Treba li se ime Jehova nalaziti u Novom zavjetu?

JE LI važno da li se Božje ime nalazi u Bibliji? Bog je očito smatrao da jest. Njegovo se ime, napisano pomoću četiri hebrejska slova koja su poznata kao tetragram, javlja gotovo 7 000 puta u izvornom hebrejskom tekstu dijela Biblije koji je poznat kao Stari zavjet.a

Izučavatelji Biblije priznaju da se Božje osobno ime nalazi u Starom zavjetu. Međutim, mnogi smatraju da se nije nalazilo u izvornom grčkom tekstu takozvanog Novog zavjeta.

No što je s recima u kojima su biblijski pisci Novog zavjeta citirali retke iz Starog zavjeta u kojima se nalazi tetragram? Na takvim mjestima većina prevoditelja umjesto Božjeg osobnog imena koristi izraz “Gospodin”. No prevoditelji prijevoda Novi svijet nisu se držali tog običaja. U tom prijevodu Biblije Božje ime Jehova koristi se 237 puta u Novom zavjetu.

S kojim se problemima prevoditelji Biblije suočavaju kada moraju odlučiti da li da upotrijebe Božje ime u Novom zavjetu? Postoje li valjani razlozi za upotrebu Božjeg imena u tom dijelu Svetog pisma? I na koji način korištenje Božjeg imena u Bibliji utječe na vas?

Prevodilački problem

Rukopisi Novog zavjeta koji su nam danas dostupni nisu izvornici. Izvorni rukopisi koje su napisali Matej, Ivan, Pavao i drugi često su se koristili, pa su se sigurno brzo istrošili. Zato su se izrađivali prijepisi tih rukopisa, a kad su se i oni istrošili, izrađivali su se novi prijepisi. Danas postoji na tisuće prijepisa Novog zavjeta, no većina njih nastala je najmanje dvije stotine godina nakon što su bili napisani izvorni rukopisi. Izgleda da su prepisivači u to vrijeme počeli zamjenjivati tetragram izrazom Kúrios ili Kýrios, grčkom riječi koja znači “Gospodin”, ili je u rukopisima koje su prepisivali to već bilo učinjeno.b

Uzimajući to u obzir, prevoditelj mora procijeniti postoje li razumni dokazi da se tetragram nalazio u izvornim rukopisima na grčkom jeziku. Postoje li takvi dokazi? Spomenimo neke argumente koji govore u prilog tome:

• Isus je koristio Božje ime kad je citirao ili čitao iz Starog zavjeta (5. Mojsijeva 6:13, 16; 8:3; Psalam 110:1; Izaija 61:1, 2; Matej 4:4, 7, 10; 22:44; Luka 4:16-21). U vrijeme Isusa i njegovih učenika tetragram se nalazio u rukopisima hebrejskog teksta Starog zavjeta, a takvi rukopisi postoje i danas. Međutim, bibličari su stoljećima smatrali da tetragrama nije bilo u rukopisima Septuaginte, grčkog prijevoda Starog zavjeta, a ni u rukopisima Novog zavjeta. Zatim se sredinom 20. stoljeća došlo do značajnog otkrića — pronađeni su vrlo stari fragmenti rukopisa grčke Septuaginte koji je postojao još u Isusovo doba. Ti fragmenti sadrže Božje osobno ime pisano hebrejskim slovima.

• Isus je koristio Božje ime i objavljivao ga drugima (Ivan 17:6, 11, 12, 26). Isus je jasno rekao: “Ja sam došao u ime Oca svojega.” Isto tako, uvijek je isticao da sve što čini, čini “u ime Oca svojega”. Ustvari, samo Isusovo ime znači “Jehova je spasenje” (Ivan 5:43; 10:25).

• Božje ime pojavljuje se u Novom zavjetu u skraćenom obliku. Božje ime javlja se u Otkrivenju 19:1, 3, 4, 6 kao dio izraza Aleluja. On doslovno znači “Hvalite Jaha!” a Jah je skraćeni oblik imena Jehova.

• Stari židovski zapisi pokazuju da su židovski kršćani koristili Božje ime u svojim spisima. Tosefta, zbirka židovskih usmenih zakona dovršena oko 300. n. e., spominje kršćanske spise koji su se spaljivali na šabat. O njima kaže: “Knjige evanđelista i knjige minima [što je vjerojatno naziv za židovske kršćane] ne treba spašavati od vatre. Naprotiv, neka gore ondje gdje jesu, (...) one i slova Božjeg imena koja se u njima nalaze.” Prema istom izvoru, rabin Josef Hagelili, koji je živio početkom drugog stoljeća n. e., rekao je da se drugim danima u tjednu trebaju “izrezivati mjesta na kojima se u njima [kršćanskim zapisima] spominje Božje ime, pa te izreske pohraniti, a ostatak spaliti”. Dakle, postoje snažni dokazi da su Židovi koji su živjeli u drugom stoljeću n. e. bili uvjereni da kršćani koriste Jehovino ime u svojim spisima.

Kako su prevoditelji rješavali taj problem?

Je li prijevod Novi svijet jedini prijevod Biblije u kojem je Božje ime vraćeno u tekst Novog zavjeta? Nije. Na temelju navedenih argumenata mnogi su prevoditelji Biblije zaključili da Božje ime treba uvrstiti u prijevod Novoga zavjeta.

Naprimjer, u raznim prijevodima Novog zavjeta na mnogim afričkim, američkim i azijskim jezicima te na jezicima koji se govore na pacifičkim otocima često se koristi Božje ime. (Vidi tabelu na stranici 21.) Neki od tih prijevoda objavljeni su u novije vrijeme. Naprimjer, 1999. izdana je Biblija na rotumanskom jeziku, u kojoj se 51 put u 48 redaka u Novom zavjetu koristi ime Jihova. A 1989. objavljen je prijevod Biblije na indonezijskom jeziku batak (Toba), u kojem se 110 puta u Novom zavjetu koristi ime Jahowa. Osim toga, Božje se ime nalazi i u mnogim engleskim, francuskim, njemačkim i španjolskim prijevodima. Na hrvatskom jeziku je 1860. rimokatolički svećenik Ivan Matija Škarić u svom prijevodu Novog zavjeta više puta upotrijebio Božje ime. Naprimjer, u njegovom prijevodu tekst Marka 12:29 glasi: “A Isus mu odgovori: najprva je od svih zapovidih ova: slušaj Israele! Jehova je tvoj Bog, jedini Bog.”

Navest ćemo nekoliko primjera engleskih, francuskih, njemačkih i španjolskih prijevoda u kojima se u Novom zavjetu koristi Božje ime:

• Die heilige Schrift des neuen Testaments, Dominikus von Brentano (1791)

• A Literal Translation of the New Testament . . . From the Text of the Vatican Manuscript, Herman Heinfetter (1863)

• The Emphatic Diaglott, Benjamin Wilson (1864)

• Die drei älteren Evangelien (“Bonner Bibel”), Petrus Dausch (1932)

• The New Testament Letters, londonski biskup William Wand (1946)

• Bible de Chouraqui (1985)

• Les Evangiles, Claude Tresmontant (1991)

• Santa Biblia. Traducida del arameo al español, Centro cultural Nueva Creación de Sonora (1994)

• Biblia Peshitta en Español, Instituto Cultural Álef y Tau (2006)

U predgovoru popularnog engleskog prijevoda New Living Translation, u izdanju iz 2004, pod podnaslovom “Prijevod Božjih imena”, stoji sljedeći komentar: “Tetragram (JHVH) uglavnom smo dosljedno prevodili sa ‘GOSPODIN’, pišući taj izraz velikim slovima, kao što je uobičajeno u engleskim prijevodima. Po tome se on razlikuje od imena adonaj, koje smo prevodili sa ‘Gospodin’.” A o pristupu koji je korišten pri prevođenju Novog zavjeta, u istom predgovoru stoji: “Grčka riječ kurios dosljedno je prevedena sa ‘Gospodin’. No, preveli smo je sa ‘GOSPODIN’ kad god se u Novom zavjetu izravno citira Stari zavjet, jer je ondje ta riječ napisana velikim slovima” (naglašeno od nas). Dakle, prevoditelji ove Biblije priznaju da u Novom zavjetu tetragram (JHVH) treba naznačiti u citatima iz Starog zavjeta.

Zanimljivo je da u djelu The Anchor Bible Dictionary, pod temom “Tetragram u Novom zavjetu”, stoji sljedeći komentar: “Postoje izvjesni dokazi da se prilikom pisanja tekstova Novog zavjeta u neke ili sve citate iz Starog zavjeta stavljao tetragram, Božje ime, Jahve.” A bibličar George Howard napisao je: “Budući da se tetragram tada još uvijek nalazio u knjigama Starog zavjeta prevedenim na grčki jezik kojima se služila rana crkva [odnosno u Septuaginti], razumno je vjerovati da su novozavjetni pisci prilikom citiranja iz Pisma zadržali tetragram u biblijskom tekstu.”

Dva snažna razloga

Dakle, očito je da prijevod Novi svijet nije prva Biblija u kojoj se Božje ime koristi u Novom zavjetu. Poput suca koji mora donijeti odluku u sudskom slučaju u kojem nema živih svjedoka, Odbor za prevođenje Biblije Novi svijet pažljivo je odvagnuo sve bitne dokaze. Na temelju utvrđenih činjenica odlučili su uvrstiti Jehovino ime u svoj prijevod grčkih knjiga Biblije, odnosno Novog zavjeta. Navedimo dva snažna razloga na temelju kojih su donijeli takvu odluku.

(1) Budući da su biblijske knjige na grčkom jeziku pod Božjim nadahnućem napisane kao dodatak svetim hebrejskim spisima, prevoditelji Biblije Novi svijet zaključili su da ne bi bilo dosljedno iznenada prestati koristiti Jehovino ime u biblijskom tekstu.

Zašto je to razuman zaključak? Sredinom prvog stoljeća n. e. kršćanski učenik Jakov rekao je starješinama u Jeruzalemu: “Šimun je potanko iznio kako je Bog prvi put pogledao na neznabošce da iz njih uzme narod za svoje ime” (Djela apostolska 15:14). Da li vam se čini logičnim da bi Jakov takvo što rekao ako nitko u prvom stoljeću nije znao Božje ime niti ga je koristio?

(2) Kad su otkriveni prijepisi Septuaginte u kojima se nalazilo Božje ime, a ne izraz Kýrios (Gospodin), prevoditelji su došli do zaključka da su u Isusovo vrijeme prijepisi dotad napisanih biblijskih knjiga koji su postojali na grčkom jeziku — naravno, i oni na hebrejskom — sadržavali Božje ime.

Po svemu sudeći, običaj uklanjanja Božjeg imena iz grčkih rukopisa, kojim se obeščašćuje Boga, pojavio se tek kasnije. Što vi mislite, bi li Isus i njegovi apostoli podupirali takav običaj? (Matej 15:6-9).

Prizivati “ime Jehovino”

Dakle, sama Biblija zapravo pruža uvjerljivo “svjedočanstvo” da su prvi kršćani koristili Jehovino ime u svojim spisima, naročito kad su citirali odlomke iz Starog zavjeta u kojima se to ime pojavljuje. Zato se sasvim sigurno može reći da su prevoditelji Biblije Novi svijet na temelju čvrstih dokaza vratili Božje ime u tekst grčkih knjiga Biblije.

Kako to utječe na vas? Citirajući riječi iz hebrejskog dijela Biblije, apostol Pavao podsjetio je kršćane u Rimu: “Svatko tko prizove ime Jehovino, bit će spašen.” Potom je upitao: “Kako će prizvati onoga u kojega nisu povjerovali? A kako će povjerovati u onoga za kojega nisu čuli?” (Rimljanima 10:13, 14; Joel 2:32). Prijevodi Biblije u kojima se na odgovarajućim mjestima koristi Božje ime mogu vam pomoći da se približite Bogu (Jakov 4:8). Doista je velika čast što možemo znati i prizivati Božje osobno ime, Jehova!