Poučne usporedbe i primjeri

USPOREDBE i primjeri metode su poučavanja koje donose dobre rezultate. Njima se često jako uspješno privuče i zadrži pažnju slušatelja. Usporedbe i primjeri potiču na razmišljanje. Pobuđuju emocije, pa stoga mogu pokrenuti reakciju savjesti i srca. Usporedbama se ponekad mogu svladati predrasude. One služe i kao pomoć u pamćenju. Koristiš li ih prilikom poučavanja?

Izrazi s prenesenim značenjem su usporedbe koje su obično sastavljene od samo nekoliko riječi, ali u mislima mogu dočarati jasne slike. Ako ih se pažljivo odabere, obično bude jasno što se njima želi reći. No prilikom poučavanja njihovu se vrijednost može istaknuti kratkim objašnjenjem. Biblija sadrži mnoštvo dobrih primjera na temelju kojih možemo naučiti koristiti ovu tehniku poučavanja.

Započni s poredbama i metaforama. Poredbe su najjednostavniji izrazi s prenesenim značenjem. Ukoliko tek učiš koristiti takve izraze, može biti dobro da započneš s poredbama. Njih se obično uvodi riječima “poput” ili “kao”. Poredbama se može istaknuti po čemu su dvije jako različite stvari ipak slične. Biblija obiluje slikovitim izražavanjem o djelima stvaranja — biljkama, životinjama i nebeskim tijelima — te o onome što se dešava ljudima. U Psalmu 1:3 stoji da je osoba koja redovito čita Božju Riječ “kao drvo usađeno kraj potoka”, drvo koje je rodno i ne vene. Za zlu se osobu kaže da je “kao lav” koji vreba plijen (Ps. 10:9). Jehova je obećao Abrahamu da će njegovog sjemena biti “kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom” (1. Mojs. 22:17). Jehova je blizak odnos sa svojim narodom opisao ‘kao pojas koji prianja uz bedra čovjekova’ i time je želio reći da je poticao Izrael i Judu da prionu uz njega (Jer. 13:11, St).

I metaforama se naglašavaju sličnosti između dvije jako različite stvari. No metafore su izražajnije. One prikazuju jednu stvar kao da je druga i tako osobine jedne pripisuju drugoj. Isus je svojim učenicima rekao: “Vi ste svjetlo svijeta” (Mat. 5:14). Opisujući kakva se šteta može nanijeti nekontroliranim govorom, učenik Jakov je napisao: “Jezik je vatra” (Jak. 3:6). David se o Jehovi poetski izrazio: “Ti [si] kamena gora moja i ograda moja” (Ps. 31:3). Uz dobro odabranu metaforu obično treba navesti tek kratko objašnjenje, a ono često uopće i nije potrebno. Kratkoća joj daje snagu. Metafora može pomoći slušateljima da bolje zapamte neku misao nego kad se izrazi samo običnom rečenicom.

Hiperbola je preuveličavanje i ta se metoda mora koristiti razborito da se ne bi krivo shvatilo što se želi reći. Isus je ovom stilskom figurom predočio nezaboravan prizor, upitavši: “Zašto (...) vidiš trun u oku svog brata, a ne obazireš se na gredu u vlastitom oku?” (Mat. 7:3). Prije nego počneš koristiti ovu ili neku drugu metodu slikovitog izražavanja, nauči kvalitetno se služiti poredbama i metaforama.

Koristi primjere. Umjesto izraza s prenesenim značenjem prilikom poučavanja možeš koristiti primjere, bez obzira na to radi li se o izmišljenim ili stvarnim događajima. Obično se primjere razrađuje previše detaljno, pa ih zato treba koristiti razborito. Primjere treba koristiti samo da bi se poduprle stvarno važne misli i treba ih iznijeti tako da se zapamti pouku, a ne samo priču.

Premda se svi primjeri ne moraju temeljiti na stvarnim događajima, oni trebaju biti realni, odnosno u njima se trebaju prepoznati stavovi ili situacije iz stvarnog života. Zato je Isus, kad je poučavao o stavu koji treba imati prema grešnicima koji se kaju, ispričao priču o čovjeku koji je pronašao izgubljenu ovcu i zbog toga bio radostan (Luka 15:1-7). Čovjeku koji nije uvidio pravo značenje zapovijedi Zakona da se ljubi bližnjeg Isus je ispričao priču o Samarićaninu koji je pomogao ranjenom čovjeku iako ni svećenik ni Levit to nisu učinili (Luka 10:30-37). Ukoliko naučiš pažljivo promatrati stavove i postupke ljudi, moći ćeš uspješno koristiti ovu metodu poučavanja.

Prorok Natan ukorio je kralja Davida ispričavši mu jedan izmišljeni događaj. Priča je pogodila cilj jer Natan nije iznio situaciju koja je mogla dovesti do toga da se David opravdava. Pričao je o bogatašu koji je imao mnogo ovaca i siromašnom čovjeku koji je imao samo jednu ovčicu za koju se s ljubavlju brinuo. David je i sam bio pastir tako da je mogao razumjeti što osjeća vlasnik tog janjeta. S pravom je bio ogorčen na bogataša koji je siromašnom čovjeku uzeo janje za koje se ovaj toliko brinuo. Nato je Natan otvoreno rekao Davidu: “Ti si taj.” Priča je dirnula Davidovo srce, te se iskreno pokajao (2. Sam. 12:1-14). Budeš li vježbao, naučit ćeš na taktičan način pristupiti osjetljivim stvarima.

U biblijskim se izvještajima mogu naći mnogi primjeri korisni za poučavanje drugih. Isus se osvrnuo na jedan takav primjer kad je u samo nekoliko riječi rekao: “Sjetite se Lotove žene” (Luka 17:32). Kad je opisivao znak svoje prisutnosti, govorio je o “Noinim danima” (Mat. 24:37-39). U 11. poglavlju poslanice Hebrejima apostol Pavao je po imenu spomenuo 16 muškaraca i žena te ih nazvao primjerom vjere. Kako budeš bolje upoznavao Bibliju, tako ćeš moći koristiti dojmljive primjere koji govore o događajima i ljudima spomenutim u njoj (Rim. 15:4; 1. Kor. 10:11).

Ponekad ćeš možda uočiti da je pouku potrebno osnažiti nekim stvarnim događajem iz današnjeg vremena. Međutim, pri tome pazi da koristiš samo istinita iskustva, a izbjegavaj ona koja bi bez potrebe bilo koga od slušatelja dovela u neugodnu situaciju ili koja bi odvukla pažnju na neku spornu misao koja nije bitna za govor. Pored toga, imaj na umu da iznošenje takvog događaja treba služiti određenoj svrsi. Nemoj unositi nepotrebne detalje koji će vjerojatno odvratiti pažnju od onoga što želiš postići izlaganjem.

Hoće li se razumjeti? Bez obzira na to koju usporedbu ili primjer koristiš, njima trebaš postići točno određeni cilj. Hoćeš li to uspjeti ako njihovu primjenu ne povežeš s temom o kojoj govoriš?

Nakon što je svoje učenike nazvao ‘svjetlom svijeta’, Isus je dodao još nekoliko misli o tome kako se svjetiljka koristi i kakva je njihova odgovornost u vezi s tim (Mat. 5:15, 16). Ispričavši usporedbu o izgubljenoj ovci, govorio je o radosti na nebu zbog grešnika koji se pokaje (Luka 15:7). A nakon što je ispričao priču o milosrdnom Samarićaninu, Isus je čovjeku koji ga je slušao postavio ciljano pitanje i zatim mu dao otvoreni savjet (Luka 10:36, 37). Za razliku od tih slučajeva, Isus je usporedbu o različitim vrstama tla te onu o kukolju u polju objasnio samo onima koji su bili dovoljno ponizni da traže objašnjenje, a ne mnoštvu ljudi (Mat. 13:1-30, 36-43). Tri dana prije svoje smrti ispričao je usporedbu o ubilački nastrojenim vinogradarima. Nije objašnjavao njenu primjenu, nije bilo ni potrebno. “Svećenički glavari i farizeji (...) razumjeli su da govori o njima” (Mat. 21:33-45). Dakle, sama usporedba, stav slušatelja i cilj koji usporedbom želiš postići odredit će hoćeš li objasniti primjenu i ako je to potrebno, koliko ćeš detaljno to učiniti.

Potrebno je vrijeme da bi se naučilo kvalitetno koristiti usporedbe i primjere, ali trud se svakako isplati. Dobro odabrane usporedbe utječu na um i srce. Ako koristiš te metode poučavanja, poruka će biti puno upečatljivija, što često nije slučaj kad se samo navodi informacije.