Nastavite hoditi progresivno u urednoj rutini
1 Apostol Pavao imao je posebnu naklonost prema skupštini u Filipima, u čijem je formiranju sudjelovao. On je bio zahvalan za njihove materijalne pripreme pune ljubavi i govorio je o njima kao o dobrom primjeru (2. Kor. 8:1-6).
2 Pavlovo pismo Filipljanima bilo je potaknuto dubokom ljubavlju. Knjiga Insight (Uvid), 2. svezak, stranica 631, izvještava: “Kroz čitavo pismo on hrabri skupštinu u Filipima da nastavi ići tim izvrsnim putem — tražeći veći razbor i sigurno se hvatajući Riječi života, stječući jaču vjeru i nadu u nagradu koja će doći.” Oni su srdačno odgovorili, što je zacementiralo vezu ljubavi između njih i tog apostola. Pavlove riječi dobivaju posebno značenje za nas danas i daju nam dobar razlog da pažljivo razmotrimo njegovu opomenu, naročito ono što je navedeno u Filipljanima 3:15-17.
3 Zreli misaoni stav je neophodan: U Filipljanima 3:15, Pavao je pisao kao čovjek s dugogodišnjim iskustvom. On je vidio da su Filipljani duhovno napredovali i sada apelira na njih kao na zrele kršćane s ispravnim misaonim stavom. Sve dok njihov misaoni stav odražava poniznost i cijenjenje koje je pokazivao Isus, oni će nastaviti biti “besprijekorni i čisti, ‘neporočna djeca Božja’ (...) čvrsto držeći riječ života” (Fil. 2:15, 16, St). Kad čitamo Pavlove riječi, trebamo smatrati da on govori nama. Na taj način iskreno želimo imati isti misaoni stav koji je imao Isus i pokazivati ponizno cijenjenje za naše prednosti. Mi stalno prizivamo Jehovu u molitvi, tražeći pomoć u toj stvari a i u drugima (Fil. 4:6, 7).
4 Kao što se ukazuje u Filipljanima 3:16, svatko od nas treba se truditi da bi napredovao, da bi progresirao. Riječ “progresirati” znači “kretati se naprijed, napredovati”. Ljudi koji su progresivni “zainteresirani su za nove ideje, pronalaske ili mogućnosti”. Pavao je želio da Filipljani razumiju da kršćanstvo nikada ne stagnira i da se oni koji se izjašnjavaju kao kršćani moraju neprestano kretati naprijed. Njihov progresivan duh pokazivat će se spremnošću da preispitaju sami sebe, da priznaju svoje slabosti i da posežu za prilikama da naprave više ili da poboljšaju kvalitetu onoga što rade. Danas se Jehovina zemaljska organizacija neprestano progresivno kreće naprijed, sve više proširujući svoj opseg aktivnosti i svoje razumijevanje Božje riječi. Svatko od nas mora držati korak s njom, izvlačeći korist iz svih njenih priprema i imajući puni udio u djelu koje ona obavlja.
5 Progres zahtijeva urednu rutinu: Pavao je nastavio potaknuvši svoju braću da ‘hode i dalje uredno po toj istoj rutini’ (Fil. 3:16, NW). Urednost zahtijeva da osobe ili stvari postavimo na njihova prava mjesta u međusobnom odnosu i da se pristojno ponašamo. Kršćani u Filipima držali su se na svom pravom mjestu, ostajući blizu Jehovine organizacije i međusobno. Njihovim je životom upravljao zakon ljubavi (Ivan 15:17; Fil. 2:1, 2). Pavao ih je potaknuo da se ‘vladaju na način dostojan dobre vijesti’ (Fil. 1:27, NW). Potreba za urednošću i pristojnim ponašanjem jednako je tako važna i za kršćane danas.
6 Rutina je obavljanje utvrđene procedure već po navici. Ona je dakle tijesno povezana s uobičajenim načinom obavljanja stvari. Posjedovanje rutine može biti na našu korist jer mi ne želimo pauzirati i dugo ‘vagati’ prije nego donesemo odluke o sljedećem koraku koji ćemo poduzeti — mi smo već utvrdili ustaljeni obrazac koji slijedimo silom navike.
7 Uredna teokratska rutina sastoji se od navika i običaja koji su zdravi, korisni, bogougodni — s ciljem da duhovno izgradimo sebe, da pomažemo drugima i, ako je moguće, da napravimo više u Jehovinoj službi. Uspjeh u postizanju tih ciljeva zahtijeva utvrđivanje i održavanje rutine koja uključuje osobni studij, redovito prisustvovanje sastancima i sudjelovanje u djelu propovijedanja.
8 Osnovne stvari uključene u urednu rutinu: Jedna od osnovnih stvari je ‘točna spoznaja i potpuni razbor’ (Fil. 1:9, NW). Osobni studij produbljuje našu vjeru, jača naše cijenjenje za istinu i motivira nas na vrsna djela. Međutim, neki su ustanovili da im je teško biti dosljednima u svojim navikama studija. Jedan od glavnih razloga koji navode jest pomanjkanje vremena.
9 Koristi od svakodnevnog čitanja Biblije ne mogu se dovoljno naglasiti. Njena poduka je ‘korisna’ u svakom pogledu (2. Tim. 3:16, 17). Kako u svojoj svakodnevnoj rutini možemo pronaći vremena za proučavanje Biblije? Neki su ustanovili da mogu ustati nekoliko minuta ranije svakog jutra, kad im je um svjež. Drugi su utvrdili da imaju bolje rezultate kad nekoliko minuta čitaju prije odlaska na spavanje. Žene koje su kod kuće tokom dana možda mogu odvojiti malo vremena poslijepodne prije nego se ostali članovi obitelji vrate s posla ili iz škole. Osim redovitog čitanja Biblije, neki su u svoju tjednu rutinu proučavanja uključili i čitanje knjige Proclaimers (Objavitelji).
10 Kad formiramo nove navike, postoji realna mogućnost da će se one sukobiti s našim prijašnjim navikama. Ranije smo možda bili skloni dozvoliti nebitnim aktivnostima da gutaju vrijeme koje nam stoji na raspolaganju. Nije lako prekinuti taj obrazac. Nitko neće diktirati naše navike proučavanja; niti se od nas traži da podnesemo račun što radimo u tom pogledu. Dosljednost naših navika proučavanja u velikoj mjeri ovisi o našem cijenjenju ‘važnijih stvari’ i našoj spremnosti da iskupljujemo “povoljno vrijeme” kako bismo imali koristi od njih (Fil. 1:10; Ef. 5:16, NW).
11 Kršćanski sastanci igraju vitalnu ulogu u našem duhovnom napretku, jer pružaju neophodnu poduku i ohrabrenje. Dakle, prisustvovanje sastancima još je jedan osnovni dio naše uredne rutine. Pavao je naglasio važnost toga. Prisustvovanje sastancima nije opcija koju određuje sklonost (Jevr. 10:24, 25).
12 Kako se urednost može pokazivati kad planiramo svoj tjedni raspored aktivnosti? Neki odvoje točno određeno vrijeme da bi se pobrinuli za osobne težnje, a zatim pokušavaju ugurati sastanke u neku rupu koja ostane u vremenskom rasporedu, no trebalo bi biti upravo obrnuto. Našim tjednim sastancima treba dati prioritet, a druge aktivnosti isplanirati oko njih.
13 Redovito posjećivanje sastanaka zahtijeva dobro planiranje i obiteljsku suradnju. Preko vikenda većina nas ima bogat raspored aktivnosti koji nam često ne ostavlja mnogo vremena. To znači da se, ako je moguće, večernji obroci trebaju organizirati dovoljno rano kako bi obitelj imala dovoljno vremena da nešto pojede, spremi se i dođe na sastanak prije nego počne. Da bi se to postiglo, članovi obitelji mogu surađivati na različite načine.
14 Redovita služba propovijedanja prijeko je potrebna želimo li nastaviti hoditi progresivno u urednoj rutini. Svi mi jasno razumijemo svoju ozbiljnu odgovornost da propovijedamo poruku Kraljevstva. To nas čini Jehovinim svjedocima (Iza. 43:10). Budući da je to najhitnije i najkorisnije djelo koje se danas obavlja, ne postoji mogućnost da to možda smatramo sporednim dijelom naše rutine. Pavao je opomenuo: “Svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo” (Jevr. 13:15).
15 Kad planiramo svoju aktivnost za svaki tjedan, za službu propovijedanja treba odvojiti točno određeno vrijeme. Sastanke za službu skupština vjerojatno ima organizirane nekoliko puta svakog tjedna, i jednostavno je stvar odluke koje ćemo od njih moći podupirati. Bilo bi dobro posegnuti za udjelom u svakom obilježju službe, kao što je služba od kuće do kuće sa časopisima i drugom literaturom, obavljanje ponovnih posjeta i vođenje biblijskih studija. Čak možemo unaprijed planirati neformalno svjedočenje tako da imamo sa sobom literaturu i da budemo budni s obzirom na prilike za započinjanje razgovora. Budući da u službu obično idemo s drugima, trebamo ih pitati za njihov raspored kako bismo se mogli dogovoriti tako da bi odgovaralo i nama i njima.
16 Trebamo sačuvati svoju rutinu propovijedanja usprkos nezainteresiranosti na području. Mi unaprijed znamo da će samo nekolicina povoljno reagirati (Mat. 13:15; 24:9). Ezehijel je bio opunomoćen da propovijeda ljudima koji su bili ‘odmetnici, tvrda obraza i tvrda srca’. Jehova je obećao da će pomoći Ezehijelu tako da mu napravi isto tako “čelo tvrdo prema njihovu čelu”, to jest, “kao dijamanat, tvrdje od stijene” (Ezeh. 2:3, 4; 3:7-9). Dakle, redovita rutina za službu zahtijeva istrajnost.
17 Dobri primjeri za oponašanje: Većina nas bolje radi u službi propovijedanja onda kad postoji netko tko će preuzeti vodstvo. Pavao i njegovi drugovi postavili su dobar primjer, a on je poticao druge da ga oponašaju (Fil. 3:17). Njegova rutina uključivala je sve elemente koji su potrebni da bi ostao duhovno jak.
18 I danas smo blagoslovljeni odličnim primjerima. U Jevrejima 13:7, Pavao je potaknuo: “Sjećajte se onih koji preuzimaju vodstvo među vama (...) i dok razmišljate kakav je ishod njihovog vladanja oponašajte njihovu vjeru” (NW). Naravno, Krist je naš Primjer, ali mi možemo oponašati vjeru koju pokazuju oni koji preuzimaju vodstvo. Poput Pavla, starješine moraju biti svjesni potrebe da budu dobar primjer drugima. Iako se osobne okolnosti mogu razlikovati, svaki bi trebao biti u stanju pokazati da održava urednu rutinu u držanju interesa Kraljevstva na prvom mjestu. Čak i uz svjetovne i obiteljske obaveze, starješine trebaju imati dobro uhodane navike osobnog studija, posjećivanja sastanaka i preuzimanja vodstva u službi propovijedanja. Kad starješine pružaju dokaz da ‘na uzorit način predsjedaju svojim kućanstvima’, svi u skupštini bit će ohrabreni da nastave hoditi u urednoj rutini (1. Tim. 3:4, 5, NW).
19 Ciljevi za novu službenu godinu: Početak nove službene godine prikladno je vrijeme da razmislimo o svojoj osobnoj rutini. Što pokazuje pregled naše aktivnosti u protekloj godini? Jesmo li uspjeli održati, ili možda poboljšati, svoj nivo aktivnosti? Možda smo bili temeljitiji u svom osobnom studiju. Možda smo redovitije dolazili na sastanke ili smo povećali svoju službu propovijedanja tako što smo stupili u redove pomoćnih pionira. Možda možemo navesti određena djela kršćanske dobrohotnosti koja smo izvršili u korist drugih u našoj skupštini ili obitelji. Ako je to slučaj, možemo se radovati da smo hodili putem koji ima Božje odobravanje, a mi imamo dobar razlog da ‘nastavimo to činiti potpunije’ (1. Sol. 4:1, NW).
20 Što ako je naša rutina bila prilično nedosljedna ili sporadična? Kako je to utjecalo na našu duhovnost? Da li je zbog nečega naš progres bio spriječen? Poboljšanje počinje zahtjevom za Jehovinu pomoć (Fil. 4:6, 13). Razgovaraj o svojim potrebama s ostalim članovima obitelji i zamoli ih za pomoć u prilagođavanju nekim aspektima tvoje rutine. Ako imaš problema, zamoli starješine za pomoć. Ako uložimo iskreni napor i odazovemo se na Jehovino vodstvo, možemo biti sigurni da nećemo postati niti ‘lijeni niti besplodni’ (2. Petr. 1:5-8).
21 Hođenje u urednoj rutini vodi do blagoslova koji tvoja nastojanja čine vrijednima truda. Kad odlučiš hoditi progresivno u urednoj rutini, ‘ne budi u poslu lijen; budi ognjen u duhu, služi [Jehovi]’ (Rim. 12:11). (Za detaljnije razmatranje ove teme, vidi Kulu stražaru od 1. rujna 1985, stranice 11-15.)