Pitanja čitalaca
Mnogi Jehovini svjedoci obilježavaju godišnjicu svog vjenčanja. Rođendan je godišnjica tvog rođenja. Zašto onda slaviti godišnjice vjenčanja, a ne slaviti godišnjice rođenja?
Zapravo, nema potrebe da kršćanin slavi ni jedno ni drugo. Ipak, to ne znači da one imaju jednako značenje ili da kršćani na godišnjice vjenčanja trebaju gledati isto kao što gledaju na rođendanske proslave.
Kao što je već spomenuto, i za jedno i za drugo može se reći da su godišnjice zato što je “godišnjica” ‘godišnje prisjećanje na datum koji označava neki događaj’. To može biti godišnjica bilo kojeg događaja — dana kada si imao automobilsku nesreću, kad si vidio pomrčinu Mjeseca, kad si sa svojom obitelji otišao na kupanje i tako dalje. Sasvim je jasno da kršćani ne pretvaraju svaku “godišnjicu” u poseban dan niti održavaju zabave kako bi je proslavili. Potrebno je razmotriti aspekte događaja i odlučiti što je prikladno.
Naprimjer, Bog je posebno uputio Izraelce da svake godine slave dan kad je njegov anđeo zaobišao kuće Izraelaca u Egiptu te izlazak Božjeg naroda 1513. pr. n. e., koji je nakon toga slijedio (2. Mojsijeva 12:14). Kad su Židovi, uključujući i Isusa, slavili godišnjicu tog događaja, bilo je to iz poslušnosti prema Božjim uputama, i to su činili bez zabava ili darova. Židovi su također obilježavali ponovno posvećenje hrama kao posebnu godišnjicu. Premda Biblija nije zapovijedala slavljenje tog povijesnog događaja, iz Ivana 10:22, 23 može se zaključiti da Isus to nije kritizirao. Konačno, kršćani imaju poseban sastanak na godišnjicu Isusove smrti. Naravno, to čine iz poslušnosti prema jasnoj zapovijedi koja se nalazi u Božjoj Riječi (Luka 22:19, 20).
A kako je s godišnjicom vjenčanja? U nekim je zemljama uobičajeno da muž i žena obilježe godišnjicu svog stupanja u brak, što je uređenje koje potječe od Boga (1. Mojsijeva 2:18-24; Matej 19:4-6). Biblija zasigurno ne prikazuje brak u lošem svjetlu. Čak je i Isus prisustvovao svadbenoj proslavi te je pridonio radosti tog događaja (Ivan 2:1-11).
Dakle, ne bi bilo čudno da neki par na godišnjicu svog vjenčanja uzme vremena kako bi razmislio o radosti te prilike i o svojoj odlučnosti da radi na tome da njihov brak bude uspješan. Na njima je da odluče hoće li ovu sretnu priliku obilježiti nasamo kao par ili će s njima biti nekoliko rođaka ili bliskih prijatelja. Ta prilika ne bi trebala postati samo isprika za veliko društveno okupljanje. Tom prilikom kršćani žele da ih vode načela koja primjenjuju svaki dan u svom životu. Dakle da li će netko obilježiti godišnjicu vjenčanja ili neće osobna je stvar (Rimljanima 13:13, 14).
Međutim, što je s posebnim obilježavanjem rođendana? Imamo li u Bibliji bilo kakvo ukazivanje na takve godišnjice?
Pa, početkom ovog stoljeća Istraživači Biblije, kako su tada Jehovini svjedoci bili poznati, obilježavali su rođendane. Mnogi od njih vodili su evidenciju o tome u knjižicama pod naslovom Daily Heavenly Manna (Dnevna nebeska mana). One su sadržavale biblijski stavak za svaki dan i mnogi kršćani stavljali su u njih male fotografije drugih Istraživača Biblije na stranicama koje su odgovarale njihovim rođendanima. Isto tako, Kula stražara od 15. veljače 1909. izvijestila je da je na kongresu u Jacksonvilleu (Florida, SAD) brat Russel, tadašnji predsjednik Društva, bio pozvan na pozornicu. Zašto? Dobio je nenajavljeni rođendanski poklon, nekoliko paketa grejpfruta, ananasa i naranči. To nam nešto govori o prošlosti. Da bismo smjestili stvari u ispravan kontekst, prisjetimo se da su tokom tog razdoblja Istraživači Biblije također obilježavali 25. prosinac kao godišnjicu Isusovog rođenja, ili njegov rođendan. Čak je bio običaj imati poseban božićni ručak u centrali u Brooklynu.
Naravno, otada je Božji narod duhovno odrastao u mnogim stvarima. Tokom 1920-ih povećano svjetlo istine pomoglo im je uvidjeti sljedeće:
Isus nije rođen 25. prosinca, na dan povezan s poganskim religijama. Biblija nas upućuje da obilježavamo dan Isusove smrti, a ne godišnjicu njegovog rođenja ili rođenja bilo koga drugog. Takvo postupanje u skladu je s Propovjednikom 7:1 i činjenicom da je način na koji je vjerna osoba provela život važniji od dana njezinog rođenja. Biblija ne izvještava da je ijedan vjerni sluga slavio svoj rođendan. Ona izvještava o rođendanskim proslavama pogana, povezujući te proslave s okrutnim postupcima. Pogledajmo koja je pozadina tih rođendanskih proslava.
Prvi je rođendan faraona u vrijeme Josipa (1. Mojsijeva 40:20-23). U vezi s tim, članak o rođendanima u Hastingsonovom djelu Encyclopædia of Religion and Ethics započinje ovim riječima: “Običaj obilježavanja dana rođenja povezan je po svom obliku s računanjem vremena, a po svom sadržaju s nekim primitivnim religioznim načelima.” Nakon toga, u enciklopediji se citira egiptologa Sir J. Gardnera Wilkinsona, koji je napisao: “Svaki Egipćanin pridavao je veliku važnost danu, pa čak i satu svog rođenja; i vjerojatno je, kao i u Perziji, svaki pojedinac slavio svoj rođendan s velikom radošću, izražavajući dobrodošlicu svojim prijateljima svakojakim društvenim igrama i više nego običnim obiljem specijaliteta za stolom.”
Još jedna proslava rođendana koja se spominje u Bibliji je Herodova, na kojoj je Ivanu Krstitelju odrubljena glava (Matej 14:6-10). The International Standard Bible Encyclopedia (izdanje iz 1979) pruža ovaj uvid: “Prethelenistički Grci slavili su rođendane bogova i istaknutih ljudi. Grčka riječ genéthlia označava te proslave, dok se genésia odnosi na proslavu obilježavanja rođendana neke važne preminule osobe. U 2. Makabejcima 6:7 nalazimo osvrt na mjesečnu genéthliu Antioha IV, tijekom koje su Židovi bili tjerani na ‘žrtvene gozbe’. (...) Kad je Herod slavio svoj rođendan, postupao je u skladu s helenističkim običajem; ne postoji zapis o rođendanskim proslavama u Izraelu u prethelenističko vrijeme.”
Istina, danas pravi kršćani nisu previše zabrinuti zbog porijekla i eventualne povijesne povezanosti s religijom bilo kojeg postupka ili običaja, ali nisu niti skloni ignorirati konkretna ukazivanja koja se nalaze u Božjoj Riječi. U to spada i to da su jedine rođendanske proslave koje se spominju u Bibliji bile poganske i povezane s primjerima okrutnosti. Dakle, Pisma jasno prikazuju rođendanske proslave u negativnom svjetlu, a to je činjenica koju iskreni kršćani ne omalovažavaju.
Dakle, dok je potpuno privatna stvar hoće li kršćani odlučiti obilježavati svoju godišnjicu vjenčanja, postoje valjani razlozi zašto zreli kršćani ne bi trebali slaviti rođendane.