Naš dug prema ljudima
1 Apostol Pavao osjećao se dužnim propovijedati. Znao je da je Jehova svim vrstama ljudi dao priliku da se spase putem dragocjene krvi svog Sina (1. Tim. 2:3-6). Stoga je rekao: “Dužnik sam i Grcima i barbarima, i mudrima i bezumnima.” On je revno i neumorno radio na tome da podmiri taj dug tako što je svima propovijedao dobru vijest (Rim. 1:14, 15).
2 I današnji kršćani poput Pavla nastoje u svakoj prilici prenijeti dobru vijest svojim bližnjima. Budući da je “velika nevolja” sve bliže, s hitnošću trebamo tražiti osobe pravedna srca. Iskrena ljubav prema ljudima treba nas potaknuti da marljivo sudjelujemo u toj službi kojom se spašavaju životi (Mat. 24:21; Ezeh. 33:8).
3 Vraćajmo svoj dug: Propovijedanje od vrata do vrata osnovni je način na koji ljudima prenosimo dobru vijest. Trebamo voditi temeljite zabilješke i ići u službu propovijedanja u različito vrijeme kako bismo stupili u kontakt s onima koje ne možemo pronaći kod kuće (1. Kor. 10:33). Do ljudi možemo doprijeti i tako da svjedočimo na poslovnom području, ulici, parkiralištima, u parkovima i putem telefona. Mogli bismo se pitati: ‘Jesam li sudjelovao u svim vidovima službe kako bih ljudima prenio ovu životno važnu poruku?’ (Mat. 10:11).
4 Jedna pionirka osjećala se odgovornom da razgovara sa svim ljudima na svom području. Na prozorima jedne kuće rolete su uvijek bile spuštene i nikad nikoga nije bilo kod kuće. No jednog dana, kad nije bila u službi, pionirka je primijetila da je pred tom kućom parkiran automobil. Nije željela propustiti tu priliku, pa je pozvonila. Na vrata je izašao muškarac. Nakon tog razgovora sestra ga je počela posjećivati zajedno sa svojim suprugom. Nakon nekog vremena čovjek je počeo proučavati Bibliju i sada je kršten. On je zahvalan ovoj sestri što se osjećala odgovornom propovijedati drugima.
5 Budući da smo sve bliže kraju, sada je vrijeme da vraćamo dug svojim bližnjima, revno izvršavajući službu propovijedanja (2. Kor. 6:1, 2).