Izbor najznačajnijih događaja prošle godine
Među uzbudljivim događajima prošle godine ističu se Međunarodni kongresi “Božanski životni put”. Pružili su jasan dokaz da su obožavatelji Jehove uistinu postali “veliko mnoštvo (...) iz svakog naroda i plemena, puka i jezika” koje Jehova priprema za život u svom novom svijetu (Otkr. 7:9, 10, St). Nakon što je posjetio jedan od tih kongresa, jedan Svjedok iz Guadeloupea rekao je da sada prvi put može uistinu ‘od srca cijeniti’ to sakupljanje.
Nikada prije toliko posjetilaca nije putovalo na međunarodne kongrese. Deseci tisuća delegata putovali su u druge zemlje, čak i na druge kontinente da bi prisustvovali kongresima. To je uvelike potvrdilo činjenicu da su oni uistinu dio međunarodne obitelji.
Od kraja svibnja do kolovoza Međunarodni kongresi “Božanski životni put” održani su u različitim gradovima u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Velikoj Britaniji, a nakon njih slijedili su još mnogi u Njemačkoj i Grčkoj. Članovi Vodećeg tijela održali su govore na svakom od tih kongresa, često uz pomoć prevodilaca. Diljem Sjeverne Amerike i Evrope istovremeno je održano stotine oblasnih kongresa.
Kada je 22. svibnja započeo prvi u nizu međunarodnih kongresa u San Diegu (Kalifornija), prisutnima je bilo drago što u svojoj sredini imaju 45 misionara iz 14 zemalja. Dva tjedna kasnije, Svjedoci koji govore španjolski sastali su se na istom stadionu. Od 25 181 osobe na tom kongresu, više od 3 100 njih bili su delegati iz inozemstva. Budući da su u programu sudjelovali govornici iz Argentine, Čilea, Kostarike, Meksika, Perua, Salvadora, Španjolske i Urugvaja, prisutni su se morali prilagoditi različitim naglascima. Kako li su radosni i oduševljeni bili prisutni!
Sljedećeg je tjedna u Pontiacu (Michigan) broj prisutnih na kongresu narastao na 42 763, a broj zastupljenih zemalja naglo je porastao na najmanje 44. Delegacije, od kojih je svaka imala više od 300 osoba, stigle su iz Češke Republike, Južnoafričke Republike i Velike Britanije. Prisutni na kongresu došli su iz 14 evropskih zemalja, 8 afričkih, 20 američkih i 2 azijske zemlje. Bilo je slučajeva u kojima su cijele obitelji, čak i cijele skupštine, sudjelovale u plaćanju troškova kako bi barem jedna osoba iz njihove sredine mogla biti prisutna. Izgleda da je dolazak tolikih delegata iz drugih zemalja oduševio prisutne. A predavanja koja su održali članovi Vodećeg tijela — braća Schroeder, Barr i Sydlik — također su duboko dirnula srca prisutnih. Prema riječima jednog Svjedoka, ono što se odigralo bilo je ‘nešto što će se prepričavati budućim generacijama, a vjerojatno i prošlim generacijama koje će uskrsnuti’! (Usporedi Psalam 48:1, 12-14.)
Dok je u Pontiacu trajao kongres, u Montrealu, Quebec (Kanada) održavala su se četiri druga kongresa. Održana su na francuskom, portugalskom, grčkom i arapskom. Braća su bila duboko dirnuta onim što su učinili članovi Vodećeg tijela, od kojih su neki u poodmaklim godinama, da bi služili svima njima. Broj prisutnih dosegao je 33 242 osobe s 4 071 delegatom iz drugih zemalja. Veliki broj njih došao je iz Francuske i Brazila; mnogi iz Belgije, Guadeloupea i Martiniquea. Bilo je zastupljeno i 13 afričkih zemalja. Među delegatima bila je jedna dugogodišnja pionirka iz Malija (zapadna Afrika) koja je došla zahvaljujući dobrohotnosti jedne poslovne žene kojoj redovito nosi časopise. Jedan bračni par iz Brazila, koji je prodao automobil da bi financirao svoj put, rekao je: “Bilo je to najbolje ulaganje koje smo ikada učinili.”
Tokom sljedeća dva vikenda u lipnju održana su još dva kongresa u Vancouveru, na zapadnoj obali Kanade. Među ukupno 22 273 prisutna bili su brojni delegati iz dalekih područja, kao što su jugoistočna Azija i sjeverna Evropa. Dok je u Vancouveru trajao zadnji kongres, u Torontu (Ontario) simultano je održan još jedan. Osim Kanađana, bili su prisutni i delegati iz Njemačke, Poljske, Finske, Austrije i još mnogih drugih evropskih i afričkih zemalja. Broj prisutnih dosegao je 41 381. Svi delegati na kanadskim kongresima došli su iz 52 zemlje — uistinu međunarodno mnoštvo!
U Sjedinjenim Državama od 3. do 5. srpnja održano je sedam simultanih kongresa u blizini pacifičke luke u Long Beachu (Kalifornija). Održani su na engleskom, japanskom, kineskom (i kantonskom i mandarinskom), korejskom, tagalogu, talijanskom i vijetnamskom — i to svi u različitim objektima prostranog Kongresnog centra Long Beacha. Broj prisutnih je varirao od 552 na vijetnamskom do 12 659 na engleskom dijelu. Velike delegacije s Orijenta i iz Italije uživale su družeći se s onima koji su došli iz Sjeverne, Srednje i Južne Amerike, Istočne Evrope i Afrike. Među njima su bili neki koji su uložili poseban napor da bi bili prisutni. Pod pauzama su delegati u svojim narodnim nošnjama išli od jedne jezične grupe do druge, rukovali se, grlili jedni druge, izmjenjivali adrese i fotografirali se. Jedan brat koji je sudjelovao u kongresnim pripremama napisao je: “Svi su kongresi dobri; utjecaj svih njih sličan je jednom valu i osjeća se mjesecima kasnije. Ovaj je kongres više nalikovao tsunamiju. Bio je snažan i imao je golem utjecaj na srca delegata.”
Nakon vikenda u kojem se održalo više kongresa u Long Beachu slijedio je još jedan kongres na španjolskom — ovaj put u Houstonu (Teksas). Broj prisutnih od 34 257 uključivao je 2 820 delegata iz 14 stranih zemalja koji su bili smješteni u 1 217 domova mjesnih Svjedoka koji su srdačno dočekali goste.
Jedan od najdubljih utisaka na delegate imao je topao doček koji im je priređen — bratska ljubav kojom su ih obasuli sukršćani koje nikada prije nisu sreli. Čitali su o međunarodnom bratstvu. Znali su da Jehova poučava svoj narod da pokazuje takvu ljubav (Jevr. 13:1, 2; 3. Iv. 5-8). No načine na koje su to sada osobno iskusili nisu doživjeli nikada prije. Na aerodromima su delegatima braća i sestre, mladi i ostarjeli, iskazali oduševljenu dobrodošlicu. Isto tako, učinjene su pripreme da se delegate iz drugih zemalja smjesti kod mjesnih Svjedoka. Kakvim li se blagoslovom to pokazalo!
U Teksasu su stotinama autobusa delegati iz inozemstva prevezeni u Kongresnu dvoranu Rosenberg da bi upoznali svoje domaćine. Tamo je mnoštvo od nekih 500 Svjedoka radosno pozdravilo delegate i pljeskalo im dok su pristizali. U Bellevilleu (Michigan), stotine Svjedoka je u svako doba dana i noći stajalo na raspolaganju dočekujući pune autobuse umornih delegata. Dok su delegati ulazili u Kongresnu dvoranu, mnogi glasovi izrazili su im dobrodošlicu pjevajući pjesme “Mirijade braće” i “Jehovini smo svjedoci!” U Kongresnoj dvorani Mira Loma u Kaliforniji mnogi su govorili dva jezika, pa su naizmjence na engleskom i španjolskom pjevali strofe pjesme “O hvala, Jehova!” Bio je to divan prizor i bilo je teško pronaći neko lice niz koje nisu potekle suze radosnice!
U Michiganu Svjedoci su ponudili dvostruko više smještaja nego što je bilo potrebno. Mnogi su telefonski molili da dobiju prednost brinuti se za neku gostujuću braću. Oni koji nisu mogli ugostiti delegate pomogli su oko hrane i prijevoza. Neki su delegati shvatili da su im njihovi domaćini, osim što su ih primili u svoje domove, ustupili svoje krevete i da su spavali na podu. Navečer i nakon kongresa više obitelji Svjedoka, čak i cijele skupštine, sastale bi se na večeri ili pikniku s delegatima. Pjevali su, plesali folklorne plesove i pričali iskustva. Bilo je to pravo slavlje! Iako mnogi delegati nisu znali govoriti jezik kojim je govorila obitelj koja ih je ugostila — ili su u najboljem slučaju znali samo nekoliko riječi — pronašli su načine za komuniciranje. Kada je došlo vrijeme za odlazak nije samo to što su govorili različite jezike otežalo komunikaciju. Preplavili su ih osjećaji. Položen je temelj za trajna prijateljstva.
Nisu samo gostujući delegati izvukli korist iz organiziranog smještaja u domovima braće. Jedan bračni par iz Kanade koji je delegatima stavio na raspolaganje svoj dom napisao je: “Svi smo se pitali kako izgleda kada ljudi koje ne poznajemo stanuju kod nas cijeli tjedan. Shvatili smo da tjedan nije bio dovoljan!” Jedna je samohrana majka napisala: “Imala sam veličanstvenu prednost ugostiti jedan bračni par iz Francuske, a to je za mene i moju djecu bilo najvrednije. Mogu samo reći da je to bilo divno, prekrasno i nezaboravno iskustvo.” Jedna druga obitelj, čiji je gost bio iz Toga, napisala je: “Ne možemo opisati međusobnu radost i ljubav. (...) Kakvog li bogatstva! Jehova nam je dao sve što smo mogli poželjeti.”
Program razgledavanja za delegate iz 87 zemalja također je uključivao obilazak svjetske centrale Jehovine vidljive organizacije, s glavnim dijelovima njenih odjela u državi New York u Brooklynu, u Wallkillu (115 kilometara od Brooklyna) i u Pattersonu (112 kilometara od Brooklyna). Od 28. svibnja do 20. srpnja tuda je prošlo — ukupno više od 14 500 osoba! Mnogi su rekli da je to bilo kao “ispunjenje nekog sna”. Želeći izraziti svoje osjećaje, jedna se grupa posjetilaca Obrazovnog centra Društva Watchtower u Pattersonu poredala u blagovaonici nakon ručka i u četveroglasnom stilu skladno otpjevala pjesmu broj 42, s naslovom “To je put”. Duboko dirnuti onim što su vidjeli te ljubavlju i gostoljubivošću koju su osjetili, mnogi su sa suzama u očima zahvaljivali braći i sestrama koji su služili kao vodiči. Nisu samo posjetioce obuzeli osjećaji. I članovi betelske obitelji rekli su da te dane neće nikada zaboraviti!
Mnoštva koja su prisustvovala međunarodnim kongresima u Evropi imala su slične osjećaje. U Veliku Britaniju su tokom srpnja počeli pristizati delegati. Od 24. do 26. srpnja kongresi su se simultano održavali u devet gradova. Bez obzira na to da li se radilo o engleskom, francuskom, španjolskom ili pendžapskom jeziku, svi su imali isti program. Kada su predavanja imali članovi Vodećeg tijela, mjesta održavanja kongresa bila su elektronski povezana. Delegati iz više od 60 zemalja okupili su se zajedno.
Jedna od istaknutih programskih točaka bili su intervjui s misionarima i međunarodnim slugama. Oni su došli iz 45 zemalja. S prisutnima su podijelili radosti i izazove službe u stranim zemljama. Susan Snaith iz zapadne Afrike priznala je: “Naročito tokom prvih nekoliko mjeseci nakon što preseliš na novo dodijeljeno područje možeš osjetiti jaku nostalgiju, zato ti saznanje da tvoji roditelji stoje iza tebe i da te ohrabruju može stvarno pomoći da ostaneš na svom dodijeljenom području.” Doreen Kilgour, dugogodišnja misionarka u Južnoafričkoj Republici, rekla je: “Stvar je u tome da moraš voljeti te ljude. A ako stvarno voliš ljude i pomažeš im da vole Jehovu i da hode Jehovinim putem, to je ono što ti pomaže da ostaneš na svom dodijeljenom području.” Myrna Simms iz Ekvadora dodala je: “Nemoj se usredotočiti na stvari koje si ostavio iza sebe već se koncentriraj na posao koji je pred tobom. Ne gledaj na negativne stvari. Gledaj dalje od njih i zapamti da imamo posao koji treba obaviti!” A Anne Crudass iz ratom poharane Liberije rekla je: “Mi smo ti koji trebamo hrabriti mjesnu braću i sestre, ali zapravo oni nas jako hrabre. Vidjeli smo njihovu revnost, njihovu vjeru i njihovu hrabrost tokom rata, vidjeli smo kako se brinu jedni za druge i riskiraju svoj život jedni za druge. (...) Osobno osjećamo ljubav i brigu braće. Dosada smo četiri puta bili evakuirani iz naših dodijeljenih područja, (...) a kada smo bili izbjeglice, naša su braća bila toliko zainteresirana za naše osjećaje i duhovnost da su nam pisala divna, izgrađujuća pisma. (...) Svi su nam ti blagoslovi olakšali povratak u Liberiju, čak i kada tamošnji uvjeti nisu bili sigurni.”
Nekoliko dana nakon što su završili kongresi u Velikoj Britaniji, drugi su počeli u Njemačkoj. Svjedoci u gradovima domaćinima dijelili su pozivnice javnosti. To im je pružilo priliku da objasne ljudima da su međunarodni kongresi, od kojih je pet planirano u Njemačkoj, jedan oblik globalnog programa biblijskog obrazovanja. Cijeli je program održan na 13 jezika. Tokom ključnih dijelova programa svih pet kongresnih gradova (Berlin, Nürnberg, München, Dortmund i Stuttgart) bilo je međusobno povezano. Najveći broj prisutnih bio je izvanrednih 217 472, od čega je nekih 45 000 došlo iz inozemstva. Mnogi su stigli iz Istočne Evrope. U taj je broj uključeno najmanje 150 misionara, međunarodnih slugu i betelskih radnika koji služe u stranim zemljama.
Od 21. do 23. kolovoza, prije završetka službene godine, još jedan povijesni međunarodni kongres održan je u Ateni (Grčka). Usprkos ljutitim protivljenjima svećenstva Grčke pravoslavne crkve, sakupilo se 39 324 posjetilaca kongresa iz 21 zemlje. Gdje god su delegati išli, u Ateni kao i u drugim mjestima diljem te zemlje, dano je divno svjedočanstvo — njihovim vladanjem, njihovim odijevanjem i dotjerivanjem, kao i njihovim propovijedanjem i literaturom koja je uručena. Iako je Jehovin narod navikao osjetiti kršćansku ljubav, mnoge su preplavili osjećaji i navirale su im suze radosnice zbog iskrene gostoljubivosti koju su pokazali Svjedoci iz Grčke. A vidjeti Grke i Turke kako sa suzama u očima grle i ljube jedni druge, pružajući i prihvaćajući gostoljubivost — o, pa to je čudo koje samo Jehova može izvesti!
Sada smo u novoj službenoj godini, a održavaju se daljnji međunarodni kongresi — u Africi, Latinskoj Americi, Koreji i Australiji.
Raspačavanje traktata Vijesti Kraljevstva
Naravno, naša služba propovijedanja jedna je od najvažnijih aktivnosti. To nam je djelo povjerio Jehova preko svoga Sina. A poruku koju objavljujemo ljudi očajnički trebaju (Iza. 43:10-12; Mat. 24:14). Tokom prošle godine, 5 888 650 osoba sudjelovalo je u tom djelu, posvećujući 1 186 666 708 sati službi propovijedanja. Kakvog li ogromnog svjedočanstva! Jedan uzbudljiv aspekt te službe tokom prošle službene godine bio je raspačavanje traktata Vijesti Kraljevstva br. 35 koji je isticao pitanje “Hoće li ikada svi ljudi ljubiti jedni druge?” Kako li je prikladno privući ljude na temelju njihove želje da budu voljeni, želje koju ju Bog usadio u čovječanstvo! Poruka je bila snažna i mnogi su iskreni ljudi povoljno reagirali na nju.
Štampano je skoro 400 000 000 primjeraka tog traktata na 166 jezika. Od tog je broja na 27 jezika raspačavan u Rusiji, a na 10 od njih literatura nikada prije nije štampana. Mnoge podružnice su, uviđajući etničku raznolikost svog područja, organizirale raspačavanje tog traktata na 10, 20 ili čak 30 jezika.
Kada je jedna Svjedokinja u Gani raspačavala traktat Vijesti Kraljevstva od farme do farme, naišla je na jednog čovjeka i njegovu ženu koji su se oštro svađali. Svjedokinja je brzo pokazala traktat Vijesti Kraljevstva br. 35 s njegovim privlačnim naslovom “Hoće li ikada svi ljudi ljubiti jedni druge?” Bračni par se odmah smirio. Naša je sestra iskoristila vrijeme da porazgovara s njima o traktatu te im je uz pomoć svoje Biblije pokazala uzroke sukoba i što će Božje Kraljevstvo učiniti za čovječanstvo. Na kraju razgovora, čovjek je rekao: “Sigurno vas je sam Bog poslao ovamo s tim pamfletom.” Oboje su rado prihvatili biblijski studij na domu. Još je i 1 850 drugih osoba podružnici u Gani poslalo svoj zahtjev za besplatni biblijski studij na domu. U Malaviju je od čitalaca primljeno 1 900 takvih zahtjeva; 2 717 u Zimbabveu; 1 346 u Poljskoj; 2 525 u Sjedinjenim Državama. U Rusiji je 7 100 osoba pisalo podružnici i zamolilo da netko s njima vodi biblijski studij.
Privlačna naslovna stranica, naslov koji potiče na razmišljanje i topli način obraćanja u traktatu bili su baš ono što je trebala ratom poharana Šri Lanka. Podružnici su poslane stotine kupona za brošuru, a veliki je dio njih uključivao i zahtjev za biblijski studij na domu. Mnogi od onih koji su zatražili studij sada su objavitelji dobre vijesti, a neki su čak i kršteni.
Trideset objavitelja u Kamerunu unajmilo je autobus da bi raspačavali traktate na području udaljenom oko 70 kilometara od svoje Dvorane Kraljevstva u Garouau. Tokom prijepodneva obradili su područje s traktatima, a poslijepodne su organizirali da 182 osobe pogledaju videokasetu Jehovini svjedoci — organizacija iza imena. Na koncu su mnogi zatražili još literature. Započeti su brojni biblijski studiji na domu, a skupština je poslala jednog pionira da slijedi pokazani interes.
Kada se traktat Vijesti Kraljevstva br. 35 raspačavao u Demokratskoj Republici Kongo, mnogi su ga ljudi rado prihvatili; drugi su ga, ravnodušni zbog životnih poteškoća, prihvatili nevoljko. Kada su izvršili ponovni posjet kod jedne osobe koja je nevoljko uzela traktat, objavitelji su uvidjeli da je žena jako bolesna i da nema novca da kupi potrebni lijek. Objavitelji su joj kupili lijek. To je dirnulo njeno srce i urodilo je studijem s njom i s njeno četvero djece. U jednom drugom primjeru, jedan mladi čovjek koji je dobio traktat smatrao je da su Svjedoci hvalisavi. Kasnije je bio u autobusu koji su napali drumski razbojnici. Budući da je usred noći ostao bez novca u području u kojem nikoga nije poznavao, pošao je s jednim Svjedokom koji je također bio opljačkan u autobusu. Pronašli su dom jednog Svjedoka koji ih je srdačno primio, dao im prenoćište i otpremio ih na put sljedeće jutro. Kada je došao kući, mladić je svojim prijateljima ispričao što se dogodilo i rekao: “Jehovini svjedoci nisu hvalisavi. Među njima vlada prava ljubav i oni ljube svoje bližnje.” S njim je istog dana započet biblijski studij.
Jedna skupština na sjeveru Čilea ohrabrila je objavitelje da svakome i na svakom mjestu daju traktat. Jedan objavitelj je posjetio lokalnu radiostanicu. Spiker je bio toliko impresioniran porukom da je prekinuo jutarnji program i pročitao slušateljima cijeli traktat Vijesti Kraljevstva br. 35.
U Italiji je jednoj redovnici koja je čekala autobus uručen traktat Vijesti Kraljevstva i to je dovelo do biblijskog studija koji se svaki dan vodio po 10 ili 15 minuta na autobusnoj stanici. Cijenjenje biblijske istine potaklo je tu redovnicu da nakon jednog i po mjeseca napusti samostan. Bila je zahvalna što je saznala da će putem Božjeg Kraljevstva Zemlja postati mjesto na kojem će ljudi uistinu ljubiti jedni druge, bez rasnih predrasuda ili jezičnih barijera. Vratila se u Gvatemalu, svoju domovinu, gdje je nastavila svoj studij sa svojom tjelesnom sestrom koja je već bila Jehovin svjedok.
Obrazovni centar Društva Watchtower
Obrazovni centar Društva Watchtower u Pattersonu (New York) igra značajnu ulogu u globalnom djelu propovijedanja o Božjem Kraljevstvu.
Do 1994. izgradnja Pattersona dosegla je nivo kada je bilo moguće započeti preseljavanje glavnih odjela Zajednice u Obrazovni centar Društva Watchtower. Kroz nekoliko mjeseci premješten je dio Projektnog odjela, Službeni odjel, dio Odjela za pisanje koji odgovara na biblijska pitanja, Prevodilačke službe (koje trenutno surađuju s prevodilačkim timovima iz 116 zemalja), Pravni odjel (koji se bavi pravnim potrebama u prilog aktivnosti Jehovinih svjedoka diljem svijeta) i Odjel za grafički dizajn (koji izrađuje vizualni izgled knjiga, časopisa, brošura i ostalih publikacija), zajedno sa svim potrebnim pomoćnim službama.
U ožujku 1995. Škola Gilead preseljena je iz Wallkilla u nove objekte u Pattersonu. Otada su diplomci Škole Gilead poslani u 51 zemlju — u Srednju i Južnu Ameriku, Afriku, Istočnu Evropu, na Orijent i razne otoke. Osim toga, škola za članove Odbora podružnice pružila je specijalizirano školovanje za 336 braće koja su došla iz podružnica Zajednice iz 106 zemalja, kamo su se i vratila.
Sada je dovršen novi objekt opremljen audio/video uređajima u Obrazovnom centru Društva Watchtower u Pattersonu. Preseljenje uredâ i opreme u ovaj novi lijepi objekt započelo je 20. travnja 1998. Uređaji koji su pripremljeni omogućit će nam da djelotvornije iskoristimo potencijale na audiovizualnom području.
Naravno, otvaranje ovog objekta ne predstavlja početak u radu Zajednice na tom području. Pored onoga što se obavlja u svjetskoj centrali, oko 30 podružnica već u izvjesnoj mjeri snima audiokasete. To može uključivati Bibliju ili časopise, brošure i kongresne drame na tamošnjem jeziku. Različite audiokasete sada su dostupne na 61 jeziku. Na nekoliko se jezika audiokasete distribuiraju širom svijeta. Proizvode se i compact discovi (CD-i) s različitim načinima izvođenja pjesama Kraljevstva, a na devet jezika postoje CD-i s materijalom za istraživanje (Biblioteka Watchtowera).
Video programi proizvode se na 41 jeziku. Skripte nastaju u svjetskoj centrali, a sakupljena je biblioteka od više od 2 100 izvornih videotraka s kojih se uzima gradivo. Samo video snimanje ne obavlja se isključivo u Pattersonu već i u mnogim drugim dijelovima svijeta. Produkcija originalnih videotraka i engleskog izdanja sada se odvija na novim audio/video uređajima Zajednice u Pattersonu. U studiju Zajednice u Nizozemskoj pripremaju se programi za umnožavanje koji nisu na engleskom. Snimanje naracije obavlja se u nekoliko podružnica koje vrše audio snimanje i to se onda šalje u Nizozemsku, gdje se kombinira s muzikom i zvučnim efektima te se dodaje potreban vizualni tekst, završavajući tako video original za presnimavanje za svaki jezik. Japan obavlja neke od tih poslova za Orijent.
Korištenje videokaseta na znakovnim jezicima naglo je poraslo. To je djelomice rezultiralo iz uviđanja činjenice da su znakovni jezici posebni te da to nije tek vizualno prikazivanje govornih jezika. Kada su počeli dobivati videokasete na znakovnom jeziku, neki su gluhi to shvatili kao dokaz da ih Jehova nije zaboravio već da se brine i za gluhe. Zajednica proizvodi videokasete koje imaju umetnuti prijevod na znakovnom jeziku na već postojeća audiovizualna prikazivanja. Postoje također videokasete na kojima je sadržaj postojećih štampanih publikacija Watch Towera u potpunosti preveden na znakovni jezik. U većini slučajeva te se kasete koriste za vođenje biblijskih studija na domu s ljudima koji su gluhi, pa videokasete uključuju studijska pitanja koja omogućuju aktivno sudjelovanje. Osim toga, na videokasete je snimljeno i pjevanje na znakovnom jeziku koje se koristi da prisutne navede da se i na taj način izraze. Zajednica će potpomagati snimanje video projekata na znakovnom jeziku iz svojih objekata u Sjedinjenim Državama, Meksiku, Brazilu, Japanu, Danskoj i Nizozemskoj. U većini tih podružnica također će se odvijati produciranje programâ na znakovnom jeziku.
Svjedočenje na znakovnom jeziku uvelike se povećalo posljednjih godina. U Koreji, gdje se već godinama posvećuje posebna pažnja toj potrebi, postoji 17 skupština na znakovnom jeziku. Devetnaest takvih skupština djeluje u Sjedinjenim Državama. Rusija ima jednu skupštinu i 43 manje grupe. Druga mjesta također dobro reagiraju na pažnju koja se usmjerava jedinstvenim potrebama gluhih. Diljem svijeta ima oko 80 takvih skupština i još mnogo manjih grupa. Kao i u slučaju Jehovinih slugu koji mogu govoriti, njihova gluha braća i sestre s nestrpljenjem očekuju vrijeme kada razlike u jeziku, kako u govornom tako i u znakovnom, više neće predstavljati barijeru u slobodnom komuniciranju. No čak i sada, koristeći mnoge jezike, svi govorimo “čist jezik” i tako imamo prednost ujedinjeno obznanjivati Jehovinu dobrotu (Sof. 3:9, NW).
Očevici vrsnih djela
Revnost Jehovinih slugu dok prenose dobru vijest o Kraljevstvu drugima raduje Jehovino srce. S druge strane, drugi često ne primjećuju njihovo primjerno vladanje i vrsna djela i, nažalost, ponekad ih krivo protumače. Postoje li djelotvorni načini na koje se može informirati i poučiti razumne, ali pogrešno informirane pojedince o tim stvarima? (1. Petr. 2:12).
Ured za odnose s javnošću koji djeluje u nadležnosti Odbora za pisanje nastoji pobiti pogrešne informacije o Božjim slugama da bi ljudi bili prijemljiviji za poruku Kraljevstva. Radi toga ovaj ured nastoji kod javnosti promicati razumijevanje o Jehovinim svjedocima tako što iznosi pozitivne informacije koje se mogu poslati medijima, prosvjetnim radnicima i drugim stručnjacima.
Strašno etničko i sektaško nasilje predstavlja golemi problem ljudskom društvu. Da bi pomogli mladim ljudima da se odupru predrasudama i nasilnom ponašanju, prosvjetni radnici traže načine na koje će poučavati svoje učenike etičkim vrijednostima. Što Jehovini svjedoci mogu podijeliti s njima? Jedan Svjedok u Švedskoj poslao je videokasetu Jehovini svjedoci stoje čvrsto pod nasrtajem nacizma jednom istaknutom dužnosniku. Iz tog su razloga vladini predstavnici pozvali Svjedoke da sudjeluju u državnom informacijskom projektu o holokaustu nazvanom Živa povijest. Željeli su da naša braća informiraju školsku djecu i općenito ljude o Jehovinim svjedocima tokom nacističke ere. Nakon toga su učitelji bili potaknuti da pozovu Jehovine svjedoke da održe razredna predavanja o etici i moralu, na temelju iskustava iz razdoblja holokausta.
Na još se nekim mjestima korištenje videokasete Jehovini svjedoci — organizacija iza imena pokazalo djelotvornim. Nakon što je na državnoj televiziji u Obali Bjelokosti prikazana ta kaseta, mnogi su ljudi pokazali veće cijenjenje za Jehovine svjedoke i njihovu organizaciju.
Neki su protivnici pokušali iskoristiti krivo razumijevanje medicinske upotrebe krvi kao izliku da ograniče našu aktivnost u Rusiji (Dj. ap. 15:28, 29). I sam ruski zdravstveni sustav ima problema sa svojim zalihama krvi i izvukao bi korist iz informacija o alternativnom liječenju. Mnogi liječnici koji bi bili spremni liječiti pacijente bez upotrebe krvi žele steći veće znanje i pouku na tom području. Zato što slijede biblijska mjerila s obzirom na život i krv, Jehovini svjedoci su bili u mogućnosti pružiti informacije na području znanosti, medicine i prava pacijenta koje su korisne za medicinsko osoblje i javnost općenito.
Ured za odnose s javnošću zajedno sa Službom za bolničke informacije planirao je serije kratkih prezentacija u bolnicama u Sankt Peterburgu i Moskvi. Istaknuti liječnici iz Sjedinjenih Država i Evrope koji surađuju s Jehovinim svjedocima s obzirom na njihovu odluku da se uzdržavaju od upotrebe krvi bili su pozvani da govore na raznim skupovima u proljeće 1998. Šef Odjela za anesteziologiju i intenzivnu njegu u jednoj američkoj bolnici u sklopu koje se nalazi centar za beskrvnu kirurgiju objasnio je: “Naše iskustvo pokazuje da beskrvna kirurgija smanjuje zdravstvene troškove dok istovremeno poboljšava njegu pacijenta.” Grupi od 400 ruskih liječnika rekao je: “Na transfuziju krvi gleda se kao na nešto što spašava život, no mi sve više i više uviđamo neka od njenih najrazornijih djelovanja na pacijente.” Važnost tih simpozija naišla je na dobar publicitet u novinama. Na njima su bili prisutni istaknuti ruski specijalisti kao i predstavnici Ministarstva zdravstva i zdravstvenih odbora. Ubrzo nakon toga medijski su izvještaji citirali izjave uglednih osoba medicinskog osoblja o opasnosti povezanoj s upotrebom krvi i njihovu suglasnost da se odluku o odbijanju transfuzije krvi ne smatra nerazumnom.
Osim toga, tokom prošle godine u pojedinim su zemljama uloženi koncentrirani napori da se stupi u kontakt s pojedincima i organizacijama koji su naročito zabrinuti za slom obitelji. Ponuđena im je knjiga Tajna obiteljske sreće. Kakav je bio odaziv?
U jednoj elitnoj katoličkoj školi u Madridu, Španjolska, direktor je naručio 90 knjiga Obiteljska sreća, jednu za svakog člana školskog osoblja. Direktor jednog popravnog doma u Rotterdamu, Nizozemska, zatražio je knjigu za svakog voditelja odjela u domu, jer je smatrao da te informacije mogu koristiti dok pomažu mladima. U Ukrajini su novine, radio i TV izvijestili o akciji jačanja obitelji koju su vodili Jehovini svjedoci. Direktori 256 organizacija i institucija pozvali su Svjedoke da njihovim radnicima održe predavanja o jačanju obitelji (Ef. 5:22–6:4). Neki su učitelji zahvaljujući toj akciji počeli posjećivati skupštinske sastanke.
Jedno drugo prošlogodišnje izdanje bilo je usmjereno na ulogu žena. Izdanje Probudite se! od 8. travnja 1998. obrađivalo je seriju članaka povezanu s naslovnom stranicom “Žene — što im donosi budućnost?” Govorilo je o diskriminaciji s kojom se žene suočavaju, o vrijednosti njihovog rada u društvu i o pozitivnom izgledu za budućnost koji im nudi Biblija (Pr. Sal. 31:10-31; 1. Tim. 5:1, 2). Uložen je poseban napor u raspačavanju tih informacija grupama i organizacijama koje su zainteresirane za probleme koje pogađaju žene. Tko osim Jehovinog naroda može pružati takve informacije i to u više od 230 zemalja?
Braća iz podružnice u Japanu poslala su popratno pismo, izjavu za štampu i primjerak Probudite se! u više od 3 000 organizacija u koje su izravno uključene žene. U Portoriku su zainteresirane osobe, uključujući i neke socijalne radnike i jednog sveučilišnog profesora, nazvale podružnicu tražeći primjerke posebnog izdanja Probudite se! Jedna članica Zastupničkog zakonodavnog doma pročitala je časopis i bila je toliko impresionirana svijetom raširenim obrazovnim programom Jehovinih svjedoka i njihovom iskrenom zainteresiranošću za društvo da je pozvala Svjedoke u svoj ured. U jednom je gradu izvršni pomoćnik gradonačelnika bio toliko zainteresiran za to gradivo da je zatražio 100 primjeraka za pet odjela gradske uprave.
Ne možemo promijeniti negativno mišljenje koje mnogi ljudi u ovom svijetu imaju o nama. No vjerujemo da će Jehova i dalje blagoslivljati aktivnosti koje dovode do posvećenja njegovog velikog imena. Oni koji imaju “ispravan stav prema vječnom životu” očevici su naših vrsnih djela i zato shvaćaju zašto je dobro biti među onima koji slave Boga (Dj. ap. 13:48, NW).
‘Produljivanje užadi’
Jehova je davno prije svojoj organizaciji proročanski rekao: “Raširi mjesto šatora svojega, (...) ne brani, produlji uža svoja, i kolje svoje utvrdi” (Iza. 54:2). Sada, u ispunjenju Otkrivenja 7:9, milijuni koji željno očekuju život na Zemlji pod Mesijanskim Kraljevstvom dolaze u zajednicu s teokratskom organizacijom. I za njih je potrebno mjesto.
U mnogim zemljama izgradnja Dvorana Kraljevstva predstavlja prioritet jer je potrebno osigurati dolična mjesta za biblijsku pouku. Jedna je anketa pokazala da u Gani trenutno ima 237 Dvorana Kraljevstva i da je u toku izgradnja još 275 novih. Ukrajina izvještava da su tamo dovršene 84 Dvorane Kraljevstva, a još se 61 gradi. U Južnoafričkoj Republici braća koja surađuju s Regionalnim odborom za gradnju pomažu mjesnoj braći u postavljanju temelja za njihovu Dvoranu Kraljevstva, a zatim im ostave stroj za pravljenje blokova. Mjesni Svjedoci, uglavnom sestre, prave blokove i slažu ih da se osuše. Kada su blokovi gotovi, ponovno dolaze dobrovoljci koji surađuju s Regionalnim odborom za gradnju i brzo izgrade dvoranu. Taj im sistem omogućava da uz najnižu cijenu izgrade kvalitetne dvorane.
Dolične Dvorane Kraljevstva pomažu u ubrzavanju djela sakupljanja. Na Madagaskaru je izgrađena Dvorana Kraljevstva da bi udovoljila potrebama dviju skupština. Za nekoliko mjeseci na istom tom području osnovane su još dvije skupštine, a lako je moguće da će se osnovati još jedna. No jedna zemlja u Africi koja izvještava više od 28 000 objavitelja ima samo jednu Dvoranu Kraljevstva na svakih 10 skupština; jedna druga, s više od 38 000 objavitelja, ima jednu Dvoranu Kraljevstva na svakih 26 skupština. Jedna podružnica u Istočnoj Evropi koja izvještava više od 100 000 objavitelja ima samo jednu Dvoranu Kraljevstva na svakih 13 skupština. Nekim zemljama manjka preko 1 000 — čak 2 500 — Dvorana Kraljevstva. Stoga su, kako je završavala prošla službena godina, učinjene pripreme da međunarodni dobrovoljci pomažu u gradnji dodatnih 8 000 ili više hitno potrebnih Dvorana Kraljevstva u određenim zemljama gdje mjesna braća nemaju dovoljno iskustva u gradnji, a nemaju ni materijalnih sredstava za izgradnju mjesta za sastajanje za mnoge koji se priključuju Jehovinoj organizaciji.
Kako raste broj objavitelja — uz još 316 092 osobe koje su krštene prošle godine — potrebni su i dodatni objekti podružnica. Trenutno 17 781 osoba u betelskim obiteljima diljem svijeta služi kao član Reda specijalnih punovremenih slugu.
KENIJA: Novi objekti podružnice svečano su otvoreni u Keniji 25. listopada 1997. Bili su prisutni Milton Henschel, član Vodećeg tijela, kao i drugi koji su u početku sudjelovali u djelu u Keniji. Oduševljeni Svjedoci stigli su iz svih krajeva istočne Afrike — a neki i pješice — da bi prisustvovali posebnom programu pripremljenom za taj vikend.
Ta podružnica nadgleda djelo propovijedanja i činjenja učenika za područje u istočnoj Africi, gdje je aktivno ukupno više od 29 000 objavitelja. U Keniji su prvi počeli svjedočiti neustrašivi pioniri iz Južnoafričke Republike i to još početkom 1930-ih. Međutim, tek je 1949. dolaskom novokrštene Mary Whittington iz Engleske dano trajno svjedočanstvo. Godine 1956. stigli su prvi misionari poučavani u Gileadu, William i Muriel Nisbet. Starija braća brata Nisbeta, Robert i George, bila su među prvim pionirima koji su svjedočili u Keniji davnih 1930-ih. Mnogi drugi misionari, specijalni pioniri iz Zambije i Tanzanije i druga braća koja su služila tamo gdje je veća potreba također su igrali važnu ulogu u razvijanju djela u Keniji. Trebala je proći 41 godina da bi se dosegao broj od 1 000 objavitelja u Keniji. Sada se svake godine krsti znatno više od 1 000 osoba!
FRANCUSKA: U vikendu 15-16. studenoga 1997, Jehovini svjedoci u Francuskoj, u Louviersu, 100 kilometara zapadno od Pariza, imali su svečano otvorenje novih objekata podružnice. Braća i sestre iz 42 podružnice prisustvovali su programu svečanog otvorenja koji je sadržavao govore Lloyda Barrya i Daniela Sydlika, članova Vodećeg tijela. A kako li je sljedećeg dana uzbudljivo bilo vidjeti mnoštvo od 95 888 osoba na posebnom programu održanom u Izložbenom centru Villepinte, na sjeveru Pariza! Bio je to najveći skup Jehovinih svjedoka ikad održan u Francuskoj.
U Betelu je zbog 50-postotnog porasta broja objavitelja u Zemlji tokom 1980-ih bilo hitno potrebno više mjesta. Međutim, trebalo je proći deset godina da bi se dovršio taj projekt. Prvi pokušaji da se gradi u blizini naših postojećih zgrada naišli su na žestoko protivljenje. Protivnici i dalje pokušavaju ometati aktivnost Jehovinih svjedoka u Francuskoj. Usprkos tome, 121 000 Svjedoka u Francuskoj ne odustaje od objavljivanja dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu, uvjereni da će još mnogi od 100 milijuna ljudi koji širom svijeta govore francuski sa zahvalnošću prihvatiti poziv da ‘uzmu vodu života zabadava’ (Otkr. 22:17).
ŠPANJOLSKA: I u ovoj zemlji mnogi ljudi iskrena srca pozitivno reagiraju na dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Otkad je kompleks podružnice izvan Madrida otvoren 1983, broj Svjedoka u Španjolskoj porastao je s 53 000 na više od 103 000. Štampanje časopisa Kula stražara i Probudite se! za Španjolsku i Portugal također je rapidno naraslo sa 6 500 000 primjeraka godišnje na skoro 23 000 000. “Budući da nismo imali dovoljno mjesta, 150 betelskih radnika živjelo je nekoliko kilometara izvan Betela”, objašnjava John Heidelberg, nadglednik Betela, “isto tako hitno su nam bili potrebni adekvatni objekti za skladištenje i otpremu literature.”
Svečano otvorenje proširenih objekata podružnice 28. ožujka 1998. bilo je vrhunac petogodišnjeg marljivog rada u kojem je surađivalo preko 25 000 dobrovoljaca — uglavnom iz Španjolske, a neki i iz inozemstva. William Malenfant i Gerrit Lösch, obojica iz osoblja centrale u Brooklynu, sudjelovali su u programu otvorenja. Iako je broj onih koji su prisustvovali programu bio ograničen zbog malog broja mjesta, sljedećeg se dana u Madridu i Barceloni okupilo 65 775 osoba da bi uživale u drugom izvrsnom programu.
RUMUNJSKA: Jehovini svjedoci već više od 80 godina vrše svoju javnu službu u Rumunjskoj. Godine 1990, kada je ukinuta 43-godišnja zabrana njihove aktivnosti, bilo je oko 19 000 objavitelja. Sada ih ima preko 37 000, a 1998. više od 82 000 osoba prisustvovalo je Spomen-svečanosti. Rumunjska je trebala prikladnu podružnicu. Stoga je 2. svibnja 1998. jedan od najznačajnijih događaja te godine bilo svečano otvorenje njihove nove podružnice. Braća iz 19 zemalja, uključujući i Gerrita Löscha, člana Vodećeg tijela, bila su prisutna kako bi sudjelovala s njima u tom radosnom događaju.
Na kraju 1998. službene godine, 397 iskusnih međunarodnih slugu i 150 međunarodnih dobrovoljaca radili su zajedno s mjesnim Svjedocima na različitim građevinskim projektima. U te su projekte spadali veći objekti u 38 zemalja i manji projekti u 23 druge zemlje. Sada će se njihovom građevinskom popisu pridodati tisuće Dvorana Kraljevstva. Zaista, mnogo se toga na različite načine poduzima da bi se simbolični šator ‘proširio’ i ‘produljio svoju užad’.
[Slike na stranici 6]
Članovi Vodećeg tijela održali su govore na svakom međunarodnom kongresu
[Slike na stranici 11]
Izvještaji misionara bili su jedan od istaknutih dijelova programa
[Slike na stranicama 12-14]
Posjetioci kongresa pokazali su izvanrednu ljubav i radost
[Slike na stranici 21]
Audio/video uređaji u Pattersonu
[Slike na stranici 29]
Svečano otvoreni objekti podružnica: (1) Španjolska, (2) Kenija, (3) Francuska