Zašto Bog dopušta da moćni i utjecajni ugnjetavaju slabe i nezaštićene?

U Bibliji se nalazi nekoliko izvještaja o utjecajnim pojedincima koji su svoju moć koristili na štetu slabih i nezaštićenih. Jedan od takvih ljudi bio je izraelski kralj Ahab, koji je živio u 10. stoljeću pr. n. e. On je dopustio svojoj ženi, Izebeli, da dade pogubiti čovjeka po imenu Nabot te njegove sinove kako bi se dočepao njegovog vinogradaa (1. Kraljevima 21:1-16; 2. Kraljevima 9:26). Zašto je Bog dopustio tako groznu nepravdu?

Dok budemo razmatrali odgovor na to pitanje, valja zadržati u mislima važnu činjenicu — Bog ne može lagati (Titu 1:2). Možda se pitate: Kakve to veze ima s nepravdom i ugnjetavanjem slabijih? Da bismo to saznali, vratimo se načas na sam početak ljudske povijesti. Kad je stvorio ljude, Bog im je kazao da će umrijeti ako se pobune protiv njega. Tako je i bilo. Od pobune prvih ljudi smrt je naprosto nemoguće izbjeći. Prvi čovjek koji je umro zapravo je umro nasilnom smrću. Bio je to Abel, kojeg je njegov vlastiti brat Kajin nemilosrdno napao i ubio (1. Mojsijeva 2:16, 17; 4:8).

Biblijska izreka da “čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu” dobro opisuje ljudsku povijest (Propovjednik 8:9). Te su se riječi nebrojeno puta pokazale istinitima. Naprimjer, kad su Izraelci, Božji izabrani narod, tražili da im Bog postavi čovjeka za kralja, on ih je upozorio da će ga preklinjati za pomoć zato što će ih njihovi budući kraljevi tlačiti i izrabljivati (1. Samuelova 8:11-18). Čak je i kralj Salamun, inače poznat po svojoj mudrosti, nametnuo teško breme svom narodu tako što je od njega zahtijevao pretjerano visok porez (1. Kraljevima 11:43; 12:3, 4). A zli kraljevi, poput Ahaba, prema narodu su imali još manje milosti. Istina, Bog je mogao spriječiti sve nepravedne postupke takvih vladara, ali zar tako ne bi potkopao vlastitu vjerodostojnost?

Ne smijemo izgubiti iz vida ni Sotoninu tvrdnju da ljudi služe Bogu isključivo iz sebičnih razloga (Job 1:9, 10; 2:4). Kad bi Bog štitio sve svoje sluge od svake vrste ugnjetavanja, ne bi li to išlo u prilog Sotoni? A što bi se dogodilo kad bi se Bog pobrinuo da nijedan čovjek ne trpi nepravdu i ugnjetavanje? To bi nesumnjivo mnoge navelo na pogrešan zaključak da ljudi ipak mogu uspješno vladati jedni nad drugima te da im Bog nije potreban. No Božja Riječ kaže upravo suprotno — u njoj stoji da čovjek ne može upravljati čak ni svojim koracima (Jeremija 10:23). Zato nam je potrebno Božje Kraljevstvo. Jedino će ono stati na kraj ugnjetavanju i nepravdi.

Iako Bog danas dopušta da nedužni trpe nepravdu, to ne znači da samo promatra što se ljudima događa. Zašto to možemo reći? Kao prvo, Bog razotkriva zla djela koja se čine. Primjerice, on se pobrinuo da u njegovoj Riječi bude zabilježeno što je Izebela učinila Nabotu. Pored toga, Biblija otkriva da iza zla što se čini na Zemlji stoji moćno duhovno biće, vladar svijeta koji želi prikriti svoj pravi identitet (Ivan 14:30; 2. Korinćanima 11:14). Ona jasno kaže da je taj vladar Sotona Đavo. Time što razotkriva zla djela i onoga tko stoji iza njih, Bog nam pomaže da uvidimo koliko je mudro kloniti se zla. On to čini jer na umu ima našu vječnu dobrobit.

Kao drugo, Bog jamči da će uskoro stati na kraj zlu i nepravdi. Zašto možemo biti sigurni u to? On je u prošlosti razotkrio i kaznio one koji su ugnjetavali svoje bližnje, između ostalih i Ahaba, Izebelu te mnoge druge. Stoga nemamo razloga sumnjati da će jednog dana kazniti i one koji danas čine zlo (Psalam 52:1-5). Bog je obećao da će onima koji ga ljube u budućnosti nadoknaditi svu štetu koju su pretrpjeli zbog nepravde.b Među njima će nedvojbeno biti i Nabot i njegovi sinovi, koji će dobiti priliku da vječno žive u raju na Zemlji, gdje više neće biti ni traga nepravdi (Psalam 37:34).