Mladi pitaju...

Zašto govoriti o Bogu?

“Svatko ima svoju religiju. Ne trebaš pokušavati nametnuti svog Boga drugim ljudima” (14-godišnji Racish iz Gvajane).

“Oklijevam govoriti o Bogu jer me stid zbog izrugivanja koje će uslijediti” (17-godišnji Rohan iz Gvajane).

“Trebali bismo razgovarati o Bogu jer je on naš Stvoritelj i njemu dugujemo svoj život” (13-godišnji Marco iz Njemačke).

POSLUŠAJ pažljivo grupu mladih dok razgovaraju i vjerojatno ćeš doći do ovog žalosnog zaključka: kod najvećeg dijela mladih Bog sigurno nije najpopularnija tema razgovora. Spomeneš li sport, odjeću, najnovije filmove ili suprotni spol, obično ćeš pokrenuti živu diskusiju. Međutim, usudiš li se spomenuti Boga, ubrzo može nastati neprijatna mukla tišina.

Neki mladi naprosto ne vjeruju u Boga. Oni možda misle kako, budući da ga ne mogu vidjeti, on sigurno ne postoji — razgovarati o njemu čini se gubljenjem vremena. Međutim, ateisti su među mladima svakako u manjini. Prema jednom Gallupovom istraživanju, oko 95 posto mladih Amerikanaca vjeruje u Boga. Štoviše, Gallup je zaključio: “Mnogim mladima Bog u kojeg vjeruju nije neki nejasan princip, već osobni Bog koji promatra njihove postupke te ih prema njima nagrađuje i kažnjava.” Zašto, onda, toliko mnogo mladih oklijeva govoriti o onome u što vjeruju?

Zbog čega se neki suzdržavaju?

Mnogi izgleda naprosto misle da je nepristojno razgovarati o stvarima u vezi s vjerom i da je najbolje da se religiozne misli zadrže za sebe. Nekim je mladima čini se neugodno pri samoj pomisli na razgovor o Bogu. ‘Jednostavno nije popularno to činiti’, tvrde oni.

Bez obzira na mišljenje tvojih vršnjaka, kako je s tobom po tom pitanju? Ovo je pitanje naročito važno ukoliko si odgojen kao Jehovin svjedok. Zašto? Zato što svjedočenje, govorenje drugima o Bogu, predstavlja samu srž te vjere! (Izaija 43:9, 10; Matej 24:14).

Pa ipak, neki se mladi Svjedoci, obeshrabreni neprijateljstvom na koje povremeno nailaze, suzdržavaju od sudjelovanja u javnoj službi propovijedanja — ili sudjeluju samo na nagovor svojih roditelja. Drugi imaju udjela u tom djelu ali se potajno nadaju da ih nitko od školskih drugova neće vidjeti dok to čine. Neki u školi pokušavaju zatajiti svoja religiozna uvjerenja. Često je tome razlog strah od izrugivanja od strane drugih učenika. “Bojao sam se govoriti o Bogu”, priznaje mladi Ryan, “jer su me kolege znali nazivati pogrdnim imenima i nisam imao hrabrosti da nastavim razgovor.”

Nadalje, ima onih koji se suzdržavaju jer strepe da ne mogu u potpunosti živjeti po biblijskim mjerilima. Budući da osjećaju privlačnost “želja mladosti”, oni smatraju da bi bilo najbolje da se ne identificiraju kao kršćani u slučaju da učine nešto loše (2. Timoteju 2:22).

Neki ne razgovaraju o Bogu zato što se jednostavno ne osjećaju dorasli tome. Devetnaestogodišnji Wilton ovako je to izrazio: “Bilo mi je teško razgovarati o Bogu s kolegama na poslu jer sam smatrao da nisam sposoban braniti stvari koje sam govorio o njemu. Mislio sam da, kad bi me izazvali u vezi s mojim vjerovanjima, ne bih imao zadovoljavajući odgovor.”

Kršćanska dužnost

Da li se i ti možda iz sličnih razloga suzdržavaš od toga da govoriš o Bogu? Ako je tako, onda nisi jedini. I drugi mladi borili su se s istim osjećajima. Međutim, mnogi su uvidjeli da, unatoč svemu što bi nekoga moglo odvratiti od toga, postoje snažni razlozi za razgovaranje s drugima o Bogu. Koji su neki od njih?

Mladi Marco, spomenut u uvodu, dobro se izrazio rekavši da je Bog “naš Stvoritelj i njemu dugujemo svoj život” (Otkrivenje 4:11). Doista, život je dragocjeni dar. Psalmist je za Boga rekao: ‘U tebe je izvor životu’ (Psalam 36:9). Budući da si primio ovaj dar, ne bi li trebao pokazati zahvalnost za njega?

Jedan način pokazivanja zahvalnosti jest veličati Jehovu u prisustvu drugih osoba. On je Stvoritelj Sunca, Mjeseca, kiše, zraka kojeg udišemo te hrane koju jedemo (Djela apostolska 14:15-17). “Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni od ozgo je”, rekao je učenik Jakov (Jakov 1:17). Zahvaljuješ li Bogu na ovim darovima? (Kološanima 3:15). Koji je bolji način da izraziš svoju zahvalnost od toga da razgovaraš o Bogu? (Luka 6:45).

No Bog nam je ustvari zapovijedio da govorimo o njemu. Njegov Sin, Isus Krist, zapovijedio je kršćanima: “Idite dakle i naučite sve narode” (Matej 28:19, 20). Mladi nisu izuzeti od odgovornosti da sudjeluju u tom djelu. Psalmist zapovijeda: “Hvalite Gospodina (...) momci i djevojke, starci i djeca. Neka hvale ime Gospodinovo; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu” (Psalam 148:7, 12, 13). No na ovaj zadatak ne bi trebao gledati kao na teret. To je zapravo prednost — ti ustvari možeš biti ‘Božji suradnik’ (1. Korinćanima 3:9, St).

Što ako se jednostavno ne osjećaš sposobnim? U biblijsko vrijeme tako se osjećao prorok Jeremija. “Oh, Gospodine, Gospodine!” rekao je. “Evo ne znam govoriti, jer sam dijete.” Kakav je bio Jehovin odgovor? “Ne govori: dijete sam; nego idi kuda te god pošljem, i govori što ti god kažem” (Jeremija 1:6, 7). Uz Jehovinu pomoć Jeremija je četrdeset godina upravo to i činio!

Slično je i s današnjim kršćanima, “naša sposobnost dolazi od Boga” (2. Korinćanima 3:6, St). Čak ako si po prirodi sramežljiva, povučena osoba, Bog ti može pomoći da imaš hrabrosti govoriti. U kršćanskoj skupštini postoje pripreme koje ti mogu pomoći da postaneš bolje ‘osposobljen’ kao poučavatelj Božje riječi. Ako misliš da ti je potrebna osobna pomoć, zašto ne bi porazgovarao s nekim od nadglednika u skupštini? Možda je stvar samo u tome da napraviš raspored osobnog biblijskog studija ili da surađuješ s nekim tko ima više iskustva.

Ono što možeš postići

Govorenje o Bogu može ti pružiti istinski osjećaj ispunjenosti. U prvom redu, mnogi tvoji vršnjaci tragaju za odgovorima, gotovo očajnički tražeći pomoć. Nedostaje im usmjerenje i nemaju jasnu viziju budućnosti. Oni se pitaju: ‘Zbog čega smo ovdje? Kamo idemo? Zašto je svijet tako pun problema?’ Ti kao kršćanin imaš odgovore i vjerojatno si u najboljoj poziciji da svojim vršnjacima preneseš takvu spoznaju. Oni mogu s tobom naći zajednički jezik i vjerojatno bi radije razgovarali s nekim svoje dobi nego s odraslom osobom.

Doduše, ponekad ćeš se suočiti s odbijanjem. No također bi mogao naići na osobe koje su prijemljive za biblijsku poruku. Jedna mlada Svjedokinja sjedila je u autobusu i čitala osobni primjerak knjige Pitanja mladih — djelotvorni odgovori.a Mladić koji je sjedio pokraj nje počeo je zajedno s njom čitati. “Ovo je divna knjiga!” uskliknuo je mladić. “Ova knjiga mnogo govori o Bogu. Većina se ljudi ne zanima za religiju.” Mlada Svjedokinja iskoristila je to kao priliku za opsežan razgovor na temu Božjeg imena.

Doduše, kad se identificiraš kao kršćanin, dužan si da se tako i ponašaš (1. Petrova 2:12). Ali dobro kršćansko ponašanje samo će doprinijeti vjerodostojnosti tvoje poruke. Razmotri iskustvo tinejdžera po imenu Eric. Dojmilo ga se lijepo ponašanje mladih Svjedoka u njegovoj školi. To je potaklo njegov interes da nauči više o Bogu. S njim je započet biblijski studij, a danas je on kršteni kršćanin koji služi u svjetskoj centrali Jehovinih svjedoka u New Yorku.

Govorenje o Bogu i tebi može pomoći! Može ti služiti kao zaštita. Budu li tvoji drugovi znali da si Jehovin svjedok, mnogi će te poštovati. Oni će možda biti manje skloni vršiti na tebe pritisak da se upustiš u neispravno postupanje kad uvide da imaš visoka moralna mjerila i kad budu znali da ćeš im zauzvrat vjerojatno pružiti svjedočanstvo.

To, naravno, ne znači da svaki put kad nešto kažeš moraš citirati Pisma. I dalje ćeš se zanimati za sport, odjeću ili muziku i željet ćeš povremeno razgovarati o tim stvarima. No ne zaboravi: “Usta govore od suviška srca” (Matej 12:34). Ako je ljubav prema Bogu zaista u tvom srcu, prirodno ćeš željeti razgovarati o njemu. U jednom od sljedećih brojeva bit će govora o nekim načinima kako to možeš djelotvorno učiniti.

[Bilješka]

[Slika na stranici 15]

Je li ti neugodno da te školski drugovi vide dok si u javnoj službi propovijedanja?