Koristimo sposobnosti poučavanja u službi po kućama
1 Isus je bio poznat kao propovjednik dobre vijesti (Luka 8:1). Najčešće su mu se obraćali kao učitelju (Mat. 8:19; 9:11). Iz nadahnutog izvještaja proizlazi da je “veliko mnoštvo naroda bilo zadivljeno njegovim učenjima, i “išao je po okolnim selima i učio” (Mat. 7:28; Marko 6:6).
2 Na isti način služili su i apostoli kao učitelji. Pavao je stvorio naviku da razgovara sa ljudima na temelju Pisma, objašnjavajući i dokazujući im što ih uči (Djela 17:2, 3). On je posvuda svjedočio o Božjem Kraljevstvu, razgovarajući uvjerljivo o Isusu (Djela 28:23). Što možemo mi učiniti da bismo poboljšali svoju sposobnost poučavanja u službi po kućama?
BUDI PRILAGODLJIV
3 U službi propovijedanja po kućama susrećemo ljude najrazličitijeg porijekla s najrazličitijim zanimanjem. Neki kažu da vjeruju u Bibliju, drugi to negiraju. Zato se morao prilagoditi svakom sugovorniku. Što je učinio Isus kada je razgovarao sa “učiteljem zakona”? Čovjek je upitao Isusa: “Učitelju, što ću činiti da dobijem život vječni?” Potom je Isus upitao njega: “Što je napisano u zakonu? Kako čitaš?” (Luka 10:25-28). On je znao da je taj čovjek “učitelj zakona”, pa je to uzeo u obzir odgovarajući mu na njegovo pitanje.
4 Kada je Pavao propovijedao na Areopagu uzeo je u obzir da govori poganima, koji su znali vrlo malo ili čak ništa o hebrejskim spisima ili o Isusu Kristu. Dakle, objasnio im je te stvari (Djela 17:22-34). I mi moramo na sličan način uvijek razmišljati o tome kakve ljude imamo pred sobom. Kada razgovaramo sa nekim omladincem, trebamo te stvari objasniti na njemu razumljiv način. U razgovoru sa osobom koja čita Bibliju, moramo postupiti na način kako je Isus razgovarao sa “učiteljem zakona”. Budući da nijedan sugovornik nije potpuno jednak drugome, i naše će izlaganje svaki put biti nešto drugačije. Što možemo još učiniti da bismo u službi po kućama bili djelotvorni učitelji?
POKUŠAJ UVJERITI LJUDE
5 Ako želimo sugovornika uvjeriti, moramo tako iznositi vijest da bi mu se pomoglo da je razumije, te da bi on mogao prihvatiti naše zaključke. To znači da je potrebno temeljito objasniti misli, tako da bi naš sugovornik mogao ne samo čuti, nego i razumjeti da je razumno to što mu iznosimo.
KAKO MOŽEMO DJELOTVORNO OBJASNITI SVOJE MISLI?
6 Kada netko upita “Zašto?”, on želi znati razlog. Zato svaki sugovornik potpuno opravdano pita zašto razgovaramo s njim, zašto je naša vijest toliko važna i zašto bi oni trebali vjerovati. Zato i mi moramo sebi postaviti ista pitanja, kada se pripremamo za službu po kućama. Poznato nam je da naša sadašnja govorna tema glasi: “STOJIMO LI PRED HARMAGEDONOM?” Mogli bismo se pitati: “Zašto razgovaramo s ljudima o toj temi? Zašto će Bog voditi taj rat? Zašto smo toliko sigurni da će se to dogoditi? Zašto vjerujemo u ono što je opisano u Otkrivenju? Zašto ćemo upotrijebiti dodatne biblijske stavke i zašto ih želimo pročitati?
7 Ako znamo odgovore na ta pitanja, moći ćemo ih iznijeti i sugovorniku, kako bi i on stekao spoznaju. Sjeti sa da je i Pavao “dokazima” objašnjavao Pisma (Djela 17:3).
8 Od velike koristi su usporedbe i odgovarajuća pitanja. Ona navode ljude na razmišljanje o istini, pomažući im da razviju od srca dolazeće cijenjenje. Prilikom čitanja Biblije posebno treba paziti na ispravno naglašavanje ključnih riječi. To pomaže ljudima razmišljati o pročitanome. Odlične prijedloge s tim u vezi nalazimo u knjizi Vodič u poglavljima 10, 15, 25, 31 i 34. Uzmi vremena da razmotriš te prijedloge, kako bi ih mogao provesti u praksi u službi po kućama.
9 Naša odgovornost da poučimo ljude o onome što je Isus zapovjedio treba nas potaknuti da ozbiljno razmišljamo o potrebi da ‘postojano pazimo na sebe i na nauku’ (1. Tim. 4:16). Da bismo naučili kako treba poučavati moramo uložiti vremena i truda. Pavao je pisao Timoteju da su oni koji se trude u riječi i u nauci, ‘dostojni dvostruke časti’ (1. Tim. 5:17). Ne ustručavaj se zato zamoliti za pomoć starješine i ostale sposobne objavitelje. Neka bismo se stalno molili za to da bi nas Jehova blagoslovio, dok nastavljamo ‘posvećivati se poučavanju’ (1. Tim. 4:13).