razvio bliskost s Bogom otkad si počeo proučavati Bibliju. Naučio si da Bog nije neko neosobno božanstvo koje se obožava u nazovikršćanstvu, već da je osoba s imenom Jehova. Također si naučio da on ima privlačna svojstva, da je on “Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrdjem” (2. Mojsijeva 34:6).
Međutim, da bi živio u skladu sa svojim predanjem da služiš Bogu, ti mu se moraš još više približavati! Kako? Psalmist se molio: “Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim” (Psalam 25:4). Osobno proučavanje Biblije i publikacija Društva može ti pomoći da još bolje upoznaš Jehovu. Redovito upućivanje iskrenih molitvi također je bitno. Psalmist potiče: “Izlivajte pred njim srce svoje” (Psalam 62:8). Kada spoznaš da su tvoje molitve uslišene, osjetit ćeš da se Bog osobno zanima za tebe. To će ti pomoći da se osjetiš još više privučen njemu.
Kušnje i problemi predstavljaju još jednu mogućnost da se približiš Bogu. Možda se suočavaš s izazovima i ispitima svoje vjere, kao što su bolest, pritisci u školi odnosno na radnom mjestu ili pak ekonomske poteškoće. Možda ti je naporna čak i uobičajena teokratska rutina sudjelovanja u službi, prisustvovanja sastancima ili proučavanja Biblije sa svojom djecom. Nemoj se sam suočavati s tim problemima! Usrdno moli Boga za pomoć, tražeći od njega vodstvo i uputstva (Priče Salamunove 3:5, 6). Moli se za njegov sveti duh! (Luka 11:13). I dok budeš osjećao Božju podršku punu ljubavi, sve više ćeš mu se približavati. Kao što se i psalmist David izrazio: “Ispitajte i vidite kako je dobar Gospodin; blago čovjeku koji se uzda u nj” (Psalam 34:8).
A kako je s Anthonyem? “Počeo sam razmišljati kako je bilo kad sam imao tako puno duhovnih ciljeva usredotočenih na vršenje Jehovine volje”, piše on. “To je bilo bolno. No u svem tom bolu i razočaranju imao sam na umu Jehovinu ljubav. Trebalo mi je neko vrijeme da skupim snagu za molitvu Jehovi, no učinio sam to i izlio sam mu svoje srce, moleći da mi oprosti. Također sam počeo čitati Bibliju, pa sam se iznenadio koliko sam toga zaboravio i kako sam zapravo malo znao o Jehovi.” Iako Anthony treba odslužiti zatvorsku kaznu za svoje zlodjelo, on prima pomoć od mjesnih Svjedoka i duhovno se oporavlja. Anthony s osjećajem zahvalnosti kaže: “Hvala Jehovi i njegovoj organizaciji što sam uspio skinuti staru osobnost, i sada se svaki dan trudim oblačiti novu. Sada je za mene najvažnija stvar moj odnos s Jehovom.”
Duhovni napredak u službi
Isus Krist je zapovjedio svojim sljedbenicima da budu propovjednici ‘dobre vijesti o kraljevstvu’ (Matej 24:14, NW). Kao relativno novi objavitelj dobre vijesti, možda imaš malo iskustva u službi. Kako onda možeš napredovati tako da ‘potpuno izvršiš svoju službu’? (2. Timoteju 4:5, NW).
Jedan od načina je da razvijaš pozitivan stav. Nauči gledati na propovjedničko djelo kao na “blago”, prednost (2. Korinćanima 4:7). Ono je prilika da Jehovi pokažemo svoju ljubav, lojalnost i besprijekornost. Ono nam također pruža priliku da pokažemo svoju brigu za bližnjeg. Nesebično davanje sebe u tom pogledu može biti izvor istinske sreće (Djela apostolska 20:35).
Sam Isus imao je pozitivno gledište o propovjedničkom djelu. Njemu je prenošenje biblijske istine drugima bilo poput ‘hrane’ (Ivan 4:34, St). Stoga se njegova motivacija da pomaže drugima najbolje može sažeti njegovom riječju: “Hoću” (Matej 8:3). Isus je osjećao samilost prema ljudima, posebno prema onima koje je Sotonin svijet ‘smeo i rasijao’ (Matej 9:35, 36). Da li i ti ‘hoćeš’ pomoći onima koji su u duhovnoj tami i kojima je potrebno prosvjetljenje iz Božje Riječi? Tada ćeš se osjećati potaknutim odazvati se na Isusovu zapovijed: “Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim!” (Matej 28:19, St). Ustvari, to će te poticati da sudjeluješ u tom djelu koliko ti god to tvoje okolnosti i zdravlje budu dozvoljavali.
Još jedan ključni faktor za napredovanje je redovito sudjelovanje u službi — ako je moguće svakog tjedna. To može pomoći da se nadvlada bojazan i strah koji možda koče nekoga tko samo povremeno propovijeda. Redovito sudjelovanje u službi propovijedanja koristit će ti i na druge načine. To će povećati tvoje cijenjenje za istinu, ojačati tvoju ljubav prema Jehovi i bližnjem i pomoći ti da ostaneš usredotočen na nadu u Kraljevstvo.
No, što ako tvoja trenutna situacija uvelike ograničava tvoje sudjelovanje u propovjedničkom djelu? Ako je nikako ne možeš promijeniti, utješi se spoznajom da je Bog zadovoljan onim što možeš učiniti, dokle god u službi radiš cijelom dušom (Matej 13:23). Možda možeš napredovati na druge načine, time da poboljšavaš svoje propovjedničke vještine. U skupštini, Teokratska škola propovijedanja i Službeni sastanak pružaju mnogo kvalitetnog školovanja u tom pogledu. Naravno, što smo sposobniji u službi, to ćemo joj se više radovati i imati dobre rezultate.
Dakle, jasno je da duhovni napredak ne smije prestati onog dana kad se netko krsti. Apostol Pavao pisao je u vezi sa svojom nadom postizanja besmrtnog života na nebesima: “Braćo! Ja još ne mislim da sam dostigao; jedno pak velim: što je ostrag zaboravljam, a za onijem što je naprijed sežem se, i trčim k biljezi, k daru gornjega zvanja Božijega u Kr[i]stu Isusu. Koji smo god dakle savršeni ovako da mislimo; ako li što drugo mislite, i ovo će vam Bog otkriti” (Filipljanima 3:13-15).
Da, svi kršćani, bilo da je njihova nada besmrtnost na nebesima bilo vječni život u Raju na Zemlji, moraju ‘naprijed sezati’ — takoreći zapeti da bi postigli cilj života! Tvoje krštenje predstavljalo je odličnu polaznu točku, no ono je tek početak. Nastavi težiti za duhovnim napretkom. Putem sastanaka i osobnog studija ‘postani potpuno odrastao u silama razumijevanja’ (1. Korinćanima 14:20, NW). Budi sposoban ‘razumjeti širinu, dužinu, visinu i dubinu’ istine (Efežanima 3:18). Napredak koji ćeš postići ne samo da će ti pomoći da sada zadržiš radost i sreću već da stekneš sigurno mjesto u Božjem novom svijetu, gdje ćeš pod vladavinom njegovog nebeskog Kraljevstva moći vječno napredovati!
[Slika na stranici 29]
Potrebna je disciplina da bi se našlo vremena za osobni studij
[Slika na stranici 31]
Pozitivan stav pomoći će nam da u službi pronađemo radost