Jeronim — kontroverzni predvodnik prevođenja Biblije

OSMOG travnja 1546. Tridentski koncil donio je dekret u kojem stoji da je latinsku Vulgatu “odobrila [Katolička] crkva (...) i da se nitko ne smije usuditi, ili uzeti si za pravo, da je pod bilo kojim izgovorom odbaci”. Iako je Vulgata dovršena prije više od tisuću godina, ona i njen prevodilac, Jeronim, dugo su bili u središtu kontroverzija. Tko je bio Jeronim? Zašto su on i njegov biblijski prijevod kontroverzni? Kako njegov rad utječe na suvremeno prevođenje Biblije?

Kako je postao izučavatelj

Jeronimovo latinsko ime bilo je Eusebius Hieronymus. Rođen je oko 346. n. e. u mjestu Stridonu, u rimskoj provinciji Dalmaciji, blizu današnje granice Italije i Slovenije.a Njegovi su roditelji bili poprilično imućni, pa je u ranoj mladosti saznao što znači imati novac koji mu je i omogućio da ga u Rimu poučava ugledni gramatičar Donat. Jeronim se pokazao nadarenim učenikom u pogledu gramatike, retorike i filozofije. U tom je razdoblju također počeo učiti grčki.

Nakon što je 366. n. e. otišao iz Rima, Jeronim je posvuda lutao, a na kraju se našao u Akvileji (Italija), gdje se susreo s idejom asketizma. Privučeni tim gledištima ekstremnog samoodricanja, on i skupina njegovih prijatelja nekoliko su sljedećih godina živjeli asketskim načinom života.

Godine 373. n. e. skupina se razišla zbog nekih nepoznatih nesuglasica. Jeronim je, razbijenih iluzija, odlutao prema istoku prelazeći Bitiniju, Galaciju i Ciliciju, da bi na koncu stigao u Antiohiju (Sirija).

Dugačko putovanje uzelo je svoj danak. Iscrpljenog i slabog zdravlja, Jeronima je zamalo svladala groznica. “O da bi mi sada Gospodin Isukrst dao, pa da i ja u najkraći čas prenesen budem (...) k tebi”, rekao je, pišući jednom prijatelju. ‘Oslabilo mi tijelo, nemoćno i kad je zdravo.’

Kao da bolest, usamljenost i unutarnja borba nisu bile dostatne, Jeronim se uskoro suočio s još jednom krizom — i to duhovnom. U snu je vidio kako je “doveden pred Božju sudačku stolicu”. Kad je trebao reći tko je, Jeronim je odgovorio: “Kršćanin.” No onaj koji je predsjedao na nebu uzvratio je: “Lažeš, ti si ciceronijanac, a ne kršćanin.”

Sve dotada, Jeronimova je sklonost prema učenju prvenstveno bila usmjerena na proučavanje poganske klasične književnosti, a ne na Božju Riječ. “Mučilo [me] grizodušje”, rekao je. Nadajući se da će ispravno postaviti stvari, Jeronim se zavjetovao u snu: “Gospodine, ako već ikad budem imao neznabožačkih knjiga, ako ih budem čitao, hoću da mi bude kao da sam se odrekao tebe.”

Kasnije je Jeronim tvrdio da ga ne treba smatrati odgovornim za obećanje koje je dao u snu. Pa ipak, bio je odlučan ispuniti svoje obećanje — barem teoretski. Tako je Jeronim napustio Antiohiju i povukao se u osamu u sirijsku pustinju u Halkidi. Živeći kao pustinjak, zadubio se u proučavanje Biblije i teološke literature. Jeronim je rekao: “Tolikom [sam] ljubavlju čitao knjige božanstvene kolikom otprije nisam čitao ljudskih.” Također je naučio tamošnji sirijski jezik i počeo je učiti hebrejski uz pomoć jednog Židova koji se preobratio na kršćanstvo.

Papino ovlaštenje

Nakon oko pet godina monaškog života, Jeronim se vratio u Antiohiju da nastavi svoje studije. Međutim, kad je stigao, uvidio je da je crkva veoma podijeljena. Zaista, dok je još bio u pustinji, Jeronim se obratio papi Damasu za savjet, riječima: ‘Crkva je razdijeljena na tri dijela, a svaki se trudi da me privuče k sebi.’

S vremenom se Jeronim odlučio priključiti Pavlinu, jednom od tri čovjeka koja su polagala pravo na titulu biskupa Antiohije. Jeronim je pristao da ga Pavlin zaredi pod dva uvjeta. Prvo, želio je biti slobodan kako bi udovoljavao svojim monaškim ambicijama. A drugo, inzistirao je na tome da ostane oslobođen svih svećeničkih dužnosti koje su dio služenja nekoj određenoj crkvi.

Jeronim je 381. n. e. pratio Pavlina na Carigradski koncil i nakon toga je s njim krenuo dalje prema Rimu. Papa Damas brzo je prepoznao Jeronimovu akademsku stručnost i njegove lingvističke sposobnosti. Unutar jedne godine Jeronim je uzdignut na ugledan položaj Damasovog osobnog tajnika.

Kao tajnik, Jeronim nije izbjegao kontroverzije. Naprotiv, izgleda da ih je izazivao. Naprimjer, usred luksuzna papina dvora nastavio je živjeti kao asket. Osim toga, Jeronim je stekao mnogo neprijatelja jer je unapređivao svoj strogi način života i žustro govorio protiv svjetovnih razuzdanosti svećenstva.

Međutim, usprkos kritikama koje su pristizale na njegov račun, Jeronim je zadobio potpunu podršku pape Damasa. Papa je imao dobre razloge ohrabriti Jeronima da nastavi svoje istraživanje Biblije. U to je vrijeme puno latinskih verzija Biblije bilo u upotrebi. Mnoge od njih bile su nemarno prevedene i sadržavale su krupne greške. Damas je bio zabrinut i zbog jezične podjele između istočnih i zapadnih područja crkve. Malo je njih u istočnom dijelu znalo latinski; a još ih je manje u zapadnom dijelu znalo grčki.

Papa Damas je stoga s nestrpljenjem očekivao revidirani latinski prijevod Evanđelja. Damas je želio prijevod koji će točno odražavati originalni grčki, a ipak biti izražajan i jasan na latinskom. Jeronim je bio jedan od nekoliko izučavatelja koji su mogli načiniti takav prijevod. Budući da je tečno govorio grčki, latinski i sirijski te je imao adekvatno znanje hebrejskog, u potpunosti je ispunjavao preduvjete za taj posao. Stoga je Jeronim, s Damasovim ovlaštenjem, započeo projekt u koji će utrošiti sljedećih više od 20 godina svog života.

Kontroverzije se zaoštravaju

Iako je Evanđelja prevodio velikom brzinom, Jeronim je očitovao jasnu, akademsku tehniku. Uspoređujući sve grčke manuskripte koji su tada bili dostupni, ispravio je latinski tekst, kako u stilu tako i u sadržaju, da bi ga što više uskladio s grčkim tekstom.

Jeronimov prijevod četiri Evanđelja bio je općenito dobro prihvaćen, kao i njegova latinska revizija Psalama koja se temeljila na tekstu grčke Septuaginte. Usprkos tome, još je uvijek bilo onih koji su ga kritizirali. “Nekoji čovuljci”, napisao je Jeronim, “rado [me] opadaju što sam, protiv primjera starih, i protiv sveopćega mnijenja, pokušao štošta ispraviti u Evanđeljima.” Takve optužbe zaoštrile su se 384. n. e., nakon smrti pape Damasa. Jeronimov odnos s novim papom nije bio baš povoljan, pa je odlučio napustiti Rim. Jeronim je još jednom krenuo na istok.

Kako je postao izučavatelj hebrejskog

Godine 386. n. e. Jeronim se nastanio u Betlehemu, gdje je ostao do kraja svog života. Pratila ga je mala družina lojalnih sljedbenika, uključujući i Pavlu, bogatu aristokratkinju iz Rima. Pavla je prihvatila asketski način života zbog Jeronimovih propovijedi. Uz njenu financijsku podršku, pod Jeronimovim vodstvom utemeljen je jedan samostan. On je u njemu nastavio svoj akademski rad i dovršio je najveći posao svog života.

Život u Palestini Jeronimu je pružio priliku da poboljša svoje razumijevanje hebrejskog. Platio je nekoliko židovskih učitelja da mu pomognu u razumijevanju nekih težih jezičnih aspekata. Doduše, čak ni s učiteljem to nije bilo lako. Jeronim je za jednog učitelja, Baraninu Tiberijskog, rekao: “Koliko sam se namučio i koliko sam novaca potrošio dok sam Baraninu doveo da me poučava pod okriljem noći.” Zašto su učili po noći? Zato što se Baranina bojao reakcije židovske zajednice na njegovo druženje s “kršćaninom”!

U Jeronimovim danima Židovi su često ismijavali ne-Židove koji su govorili hebrejskim zato što nisu mogli ispravno izgovoriti grlene glasove. Ipak, nakon puno naprezanja, Jeronim je uspio svladati izgovaranje tih glasova. Jeronim je također transliterirao velik broj hebrejskih riječi na latinski. Taj mu korak nije samo pomogao da zapamti riječi već i da sačuva ondašnji hebrejski izgovor.

Jeronimova najveća kontroverzija

Nije nam poznato koliki je dio Biblije papa Damas dao Jeronimu na prevođenje. No gotovo je sigurno kako je Jeronim gledao na taj zadatak. Jeronim je bio vrlo koncentriran i odlučan. Njegova je goruća želja bila stvoriti nešto “korisno za Crkvu, vrijedno za buduće naraštaje”. Iz tog je razloga odlučio revidirati latinski prijevod cijele Biblije.

Jeronim je prevođenje Hebrejskih pisama namjeravao temeljiti na Septuaginti. Mnogi su smatrali da je ta grčka verzija Hebrejskih pisama, koja je prvi put prevedena u trećem stoljeću pr. n. e., direktno nadahnuta od Boga. Zato je Septuaginta bila vrlo rasprostranjena među tadašnjim kršćanima koji su govorili grčki.

Međutim, kako je Jeronim napredovao u svom radu naišao je na nedosljednosti u grčkim manuskriptima, slične onima s kojima se suočio u latinskom tekstu. Jeronimovo je razočaranje raslo. Na koncu je došao do zaključka da bi trebao zanemariti grčke manuskripte, uključujući i duboko poštovanu Septuagintu, i direktno prevoditi s originalnog hebrejskog teksta, ako želi stvoriti vjerodostojan prijevod.

Ta je odluka izazvala glasan prosvjed. Jeronima su neki etiketirali kao falsifikatora teksta, oskvrnitelja Boga, onoga koji odbacuje crkvene tradicije u korist Židova. Čak je i Augustin — vodeći crkveni teolog tog vremena — nagovarao Jeronima da se vrati tekstu Septuaginte, govoreći: “Ako se tvoj prijevod počne više čitati u mnogim crkvama, bit će žalosna stvar što će se, u čitanju Pisma, pojaviti razlike između latinskih crkava i grčkih crkava.”

Da, Augustin se bojao da će se crkva razdvojiti budu li zapadne crkve koristile Jeronimov latinski tekst — temeljen na hebrejskim tekstovima — dok bi grčke crkve istoka još uvijek koristile prijevod Septuagintu.b Osim toga, Augustin je izrazio bojazan radi zapostavljanja Septuaginte u korist prijevoda koji je samo Jeronim mogao braniti.

Kako je Jeronim reagirao na sve te protivnike? U skladu sa svojim karakterom, Jeronim je ignorirao svoje kritičare. Nastavio je prevoditi direktno s hebrejskog, a 405. n. e. dovršio je svoju latinsku Bibliju. Godinama kasnije njegov je prijevod nazvan Vulgata, što se odnosi na općeprihvaćenu verziju (latinska riječ vulgatus znači “svakidašnje, ono što je rašireno”).

Dugotrajno postignuće

Jeronimov prijevod Hebrejskih pisama bio je puno više od revizije postojećeg teksta. Za buduće generacije on je promijenio način proučavanja i prevođenja Biblije. “Vulgata”, rekao je povjesničar Will Durant, “ostaje najveće i najutjecajnije literarno dostignuće četvrtog stoljeća.”

Iako je Jeronim imao oštar jezik i bio svadljiv, sam samcat je istraživanje Biblije preusmjerio na nadahnuti hebrejski tekst. Budnim je okom proučavao i uspoređivao drevne hebrejske i grčke biblijske manuskripte koji nama danas više nisu dostupni. Njegov je rad također prethodio radu židovskih masoreta. Zato je Vulgata vrijedno referentno djelo za uspoređivanje alternativnih čitanja biblijskih tekstova.

Iako ne zatvaraju oči pred njegovim ekstremnim ponašanjem ili religioznim gledištima, ljubitelji Božje Riječi mogu cijeniti marljive napore tog kontroverznog predvodnika prevođenja Biblije. O, da, Jeronim je ostvario svoj cilj — stvorio je nešto “vrijedno za buduće naraštaje”.

[Bilješke]

[Slika na stranici 28]

Jeronimov kip u Betlehemu

[Zahvala]

Garo Nalbandian

[Zahvale na stranici 26]

Lijevo gore, hebrejski manuskript: Ljubaznošću The Shrine of the Book, Israel Museum, Jeruzalem; lijevo dolje, sirijski manuskript: Reproducirano uz ljubaznu dozvolu The Trustees of the Chester Beatty Library, Dublin; gore sredina, grčki manuskript: Ljubaznošću Israel Antiquities Authority