Nejednakost — je li to bila Božja namjera?

Jednostavno rečeno, nije. Pogledajmo zašto.

BOŽJA je namjera bila da svi ljudi imaju jednake izglede da žive sretnim životom. O stvaranju čovjeka čitamo: “Po tom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.” Kad je završio sa stvaranjem na Zemlji, “pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma” (1. Mojsijeva 1:26, 31).

Može li Bog današnje žalosno stanje nejednakosti proglasiti ‘veoma dobrim’? Teško da bi to mogao, jer “Bog [je] ljubav” (1. Ivanova 4:8). Za njega se kaže da “ne gleda ko je ko [“nije pristran”, St]” i da mu je “djelo (...) savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinit” (5. Mojsijeva 10:17; 32:4; usporedi Joba 34:19). I apostol Petar je zaključio: “Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko [“nije pristran”, St]: nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu” (Djela apostolska 10:34, 35).

Kako je Bog koji je pun ljubavi, nepristran, pun pravde, čestit i pravedan mogao stvoriti ljude s urođenom nejednakošću u pogledu prava na sreću? Dopustiti diskriminaciju među ljudima i smjestiti ih u uređenje koje karakterizira nejednakost bilo bi u direktnoj suprotnosti s njegovom osobnosti. Njegova je namjera bila da se svi ‘rađaju slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima’. Pa ipak, situacija u današnje vrijeme očito nije takva. Zašto nije?

Korijen nejednakosti

To što je Bog stvorio ljude da budu jednaki ne znači da je njegova namjera bila da svi budu jednaki u svakom pogledu. Mogli su imati različite talente, interese i osobnost. Također su se mogli razlikovati s obzirom na položaj ili stupanj autoriteta. Naprimjer, muškarac i žena nisu jednaki u svakom pogledu jer je Bog ženu stvorio “kao dopunu” čovjeku (1. Mojsijeva 2:18, NW). Roditelji i djeca očigledno nemaju jednaki autoritet. No unatoč tim razlikama, svi oni — muškarci, žene i djeca — trebali su imati, kao od Boga dano pravo, jednake izglede za ostvarenje osnovnih uvjeta za sreću. Svi su trebali imati jednako dostojanstvo i jednak položaj pred Bogom.

Slično tome su i Božjim duhovnim sinovima, koji su stvoreni prije ljudi, bila dodijeljena različita zaduženja i odgovornosti (1. Mojsijeva 3:24; 16:7-11; Izaija 6:6; Juda 9). No unutar granica koje su im bile određene, svi su mogli u jednakoj mjeri naći zadovoljstvo u svemu što im je Bog pružio da bi živjeli sretnim životom. Tako su na divan način odražavali Božju nepristranost.

Nažalost, jedno duhovno stvorenje nije bilo zadovoljno Božjim nepristranim uređenjem. Željelo je više od onog što mu je Bog dao, žudeći za višim, uglednijim položajem. Gajeći tu neispravnu želju, postavio se kao suparnik Jehovi, koji kao Stvoritelj s pravom zauzima univerzalni vrhovni položaj. Taj buntovni duhovni Božji sin kasnije je naveo ljude da traže od Boga više nego što im je dao (1. Mojsijeva 3:1-6; usporedi Izaiju 14:12-14). Tako su uvjeti koje je Jehova osigurao da bi ljudi živjeli sretnim životom naizgled bili poremećeni. To buntovno duhovno stvorenje, označeno u Otkrivenju 20:2 kao ‘Đavo i Sotona’, postalo je zli inicijator ljudske nejednakosti.

Hoće li se situacija ikada promijeniti?

Jednostavno rečeno, hoće!

No tko može ostvariti željene promjene? Ljudski se vođe, neki od njih nesumnjivo sasvim iskreno, već stoljećima bore za to. Njihovi uspjesi bili su ograničeni, što je mnoge ljude dovelo do zaključka da je nerealno očekivati da će problem nejednakosti među ljudima biti ikada riješen. Međutim, u Izaiji 55:10, 11 zapisano je Božje gledište: “Kako pada dažd ili snijeg s neba i ne vraća se onamo, nego natapa zemlju i čini da radja i da se zeleni, da daje sjemena da se sije i hljeba da se jede, tako će biti riječ moja kad izide iz mojih usta: ne će se vratiti k meni prazna, nego će učiniti što mi je drago, i srećno će svršiti na što je pošljem.”

Kako li je utješno znati da je Jehova Bog objavio da će ostvariti svoj prvobitni naum da svim ljudima osigura jednake uvjete za sretan život! Kao Bog istine, obavezao se da će ispuniti ono što je obećao. Sretni smo što on ima i volju i moć da to učini. Kako će to postići?

Rješenje leži u Kraljevstvu za koje je Isus Krist poučio sve svoje sljedbenike da se mole: “Oče naš, koji jesi na nebesima! (...) Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6:9, 10, St). Doista, Božje Kraljevstvo je sredstvo koje će Jehova upotrijebiti da ‘satre i ukine sva ta carstva [koja danas postoje], a samo će stajati dovijeka’ (Danijel 2:44).

Pod vladavinom nebeskog Kraljevstva razvit će se novo ljudsko društvo. U posljednjoj knjizi Biblije, Otkrivenju, apostol Ivan je s tim u vezi zapisao: “Vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prodjoše” (Otkrivenje 21:1). Iščeznut će sva ružna lica nejednakosti — siromaštvo, bolest, neznanje, diskriminacija i drugi oblici ljudske bijede.a

Jehovini svjedoci već više od jednog stoljeća skreću ljudima pažnju na to Kraljevstvo (Matej 24:14). Posredstvom tiskanih publikacija i pružanjem osobne pomoći trude se pomagati ljudima da steknu spoznaju o Božjem naumu koji je zapisan u Bibliji. Međutim, njihovo obrazovno djelo koje vrše širom svijeta ne pruža ljudima samo nadu da će u budućnosti živjeti u jednakosti i sreći nego se već i danas pokazuje korisnim u obuzdavanju pošasti nejednakosti. Pogledajmo kako je to moguće.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 5]

Božja je namjera bila da svi ljudi imaju jednake izglede za sretan život