Pomagati drugima obožavati Boga
“Ako ... uđe kakav nevjernik ili neupućeni [običan čovjek, NS] ... otkrivaju se tajne njegova srca. I tako, past će ničice, pokloniti se Bogu” (1. KORINĆANIMA 14:24, 25, ST).
1-3. Kako se mnogima u Korintu pomoglo da steknu Božje priznanje?
NA SVOM drugom misionarskom putovanju apostol Pavao je godinu i pol dana ostao u gradu Korintu, gdje se “sasvim posvetio propovijedanju, svjedočeći”. A što je bilo rezultat toga? “I mnogi Korinćani koji su slušali pristupali su vjeri i krštavali se” (Djela apostolska 18:5-11, ST). Oni su postali “posvećenima ... pozvani da budu sveti” (1. Korinćanima 1:2, ST).
2 Kasnije je Korint posjetio i Apolo, a kojemu su već ranije Priscila i Akvila pomogli što mu “još točnije izložiše Put Božji”, uključujući i krštenje. Tako je postao kršćaninom, koji je stekao Božje odobravanje ili priznanje (Djela apostolska 18:24–19:7, ST). Apolo je pak pomagao Korinćanima koji su jednom bili “tjerani nijemim idolima” (1. Korinćanima 12:2, ST). Tim je ljudima vjerojatno posredovana biblijska pouka u njihovim domovima, a mogli su učiti i na kršćanskim sastancima (Djela apostolska 20:20; 1. Korinćanima 14:22-24).
3 Ova je pouka prouzročila da su se mnogi koji su ranije bili ‘nevjernici i obični ljudi’ osjećali privučenima pravom obožavanju. Kakvog li zadovoljstva promatrati te muževe i žene kako napreduju do krštenja, da bi stekli Božje odobravanje ili priznanje! I danas to predstavlja pravo zadovoljstvo.
Pomagati ‘nevjernicima i običnim ljudima’
4. Kako se danas pomaže mnogima, kao nekada u Korintu?
4 Jehovini svjedoci su i danas poslušni Isusovoj zapovijedi da ‘načine učenike iz svih naroda i krste ih’ (Matej 28:19, 20). Kad posiju sjeme istine u prijemljivo srce, oni se vraćaju da bi ga ‘zalijevali’ (1. Korinćanima 3:5-9; Matej 13:19, 23). Svjedoci nude besplatne tjedne biblijske studije, pri čemu odgovaraju na pitanja ljudi, koji na taj način upoznaju biblijske istine. Takve osobe se također poziva da posjete mjesne sastanke Jehovinih svjedoka, kao što su i “nevjernici” prvog stoljeća posjećivali sastanke u Korintu. No, kako bi Jehovini svjedoci trebali gledati na osobe koje proučavaju Bibliju i prisustvuju sastancima?
5. Koji je biblijski razlog pokazivanja opreza u druženju s određenim osobama?
5 Mi se radujemo kad vidimo kako se oni približavaju Bogu. Ipak, ne zaboravljamo da to još nisu kršteni vjernici. Zadržimo također na umu dvije točke o kojima je bilo riječi u prethodnom članku: (1) Izraelci su bili na oprezu pred stranim doseljenicima koji nisu bili obrezani prozeliti, dakle nisu bili braća u obožavanju, iako su živjeli usred Božjeg naroda i čak držali neke zakone. (2) Kršćani Korinta koji su bili s ‘nevjernicima i običnim ljudima’ bili su također oprezni, jer im je Pavao pisao: “I ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom; što ima pravednost s bezakonjem?” (2. Korinćanima 6:14, ST).
6. Kako mogu “nevjernici” biti “ispitani” ili ukoreni putem sastanaka, i o kakvom se karanju radi?
6 Mi, doduše, izražavamo dobrodošlicu ‘nevjernicima i običnim ljudima’, ali smo svjesni da oni još ne odgovaraju božanskim mjerilima. Iz 1. Korinćanima 14:24, 25 vidljivo je da oni još možda moraju kroz ono što uče biti “prosuđeni”, “ispitani” ili čak ukoreni. Takvo karanje nema veze sa sudskim mjerama. Novi se ne pozivaju pred pravni odbor skupštine, jer oni još i nisu kršteni članovi skupštine. Naprotiv, temeljem onoga što uče oni tek stječu spoznaju da Bog osuđuje svako sebično i nemoralno postupanje.
7. Koji će daljnji napredak željeti postići mnogi učenici i zašto?
7 Mnogi nekršteni požele možda nakon nekog vremena učiniti više od samo posjećivanja sastanaka u ulozi zainteresiranih učenika. Razlog tome vidljiv je iz sljedećih Isusovih riječi: “Nije učenik nad učiteljem; svaki koji je potpuno poučen bit će ravan svome učitelju” (Luka 6:40, ST). Oni koji proučavaju Bibliju mogu primijetiti da njihov učitelj smatra službu propovijedanja vrlo važnom i da joj se raduje (Matej 24:14). Onaj tko upoznaje biblijske istine i posjećuje sastanke može, dok raste u vjeri, uzeti k srcu slijedeće riječi: “Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću i spasenje naviješta” (Izaija 52:7, ST; Rimljanima 10:13-15). Iako nije kršten, on možda želi postati objaviteljem Kraljevstva i povezati se sa skupštinom Jehovinih svjedoka.
8, 9. a) Što treba učiniti ako osoba s kojom se proučava Biblija želi sudjelovati u javnoj službi propovijedanja? b) O čemu će razgovarati starješine kad se sastanu s budućim objaviteljem i njegovim učiteljem? c) Koju odgovornost preuzima novi objavitelj?
8 Ako Svjedok koji vodi biblijski studij utvrdi da bi interesent želio sudjelovati u službi propovijedanja, može o tome razgovarati s predsjedavajućim nadglednikom koji će se tada pobrinuti da se dvojica starješina sastanu s interesentom i njegovim učiteljem. Starješine se raduju kad novi poželi služiti Bogu. Oni ne očekuju da dotični ima tako veliku spoznaju kao netko tko je kršten i tko je već napredovao u istini, dakle netko od koga se i očekuje više. Ipak, starješine moraju paziti da novi, prije nego sudjeluje sa skupštinom u službi propovijedanja, već posjeduje određenu spoznaju o biblijskim istinama i da je svoj život doveo u sklad s božanskim temeljnim načelima. Zato se s dobrim razlogom dvojica starješina sastaju s budućim objaviteljem i Svjedokom koji vodi taj studij.a
9 Dvojica starješina će obavijestiti interesenta da može sudjelovati u službi propovijedanja ako ispunjava za to potrebne preduvjete, a može predati i izvještaj o službi propovijedanja. Tada će u skupštini biti na njegovo ime otvorena kartica objavitelja. Time se potvrđuje njegova pripadnost teokratskoj organizaciji Jehovinih svjedoka, kao i njegova spremnost da joj se podloži. (To važi i za sve ostale koji predaju izvještaj rada o službi propovijedanja.) U razgovoru treba također obraditi biblijske savjete, primjerice navedene u knjizi Organizirano izvršavajmo našu službu, str. 92, 93.b U tom slučaju bilo bi uputno da interesent posjeduje osobni primjerak ove knjige.
10. a) Kako može nekršteni objavitelj nastaviti napredovati i s kojim ciljem? b) Zašto se mijenja izraz “priznati suradnik”? (Vidi fusnotu.)
10 Onaj tko ispunjava preduvjete za nekrštenog objavitelja dobre vijesti postaje ‘čovjekom dobre volje’ (Luka 2:14).c Iako se on nije predao Bogu i krstio se, može sada zajedno s milijunima koji širom svijeta ‘objavljuju Riječ Božju’ izvještavati o svojem djelu svjedočenja (Djela apostolska 13:5; 17:3; 26:22, 23). U skupštini se može objaviti da je on novi nekršteni objavitelj. On treba zatim nastaviti s proučavanjem Biblije, posjećivanjem sastanaka i primjenom naučenoga. Također treba o tome razgovarati s drugima. Uskoro će izraziti želju da se podvrgne kršćanskom krštenju, kako bi stekao Božje priznanje i tako bio “obilježen” za spasenje (Ezekijel 9:4-6).
Pomaganje onome tko griješi
11. Kako se postupa s krštenim prijestupnikom?
11 U prethodnom smo članku razgovarali o pripremama koje poduzima skupština kako bi pomogla krštenim kršćanima koji su učinili težak grijeh (Jevrejima 12:9-13). A iz Biblije smo saznali da kršteni prestupnik koji se ne kaje mora biti isključen iz skupštine i da je nakon toga potrebno izbjegavati svako druženje s njim (1. Korinćanima 5:11-13; 2. Ivanova 9-11; 2. Solunjanima 2:11, 12). No, što treba poduzeti kad nekršteni objavitelj učini težak grijeh?
12. a) Zašto je potrebno pokazivati milosrđe u pomaganju i nekrštenim objaviteljima koji su učinili neki grijeh? b) Kako se temeljno načelo iz Luke 12:48 primjenjuje na odgovornost u vezi učinjenog grijeha?
12 Juda je pozvao da se pomazanim kršćanima, pod uvjetom da se kaju, pokaže milosrđe ako se kod njih pojavila sumnja ili su se upleli u neki tjelesni grijeh. (Juda 22, 23; vidi također 2. Korinćanima 7:10.) Zar onda ne bi bilo još prikladnije pokazati milosrđe nekrštenoj osobi koja se pokajala za učinjeni grijeh? (Djela apostolska 3:19). Da, jer ona nije još toliko jaka u vjeri kao netko od krštenih, ona posjeduje manje iskustva što se tiče kršćanskog načina života. Možda joj uopće nije poznato kako Bog gleda na određene stvari. Starješine nisu još vodile s njom biblijske razgovore uobičajene prije krštenja, niti je poduzela ozbiljni korak krštenja u vodi. Osim toga, Isus je rekao: “Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti” (Luka 12:48, ST). Dakle, od krštenih se mnogo očekuje, jer zbog povećane spoznaje i pojačanih blagoslova snose posebnu odgovornost (Jakov 4:17; Luka 15:1-7; 1. Korinćanima 13:11).
13. Što će učiniti starješine da bi pomogli nekrštenom objavitelju koji je učinio neki grijeh?
13 Odgovarajuće Pavlovom savjetu, duhovno sposobna braća moraju pomagati nekrštenom objavitelju koji je učinio grijeh i prije negoli je postao svjestan toga. (Usporedi Galaćanima 6:1.) Starješine mogu zamoliti dvojicu između sebe (možda one koji su već ranije razgovarali s njim) da mu pomognu ako on to želi. Oni ne namjeravaju koriti sa strogošću, nego pokazujući milosrđe i duh blagosti (Psalam 130:3). Većinom će biti dovoljna biblijska opomena uz praktični poticaj da se dotičnoga navede na pokajanje i vrati ga se na pravi put.
14, 15. a) Što se može učiniti ako se prestupnik iskreno kaje? b) Koja kratka obavijest može uslijediti u nekim slučajevima?
14 Ta dvojica starješina će pružati vodstvo odgovarajuće stanju nekrštenog grešnika. U nekim će slučajevima tako urediti stvari da on neko vrijeme ne dobiva zadatke u Teokratskoj školi propovijedanja i da ne daje komentare na sastancima. Ili će mu možda reći da ne može više sudjelovati sa skupštinom u javnoj službi propovijedanja, tako dugo dok ne postigne veći napredak u duhovnom pogledu. Čim to bude slučaj, mogu ga obavijestiti da može ponovno sudjelovati u službi propovijedanja. Ako prestupnik nije došao na loš glas, niti predstavlja opasnost za čistoću stada, nije potrebno o tome obavijestiti skupštinu.
15 Ali, što ako obojica starješina utvrde da se dotični, doduše, iskreno kaje, ali je njegov prijestup poznat svima, ili će on kasnije biti svima poznat? U oba slučaja mogu oni obavijestiti službeni odbor skupštine, koji će se pobrinuti za kratku obavijest slijedećeg sadržaja: “Ispitali smo slučaj ... i on [ona] nastavlja služiti u skupštini kao nekršteni objavitelj”. U svim tim slučajevima starješinstvo može odlučiti je li uputno bilo kada kasnije u nekom biblijskom govoru dati savjet u vezi dotičnog prijestupa.
16, 17. a) Koje dvije situacije mogu biti razlogom jedne druge obavijesti? b) Što treba sadržavati ta obavijest?
16 Može se dogoditi da nekršteni objavitelj koji je učinio prijestup ne prihvati ljubaznu pomoć. Ili možda ne želi napredovati prema krštenju, te kaže starješinama da ne želi više sloviti kao objavitelj. Što tada učiniti? Onoga tko u stvarnosti još nije stekao Božje odobravanje ne treba isključivati. Zahtjev da se nepokajnički grešnici isključe vrijedi samo u slučaju osoba koje se ‘zovu braćom’, dakle koje su krštene (1. Korinćanima 5:11). No, znači li to da se na njihov grijeh ne treba obazirati? Ne.
17 Starješine su odgovorni ‘pasti stado koje im je na brizi’ (1. Petrova 5:2, NS). Ako dvojica starješina koji su pokušali pomoći nekrštenom grešniku utvrde da se taj ne kaje i da više ne ispunjava uvjete za objavitelja, tada će mu to reći.d Ili, ako nekršteni kaže starješinama da ne želi više biti smatran objaviteljem, oni će uvažiti njegovu odluku. U oba slučaja bilo bi uputno da službeni odbor skupštine u određeno vrijeme objavi jednostavnu vijest slijedećeg sadržaja: “ ... nije više objavitelj dobre vijesti.”
18. a) Što će nakon te obavijesti kršćani imati na umu u vezi odluke kako se ponašati prema toj osobi? b) Treba li u potpunosti izbjegavati nekrštene koji su u prošlosti učinili neki grijeh?
18 Kako će potom Jehovini svjedoci gledati na dotičnoga? On je na početku bio ‘nevjernik’ koji je posjećivao sastanke. Želio je biti objavitelj dobre vijesti, pa je i ispunjavao uvjete za to. Ali, sada to više nije slučaj. Stoga je on opet čovjek iz svijeta. Biblija ne traži od Svjedoka da izbjegavaju razgovarati s njim, jer on i nije isključen.e Ipak će kršćani, jednako kao Izraelci obzirom na neobrezane strane doseljenike, biti oprezni prema takvim ljudima iz svijeta, koji ne obožavaju Jehovu. Tako će skupština biti zaštićena od pogubnih elemenata, čak ako bi se radilo o samo “malo kvasca” (1. Korinćanima 5:6). Bude li dotični kasnije izrazio iskrenu želju za biblijskim studijem, a starješine ne bi imali ništa protiv toga, moglo bi mu to možda pomoći da opet pokaže cijenjenje za prednost služenja Jehovi u zajednici s njegovim narodom (Psalam 100).
19. Kako mogu starješine u nekim slučajevima i privatno pomagati?
19 Ako starješine utvrde da takva osoba predstavlja posebnu opasnost za stado, tada mogu na to upozoriti one koji su u opasnosti. Možda je taj nekadašnji objavitelj omladinac koji se odao pijanstvu ili nemoralu. Možda se on, unatoč obavijesti da više nije nekršteni objavitelj, pokušava i dalje družiti s mladima u skupštini. U tom će slučaju starješine privatno razgovarati s roditeljima ugroženih, a možda i s dotičnim omladincima (Jevrejima 12:15, 16; Djela apostolska 20:28-30). Samo u slučaju, a što se vrlo rijetko događa, ako netko vrši pogubni utjecaj ili djeluje agresivno, potrebno mu je objasniti da nije dobrodošao na sastancima, te da će svaki njegov pokušaj dolaska u Kraljevsku dvoranu biti smatran ometanjem posjeda.
Pomagati maloljetnicima da služe Bogu
20. Kako kršćanski roditelji pomažu svojoj djeci i s kojim rezultatom?
20 Prema Bibliji, roditelji su odgovorni da poučavaju svoju djecu hodati putem božanske istine (5. Mojsijeva 6:4-9; 31:12, 13). Stoga se kršćanske obitelji već odavno potiče da provode tjedni biblijski studij. Kršćanski roditelji trebaju poticati svoju djecu da napreduju prema predanju i krštenju, kako bi na taj način stekli Božje priznanje (Priče Salamunove 4:1-7). Mi u skupštinama možemo vidjeti divan rezultat — stotine tisuća primjernih omladinaca koji ljube Jehovu i žele mu zauvijek služiti.
21-23. a) Što treba kao osnovno uzeti u obzir ako je neki maloljetnik učinio prijestup? b) Koju ulogu igraju u tim slučajevima skupštinski starješine?
21 Kršćanski roditelji su također prvenstveno odgovorni da odgajaju i kore svoju djecu, tako što im s puno ljubavi postavljaju ograničenja, ili ih kažnjavaju ako se ukaže potreba za to (Efežanima 6:4; Jevrejima 12:8, 9; Priče Salamunove 3:11, 12; 22:15). No, ako maloljetnik koji je povezan sa skupštinom kao nekršteni objavitelj učini težak grijeh, time se moraju pozabaviti i starješine koji se ‘staraju za duše’ stada (Jevrejima 13:17, NS).
22 U takvom slučaju treba postupiti jednako kako je već izloženo u ovom članku. Treba zadužiti/opunomoćiti dvojicu starješina da ispitaju tu stvar. Oni moraju najprije iz razgovora s roditeljima (ili jednim od njih) saznati što se dogodilo, kakvo je stajalište maloljetnika i koje su popravne mjere već poduzete. (Usporedi 5. Mojsijeva 21:18-21.) Ako kršćanski roditelji vladaju situacijom, mogu se starješine ograničiti samo na to da se povremeno raspitaju, da daju korisne savjete, da hrabre s puno ljubavi.
23 Međutim, katkada se iz razgovora s roditeljima sazna da bi najbolje bilo sastati se s maloljetnikom koji je krenuo stranputicom i s njegovim roditeljima. Starješine će se potruditi da s blagošću pouče maloljetnog nekrštenog objavitelja, imajući u vidu granice i sklonosti dotičnog omladinca (2. Timoteju 2:22-26). U nekim slučajevima može se uočiti da dotični ne ispunjava više preduvjete za objavitelja, u vezi čega treba uslijediti obavijest.
24. a) Što je ispravno da učine roditelji čak ako je maloljetnik učinio težak grijeh i kako im je to moguće? b) Kako to vrijedi i u slučaju maloljetnika koji je isključen?
24 Što moraju tada učiniti roditelji u interesu svog maloljetnog djeteta koje griješi? Oni su još uvijek odgovorni za svoje dijete, iako ono više ne ispunjava uvjete za nekrštenog objavitelja, ili je nakon krštenja radi nekog prijestupa čak isključeno. Kao što se i dalje trebaju brinuti za svoje dijete u pogledu hrane, odijevanja i krova nad glavom, trebaju ga odgajati i koriti u skladu s poukama Riječi Božje (Priče Salamunove 6:20-22; 29:17). Roditelji puni ljubavi mogu voditi s njim biblijski studij, čak u slučaju ako je isključen.f Možda će, ako se s njim proučava, izvući korist iz toga i popraviti se. Roditelji mogu pozvati dijete da i dalje sudjeluje s njima u obiteljskom studiju. Ono je, doduše, krenulo stranputicom, ali njima je stalo do toga da se vrati Jehovi, po primjeru izgubljenog sina iz Isusove usporedbe (Luka 15:11-24).
25. Zašto se danas s puno ljubavi pokazuje zanimanje za “nevjernike” i zašto im se pomaže?
25 Cilj našeg propovijedanja i poučavanja sastoji se u pomaganju drugima da postanu radosnim obožavateljima istinitog Boga. “Nevjernici i obični ljudi” u Korintu bili su poticani da ‘padnu ničice, poklone se Bogu i kažu da je doista Bog s vama’ (1. Korinćanima 14:25). Kakva li je radost danas vidjeti da sve više ljudi prihvaća obožavanje Boga! To je stvarno ispunjenje izjave anđela: “Slava Bogu gore na visinama, a na zemlji mir među ljudima dobre volje [ili ljudima koje Bog priznaje]” (Luka 2:14, NS).
[Bilješke]
a Jedan od starješina mora biti član službenog odbora skupštine. Drugi može biti starješina koji najbolje pozna interesenta ili njegovog učitelja, primjerice voditelj skupštinskog studija knjige.
b Izdalo Udruženje Kule stražare, 1983. godine.
c Do sada se osobu koja je ispunjavala preduvjete za sudjelovanje u službi propovijedanja označavalo “priznatim suradnikom”. No, još je točnija oznaka “nekršteni objavitelj”, posebno zato jer Božje priznanje ili odobravanje, kako je vidljivo iz Biblije, proizlazi iz punovaljanog predanja i kršćanskog krštenja.
d Ako dotični nije sporazuman s odlukom može (u roku od sedam dana) zamoliti da se stvar preispita.
e Ranije se u potpunosti izbjegavalo nepokajničke grešnike. No, prema gornjoj primjeni to nije više potrebno, iako je potrebno uvažiti savjet iz 1. Korinćanima 15:33.
f Sa isključenim rođacima koji ne žive u istom stanu treba postupati u skladu sa biblijskim savjetima iznesenima u Kuli stražari od 1. 9. 88. i 1. 1. 82.
Sjećaš li se?
◻ Kako kršćani gledaju na “nevjernike” koji posjećuju sastanke?
◻ Što poduzimaju starješine ako netko s kim se proučava Bibliju želi sudjelovati u službi propovijedanja, i koju odgovornost preuzima dotični?
◻ Što se poduzima ako nekršteni objavitelj učini težak grijeh?
◻ Kako mogu roditelji i starješine pomoći maloljetniku koji živi s roditeljima, čak ako je učinio težak grijeh?