Naučava li Biblija vjerovanje u sudbinu?

UVREDA! KLEVETA! Kad neki ugledni član društva smatra da je nekim lažnim izvještajem nanesena šteta njegovom imenu ili glasu, osjećat će se primoranim da ispravno postavi stvari. Možda će čak poduzeti pravne mjere protiv onih koji su odgovorni za uvredu.

A fatalizam nije ništa manje nego kleveta protiv Svemoćnog Boga. Ta teorija tvrdi da je Bog osobno odgovoran za sve tragedije i nesreće koje pogađaju čovječanstvo. Ako vjeruješ u sudbinu, možda zamišljaš kako je Univerzalni Suveren sastavio popis na kojem stoji otprilike ovo: ‘Danas će se Ivan ozlijediti u automobilskoj nesreći, Fatou će imati napad malarije, Mamadouovu kuću razorit će oluja!’ Da li bi se zaista mogao osjećati ponukanim da služiš takvom Bogu?

‘No ako Bog nije odgovoran za naše nevolje, tko je onda odgovoran?’ pitaju se oni koji vjeruju u sudbinu. To se pitao i Osman, mladić spomenut u prethodnom članku. No on nije morao pogađati ili nagađati da bi došao do istine. Saznao je da je Bog putem nauka koje se nalaze u Njegovoj nadahnutoj Riječi, Bibliji, sam sebe očistio od ove klevete (2. Timoteju 3:16). Stoga, razmotrimo što Biblija kaže o ovoj temi.

Tko je kriv?

Poplave, oluje, potresi — takve se katastrofe često nazivaju Božjim djelima. No Biblija ne pokazuje da Bog uzrokuje takve katastrofe. Razmotri tragediju koja se prije mnogo stoljeća dogodila na Srednjem istoku. Biblija nam kaže da je jedini preživjeli te katastrofe izvijestio: “Oganj Božji [hebrejski izraz koji se često odnosi na munje] spade s neba i spali ovce i momke, i proždrije ih” (Job 1:16).

Iako je taj prestrašeni čovjek možda mislio da je Bog bio odgovoran za vatru, Biblija pokazuje da On nije snosio krivnju. Pročitaj za sebe Joba 1:7-12 te ćeš saznati da munje nije uzrokovao Bog nego njegov Suparnik — Sotona Đavo! To ne znači da su sve nevolje izravno djelo Sotone. Ali očigledno je da nema razloga okrivljavati Boga za to.

Ustvari, ljudi su često krivi kad nešto krene naopako. Neuspjeh u školi, na poslu ili u međuljudskim odnosima može biti posljedica nedovoljnog truda i učenja ili možda nedovoljnog obzira prema drugima. Isto tako, bolesti, nesreće i smrtni slučajevi mogu biti posljedica nemarnosti. Pa, jednostavna upotreba sigurnosnog pojasa prilikom vožnje uvelike smanjuje vjerojatnost da će netko poginuti u automobilskoj nesreći. Sigurnosni pojas ne bi ništa značio kad bi stvarima upravljala nepromjenjiva “sudbina”. I prikladna medicinska njega i sanitarne mjere drastično smanjuju broj prijevremenih smrtnih slučajeva. Čak su i neke katastrofe koje se obično označava kao “Božja djela” ustvari ljudska djela — žalosno nasljeđe čovjekovog lošeg gospodarenja Zemljom. (Usporedi Otkrivenje 11:18.)

‘Vrijeme i nepredviđena zgoda’

Istina, događaju se mnoge žalosne stvari čiji uzroci nisu potpuno jasni. Međutim, zapazi što kaže Biblija u Propovjedniku 9:11: “Opet vidjeh pod suncem da nije do brzijeh trka, ni rat do hrabrijeh, ni hljeb do mudrijeh, ni bogatstvo do razumnijeh, ni dobra volja do vještijeh, nego da sve stoji do vremena i [“nepredviđene”, “NW”] zgode” (naglašeno od nas). Stoga, nema razloga smatrati da Stvoritelj stoji iza nesreća ili da na neki način kažnjava žrtve nesreća.

Sam Isus Krist pobijao je fatalističko razmišljanje. Ukazavši na tragediju koja je bila dobro poznata njegovim slušaocima, Isus je upitao: “Oni osamnaest što na njih pade kula Siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jeruzalemljana? Ne, kažem vam” (Luka 13:4, 5). Isus tu katastrofu očigledno nije pripisao Božjoj intervenciji već ‘vremenu i nepredviđenoj zgodi’.

Razorne posljedice nesavršenosti

A što je s neobjašnjenim uzrocima smrti i bolesti? Biblija na izravan način opisuje ljudsko stanje ovako: “Po Adamu svi umiru” (1. Korinćanima 15:22). Smrt pogađa čovječanstvo još otkako je naš praotac Adam pošao putem neposlušnosti. Upravo kao što je Bog upozorio, Adam je svom potomstvu ostavio u nasljeđe smrt (1. Mojsijeva 2:17; Rimljanima 5:12). Dakle, na koncu se sve bolesti mogu svesti na našeg zajedničkog pretka Adama. Naše su naslijeđene slabosti uvelike odgovorne i za razočaranja i neuspjehe koje doživljavamo (Psalam 51:5).

Razmotri problem siromaštva. Vjerovanje u sudbinu često navodi one koji pate na to da se pomire sa svojom teškom životnom situacijom. ‘To je naš udes’, smatraju oni. Međutim, Biblija pokazuje da je ljudska nesavršenost, a ne sudbina, odgovorna za to. Zbog lijenosti ili lošeg gospodarenja svojim sredstvima neki osiromaše jer ‘žanju ono što su posijali’ (Galaćanima 6:7; Priče Salamunove 6:10, 11). Nebrojeni milijuni žive u siromaštvu zato što ih iskorištavaju pohlepni ljudi koji su na vlasti. (Usporedi Jakova 2:6.) “Čovjek [vlada] nad čovjekom na zlo njegovo”, kaže Biblija (Propovjednik 8:9). Ništa ne ukazuje na to da bi se sve siromaštvo trebalo pripisati Bogu ili sudbini.

Vjerovanje u sudbinu — njegove pogubne posljedice

Još jedan uvjerljiv argument protiv vjerovanja u sudbinu je učinak koji fatalizam može imati na one koji su prožeti njime. Isus Krist je rekao: “Svako drvo dobro rodove dobre radja, a zlo drvo rodove zle radja” (Matej 7:17). Razmotrimo jedan ‘rod’ fatalizma — njegov utjecaj na osjećaj odgovornosti ljudi.

Zdrav osjećaj osobne odgovornosti je važan. To je jedna od stvari koje motiviraju roditelje da se brinu za svoju obitelj, radnike da savjesno obavljaju svoje zadatke, proizvođače da izrađuju kvalitetan proizvod. Vjerovanje u sudbinu može otupiti taj osjećaj. Zamisli, naprimjer, da je u automobilu nekog čovjeka pokvaren mehanizam upravljača. Ako dotični ima istančan osjećaj odgovornosti, on će ga dati popraviti zbog brige za vlastiti život i za živote svojih suputnika. S druge strane, netko tko vjeruje u sudbinu mogao bi ignorirati opasnost, zaključujući da će se nesreća dogoditi samo ako je to ‘Božja volja’!

Da, vjerovanje u sudbinu moglo bi lako promicati nemarnost, lijenost, propuštanje preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke i mnoštvo drugih negativnih osobina.

Prepreka našem odnosu s Bogom?

A što je najštetnije od svega, vjerovanje u sudbinu može potiskivati nečiji osjećaj odgovornosti, ili obaveze, prema Bogu (Propovjednik 12:13). Psalmist potiče sve ljude da ‘kušaju i vide kako dobar je Jahve’ (Psalam 34:9, St [34:8, DK]). Bog je postavio određene uvjete za one koji će uživati njegovu dobrotu (Psalam 15:1-5).

Jedan od tih uvjeta je pokajanje (Djela apostolska 3:19; 17:30). Ono uključuje priznavanje svojih grešaka i poduzimanje potrebnih promjena. Kao nesavršeni ljudi, svi imamo mnogo toga zbog čega se moramo pokajati. No ako netko smatra da je bespomoćna žrtva sudbine, teško da će osjetiti potrebu za pokajanjem ili preuzimanjem odgovornosti za svoje greške.

Psalmist je rekao o Bogu: “Dobrota [je] tvoja bolja od života” (Psalam 63:3). Ipak, vjerovanje u sudbinu uvjerilo je milijune da je Bog uzročnik njihove nevolje. Naravno, mnogi su zbog toga ogorčeni na njega, što onemogućava da imaju zaista prisan odnos sa Stvoriteljem. Napokon, kako bi mogao osjećati ljubav prema onome koga smatraš uzročnikom svih svojih problema i kušnji? Dakle, fatalizam stvara barijeru između Boga i čovjeka.

Oslobođeni od tiranije sudbine

Mladi Osman, spomenut na početku, bio je nekada zarobljen vjerovanjem u sudbinu. Međutim, kad su mu Jehovini svjedoci pomogli da svoje mišljenje prosudi u svjetlu Biblije, to ga je potaknulo da prestane vjerovati u sudbinu. Posljedice su bile duboko olakšanje i nov, pozitivan pogled na život. A što je još važnije, upoznao je Jehovu kao Boga koji je “milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrdjem i istinom” (2. Mojsijeva 34:6).

Osman je također uvidio da Bog, iako ne planira svaki detalj našeg života, ima naum za budućnost.a Druga Petrova 3:13 kaže: “Čekamo po obećanju njegovu novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi.” Jehovini svjedoci pomažu milijunima ljudi da gaje nadu u vječni život kao sastavni dio obećane ‘nove zemlje’. Rado bi pomogli i tebi.

Dok budeš napredovao u točnoj spoznaji Biblije, shvatit ćeš da tvoja budućnost ne ovisi o nekoj unaprijed određenoj sudbini nad kojom nemaš vlast. Tu se može dobro primijeniti ono što je Mojsije rekao drevnim Izraelcima: “Stavio [sam] pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; za to izberi život, da budeš živ ti i sjeme tvoje, ljubeći Gospodina Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega” (5. Mojsijeva 30:19, 20). Da, ti imaš mogućnost izbora u pogledu svoje budućnosti. Ona ne leži u rukama sudbine.

[Bilješke]

[Slike na stranicama 6 i 7]

Ove katastrofe nisu bile ‘Božja djela’

[Zahvale]

Fotografija U.S. Coast Guard

WHO

UN PHOTO 186208 /M. Grafman