Prije stotinu godina – 1921.

U STRAŽARSKOJ KULI od 1. siječnja 1921. Istraživačima Biblije postavljeno je pitanje: “Koji zadatak stoji pred nama sljedeće godine?” U odgovoru na to pitanje citirane su riječi iz Izaije 61:1, 2, koje su ih podsjetile na to da trebaju propovijedati dobru vijest. “Jehova me pomazao da objavim dobru vijest krotkima. Poslao me (...) da objavim godinu Jehovine milosti i dan osvete našeg Boga.”

NEUSTRAŠIVI PROPOVJEDNICI

Da bi propovijedali dobru vijest, Istraživači Biblije trebali su biti neustrašivi. Njihov je zadatak bio ne samo objaviti “dobru vijest krotkima“ nego i zlima objaviti “dan osvete našeg Boga”.

Brat John Hoskin, koji je živio u Kanadi, odvažno je svjedočio iako se suočavao s protivljenjem. U proljeće 1921. naišao je na jednog metodističkog pastora. Na početku razgovora brat Hoskin mu je rekao: “Bilo bi lijepo da prijateljski porazgovaramo o Bibliji. A čak i ako se u nekim stvarima ne slažemo, možemo u miru završiti razgovor.” No to se nije dogodilo. Brat Hoskin je ispričao: “Razgovarali smo svega nekoliko minuta, a onda je pastor izgubio živce. Toliko je snažno zalupio vratima u kojima je bilo veliko staklo da sam pomislio da će se ono razbiti i prosuti po podu.”

“Bolje bi vam bilo da idete razgovarati s nevjernicima!” povikao je pastor. Brat Hoskin se ugrizao za jezik i nije na to rekao ni riječi. No dok je odlazio, pomislio je u sebi: “Imam osjećaj kao da i jesam razgovarao s nevjernikom.”

Kad je sutradan taj pastor držao propovijed u crkvi, nastavio je napadati našeg brata. “Rekao je ljudima da sam ja najveći lažljivac koji je ikada došao u njihov grad i da me treba ubiti”, ispričao je brat Hoskin. No to ga nije pokolebalo. Nastavio je propovijedati i imao je puno uspjeha u službi. Rekao je: “Uživao sam u službi kao nikad prije. Neki su mi ljudi rekli: ‘Znamo da ste vi Božji čovjek!’ Čak su me pitali treba li mi kakva pomoć jer su se htjeli pobrinuti da imam sve što mi treba.”

OSOBNO I OBITELJSKO PROUČAVANJE BIBLIJE

Istraživači Biblije redovito su u časopisu Zlatni vijeka objavljivali rubrike koje su zainteresiranim osobama pomagale da bolje upoznaju Bibliju. U rubrici “Biblijska pitanja za mlade” nalazila su se pitanja koja su roditelji trebali razmatrati sa svojom djecom. Roditelji bi postavili djeci ta pitanja i pomogli im da pronađu odgovore u Bibliji. Neka pitanja, kao što je “Od koliko se knjiga sastoji Biblija?”, pomagala su djeci da saznaju osnovne činjenice o Bibliji. A neka druga pitanja, naprimjer “Trebaju li svi pravi kršćani očekivati da će biti progonjeni?”, pomagala su mladima da postanu neustrašivi propovjednici.

U časopisu Zlatni vijek izlazila je i rubrika s pitanjima za one koji su bolje poznavali Bibliju. Istraživači Biblije mogli su pronaći odgovore na ta pitanja u 1. svesku Studija o Svetom pismu. Na tisuće čitatelja mnogo je toga naučilo zahvaljujući tim rubrikama. A onda je u izdanju od 21. prosinca 1921. objavljeno da se te rubrike ukidaju. Kako to?

NOVA KNJIGA

Knjiga *Harfa Božja*

Straničnik sa zadacima za proučavanje

Kartice s pitanjima za samostalno proučavanje

Odgovorna braća shvatila su da se zainteresirane osobe trebaju na sustavan način upoznati s temeljnim biblijskim učenjima. U tu je svrhu u studenome 1921. objavljena knjiga Harfa Božja. Zainteresirane osobe koje su prihvatile Harfu Božju počele su na temelju te knjige samostalno proučavati Bibliju. Zahvaljujući tome bolje su upoznale Boga i saznale su da je ”on naumio ljudima dati vječni život”. Kako je bio osmišljen taj tečaj?

Kad bi osoba prihvatila knjigu, uz nju je dobila i karticu na kojoj je pisalo koje gradivo treba pročitati. Sljedeći tjedan poštom bi dobila novu karticu na kojoj se nalazilo nekoliko pitanja o gradivu koje je pročitala. Na kraju kartice pisalo je koje gradivo osoba treba pročitati idućeg tjedna.

Taj je tečaj trajao 12 tjedana. Netko od braće i sestara iz obližnje skupštine svaki bi tjedan poštom poslao osobi novu karticu. Te su kartice često slala ostarjela braća ili oni koji zbog nekih okolnosti nisu mogli ići od kuće do kuće. Sestra Anna Gardner iz Millvalea u Pennsylvaniji (SAD) rekla je: “Kad je bila objavljena Harfa Božja, mojoj sestri Thayle, koja je bila invalid, pružila se prilika da više vremena provodi u službi jer je svaki tjedan zainteresiranim osobama slala kartice s pitanjima.” Kad bi osoba završila taj tečaj, posjetio bi je netko od braće kako bi joj pomogao da još bolje upozna Bibliju.

PRED BRAĆOM JE BILO JOŠ PUNO POSLA

Na kraju godine brat Rutherford poslao je pismo svim skupštinama. U njemu je napisao: “Protekle godine svjedočili smo o Kraljevstvu više i djelotvornije nego ikad prije otkako je započela žetva.” Potom je dodao: “Pred nama je još puno posla. Ohrabrite i druge da nam se pridruže u tom divnom djelu.” Istraživači Biblije očito su poslušali njegov savjet. Godine 1922. posebno su revno i odvažno objavljivali vijest o Kraljevstvu.

Hrabri prijatelji

Istraživači Biblije pokazivali su bratsku ljubav pomažući jedni drugima. Hrabro su štitili svoje prijatelje kad bi se oni našli u nevolji (Izr. 17:17). O tome svjedoči i sljedeći izvještaj.

U utorak 31. svibnja 1921. u gradu Tulsi, u američkoj saveznoj državi Oklahomi, došlo je do masakra nakon što je jedan crnac bio uhićen i optužen da je napao jednu bjelkinju. Kad se više od 1000 muškaraca bijele rase sukobilo s manjom grupom crnaca, došlo je do nereda koji su se ubrzo proširili na crnačku četvrt Greenwood. Ondje je svjetina opljačkala i spalila preko 1400 kuća, trgovina i radnji. Prema službenim podacima, život je izgubilo 36 osoba, no moguće je da ih je zapravo poginulo i više stotina.

Richard Hill, naš brat crne rase koji je živio u Greenwoodu, ispričao je što se dogodilo: “One noći kad su izbili neredi, mi Istraživači Biblije imali smo svoj redoviti sastanak. Nakon što je sastanak završio, čuli smo pucnjavu u centru grada. Puškaranje se nastavilo do kasno u noć.” Do srijede ujutro 1. lipnja situacija je postala još gora. “Došli su neki ljudi i rekli nam da odmah odemo u Društveni centar u Tulsi jer ćemo ondje biti na sigurnom.” Brat Hill poslušao je njihov savjet i pobjegao onamo sa svojom ženom i petero djece. Ondje se sklonilo oko 3000 ljudi crne rase. Štitili su ih pripadnici Nacionalne garde, koji su bili pozvani da u gradu zavedu red i mir.

Otprilike u to vrijeme brat Arthur Claus, koji je bio bijelac, odlučio se na hrabar potez. On je rekao: “Kad sam čuo da grupe izgrednika idu po Greenwoodu te pljačkaju i pale domove, odlučio sam otići do svog dragog prijatelja, brata Hilla, da vidim što je s njim.”

Arthur Claus poučavao je grupu od 14 djece pomoću knjige Harfa Božja

Kad je došao do kuće brata Hilla, ugledao je jednog bijelca koji je u ruci držao pušku. Taj čovjek, koji je bio susjed i prijatelj brata Hilla, pomislio je da je Arthur jedan od izgrednika. “Što radite u dvorištu ovog čovjeka?” povikao je.

“Da nije bio zadovoljan mojim odgovorom, upucao bi me”, ispričao je Arthur. “Objasnio sam mu da je brat Hill moj prijatelj i da sam puno puta bio u njegovom domu.” Arthur i taj čovjek uspjeli su obraniti kuću brata Hilla od pljačkaša.

Nedugo zatim Arthur je saznao da se brat Hill i njegova obitelj nalaze u Društvenom centru u Tulsi. Ljudi su mu rekli da crnci ne smiju otići odande bez pismene dozvole generala Barretta, koji je bio poslan da smiri nerede u gradu. Arthur je ispričao: “Bilo je jako teško doći do generala. Kad sam mu rekao što namjeravam učiniti, upitao me: ‘Hoćete li vi paziti na tu obitelj i brinuti se da imaju sve što im treba?’ Naravno, ja sam sav sretan odgovorio da hoću.”

S dozvolom u ruci Arthur je brže-bolje otišao do Društvenog centra. Kad ju je pokazao vojniku na ulazu, on je začuđeno rekao: “Čovječe, pa ovo je potpisao sam general! Znate li da ste vi prva osoba koja je nekoga izvela odavde?” Arthur i taj vojnik ubrzo su pronašli brata Hilla i njegovu obitelj. Arthur ih je sve potrpao u svoj automobil i odvezao kući.

Arthur se pobrinuo da brat Hill i njegova obitelj budu na sigurnom. Kad su drugi vidjeli njegovu hrabrost i bratsku ljubav, to je ostavilo dubok dojam na njih. Arthur je ispričao: “Susjed koji je zajedno sa mnom štitio kuću brata Hilla počeo je još više simpatizirati Istraživače Biblije. Puno je ljudi pokazalo zanimanje za istinu jer su vidjeli da među nama nema rasnih podjela i da svi predani Božji sluge jedni druge smatraju jednako vrijednima.”

a Časopis Zlatni vijek dobio je 1937. ime Utjeha, a 1946. nazvan je Probudite se!