Instinkt — mudrost programirana prije rođenja

1. Kako je Darwin prokomentirao svoju nemoć u vezi objašnjenja instinkta?

“MNOGI instinkti toliko su čudesni da bi njihov razvoj za čitatelja vjerojatno bio dovoljno zakučast da sruši cijelu moju teoriju”, pisao je Darwin. Očito je shvatio koliko je instinkt tajnovita stvar, jer je još izjavio: “U uvodu moram reći da nikako ne mogu objasniti porijeklo mentalnih sila, a ništa više ne mogu reći ni o životu kao pojavi.”¹

2. Kako neki današnji znanstvenici gledaju na pojam instinkta?

² Današnji znanstvenici nisu ništa bliže rješenju nego što je bio Darwin. Jedan evolucionist iznosi: “Činjenica je da genetski mehanizam nije pokazao ni najmanji znak da je u mogućnosti prenositi specifične obrasce ponašanja... Kad se upitamo kako se po prvi puta pojavio neki instinktivni obrazac ponašanja i postao nasljednim, te se kao takav ustalio, na to ne možemo odgovoriti.”²

3, 4. Što se kaže u jednoj knjizi o tome kako je postao selidbeni instinkt i zašto to objašnjenje ne zadovoljava?

³ Usprkos tome, u jednoj vrlo popularnoj knjizi o pticama instinkt se ne smatra tako zakučastim kao što je bio Darwinu i nekim evolucionistima. Radi se, naime, o objašnjenju jednog od najzagonetnijih instinkata — selidbi ptica. U knjizi piše: “Uopće nije u pitanju da li se radi o evolucijskom procesu: ptice porijeklom iz toplijih krajeva vjerojatno su se proširile u potrazi za hranom.”³

⁴ Može li tako pojednostavljeni odgovor objasniti zapanjujući pothvat ptica selica? Znanstvenici su svjesni da ni jedno takvo eksperimentalno putovanje i naučeno ponašanje nije ugrađeno u genetski kôd, te se zbog toga ne naslijeđuje od predaka. Selidba je instinktivna i “neovisna od prošlih iskustava”. Pogledajmo nekoliko primjera.

Veličanstveni pothvat ptica selica

5. Koliko je opsežna selidba arktičkih čigri, rekordera daljinskih putovanja, i koje pitanje je postavio jedan znanstvenik?

⁵ Rekorderi daljinskih putovanja su arktičke čigre. Gnijezde se sjeverno od arktičkog polarnog kruga, a krajem ljeta sele na jug, gdje provode antarktičko ljeto na gromadama leda u blizini Južnog pola. One mogu obletjeti cijeli antarktički kontinent prije nego se upute natrag prema sjeveru. Tako pri godišnjoj selidbi prelete one oko 35 000 kilometara. Bogatstvo izvora hrane nalazi se na oba polarna područja, te je zbog toga jedan znanstvenik postavio pitanje: “Kako su one mogle otkriti da takvi izvori hrane postoje tako daleko?”⁵ Evolucija nema odgovor.

6, 7. Što je čudno u vezi selidbe sjevernoameričke crnoglave grmuše, i koja nam pitanja pomažu shvatiti veličinu takva pothvata?

⁶ Jednako tako je za evoluciju neobjašnjiva selidba sjevernoameričke crnoglave grmuše (pjevice). Teži svega 20 grama. Približavanjem jeseni ona putuje od Aljaske do istočnih obala Kanade ili Nove Engleske. Tu obilno jede, nakupi salo i čeka hladnu vremensku frontu. Kada ona pristigne, uzlijeće. Konačno joj je odredište Južna Amerika, no prvo kreće prema Africi. Nad atlantskim oceanom, leteći na visini od oko 6 000 metara, preuzima je vjetar koji prevladava i skreće prema Južnoj Americi.

⁷ Kako ta pjevica zna da treba sačekati hladnu frontu, a to znači povoljne vremenske prilike, te da se treba priključiti određenom vjetru? Kako zna da se treba uspinjati sve više, gdje je zrak rjeđi, i gdje je 50 posto manje kisika? Zatim, kako zna da upravo na toj visini puše poprečni vjetar koji će je odnijeti u Južnu Ameriku? Kako prije toga zna letjeti prema Africi gdje je zapuh jugozapadnjaka zaokreće prema konačnom odredištu? Ta crnoglava pjevica nije svjesna ni jedne od tih stvari. Na tom putu od nekih 4 000 kilometara, nad neoznačenim morima, leteći tri ili četiri dana i noći, vodi je isključivo instinkt.

8. Koji su daljnji selidbeni pothvati ptica?

⁸ Bijele rode ljetuju u Evropi, no lete 13 000 kilometara do Južne Afrike, gdje prezimljuju. Ptica zlatar (zujavac) putuje iz arktičke tundre do pampasa u Argentini. Neke vrste šljuka sele preko tisuću i pol kilometara iza pampasa prema vrhu Južne Amerike. Jedna vrsta pozviždača leti s Aljaske do Tahitija i ostalih otoka, i do 10 000 kilometara preko otvorenog oceana. U mnogo kraćem letu, no isto tako čudesnom s obzirom na težinu od tri grama, crvenovrati kolibrić u svojoj seobi od 1 000 kilometara prelazi Meksički zaljev zamahujući sitnim krilima više od 75 puta u sekundi kroz 25 sati. To je preko šest milijuna zamaha krila bez prestanka!

9. a) Što pokazuje da sposobnost selidbe nije naučena već uprogramirana još prije rođenja? b) Kako pokusi s manskim burnjakom i golubima listonošama pokazuju da su okretljivi navigatori?

⁹ Mnoge selidbe po prvi puta izvode mlade ptice, i to bez odraslih. Mlada dugorepa kukavica s Novog Zelanda putuje preko 6 500 kilometara do Pacifičkog otočja gdje se pridružuje roditeljima koji su otputovali ranije. Crnokljuni zovoj (manski burnjak) seli od Walesa do Brazila. Pri polijetanju ostavljaju svoje mlade, a ovi ih slijede čim mogu poletjeti. Jedna od tih ptica je putovala 16 dana, prelazeći prosječno 740 kilometara dnevno. Manskog burnjaka se u jednom pokusu odnijelo iz Walesa u Boston, što je daleko od njegove uobičajene rute. Unatoč tome, za 12 i pol dana vratio se u svoje prebivalište u Walesu koje je udaljeno 5 100 kilometara. Golubovi listonoše, odvedeni u bilo kom pravcu na 1 000 kilometara udaljenosti, vraćaju se u golubinjak za jedan dan.

10. Koji eksperiment pokazuje navigacione sposobnosti adelijskih pingvina?

¹⁰ I još jedan primjer: ptice koje ne lete, nego hodaju i plivaju. Pogledajmo adelijske (dugorepe) pingvine. Kada se otpreme 2 000 kilometara od svojih kolonija i zatim puste, brzo se orijentiraju i kreću u ravnoj liniji, no ne prema prebivalištu odakle su uzeti, nego prema otvorenu moru i hrani. S mora se na koncu vraćaju u svoje naseobine. Provode gotovo mračne zime u moru. A kako se za to vrijeme orijentiraju? To nitko ne zna.

11. Što je potrebno pticama da postignu tako čudesne pothvate u navigaciji?

¹¹ Kako ptice postižu takve pothvate u navigaciji? Pokusi ukazuju da možda koriste Sunce i zvijezde. Izgleda da posjeduju unutrašnje satove kojima se ujednačuju s kretanjem tih nebeskih tijela. No, što kad je nebo zastrto oblacima? Neke od ptica koriste ugrađene magnetne kompase. No, nije dovoljno samo vodstvo kompasa. Potrebne su im “karte” u glavama, s početnom i odredišnom točkom putovanja. Zatim, na karti mora biti označena ruta, budući da je ona rijetko pravolinijska. No, ništa od toga ne bi pomoglo ukoliko ne bi znale gdje se nalaze na karti! Manski burnjak, da bi odredio pravac u Wales, morao je znati gdje je kad su ga oslobodili u Bostonu. Golub listonoša morao je znati gdje su ga odnijeli kako bi ustanovio gdje je put za golubinjak.

12. a) Što je Jeremija rekao o selidbi ptica, kad je to rekao i zašto je to značajno? b) Zašto mi možda nikada nećemo znati sve pojedinosti o selidbi ptica?

¹² O posvuda proširenoj selidbi ptica raspravljaju ljudi od srednjeg vijeka naovamo, no u Bibliji se o njoj govori u šestom stoljeću prije naše ere: “Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti.” Do sada se mnogo naučilo, no mnogo toga još uvijek predstavlja zagonetku. Sviđalo nam se to ili ne, istinito je ono što kaže Biblija: “Iako je dopustio čovjeku uvid u vijekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja” (Jeremija 8:7, ST; Propovjednik 3:11, ST).

Ostali navigatori

13. Koje još životinje sele osim ptica?

¹³ Sjevernoamerički sob karibu s Aljaske zimi seli 1 350 kilometara na jug. Mnogi kitovi putuju 10 000 km iz Arktičkog oceana i natrag. Dlakavi tuljani (morozeci) sele od otočja Pribilof do južne Kalifornije, što je udaljenost od oko 4 800 kilometara. Goleme želve (morske kornjače) plivaju 2 200 kilometara od obala Brazila do malenog otoka Ascension preko Atlanskog oceana, a zatim i natrag. Neke vrste rakova sele 240 kilometara po oceanskom dnu. Lososi napuštaju rijeke gdje se mrijeste, zatim provode nekoliko godina na otvorenom moru, a iza toga se vraćaju stotine kilometara na mjesto svoga rođenja, u istu rijeku. Mlade jegulje izležene u Sargaškom moru u Atlantiku provode veći dio života u svježim vodama brzaca SAD i Evrope, no vraćaju se u Sargaško more zbog mriještenja.

14. Što je čudesno u selidbi “monarh” leptira i koja tajna još nije riješena?

¹⁴ Američki “monarh” leptiri napuštaju Kanadu u jesen, a mnogi prezimljuju u Kaliforniji ili Meksiku. Neki prelete i više od 3 000 kilometara; jedan je preletio 130 kilometara u jednom danu. Zaustavljaju se na zaklonjenom drveću u istom šumarku, pa čak i na istom drveću, i to iz godine u godinu. No, ne i isti leptiri. Na povratku u proljeće odlažu jaja u biljke svilenice. Novonastali leptiri odatle nastavljaju selidbu prema sjeveru, a sljedeće jeseni prelaze isti 3 000 kilometara dugi put na jug kao i njihovi roditelji, prekrivajući iste šumarke i drveće. U knjizi The Story of Pollination (Priča o oprašivanju) se komentira: “Leptiri koji u jesen dolaze na jug mladi su leptiri koji nikada do tada nisu vidjeli mjesto zimovanja. Što im omogućuje da ga pronađu još uvijek je jedna od neshvatljivih tajni prirode.”⁶

15. Kojom se riječju može odgovoriti na nekoliko pitanja u vezi mudrog ponašanja životinja?

¹⁵ Instinktivna mudrost ne ograničava se samo na seobu. Sljedeći primjeri to dokazuju.

Kako mogu milijuni slijepih termita uskladiti svoje djelovanje u gradnji klimatizacije u svojim složenim nastambama? Instinkt.

Kako juka moljac poznaje slijed koraka za unakrsno oprašivanje cvijeta juke, čime postaju i nove juka biljke i novi moljci? Instinkt.

Kako pauk koji živi u “ronilačkom zvonu” pod vodom zna kada ustajali zrak zamijeniti svježim zrakom? To čini tako što proreže rupu u svom podvodnom zvonu kroz koju ispušta ustajali zrak, zatim popravlja rupu i unosi zalihu svježeg zraka. Instinkt.

Kako kukac mimozin kornjaš zna da mora polagati svoja jaja ispod kore mimozine grane? Ulazi ispod ili prema glavnom (živom) dijelu prokopavajući unaokolo koru dok se grana ne osuši i uvene. Inače se jaja ne bi izlegla u živom drvetu. Instinkt.

Kako mlado klokana veličine zrna graha, koje se rađa slijepo i nerazvijeno, zna da može preživjeti ako se probije, a bez ičije pomoći, kroz majčino krzno do njena trbuha gdje je tobolac, te se pričvrsti za jednu od njenih bradavica? Instinkt.

Kako pčela svojim plesom kazuje ostalima gdje se nalazi nektar, koliko ga ima, koliko je daleko, u kojem smjeru je i na kojoj vrsti cvijeća se nalazi? Instinkt.

16. Što iziskuje sva navedena mudrost vidljiva iz ponašanja životinja?

¹⁶ Takvim pitanjima bi se moglo nastaviti i ispuniti cijelu knjigu, no sva bi imala jednak odgovor: “One su urođeno mudre” (Priče Salamunove 30:24, NS). “Kako je moguće”, čudi se jedan istraživač, “da se razvije tako složeno instinktivno znanje i prenosi na sljedeće generacije”?⁷ Ljudi to ne mogu objasniti, a ni evolucija. No, takva mudrost iziskuje postojanje inteligentnog i mudrog izvora, inteligentnog i mudrog Stvoritelja.

17. Kakav način razmišljanja mnogih evolucionista je mudro izbjegavati?

¹⁷ Međutim, mnogi koji vjeruju u evoluciju automatski odbacuju kao nevažne sve te dokaze o stvaranju. Iznose kako to nije stvar za znanstveno razmatranje. No, nemoj dopustiti da te takav uskogrudni pristup spriječi da odvagneš dokaze. O tome više u sljedećem poglavlju.