Pogled u svijet

Spašene knjige

Mnogi milijuni knjiga oštećeni su zbog zuba vremena, dotrajali zbog česte upotrebe ili pak zagađenja. Samo u Njemačkoj moralo se povući iz upotrebe otprilike 60 milijuna oštećenih knjiga, bilježe novine Leipziger Volkszeitung. Ručno restauriranje knjiga mukotrpan je i dug posao. “Za vrijeme koje je potrebno da bi se ručno restaurirala jedna knjiga uništi se četiri do pet drugih knjiga”, kaže dr. W. Wächter, tehnički direktor Centra za očuvanje knjiga u Leipzigu. Centar se usredotočio na konstruiranje strojeva koji mogu restaurirati ogroman broj knjiga. Jedan od njih je uređaj za neutralizaciju kiseline, koji može obraditi 100 000 knjiga godišnje, radeći samo u jednoj smjeni. Tu je i stroj za cijepanje papira, koji pojačava svaki pojedini list tako što ga cijepa na dva dijela te između njegove prednje i stražnje strane umeće jedan veoma tanak list papira velike čvrstoće. Taj stroj može učvrstiti 2 000 listova dnevno, za razliku od 100 do 200 listova dnevno u slučaju ručne obrade — a ušteda po stranici iznosi 94 posto. U centar se ne donose na restauraciju samo knjige iz knjižnica i arhiva nego i građani donose svoje privatne knjige.

Tunike za hodočasnike

Turistima koji posjećuju katolička svetišta u Italiji često se zna zabraniti pristup zato što, naročito za vrućih ljetnih mjeseci, dolaze odjeveni u majice i kratke hlače. Sada im se dozvoljava pristup u neke objekte ako odjenu “hodočasničku tuniku”, halju žutosive boje koja seže do koljena. Takva uniseks tunika, koja se proizvodi samo u jednoj veličini, već se može kupiti u Veneciji i u Rimu. U Rimu tunike imaju i dodatne detalje, oplećak s papinskim grbom i natpis “Jubilarna 2000.” No možete li odjeveni u takvu tuniku ući u sve katoličke crkve? Dok su Venecijanskoj kuriji prihvatljive, u Vatikanu je nekim muškim turistima koji su htjeli razgledati baziliku Svetog Petra bio zabranjen ulaz, premda su kupili i odjenuli tuniku. “Prema mišljenju osoblja Svete stolice, taj je odjevni predmet prikladan samo za žene”, objašnjavaju talijanske novine Corriere della Sera. “Muškarcima je bio zabranjen ulaz — gole noge smatralo se ‘nepristojnima’.”

Odnosi s usvojenom djecom

Roditelji koji planiraju usvojiti dijete ponekad idealiziraju svoj odnos s njim — misle da će dijete uvijek biti umiljato te da će im biti lako razumjeti i nadvladati poteškoće. No to obično nije tako, izvještavaju brazilske novine O Estado de S. Paulo. Psiholog Heloísa Marton kaže: “Općenito uzevši, roditelji nisu spremni za suočavanje s konfliktnim situacijama.” Iznenađenje čeka i “bračne parove koji očekuju da će im dijete biti vječno zahvalno”, napominje profesorica Miriam Debieux Rosa, sa Sveučilišta u São Paulu. Nema čovjeka koji je baš uvijek sretan, ističe ona, dodajući: “Roditelji često pripisuju poteškoće tome što nisu u krvnom srodstvu s djetetom, a to nije točno.” Govoreći o tome kako roditelji trebaju pokazivati usvojenom djetetu naklonost i ljubav, ona kaže: “Nije dovoljno odnositi se skrbnički ili profesionalno.” S djetetom treba uspostaviti i emocionalni odnos.

Lako do runa

Kako ostrići runo, a da se pritom izbjegne uznemiravanje životinje i posjekotine do kojih dolazi kod klasičnog striženja ovaca? U Australiji se to čini tako da se ovcama ubrizga jedna vrsta proteina koja se inače nalazi u krvotoku tih životinja. Povišena koncentracija tog proteina traje 24 sata i oslabljuje vezu između vunenih vlakana i kože. Runo se potom skida u jednom komadu i opet počinje rasti novo runo. Svakoj životinji stavi se mrežica za skupljanje runa koje će joj biti skinuto u roku od tjedan dana. Ovom metodom poboljšava se kvaliteta vune, a drugo striženje nije ni potrebno. Povrh toga, njome se bez ikakvih kemijskih sredstava smanjuje pojava ušiju i upala kože, a ovcama ova metoda djeluje manje stresno. U Australiji ova nova metoda striženja runa naglo stječe popularnost, izvještava londonski The Sunday Times, no u zemljama kao što je Velika Britanija, gdje se kod striženja mora misliti i na vremenske prilike, možda i ne bi bila tako praktična. U slučaju naglog pada temperature ovce će se smrzavati kad im nakon proteinske injekcije skinu runo, rekao je predstavnik jedne privredne kompanije.

Otapanje glečera donosi nova iznenađenja

Alpski ledenjaci i dalje priređuju iznenađenja dok se tope zbog sve viših temperatura. Godine 1991. zahvaljujući otapanju drevnog leda otkriveni su na austrijsko-talijanskoj granici mumificirani ostaci nekog prahistorijskog lovca. Da bi se moglo odstraniti i neke druge pronalaske — posmrtne ostatke vojnika te neeksplodirane ručne bombe i artiljerijske granate — vlasti u sjevernoj Italiji morale su u kolovozu 1998. zabraniti pristup u određena planinska područja. Sve to potječe još iz prvog svjetskog rata, kad je to područje bilo poprište žestokih borbi između talijanskih i austrijskih vojnih jedinica. Tijekom operacija čišćenja, “svi su tamošnji stanovnici, a naročito turisti i izletnici, bili upozoreni da budu izuzetno oprezni” te da se kod nadležnih osoba raspitaju o tome kojim se putevima mogu kretati, pisale su talijanske novine Corriere della Sera, budući da “uvijek postoji opasnost od eksplozije”. Velik dio tog materijala izuzetno je opasan te još uvijek ubija i teško ranjava ljude koji ga nalaze.

Zbijeno tlo

U Evropi je 30 milijuna hektara zemljišta “potpuno uništeno zbijanjem tla”, izvještava časopis New Scientist. Istraživanje koje je provelo njemačko Sveučilište u Kielu pokazalo je da nakon što su preko jednog polja šest puta prešli teški traktori, koji su pritiskali tlo težinom od pet tona po kotaču, koncentracija sitnih beskralježnjaka, primjerice paučnjaka i crva, smanjila se na dubini od oko jednog metra za čak 80 posto. Ta mala stvorenja pridonose plodnosti tla, tako da se njihovim uništavanjem automatski smanjuje i urod. Korijenje biljke ne može prodrijeti kroz zbijeni sloj zdravice, pa stoga biljka stradava za sušna vremena. Tlo ne može upiti kišnicu; umjesto toga ona otječe s njegove površine, erodirajući gornji sloj tla. Redovito oranje u biti pogoršava situaciju, jer se pritom pritisak prenosi na dublje slojeve tla. Njemački znanstvenici tvrde da se plitkim oranjem, obrađivanjem gornjeg sloja tla samo do dubine od osam centimetara, uništavanje tla može smanjiti do 30 posto.

Preopterećenost porukama

“Današnja tehnologija omogućila nam je sredstva komunikacije koja dovode do jedne nove opasnosti po zdravlje na radnom mjestu: stres izazvan porukama”, piše Computing Canada, list koji se bavi informatičkom tehnologijom. Jedna nedavna studija o komunikaciji na radnom mjestu, koju je provela stamfordska tvrtka Pitney Bowes Inc., sa sjedištem u Connecticutu, otkrila je da prosječni uredski radnik pošalje ili primi “otprilike 190 poruka dnevno u raznoraznim oblicima”, naprimjer, putem telefonske sekretarice, telefona, telefaksa, sonoprijemnika, bipera i elektronske pošte. “To znači”, pišu novine, “da posao sada u određenoj mjeri diktira potreba da se odgovori na poruke, što dovodi do povećanog stresa i osjećaja preopterećenosti.” Većina radnika željela bi izravniji kontakt, bilo to licem u lice ili pak putem telefona, ustanovljeno je tom studijom. Istraživači su preporučili da se “svim zaposlenima daju uputstva o tome kako kulturno koristiti sredstva komuniciranja — i kako ih ispravno koristiti”, čime bi se smanjila preopterećenost porukama.

Novosti o tome zašto je nerazumno pušiti

Jedna nedavna studija provedena u Nizozemskoj kaže da “pušenje više nego dvostruko povećava opasnost od pojave demencije i Alzheimerove bolesti”, izvještava International Herald Tribune. Studija koja je obuhvatila 6 870 osoba iznad 55 godina otkrila je da kod pušača postoji 2,3 puta veća opasnost da obole od Alzheimerove bolesti nego kod osoba koje nikad nisu pušile. Kod osoba koje su prestale pušiti opasnost je bila samo malo veća nego kod onih koji nikad nisu pušili. Alzheimerova bolest, kod koje dolazi do postepenog uništavanja moždanih stanica, predstavlja “najčešći oblik demencije”.

Nemoguće dešifrirati

“Osoba koja uspije dešifrirati pismo ljudi koji su živjeli u dolini Inda mogla bi dobiti Nobelovu nagradu”, piše časopis India Today. “Ovo pismo i etruščansko pismo iz Italije posljednja su pisma iz brončanog doba koja još uvijek nisu dešifrirana.” Jedan od razloga jest to što dosad nije pronađen nijedan dvojezični artefakt pomoću kojeg bi se pismo moglo dešifrirati. Egipatski hijeroglifi dešifrirani su nakon što su Napoleonovi ljudi pronašli kamen iz Rosette, na kojem je bio natpis na hijeroglifskom, egipatskom demotskom i grčkom pismu. Sumersko klinasto pismo dešifrirano je kad je Henry Rawlinson otkrio Behistunski natpis, došavši tako do neophodnog ključa za dešifriranje pisma. Zasad se malo toga pouzdano zna o pismu naroda iz doline Inda, osim da su pisali zdesna nalijevo — na što ukazuju potezi ruke — te da se pismo možda temeljilo na slogovima. Pismo se sastoji uglavnom od glifa, a ima oko 419 znakova.