Zašto se ljudi boje apokalipse?

“KRŠĆANSKI fundamentalisti već desetljećima proriču da će vrlo skoro doći do [nekakve] opće propasti društva”, piše u časopisu Time Damian Thompson, pisac na području religije. “Sada, na njihovo iznenađenje, ne samo da ljudi ozbiljno shvaćaju te priče već ih šire upravo oni koji su ih nekada ismijavali: kompjuterski programeri, vodeći poslovni ljudi i političari.” On tvrdi da je strah od sveopćeg kvara na kompjuterima do kojeg bi moglo doći 2000. “preobratio zagrižene sekulariste u nevjerojatne milenariste” koji strahuju u očekivanju katastrofa poput “masovne panike, sloma vlada, nemira uzrokovanih pomanjkanjem hrane, udaranja aviona u nebodere”.

Sveopću tjeskobu pogoršavaju i uznemiravajuće aktivnosti brojnih malih vjerskih grupa, koje se često naziva “apokaliptičnim”. U jednom članku pod naslovom “Jeruzalem i sirene apokalipse”, koji je u siječnju 1999. izašao u francuskom dnevnom listu Le Figaro, stajalo je sljedeće: “[Izraelske] službe sigurnosti procjenjuju da na Maslinskoj gori ili u njenoj blizini preko stotinu ‘milenarista’ očekuje parusiju ili apokalipsu.”

Publikacija 1998 Britannica Book of the Year sadrži poseban izvještaj pod naslovom “Kultovi koji najavljuju smak svijeta”. U njemu se, između ostalih, spominju suicidni kultovi kao što su Vrata raja, Hram naroda te Red Sunčevog hrama i Aum Shinrikyo (Vrhovna istina), koji je 1995. organizirao napad smrtonosnim otrovnim plinom u podzemnoj željeznici u Tokiju, usmrtivši 12 ljudi i ozlijedivši više tisuća njih. Rezimirajući ovaj izvještaj, Martin E. Marty, profesor religije na Sveučilištu u Chicagu, napisao je: “Prijelaz u 2000. nadahnjuje — i gotovo će sigurno potaknuti na raznorazna proricanja i stvaranja raznih pokreta. Neki od njih mogu postati opasni. To je vrijeme koje ne treba dočekati bezbrižno.”

Povijest straha od apokalipse

Apokalipsa ili Otkrivenje ime je posljednje biblijske knjige koja je napisana krajem 1. stoljeća n. e. Proročanski karakter te knjige i izrazito simbolički jezik kojim je pisana doveo je do toga da se pridjev “apokaliptički” počeo vezivati uz vrstu literature koja je nastala još davno prije nego je napisana biblijska knjiga Otkrivenje. Mitološka simbolika te literature seže sve do drevne Perzije, pa čak i dalje. Stoga The Jewish Encyclopedia govori o “prepoznatljivim babilonskim obilježjima većine mitoloških elemenata koji su postali sastavnim dijelom te [židovske apokaliptičke] literature”.

Židovska apokaliptička literatura doživjela je procvat u periodu od početka drugog stoljeća pr. n. e. do kraja drugog stoljeća n. e. Objašnjavajući zbog čega je pisana takva literatura, jedan je bibličar napisao: “Židovi su čitavo vrijeme podijelili u dva doba. Postoji ovo sadašnje doba, koje je u cijelosti loše (...). Židovi su zbog toga očekivali kraj postojećih stvari. Postoji i doba koje tek dolazi, koje bi trebalo biti u potpunosti dobro, Božje zlatno doba u kojem bi vladali mir, blagostanje i pravednost (...). Kako bi to sadašnje doba prešlo u doba koje tek dolazi? Židovi su vjerovali da do tih promjena ni u kom slučaju neće doći djelovanjem čovjeka, te su stoga očekivali direktnu Božju intervenciju (...). Dan Božjeg dolaska nazvali su Gospodinovim danom, strašnim vremenom užasa, uništavanja i suda, a ti bi događaji bili bolni znakovi rađanja novog doba. Sva apokaliptička literatura govori o tim događajima.”

Je li strah od apokalipse opravdan?

Biblijska knjiga Otkrivenje govori o ‘ratu velikog dana Boga Svemogućeg’, ili Harmagedonu, u kojem će biti uništeni zli, nakon čega će uslijediti tisućugodišnji period (koji se ponekad naziva Milenij) tijekom kojeg će Sotona biti zatočen u bezdanu, a Krist će suditi čovječanstvu (Otkrivenje 16:14, 16; 20:1-4). U srednjem vijeku neki su krivo razumjeli ta proročanstva jer je katolički “svetac” Augustin (354-430. n. e.) govorio da je Milenij započeo Kristovim rođenjem te da će nakon Milenija uslijediti posljednji sud. Augustin očito nije baš puno razmišljao o vremenskom okviru tih zbivanja, no kako se približavala 1000. godina, bojazan je bivala sve veća. Povjesničari se ne slažu u pogledu toga kolika je strahovanja izazvala ta srednjovjekovna apokalipsa. No, bez obzira na to kolika su ona bila, zaista su se pokazala neopravdanima.

Jednako tako i danas postoje religiozni i nereligiozni razlozi zbog kojih ljudi strahuju da će 2000. ili 2001. godine doći do strašne apokalipse. No jesu li ta strahovanja opravdana? Je li poruka koju sadrži biblijska knjiga Otkrivenje, ili Apokalipsa, nešto čega bismo se trebali bojati ili, suprotno tome, nešto čemu bismo se trebali nadati? Potičemo te da nastaviš s čitanjem.

[Slika na stranici 4]

Strahovanja od apokalipse u srednjem vijeku pokazala su se neopravdanima

[Zahvala]

© Cliché Bibliothèque Nationale de France, Pariz

[Zahvala na stranici 3]

Maya/Sipa Press