Izbor najznačajnijih događaja prošle godine

Godišnji kongresi Jehovinih svjedoka ubrajaju se među istaknute događaje prošle godine. Serije oblasnih kongresa koje su započele sredinom 1999. imale su moto “Božja proročanska riječ”. Program je naglasio od kolike je vrijednosti svakodnevno čitanje Biblije i potkrijepio je to dramom koja je obrađivala izvještaj o Jakovu i Ezavu. Predavanja su obuhvatila pregled proročanstava koja nalazimo u knjizi Danijela te detaljno razmatranje knjige Habakuka. Program je istaknuo koliko je blizu kraj ovog starog sustava. Govorilo se o djelu svjedočenja koje se danas provodi, a program je pored toga usmjerio naše misli na uzbudljive stvari koje nam stoje u izgledu, a dio su Jehovinog dirljivog obećanja da će ‘sve učiniti novim’ (Otkr. 21:5).

Kongresni delegati bili su oduševljeni kad su dobili novu knjigu Obrati pažnju Danijelovom proročanstvu!, koja je izišla na 47 jezika. U Koreji je zavladala posebna radost — da, veliko oduševljenje — kad je izišlo Sveto pismo prema prijevodu Novi svijet na korejskom.

Začuđuje da se, usprkos ratu koji je bjesnio mjesecima, u Jugoslaviji uspjelo objaviti Kršćanska grčka pisma prema prijevodu Novi svijet na srpskom. Kao rezultat bliske međunarodne suradnje, Kršćanska grčka pisma istovremeno su objavljena na hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku. Te publikacije bile su dočekane sa suzama radosnicama.

Braća u Jugoslaviji imala su poseban razlog za radost. Ta se zemlja tijekom ožujka pripremala za rat. Bombardiranje Beograda dovelo bi do čestih prekida telefonskih veza, a to bi otežalo slanje materijala od prevodilaca u Beogradu do tiskare u Njemačkoj. U utorak, 23. ožujka, postalo je sasvim očito da će započeti zračni napadi, pa su braća u Beogradu koja su pripremala to kongresno izdanje odlučila raditi cijelu noć. Sljedećeg jutra poslani su svi potrebni elektronski dokumenti. Nekoliko sati kasnije započelo je bombardiranje. Iako su morali u sklonište, članovi prevodilačkog tima bili su sretni!

Njihova je radost bila potpuna kad je četiri mjeseca kasnije na beogradskom kongresu uz veliko oduševljenje objavljena Biblija. Mjesto održavanja kongresa ispraznilo se čim su svi prisutni dobili svoj primjerak. Braća su otišla na mjesta gdje su bila smještena kako bi čitala Bibliju! Premda su okruženi svijetom u kojem etničke i vjerske podjele izazivaju umorstva i uzavrelu mržnju, bili su uvjereni da nisu mogli dobiti ljepši dar.

Sljedećeg je vikenda prvi u seriji od osam kongresa održan u Indoneziji, velikoj zemlji na Istoku koju također pogađa nasilje koje izazivaju vjerske i političke frakcije. Na kongres u Jakarti došlo je 15 666 osoba iz mnogih dijelova zemlje. Krštenje je prvi put održano na samom mjestu održavanja kongresa, a prisutni su s velikim oduševljenjem gledali na velikim TV ekranima krštenje 430 osoba. No uzbuđenje je dostiglo vrhunac kad je objavljeno da je kompletan prijevod Novi svijet na indonezijskom već tiskan i da će se vjerojatno uskoro moći distribuirati.

Ići božanskim životnim putem

Dakako, službena 1999. godina započela je u rujnu 1998. Tijekom prvih mjeseci službene godine nastavili su se održavati međunarodni kongresi “Božanski životni put”. Mnogi su već dotad bili održani u Sjedinjenim Državama i Evropi. No od rujna do siječnja održano je još 13 takvih međunarodnih kongresa u Africi, Aziji, Australiji i Latinskoj Americi.

Prvi od njih u službenoj 1999. godini bio je održan u São Paulu (Brazil) od 18. do 20. rujna 1998. Kongresi su se istovremeno održavali i na 16 drugih lokacija, između ostalog i na ogromnom stadionu Maracanã u Rio de Janeiru. Stigle su tisuće delegata iz 15 zemalja. Među njima bila su 54 misionara, od kojih je 23 otišlo iz Brazila da bi služili u Mozambiku. Kad je u nedjelju bila objavljena rezolucija u kojoj stoji da je božanski put najbolji životni put, zadivljujući broj od 516 333 prisutnih na tih 17 lokacija prihvatilo ju je odgovorivši gromoglasno: “Sim” (Da)!

Istog je vikenda 63 886 delegata ispunilo Olimpijski stadion u Seoulu (Južna Koreja). Nekoliko dana prije početka kongresa stotine korejskih Svjedoka, među kojima su bile i sestre u živopisnim narodnim nošnjama, dočekivale su na aerodromu 3 046 delegata koji su stigli iz inozemstva. Kad su strani delegati nakon završnog govora odlazili prema svojim autobusima, tisuće prisutnih formirale su, kako su to neki opisali, prolaz ljubavi, i dok su delegati prolazili kroz njega, korejski Svjedoci dovikivali su im: “Vidimo se u Raju!” i “Volimo vas!” Mnogima su navrle suze radosnice.

Tek što su se osušile suze delegata u Seoulu kad je uragan Georges pogodio Portoriko. Sljedeći međunarodni kongres trebao je početi idućeg petka u Portoriku. Hoće li to biti moguće? Mislilo se da će zbog oluje cijeli otok tjednima biti bez struje. Opskrba vodom bila je prekinuta; aerodrom u San Juanu bio je zatvoren; domovi tamošnje braće koja su namjeravala ugostiti stotine delegata iz inozemstva bili su oštećeni. Zbog posljedica katastrofe, od četiri planirana mjesta za održavanje kongresa, mogli smo koristiti samo jedno, stadion Hiram Bithorn. Međutim, na naše iznenađenje, problemi su se rješavali jedan za drugim. Najveći broj prisutnih na tom kongresu iznosio je 15 065!

Poslije nešto više od mjesec dana, od 30. listopada do 1. studenog, održana su tri međunarodna kongresa u Australiji (u Brisbaneu, Melbourneu i Sydneyu). Tim kongresima prisustvovali su John Barr, Milton Henschel, Lloyd Barry i Theodore Jaracz, članovi Vodećeg tijela. Posljednja dvojica nekada su služila u Australiji. Bili su prisutni i mnogi revni misionari poslani iz Australije.

Krajem 1998. u Africi su bili održani daljnji međunarodni kongresi. Braća iz 16 zemalja radovala su se što se nalaze među 24 502 osobe koje su se u prosincu okupile u Međunarodnom sportskom centru Moi u Nairobiju (Kenija).

Sljedećeg tjedna održana su četiri međunarodna kongresa u Južnoafričkoj Republici (u Cape Townu, Durbanu, Johannesburgu i Pretoriji) na kojima je ukupno bilo 83 858 prisutnih, a krstilo se 1 626 osoba. Nakon međunarodnih kongresa održana je serija od 18 oblasnih kongresa. Broj prisutnih iznosio je 53 901, a daljnjih 1 065 osoba se krstilo. Tada je izišao kompletan prijevod Novi svijet na jeziku tsonga. Ljubav i jedinstvo koji su bili očiti među svim delegatima jasno su pokazali da prisutni zaista odgovaraju opisu koji je dao Isus, rekavši: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:35).

Tog istog vikenda krajem prosinca bio je održan kongres u Abidjanu (Obala Bjelokosti, zapadna Afrika). Program se iznosio na francuskom, engleskom i twi jeziku. Iako u toj zemlji ima samo oko 6 000 objavitelja — i možda je bilo 500 delegata koji su došli iz drugih zemalja — broj prisutnih dosegao je zadivljujućih 16 009 onih koji žele učiti o božanskom životnom putu!

Ova serija od 32 međunarodna kongresa održana širom svijeta na kraju je zaključena u prva tri dana 1999. u Kostariki, gdje se više od 19 000 objavitelja radovalo skupu kojem je prisustvovala 34 431 osoba. Na aerodromu je oko 4 000 tamošnjih Svjedoka izrazilo dobrodošlicu delegatima koji su doputovali s 42 međunarodna leta. Svjedoci su napravili prolaz i pljeskali pristiglim delegatima, pozdravljajući ih: “Bienvenidos, hermanos!” (Dobro došli, braćo!). Ljubav koju su pokazala braća čak je navela jednog prodavača na aerodromu da zatraži biblijski studij!

Serija međunarodnih kongresa pozitivno je utjecala na mnoge osobe koje nisu Svjedoci, a koje su vidjele kakva ljubav vlada među prisutnima. Ti su kongresi isto tako ojačali međunarodne veze među samim Jehovinim svjedocima. Bio je to vidljivi dokaz da Jehova uistinu sakuplja “veliko mnoštvo (...) iz svih nacija i plemena i naroda i jezika” — ljude koji očekuju spasenje od Jehove i od njegovog Sina, Isusa Krista — kako bi bili sačuvani za Njegov novi svijet pravednosti (Otkr. 7:9, 10).

Ljubiti “djelom i istinom”

Ljubav koju pokazuju Jehovini svjedoci jedni prema drugima ne svodi se samo na osmijehe i rukovanje u njihovim Dvoranama Kraljevstva. Ona uključuje više od ukazivanja gostoljubivosti kongresnim delegatima iz drugih zemalja. Jehovini svjedoci proučavaju Bibliju i stoga su dobro upoznati s onim što piše u 1. Ivanovoj 3:17, 18: “Tko god ima sredstva ovog svijeta koja su potrebna za život i vidi da mu je brat u potrebi, a ipak pred njim zatvori vrata svoje duboke samilosti, kako ljubav prema Bogu ostaje u njemu? Dječice, [ljubimo] (...) djelom i istinom.” Silovite oluje, suše i građanski ratovi koji su se dogodili tijekom prošle godine doveli su mnoge iz Jehovinog naroda u takav položaj da trebaju pomoć. Kako je reagiralo međunarodno bratstvo?

U rujnu 1998. poplave su opustošile državu Chiapas u Meksiku. Nekoliko tjedana kasnije uragan Georges prohujao je područjem St. Kittsa, Nevisa, Portorika, Dominikanske Republike i Haitija, da bi zatim pogodio južni dio Sjedinjenih Država. Otprilike mjesec dana nakon toga uragan Mitch, s udarima vjetra od 290 kilometara na sat, svom silinom pogodio je Honduras, izazvao poplave u nekim dijelovima Nikaragve, a zatim poharao Salvador i Gvatemalu da bi nakon toga jenjao u Meksiku. Pored 50 Dvorana Kraljevstva i 2 Kongresne dvorane, bilo je uništeno ili teško oštećeno više od 1 800 domova Jehovinih svjedoka. Usjevi su propali. Osobne stvari bile su uništene. U nekim je područjima trebalo evakuirati cijele skupštine.

Vladala je velika potreba za hranom, vodom, odjećom i lijekovima. Odmah su reagirali Svjedoci iz područja koja nisu bila pogođena nevremenom. U nekim su područjima Svjedoci počeli dolaziti u podružnicu čim su čuli za nesreću, donoseći sa sobom hranu, odjeću i novac kako bi pomogli svojoj kršćanskoj braći. Tamo gdje se do postradalog područja braća nisu mogla probiti automobilima ili kamionima kako bi dostavila humanitarnu pomoć, koristila su kanue, bicikle ili su teret nosila na leđima. Mjesni su starješine dali sve od sebe kako bi pomogli da se poprave krovovi na kućama naše braće. Na raspolaganje su se stavili i liječnici koji su Svjedoci.

Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka koordiniralo je akcije pružanja financijske pomoći i otpremanja prijeko potrebne hrane, odjeće i građevinskog materijala iz susjednih zemalja. Pošiljke su otpremane zakupljenim avionom, brodom i kamionom. Braća i sestre iz postradalog područja neprestano su izražavali duboku zahvalnost za ljubav koju im je pokazalo svijetom rašireno bratstvo.

Regionalni odbori za gradnju, čiji je zadatak pružiti pomoć prilikom gradnje Dvorana Kraljevstva, bili su angažirani da pomognu očistiti i popraviti kuće. Sedam grupa od otprilike 30 dobrovoljaca iz Sjedinjenih Država doputovalo je o vlastitom trošku kako bi tjedan dana popravljali kuće Svjedoka na St. Kittsu i Nevisu. Drugih 600 dobrovoljaca odletjelo je u Portoriko kako bi ondje popravili kuće i sanirali štetu. Oni su prvenstveno pomagali svojoj duhovnoj braći i sestrama, u skladu s biblijskom smjernicom iz Galaćanima 6:10. No, pored toga, popravili su krov na jednoj školi i kuće nekolicine ostarjelih susjeda koji nemaju djece koja bi im pomogla. U Dominikanskoj Republici tamošnji su Svjedoci očistili područje oko bolnice.

U Portoriku je grupa braće otputovala u planinski gradić Yabucoa kako bi pomogla obnoviti kuću u kojoj živi jedna Svjedokinja sa svojim suprugom koji nije Svjedok. Susjedi su joj se smijali kad je rekla da ona zna da će joj njena kršćanska braća sigurno doći pomoći. Bila je presretna kad su braća stigla. Za nekoliko se sati s druge strane ulice skupilo oko 200 promatrača. Cijeli su dan gledali dok je grupa braće radila. Pošto su postavila ulazna vrata, braća su našoj sestri poklonila buket cvijeća i ključeve obnovljene kuće. Kad su se upalila svjetla, susjedi su zapljeskali. Mnogi od tih susjeda prije su izbjegavali Svjedoke, no kad su vidjeli što se dogodilo tog dana, bili su spremni poslušati poruku o Kraljevstvu.

Za to vrijeme zbile su se daljnje katastrofe u Evropi, gdje su u studenom velike poplave pogodile zapadnu Ukrajinu, te u Južnoj Americi, u Kolumbiji, gdje se u siječnju dogodio potres. Jehovin narod je i ovdje s ljubavlju pružio pomoć.

Kad je tijekom 1999. ponovno izbio građanski rat u Angoli, više od 1 700 000 ljudi izbjeglo je iz svojih domova. Braća su naporno radila kako bi pomogla Svjedocima koji su postali izbjeglice, kao i mnogim drugima, da dobiju osnovne stvari neophodne za život. Trideset i četiri tone hrane i odjeće koju su poslale podružnice u Italiji, Portugalu i Južnoafričkoj Republici bile su podijeljene onima koji su morali napustiti i svoje domove i gradove. Nešto od tih zaliha čak se uspjelo dopremiti u ratna područja gdje bombardiranja nisu prestajala mjesecima.

Početkom službene godine kongoanska je podružnica (u Kinshasi) obavijestila Vodeće tijelo da zbog građanskog rata podružnica treba humanitarnu pomoć kako bi pomogla više od 200 000 ljudi. Odmah su poduzeti koraci da podružnice u Belgiji, Francuskoj, Južnoafričkoj Republici, Švicarskoj i Velikoj Britaniji dostave hranu i osiguraju materijalna sredstva za nabavu dodatne humanitarne pomoći u drugim afričkim zemljama. Jehovini svjedoci u Evropi sakupili su i poslali zračnim putem više od 75 tona humanitarne pomoći.

No borbe u Kongu nisu prestale. Izbile su nove krize. Betelska obitelj u svjetskoj centrali u New Yorku dobila je 7. veljače 1999. sljedeću obavijest o situaciji u Demokratskoj Republici Kongo: “Zbog građanskog rata 30 000 objavitelja na istoku zemlje ovisi o humanitarnoj pomoći. Podružnica u Kinshasi zbog rata ne može stupiti u kontakt s tom braćom. No Vodeće tijelo odobrilo je Belgiji da dostavi pomoć zračnim putem. Prvi let planiran je za ovaj tjedan, a drugi će let krenuti 20. veljače. Drugim letom doći će i medicinsko osoblje.” Braća iz Evrope surađivala su s 11 službeno imenovanih odbora za pružanje pomoći koje su sačinjavali Jehovini svjedoci u istočnom Kongu.

Neki su izbjeglice pobjegli u susjedne zemlje. Tisuće su otišle u susjednu Zambiju. Tamošnje humanitarne organizacije pružile su veliku pomoć; Svjedoci su to nadopunili pokrivačima, odjećom, kuhinjskom opremom i alatima za zemljoradnju. Jedan se ostarjeli brat onesvijestio kad je dobio pokrivač. Još nikada nije dobio novi pokrivač koji bi bio samo njegov. Jedan je pokrajinski nadglednik putovao prema Zambiji i pod nekim je drvetom pronašao jednog brata koji je invalid. Stavio ga je na svoj bicikl i gurao ga. Brat invalid je na koljena i dlanove zavezao komade automobilske gume i kad bi usponi bili prestrmi, sišao bi s bicikla i naprezao se iz sve snage hodajući četveronoške dok nisu stigli do vrha. Konačno su sigurno stigli u Kaputu (Zambija). Tamošnja je podružnica sve opskrbila literaturom na jeziku svahili da je mogu koristiti na svojim skupštinskim sastancima. Braća iz podružnice u travnju su se sastala s više od 2 000 tih izbjeglica i s ljubavlju su im pružila duhovno ohrabrenje. A izbjeglice — i odrasli i djeca — iako uglavnom bez pjesmarica, zapjevali su iz sveg srca pjesme “Jehova — izvor spasenja”, “Jehova je naš zaklon”, “O hvala, Jehova!” i “Raj — Božje obećanje”.

Revnost u propovijedanju dobre vijesti

No još je značajnija ljubav koju Jehovini svjedoci pokazuju objavljujući dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Oni se odazivaju na zapovijed koju je dao Isus Krist i trude se doprijeti do svih ljudi s dobrom vijesti (Mar. 13:10). Spremni su to činiti dajući sebe i svoja sredstva. U prošloj je godini u tom djelu sudjelovao najveći broj od 5 912 492 objavitelja i toj su službi posvetili 1 144 566 849 sati. Mnogi Svjedoci tako su organizirali svoje poslove da mogu služiti kao opći ili pomoćni pioniri.

Ti pioniri dolaze iz različitih sredina. Tu su tisuće mladih koji su završili svjetovno obrazovanje ili su tako isplanirali školske obaveze da mogu biti pioniri još dok idu u školu. Druga grupa su domaćice; neki su pioniri muškarci koji pored toga moraju raditi da bi izdržavali svoju obitelj. Jedan kršćanski starješina i poglavar obitelji sa Sv. Lucije može biti pionir jer pazi da ima ‘jednostavno oko’ (Mat. 6:19-22). Kad mu je nedavno bio ponuđen dobro plaćeni svjetovni posao, on ga je odbio jer bi morao posvetiti više sati svjetovnom poslu, izostajao bi s kršćanskih sastanaka, bio bi šest mjeseci odvojen od svoje obitelji i morao bi prekinuti pionirsku službu. Odlučio je najprije tražiti Kraljevstvo, uvjeren da će Jehova i dalje blagoslivljati njegov trud da zbrine svoju obitelj.

Jedna 95-godišnja Svjedokinja s Antigve otkad se sjeća sudjeluje u pomoćnoj pionirskoj službi jednom ili dvaput godišnje. Objašnjavajući zašto se i dalje toliko trudi, ona kaže: “Jehova mi daje dodatnu snagu i energiju, i smatram da je ovo prilika da mu pokažem koliko ga volim.”

Jedna sestra iz Danske koja je u srednjim 60-ima odlučila je biti pomoćni pionir. Zašto? Objasnila je: “Mislim da me na to potaknulo čitanje Biblije. (...) Uvjerena sam da se na čovjeka može utjecati kako loše, naprimjer putem televizije, tako i dobro svakodnevnim čitanjem Jehovine Riječi. To mi daje snažan poticaj.”

Zbog sve većeg pritiska koji ljudi posvuda osjećaju dok se primjereno brinu za svoje fizičke potrebe, Vodeće tijelo je u siječnju 1999. donijelo promjenu zahtjeva u satima za opće (smanjenje s 90 na 70 sati mjesečno) i pomoćne pionire (sa 60 na 50 sati). Kakvim se to samo blagoslovom pokazalo! Ta je promjena omogućila mnogima koji već jesu pioniri da to i ostanu, a tisućama drugih da im se pridruže. Mnogima je to bio još jedan dokaz da je “Gospodin dobrohotan” (1. Pet. 2:3).

Podružnica u Australiji je u mjesecima nakon objavljivanja te promjene doživjela porast broja prijavljenih za opću pionirsku službu za više od 400 posto. Kolumbija je doživjela porast od gotovo 300 posto. Broj pionira u Ukrajini rastao je svakog mjeseca, a izvještaj pokazuje da ih je 42 posto više nego prošle godine. U Mikroneziji je svaka skupština prosječno dobila više od jednog pionira. U Liberiji, gdje je za većinu braće egzistencija neizvjesna jer se iz dana u dan izdržavaju novcem koji zarade sitnom trgovinom, nakon objavljivanja promjene zahtjeva u satima uslijedilo je osam uzastopnih najvećih brojeva općih pionira.

Porasli su i redovi pomoćnih pionira. U Austriji je u prva tri mjeseca 1999. bilo 56 posto više pomoćnih pionira nego prethodne godine. Malezija je tijekom istog razdoblja izvijestila 103-postotni porast pomoćnih pionira. Danska je u prvih šest mjeseci 1999. doživjela 91-postotni porast. U Koreji je siječanj omiljeni mjesec za pojačanu aktivnost i 57 posto objavitelja tog je mjeseca sudjelovalo u nekom obliku pionirske službe.

U međuvremenu, program “Pioniri pomažu drugima” i dalje donosi dobre rezultate. Jedna sestra iz filipinske skupštine u Anchorageu (Aljaska) rekla je sljedeće: “Upoznata sam s istinom već 11 godina. Služba propovijedanja za mene je bila obična rutina, jer nisam si postavljala nikakve ciljeve.” No nakon što je neko vrijeme surađivala s jednim tamošnjim pionirom, služba propovijedanja postala joj je sadržajnija. Shvatila je koliko je to djelo hitno. Počela je pokazivati više zanimanja za ljude i uspostavila je biblijske studije. Jedna pionirka u Južnoafričkoj Republici pomogla je jednoj objaviteljici da pronađe veće zadovoljstvo u službi tako da razgovara s prolaznicima, a ne da samo čeka da se ljudi jave na interfon. Znale su i zajedno sjesti i razgovarati o različitim ciljevima u službi. Na kraju šestomjesečnog programa ta je objaviteljica postala opći pionir. Sada zajedno s pionirkom koja joj je pomagala doživljava veću radost u službi nego ikada prije.

Biblijska istina u tiskanom obliku

Jehova je još od vremena Mojsija davao duhovne pouke u pisanom obliku. One su uvijek bile pojačane usmenim poukama. No tiskana stranica važan je činilac u širenju dobre vijesti. I Biblija i literatura koja je objašnjava objavljuju se u velikim količinama. Samo prošle godine bilo je tiskano 1 026 706 628 primjeraka Kule stražare i Probudite se!; Jehovini svjedoci proizveli su i 41 579 805 knjiga i 71 221 759 brošura i brošurica te velik broj traktata. Literatura se tiska na 332 jezika.

Ljudi u mnogim područjima imaju koristi od tog posla. Koraljni atoli koji sačinjavaju Tuvalu imaju samo 9 403 stanovnika. Kula stražara izlazi na njihovom jeziku i sada tamo 45 osoba obožava Jehovu. Iako je Srednjoafrička Republika udaljena od industrijaliziranog svijeta, Kula stražara i Probudite se! ondje su vrlo rašireni — na arapskom, engleskom, francuskom, lingala, sango i zande jeziku. U toj zemlji ima 2 305 Svjedoka, a na Spomen-svečanost prošle godine došlo je preko pet puta više osoba. Angolu razdire građanski rat i mnogi su ljudi bez osnovnih sredstava za život, no prošle je godine Kula stražara počela izlaziti mjesečno na jeziku umbundu na korist dviju pokrajina Jehovinih svjedoka u Angoli kao i mnogih ljudi kojima oni pomažu u duhovnom pogledu. Prošle je godine u Ukrajini uručeno preko 26 milijuna časopisa. Jedan je čovjek 20 godina tražio pravog Boga i nakon što je pročitao jedan jedini primjerak Probudite se! bio je uvjeren da je pronašao istinu. Objavitelji u Ukrajini, njih 107 045, bili su radosni što je tijekom prošle godine bilo 12 320 krštenih.

U Kolumbiji je traktat Ima li nade za naše mrtve? dospio u ruke jedne očajne žene. Nikada je nije zanimala religija, no sin joj je poginuo u potresu i ta ju je tema zainteresirala. To je dovelo do biblijskog studija. U Litvi je jedan Svjedok uručio nekoj ženi brošuru Brine li se Bog zaista za nas? Žena je očajnički trebala pomoć koju može pružiti jedino Bog. Pristala je na biblijski studij i brzo je napredovala do predanja i krštenja. Da, naše publikacije cijene mnogi i one su vrijedno sredstvo za objavljivanje dobre vijesti.

Poučeni od Jehove

Jehova na mnogo različitih načina stalno poučava svoje sluge kako bi ih osposobio za posao koji trenutno rade i pripremio ih za buduće aktivnosti (Iza. 54:13). Osim toga, ljudi u preko 230 zemalja osobno su pozvani da izvuku koristi iz Jehovinog divnog obrazovnog programa. Milijuni koji imaju “ispravan stav prema vječnom životu” odazivaju se na taj poziv, a prošle godine s takvim se osobama svaki mjesec besplatno vodilo prosječno 4 433 884 biblijska studija (Djela 13:48). Kakve su samo blagoslove osjetili kad su vidjeli da im se Biblija otkriva tako da je mogu zaista razumjeti!

Pouka koju Jehova daje preko svoje organizacije uključuje i razne vrste specijaliziranog školovanja. I ove su godine tisuće onih koji su završili svoju prvu godinu kao opći pioniri imali koristi od Škole pionirske službe. Isto tako, tijekom te službene godine 40 podružnica bile su domaćini Škole za osposobljavanje slugu. Školu su pohađala braća koja su zadovoljila potrebne uvjete iz Sjeverne, Srednje i Južne Amerike, Azije, Evrope, Afrike i otočnih skupina — iz ukupno 89 zemalja. To posebno školovanje prošle su 2 174 osobe. Članovi odbora podružnice iz 43 zemlje došli su u Obrazovni centar Društva Watchtower u Pattersonu (New York) radi posebnog dvomjesečnog obrazovnog programa. Polaznici Škole Gilead prošli su opsežan petomjesečni program proučavanja Biblije nakon kojeg su poslani u 31 zemlju da obavljaju svoj zadatak kao propovjednici i učitelji Božje Riječi.

Osim toga, u Obrazovnom centru Društva Watchtower s radom je započela nova škola za putujuće nadglednike. Prvi je razred imao 48 članova i u svibnju je započeo s osmotjednim tečajem. Školu su pohađali pokrajinski i oblasni nadglednici iz Sjedinjenih Država i Kanade. Njihovo školovanje bilo je podijeljeno na poduku u učionici i na poslove u Službenom odjelu. Pažnju se poklanjalo svakom aspektu njihovog rada, i to će uvelike koristiti mnogim tisućama braće i sestara u skupštinama i pokrajinama gdje oni služe. Supruge putujućih nadglednika koje su u Pattersonu pratile svoje muževe provodile su dio vremena na svom radnom zadatku u Betelu, a drugi dio u službi propovijedanja s obližnjim skupštinama. I one su svaki tjedan prisustvovale školskom predavanju koje je bilo posebno korisno kako za njih tako i za braću.

“To će vam biti (...) za svjedočanstvo”

Isus je prorekao da će njegove sljedbenike “vući (...) pred kraljeve i upravitelje”. Omjer u kojem se to događalo u cijelom svijetu tijekom 20. stoljeća daljnji je dokaz da živimo u posljednjim danima. Zašto se to događa? Ne zato što se Jehovini svjedoci ne drže zakona. Upravo suprotno tomu, to se događa ‘zbog imena Isusa Krista’ — zato što oni priznaju Krista kao nebeskog Kralja i zato što, poput Isusa, ‘nisu dio svijeta’. Isus je isto tako prorekao da će to “biti za svjedočanstvo” (Luka 21:12, 13; Mat. 24:9; Ivan 17:16). To se nedvojbeno pokazalo istinitim tijekom prošle službene godine. Državni službenici u mnogim zemljama dobili su svjedočanstvo dok su braća ulagala velike napore kako bi branila pravo Jehovinih svjedoka da nesmetano vrše svoje obožavanje.

Jedan slučaj koji je uključivao Jehovine svjedoke u Bugarskoj došao je 1998. do Evropskog suda za ljudska prava. Što je dovelo do toga? Bugarska je vlada odbila zakonski priznati Jehovine svjedoke, kao i 20-ak drugih vjerskih skupina. Žalba upućena Vrhovnom sudu Bugarske bila je odbijena, između ostalog zbog toga što Jehovini svjedoci ne vjeruju u Trojstvo i u druge nebiblijske doktrine crkava kršćanstva. To je dovelo do hapšenjâ, prekidanja sastanaka za obožavanje i oduzimanja vjerske literature. Evropski sud poticao je Bugarsku da prijateljski riješi stvari s Jehovinim svjedocima. Posljedica toga bila je da je Bugarska u listopadu 1998. ponovno zakonski priznala Jehovine svjedoke. To je omogućilo da se u Bugarsku pošalje četvero misionara iz 106. razreda Gileada da pomogne tamošnjoj braći prenositi dobru vijest o Kraljevstvu ljudima u toj zemlji.

Pravni problemi koji uključuju Jehovine svjedoke u Francuskoj također su urodili velikim svjedočanstvom. Svjedoci su javno oklevetani. Organizacije za borbu protiv kultova poticale su negativne novinske izvještaje o njima. Jehovini svjedoci su 1996. u jednom parlamentarnom izvještaju bili okarakterizirani kao ‘opasan kult’, i u siječnju 1999. vlada je nametnula 60-postotni porez na sve priloge koje dobivaju, iako se protiv nijedne druge religije nije poduzelo ništa slično. Jehovini svjedoci na to su odgovorili trodnevnom akcijom koja je započela 29. siječnja 1999, tijekom koje je razdijeljeno 12 milijuna primjeraka traktata pod naslovom Građani Francuske, varaju vas!

Prvog dana akcije održana je konferencija za tisak kako bi se objasnilo što se događa. Do podneva su TV stanice i radiostanice već prenosile tu informaciju. Preko 60 nacionalnih i lokalnih novina i časopisa izvještavalo je o toj akciji, objavljujući te informacije pod naslovima kao što su “Jehova poziva Francusku kao svjedoka” i “‘Istina’ — operacija Jehovinih svjedoka”.

Prvog su dana deseci tisuća objavitelja dijelili traktate pred željezničkim stanicama, tvornicama, uredima, trgovinama, na tržnicama i drugim mjestima. Samo je nekolicina odbila traktat.

Jednom bratu koji je propovijedao u blizini zatvora pristupio je stražar. Kad mu je brat ponudio traktat, stražar je rekao: “Trebam ih puno više; unutra ima mnogo ljudi.” Jednom se drugom prilikom nekolicina starijih građana vraćala autobusom u svoj dom umirovljenika, razočarana što nije dobila traktat. Vozač je rekao neka oni koji žele primjerak traktata dignu ruku; zatim ih je odvezao na mjesto gdje je vidio jednog Svjedoka i zatražio potreban broj primjeraka.

S druge strane, kad je jedna žena na tržnici u Grenobleu dobila traktat, počela je vrijeđati Svjedoka koji joj ga je dao. Brat je ostao miran. Međutim, ženina vika privukla je pažnju prodavača na štandovima i kupaca koji su iznenada uzviknuli: “Živio Jehova!” Nato je protivnica otišla.

Kakav je bio sveukupni rezultat? Skupštine u cijeloj Francuskoj živnule su zbog te akcije. Stotine onih koji su bili neaktivni osjetili su da ih srce nagoni da sudjeluju u toj posebnoj akciji. Objavitelji iz svih dijelova zemlje izrazili su duboko zadovoljstvo što su imali priliku braniti svoju vjeru na takav način. Podružnica je primila tisuće telefonskih poziva i pisama od javnosti. Neki su pokazali netoleranciju. Mnogi su izrazili svoju podršku. Tijekom tog vikenda ljudi su tražili da ih se posjeti i uspostavljeni su mnogi biblijski studiji.

A što je s porezom koji je nametnula vlada? Reagirajući na poduzetu akciju, vladini službenici suočili su se s opsežnom pravnom dokumentacijom o Jehovinim svjedocima — a ona uistinu predstavlja svjedočanstvo! Uložena je žalba na odluku o porezu i, ako bude potrebno, ta će se odluka osporavati sve do Evropskog suda za ljudska prava.

Okrug Oradell u New Jerseyu (SAD) već godinama pravi poteškoće prilikom propovijedanja dobre vijesti. Taj je okrug imao stav da Jehovini svjedoci ne mogu obavljati svoju javnu službu ako prije toga nisu dobili dozvolu i ako ne nose posebne značke. Svi pokušaji da se gradonačelnika i vijeće okruga uvjeri da su ti zahtjevi protuustavni bili su bezuspješni. Konačno je, da bi se promijenio taj lokalni zakon, uložena tužba Američkom federalnom okružnom sudu u New Jerseyu. To je bilo prvi put u posljednjih 50 godina da je u Sjedinjenim Državama pokrenuta takva akcija da bi se izborilo naše pravo sudjelovanja u javnoj službi. Bilo je prikladno da u sudskoj žalbi objasnimo prirodu našeg djela i njegovu biblijsku utemeljenost; tako se dalo dobro svjedočanstvo.

Federalni okružni sudac se 8. ožujka 1999. sastao s predstavnicima našeg Pravnog odjela i s predstavnicima okruga Oradell i naložio je okrugu da promijeni svoje zakone. Na sastanku vijeća okruga održanom 16. ožujka vijeće i gradonačelnik donijeli su rezoluciju kojom se vjerske zajednice oslobađaju traženja dozvole i nošenja značke. Dobra se vijest u Oradellu ponovno može propovijedati bez protuustavnih ograničenja!

Svaki put kad se Jehovino ime ili ime njegovog naroda spominje na sudu, za vrijeme neke parlamentarne sjednice ili na nekoj kongresnoj raspravi, osobe “na visokom položaju” koje ne čuju često poruku o Kraljevstvu dobivaju svjedočanstvo (1. Tim. 2:2). No ponekad je prilika za svjedočenje daleko izravnija i dalekosežnija. Takva je situacija u Rusiji.

U prepunoj sudnici u Moskvi (Rusija) od rujna 1998. do ožujka 1999. poduzimala su se odlučna nastojanja da se zabrani vjerska aktivnost Jehovinih svjedoka u Moskvi. Međutim, Jehovini svjedoci nisu ni u kom slučaju bili ušutkani, naprotiv, ta je sudnica postala jedinstveno mjesto za davanje snažnog svjedočanstva.

Moskovsko tužilaštvo, kojem se kasnije pridružilo i moskovsko Ministarstvo pravosuđa, djelujući zajedno s jednom organizacijom za borbu protiv sekti koja je povezana s Ruskom pravoslavnom crkvom, podnijeli su neutemeljene optužbe tražeći likvidaciju moskovske skupštine Jehovinih svjedoka. Kad se rješava neka građanska parnica, sud obično smatra neprikladnim da se u sudnici razmatra kritička analiza vjerskih učenja i uvjerenja. Međutim, optužbe su uključivale vjerovanja i djelovanje Jehovinih svjedoka, tako da je to postalo središnja točka suđenja.

Državna tužiteljica je u sudnici tvrdila da naša literatura potiče vjersku netrpeljivost. Kako? Time što učimo da mi imamo pravu religiju. Nato je jedan od branitelja, koji je i sam Jehovin svjedok, dao po primjerak Biblije sucu i tužiteljici, a zatim je pročitao Efežanima 4:5: “[Postoji] jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje.” Naš je ruski brat nastavio sa svojom obranom na temelju Biblije te je pobio i druge optužbe koje su bile navedene u tužbi tužilaštva, citirajući biblijske retke poput Jakova 1:27, Ivana 17:16 i Otkrivenja 18:1-4, koji pokazuju da trebamo biti ‘odvojeni od svijeta’. Tužiteljica je uzvratila argumentom da posljednji biblijski redak, koji govori o Babilonu Velikom, vrijeđa religiju drugih ljudi kad se primjenjuje na njih. No nakon toga je jedan profesor filozofije i predavač na fakultetu komentirao: “Stručnjaci ne shvaćaju da onda kad optužuju Jehovine svjedoke zbog njihovih učenja, oni zapravo optužuju Bibliju.”

Suđenje je pružilo priliku da se pred sudom čita iz publikacija Jehovinih svjedoka koje je tužilaštvo uključilo u svoju tužbu. No ovog puta citati su čitani u kontekstu, tako da su naša vjerovanja bila ispravno predstavljena, i time je srušen svaki temelj za pravovaljane optužbe o neispravnom postupanju. Vodeći ruski stručnjaci predstavili su ništa manje nego pet znanstvenih studija, pobijajući tako tvrdnje tužilaštva. Stavljen je naglasak i na međunarodne sudske odluke i sporazume o poštovanju slobode vjeroispovijesti.

Kako bi prošao Isus prema ruskom zakonu iz 1997. koji je poslužio kao temelj za pravnu akciju tužilaštva? O tome je za vrijeme suđenja govorio jedan kanadski odvjetnik, član obrane i također Jehovin svjedok. Rekao je sudu: ‘Istina je da je Isus kritizirao vjerske vođe svog vremena i da je na njih primijenio riječi koje nalazimo u Ivanu 8:44, 45: “Vi ste od svog oca Đavla.” Kao što pokazuje Matej 15:2-9, Isus je osudio tradicije koje se suprote Božjoj Riječi. Da li je Isus svojim riječima iz Mateja 10:34-37 pokušavao razoriti obitelji? Ne, on je samo ukazao na neminovnu posljedicu ljudske reakcije. Nadalje, Luka 18:15, 16 pokazuje da je Isus pozivao k sebi malu djecu. Je li tako mamio tinejdžere i maloljetnu djecu da se pridruže kršćanstvu? I zašto su vjerski protivnici željeli zaustaviti Isusa da ne propovijeda? Ivan 11:47, 48 pokazuje da su to činili zato što su mnogi slijedili Isusa i židovski vjerski vođe osjećali su da gube članove. U tome možemo vidjeti neke sličnosti s današnjim vremenom.’ Bilo je očigledno da bi optužbe podignute protiv Jehovinih svjedoka u ovom sudskom slučaju mogle biti podignute i protiv Isusa Krista da je propovijedao u Moskvi. No tko je u krivu? Očito oni koji podižu optužbe, jer Isus “nije počinio grijeh” (1. Pet. 2:22).

Odgovarajući na pitanja koja je tužilaštvo postavilo s obzirom na učenja Jehovinih svjedoka, jedan je ruski branitelj, naš brat, čitao iz Biblije retke zapisane u Danijelu 2:44, 45 i u 2. Timoteju 3:1-5. Nešto kasnije tog poslijepodneva svoj iskaz dao je jedan Svjedok, koji je predstavnik treće generacije Svjedoka u svojoj obitelji, čija životna priča pokazuje da Jehovini svjedoci žive u Rusiji već desetljećima. Njegov je iskaz osim toga podsjetio i na stradanja Jehovinih svjedoka za vrijeme izgnanstva u Sibiru i na patnje koje su bile posljedica drugih vrsta ugnjetavanja sovjetskog režima za vrijeme zabrane. (Vidi Probudite se! od 22. travnja 1999, 20-5. stranica.)

Jehovine svjedoke zastupala je i treća odvjetnica obrane. Ona nije Jehovin svjedok, ali vrlo je nepristrana i ima veliko iskustvo u pitanjima obrane ljudskih prava. Čak je i ona imala priliku otvoriti Bibliju i usmjeriti pažnju suda na različite biblijske retke. Nakon što je ukazala na Otkrivenje 14:1; 16:16; 20:6 i Psalam 37:9, 10, pozvala je vjerskog “eksperta” tužilaštva da pokaže gdje su Jehovini svjedoci u krivu. Nije to mogao učiniti.

Zanimljivo je da je 29. travnja 1999. rusko državno Ministarstvo pravosuđa ponovno registriralo Jehovine svjedoke kao vjersku zajednicu. Međutim, to nije značilo obustavljanje moskovskog slučaja niti donošenje sudske odluke u korist Jehovinih svjedoka. Umjesto toga, istražni sud čeka rezultate analize literature Jehovinih svjedoka koju treba provesti tim “stručnjaka” koji je imenovala sutkinja. Bez obzira na to kakav će zaključak donijeti, mi smo sigurni da će se to pokazati kao “svjedočanstvo” (Mat. 10:18).

Pored svjedočanstva koje su dobili službenici u sudnici, vijesti o suđenju prenosile su se diljem Rusije putem novina i TV stanica. Pored toga, Jehovini svjedoci u Rusiji svakodnevno su sastavljali izvještaj sa suđenja i stavljali ga na raspolaganje tisku i javnosti. Bili su pripremljeni potpuni citati iz publikacija Watch Towera koje je tužilaštvo krivo prikazalo, kao i mnogo toga o povijesnoj pozadini Svjedoka. Najmanje je sedam istaknutih međunarodnih novinskih agencija imalo spremne svoje predstavnike u različito vrijeme tijekom suđenja. Strane ambasade i organizacije za ljudska prava pokazale su veliko zanimanje za taj sudski proces. Evropski je parlament 11. ožujka donio rezoluciju kojom poziva ruske dužnosnike na svim nivoima da garantiraju slobodu vjeroispovijesti i tako ispune međunarodne sporazume koje je potpisala njihova vlada. Sljedećeg je mjeseca 11 članova Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope potpisalo još jedan dokument kojim izražavaju zabrinutost zbog razvoja događaja u sudskom slučaju u Moskvi.

U međuvremenu, braća u Moskvi i diljem Rusije svjesna su da su “predmet mržnje” protivnika poruke o Kraljevstvu. Na jednom skupštinskom sastanku u Sankt Peterburgu bila je bačena plinska bomba. Neki je protivnik oružjem napao jednu našu stariju sestru kad je bila u službi propovijedanja. Zbog poništenja ugovora o najmu, 2 000 Svjedoka u Moskvi ostalo je bez svojih mjesta za sastajanje, pa su bili prisiljeni potražiti ih negdje drugdje. Kad su zatim Jehovini svjedoci u kolovozu održali kongres u Moskvi usprkos nastojanjima da se to onemogući, u subotu poslijepodne stadion je morao biti ispražnjen zbog prijetnje bombom. No usprkos tomu, na tom je kongresu bilo 600 krštenih, a preko 15 100 osoba ponovno je došlo u nedjelju da čuju preostali dio programa.

S obzirom na mnoge različite pritiske koje doživljavaju Jehovini svjedoci širom svijeta dok izvršavaju svoju službu, sasvim je prikladno što su se odgovorna braća sastala u travnju 1999. kako bi razgovarala o aktualnim potrebama “u obrani i zakonskom utvrđivanju dobre vijesti” (Fil. 1:7).

Jehovini svjedoci čvrsto su uvjereni da, kao što kaže Biblija, nijedno oružje načinjeno protiv ‘Jehovinih slugu’ neće imati uspjeha (Iza. 54:17). A u Jeremiji 1:19 dano je obećanje: “Oni će udariti na te, ali te neće nadvladati, jer sam ja s tobom, veli Jehova, da te izbavljam.”

[Slika na stranici 6]

Daniel Sydlik objavljuje izlaženje knjige “Obrati pažnju Danijelovom proročanstvu!” na engleskom

[Slika na stranici 6]

Chong-il Park objavljuje izlaženje prijevoda “Novi svijet” na korejskom

[Slike na stranicama 12 i 13]

Nairobi (Kenija) — jedan od 32 međunarodna kongresa

[Slike na stranici 14]

Gore: Humanitarna pomoć utovarivala se u Belgiji da bi se otpremila u Afriku. Dolje: Izbjeglice iz Konga dobivaju upute i pjevaju iskrene hvale Jehovi

[Slike na stranicama 20 i 21]

Pripremanje literature za otpremu iz svjetske centrale