Apokalipsa — treba li je se bojati ili joj se nadati?

“U današnje vrijeme apokalipsa nije samo biblijski opis već je postala veoma stvarna mogućnost” (Javier Pérez de Cuéllar, bivši generalni sekretar Ujedinjenih naroda).

TAKVO korištenje riječi “apokalipsa” od vodeće svjetske ličnosti pokazuje kako većina ljudi razumije i doživljava tu riječ kad je pročita u naslovima filmova i knjiga, člancima časopisa i novinskim izvještajima. Ta riječ stvara u mislima viziju kozmičke kataklizme. No, što riječ “apokalipsa” uistinu znači? A što je još važnije, kakvu poruku sadrži biblijska knjiga po imenu Apokalipsa, ili Otkrivenje?

Riječ “apokalipsa” potječe od grčkog izraza koji znači “razotkrivanje” ili “otkrivanje”. Što je to bilo otkriveno, ili razotkriveno, u biblijskom Otkrivenju? Je li to bila isključivo poruka osude, nagovještaj uništenja u kojem neće biti preživjelih? Kad su člana Francuske akademije i povjesničara Jeana Delumeaua pitali što misli o Apokalipsi, rekao je: “To je knjiga utjehe i nade. Ljudi su izdramatizirali njen sadržaj usredotočujući se na one dijelove koji govore o katastrofi.”

Rana crkva i Apokalipsa

Kako su rani “kršćani” gledali na Apokalipsu i na nadu u Kristovu Tisućugodišnju Vladavinu (Milenij) nad Zemljom koja se spominje u njoj? Isti je povjesničar rekao: “Čini mi se da su kršćani u prvih nekoliko stoljeća, općenito uzevši, prihvaćali milenarizam. (...) Među kršćanima iz tih ranih stoljeća koji su vjerovali u Milenij isticali su se Papija, biskup iz Hijerapolisa u Maloj Aziji, (...) Sveti Justin, koji je rođen u Palestini i umro mučeničkom smrću u Rimu oko 165, Sveti Irenej, lionski biskup, koji je umro 202, Tertulijan, koji je umro 222, i (...) veliki pisac Laktancije.”

U vezi s Papijom, koji je 161. ili 165. n. e. navodno umro mučeničkom smrću u Pergamu, u djelu The Catholic Encyclopedia stoji: “Biskup Papija iz Hijerapolisa, učenik Sv. Ivana, pojavio se kao zagovornik milenarizma. Tvrdio je da su mu tu doktrinu prenijeli suvremenici apostolâ, a Irenej piše da je druge ‘prezbitere’, koji su vidjeli i čuli učenika Ivana, sam Ivan poučio da je vjerovanje u milenarizam sastavni dio Gospodinove doktrine. Prema Euzebiju (...), Papija je u svojoj knjizi tvrdio da će nakon uskrsnuća mrtvih uslijediti tisuću godina vidljivog, slavnog zemaljskog Kristovog kraljevstva.”

Što nam to govori o utjecaju koji je knjiga Apokalipsa, odnosno Otkrivenje, imala na rane vjernike? Je li ona kod njih pobuđivala strah ili nadu? Zanimljivo je da povjesničari rane kršćane nazivaju hilijastima, prema grčkim riječima khília éte (tisuću godina). Da, mnogi od njih bili su poznati po svom vjerovanju u Kristovu Tisućugodišnju Vladavinu, koja će uspostaviti rajske uvjete na Zemlji. Jedino mjesto u Bibliji gdje se konkretno spominje milenijska nada jest Apokalipsa, ili Otkrivenje (20:1-7). Dakle, Apokalipsa ne plaši vjernike, nego im, naprotiv, pruža prekrasnu nadu. U svojoj knjizi The Early Church and the World Cecil Cadoux, profesor povijesti crkve na Sveučilištu u Oxfordu, piše: “Mada su na kraju bila odbačena, hilijastička su gledišta jedan znatan period bila općenito prihvaćena u Crkvi te su ih naučavali neki najugledniji crkveni pisci.”

Zašto je odbačena nada koju pruža Apokalipsa

Budući da je neosporna povijesna činjenica da su mnogi, ako ne i većina ranih kršćana, gajili nadu u Kristovu Milenijsku Vladavinu nad rajskom Zemljom, kako je došlo do toga da su takva ‘hilijastička gledišta’ bila ‘na kraju odbačena’? Do nekih je opravdanih kritika došlo zbog toga što su, kako to ističe izučavatelj Robert Mounce, “nažalost, mnogi hilijasti otišli predaleko u svojoj mašti, tako da su u tisućugodišnje razdoblje ukomponirali razne oblike krajnje materijalističkog i čulnog načina postupanja”. No, ta su ekstremna shvaćanja mogla biti ispravljena, a da se pritom ne odbaci istinska nada u Milenij.

Zaista je iznenađujuće kakvim su se sve sredstvima služili protivnici da bi potisnuli milenarizam. Djelo Dictionnaire de Théologie Catholique kaže za rimskog svećenika Gaja (kraj drugog i početak trećeg stoljeća) da je “u namjeri da potisne milenarizam otvoreno nijekao autentičnost Apokalipse [Otkrivenja] i Evanđelja Sv. Ivana”. U tom se djelu dalje navodi da je Dionizije, aleksandrijski biskup iz trećeg stoljeća, napisao raspravu protiv milenarizma u kojoj, “u namjeri da one koji su pristajali uz ovo mišljenje spriječi da svoje vjerovanje temelje na Apokalipsi Svetog Ivana, nije prezao od toga da niječe njenu autentičnost”. Takvo prepredeno protivljenje nadi u milenijske blagoslove na Zemlji otkriva podmukao utjecaj teologa tog vremena.

U svojoj knjizi The Pursuit of the Millennium, profesor Norman Cohn piše: “Prvi pokušaj diskreditiranja milenarizma dogodio se u trećem stoljeću, kada je Origen, možda najutjecajniji od svih teologa drevne Crkve, počeo [uspostavu] Kraljevstva prikazivati kao događaj koji se neće zbiti doslovno, već samo u duši vjernikâ.” Oslanjajući se radije na grčku filozofiju nego na Bibliju, Origen je razvodnio predivnu nadu u zemaljske blagoslove pod Mesijanskim Kraljevstvom i od nje napravio nerazumljivi “događaj (...) u duši vjernikâ”. Katolički pisac Léon Gry napisao je: “Prevladavajući utjecaj grčke filozofije (...) postepeno je doveo do propasti hilijastičkih ideja.”

“Crkva je izgubila svoju poruku nade”

Augustin je nesumnjivo crkveni otac koji je najviše pridonio stapanju grčke filozofije s onim što je u njegovo vrijeme bilo samo nalik kršćanstvu. Iako je u početku bio gorljivi zagovornik milenarizma, s vremenom je odbacio svaku predodžbu o budućoj Kristovoj Milenijskoj Vladavini nad Zemljom. Dvadesetom poglavlju knjige Otkrivenje pripisao je alegorijsko i iskrivljeno značenje.

U djelu The Catholic Encyclopedia stoji: “Augustin je na kraju zastupao uvjerenje da neće biti milenija. (...) On nam govori da se prvo uskrsnuće, o kojem se govori u tom poglavlju, odnosi na ponovno duhovno rođenje prilikom krštenja; tisućugodišnji sabat koji slijedi nakon šest tisuća godina povijesti zapravo je cijeli vječni život.” The New Encyclopædia Britannica navodi: “Augustinov alegorijski milenarizam postao je službena crkvena doktrina (...). Protestantski reformatori luteranske, kalvinističke i anglikanske tradicije (...) ostali su čvrsto privrženi gledištima Augustina.” Tako su pripadnici crkava kršćanstva izgubili milenijsku nadu.

Osim toga, prema riječima švicarskog teologa Frédérica de Rougemonta, “odbacivanjem svoje prvobitne vjere u tisućugodišnju vladavinu, [Augustin] je Crkvi nanio neprocjenjivu štetu. On je, kao osoba s velikim autoritetom, odobrio grešku zbog koje je [Crkva] ostala bez svog zemaljskog ideala.” Njemački teolog Adolf Harnack složio se s time da je odbacivanjem vjerovanja u Milenij običan narod ostao bez “religije koju je razumio”, zamijenivši “staru vjeru i stare nade vjerom koju nisu mogli razumjeti”. Današnje prazne crkve u mnogim zemljama snažan su dokaz da je ljudima potrebna vjera i nada koju mogu razumjeti.

Bibličar George Beasley-Murray napisao je u svojoj knjizi Highlights of the Book of Revelation: “Uvelike zahvaljujući ogromnom utjecaju Augustina s jedne strane i tome što su sekte prihvatile milenarizam s druge strane, katolici i protestanti ujedinili su se u odbacivanju milenarizma. Kada ih se pita koju drugu nadu nude ljudima u ovom svijetu, službeni odgovor glasi: Nikakvu. Svijet će o Kristovom dolasku biti uništen kako bi ustupio mjesto vječnom raju i paklu u kojima će povijest biti zaboravljena. (...) Crkva je izgubila svoju poruku nade.”

Veličanstvena nada iz Apokalipse još uvijek postoji!

Međutim, Jehovini svjedoci uvjereni su da će se predivna obećanja u vezi s Milenijem ispuniti. Francuski povjesničar Jean Delumeau rekao je u intervjuu jedne francuske televizijske emisije, čija je tema bila “Godina 2000: Strah od apokalipse”, sljedeće: “Jehovini svjedoci točno slijede pravac milenarizma jer govore da ćemo uskoro (...) ući — doduše kroz kataklizme — u tisućugodišnje razdoblje sreće.”

Upravo je to vidio apostol Ivan u viziji i opisao u svojoj knjizi Apokalipsa, odnosno Otkrivenje. Napisao je: “Vidio sam novo nebo i novu zemlju (...). Tada sam čuo jak glas od prijestolja kako govori: ‘Gle, Božji je šator s ljudima, i on će prebivati s njima, i oni će biti njegovi narodi. I sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle’” (Otkrivenje 21:1, 3, 4).

Jehovini svjedoci sudjeluju u svjetskom biblijskom obrazovnom djelu kako bi omogućili što većem broju ljudi da prigrli tu nadu. Oni će i tebi rado pomoći da saznaš nešto više o njoj.

[Slika na stranici 6]

Papija je tvrdio da je milenijsku doktrinu prihvatio neposredno od suvremenikâ apostolâ

[Slika na stranici 7]

Tertulijan je vjerovao u Kristovu Milenijsku Vladavinu

[Zahvala]

© Cliché Bibliothèque Nationale de France, Pariz

[Slika na stranici 7]

“Odbacivanjem svoje prvobitne vjere u tisućugodišnju vladavinu, [Augustin] je Crkvi nanio neprocjenjivu štetu”

[Slika na stranici 8]

Rajska Zemlja obećana u Apokalipsi nešto je što bismo trebali željno očekivati