Oponašaj Jehovinu nepristranost
1 Jehova brine za ljude. On nepristrano prihvaća svakoga tko vrši njegovu volju (Djela 10:34, 35). Kada je propovijedao ljudima, Isus je također bio nepristran (Luka 20:21). Mi trebamo oponašati njihov primjer, poput Pavla, koji je pisao: “Nad svima je isti Gospodin, koji je bogat prema svima koji ga prizivaju” (Rim. 10:12).
2 Kad objavljujemo dobru vijest o Božjem Kraljevstvu svima koje sretnemo, to donosi slavu Bogu. Mi moramo nastaviti prenositi tu divnu poruku drugima, bez obzira na njihovu rasu, društveni status, obrazovanje ili materijalno stanje (Rim. 10:11-13). To znači propovijedati onima koji žele slušati — muškarcima, ženama, mladima i starijima. Trebamo doći na sva vrata, pružajući svakom stanaru mogućnost da čuje istinu.
3 Budi zainteresiran za svakog: Naš je cilj stupiti u kontakt sa svakom osobom do koje možemo doći. Imajući to na umu, neki su objavitelji uspješno svjedočili ljudima u ambulantama, bolnicama, domovima umirovljenika, uredima za socijalnu skrb i centrima za rehabilitaciju. Objavitelji su također svjedočili pogrebnicima, ravnateljima i pedagozima u školi te sucima. Kada pristupamo službenicima, dobro je izraziti cijenjenje za korisnu službu koju vrše u društvu. Budi pun poštovanja i odaberi prikladne članke koji odgovaraju vrsti njihovog posla i problemima koji su povezani s njime.
4 Jednom je prilikom neka sestra uspjela razgovarati sa sucem u njegovom uredu. Nakon živog razgovora sudac je spontano izjavio: “Znate li što mi se sviđa kod Jehovinih svjedoka? Imaju dobro utvrđena načela od kojih ne odstupaju.” Taj utjecajan čovjek dobio je dobro svjedočanstvo.
5 Mi ne možemo čitati srca ljudi. Međutim, time što razgovaramo sa svakim koga sretnemo, pokazujemo vjeru u Jehovinu sposobnost da upravlja našim djelom. Osim toga, time ljudima pružamo mogućnost da čuju i odazovu se na poruku nade (1. Tim. 2:3, 4). Koristimo svoje vrijeme na mudar način i trudimo se oponašati Jehovinu nepristranost time da dobru vijest nosimo do svih ljudi do kojih možemo doći (Rim. 2:11; Ef. 5:1, 2).