Srdačnost i osjećajnost

EMOCIJE su jedan od osnovnih elemenata ljudskog života. Kad netko izražava svoje emocije, on otkriva što mu je u srcu, kakva je osoba te što misli o događajima i ljudima. Mnogi ljudi zbog loših stvari kroz koje su prošli u životu — a neki i zbog utjecaja sredine u kojoj žive — kriju svoje emocije. No Jehova nas potiče da u nutrini gajimo pozitivne osobine i da ih na prikladan način ispoljavamo (Rim. 12:10; 1. Sol. 2:7, 8).

Kad govorimo, riječima uglavnom možemo točno opisati emocije. No ako odgovarajući osjećaji ne prate naše riječi, oni koji nas slušaju mogli bi posumnjati u našu iskrenost. S druge strane, ako su naše riječi popraćene odgovarajućim osjećajima, govor može postati ljepši i kvalitetniji te dirnuti srce onih koji ga slušaju.

Pokazati srdačnost. Srdačni se osjećaji obično bude kad razmišljamo o osobama. Zato kad govorimo o Jehovinim privlačnim osobinama i izražavamo cijenjenje za njegovu dobrotu, trebamo govoriti s toplinom u glasu (Iza. 63:7-9). Isto tako, u našem se glasu treba osjetiti srdačnost koja privlači i kad s nekim razgovaramo.

Jedan gubavac dolazi Isusu i moli da ga izliječi. Predstavi si kakvim je glasom Isus rekao: “Hoću. Očisti se” (Mar. 1:40, 41). Zamisli i ženu koja 12 godina boluje od krvarenja kako se tiho približava Isusu s leđa i dodirne rese njegove gornje haljine. Nakon što je shvatila da nije prošla neopaženo, žena dršćući prilazi Isusu, pada pred njim i pred svima priča zašto je dotakla njegovu haljinu i kako je ozdravila. Što misliš, kakvim je tonom glasa Isus rekao: “Kćeri, vjera te tvoja ozdravila; idi u miru”? (Luka 8:42b-48). Srdačnost koju je Isus pokazao u tim prilikama dira srce ljudi sve do danas.

Kad poput Isusa osjećamo samilost prema ljudima i kad im doista želimo pomoći, to se očituje u načinu na koji im se obraćamo. Tako izražena srdačnost je iskrena, nije pretjerana. Svojom srdačnošću možemo uvelike utjecati na reakciju ljudi. Većina onoga što kažemo u službi propovijedanja može se prirodno izraziti na takav način, posebno kad s nekim razgovaramo, nekoga ohrabrujemo, savjetujemo ili pak izražavamo suosjećanje.

Ukoliko prema nekome gajiš srdačne osjećaje, pokaži to svojim izrazom lica. Zbog tvoje će srdačnosti slušatelji biti privučeni tebi kao vatri u hladnoj noći. No ako na tvom licu ne mogu pročitati da prema njima osjećaš srdačnost, mogu pomisliti da ti nije iskreno stalo do njih. Srdačnost se ne može navući na lice poput maske — ona mora biti iskrena.

Srdačnost se treba primjećivati i u tvom glasu. Ukoliko imaš hrapav, grub glas, vjerojatno će ti biti teško u govoru izraziti srdačnost. No uspjet će ti s vremenom i uz svjestan napor. Jedna posve tehnička stvar koja može u tome pomoći je imati na umu da kratko, odsječeno izgovaranje glasova čini govor grubim. Nauči produžiti mekše glasove u riječima. To će ti pomoći da u govor uneseš srdačnost.

No još je važnije za što se zanimaš. Ukoliko doista razmišljaš o ljudima kojima se obraćaš i ako iskreno želiš kazati nešto što će im koristiti, taj će se osjećaj očitovati u tvom načinu govora.

Živo izlaganje potiče na djela, ali u govoru treba izraziti i srdačne osjećaje. Nije uvijek dovoljno uvjeriti um; moramo motivirati i srce.

Pokazivanje drugih osjećaja. Osoba koja se osjeća tjeskobno može izraziti, naprimjer, zabrinutost, strah i potištenost. Radost treba biti istaknuta emocija u našem životu i trebamo je slobodno izražavati kad razgovaramo s drugima. No neke emocije treba zauzdavati. To je slučaj s onim emocijama koje nisu u skladu s kršćanskom osobnosti (Ef. 4:31, 32; Fil. 4:4). Izborom riječi, tonom glasa, izražajnošću govora, izrazom lica i gestama možemo pokazati bilo koju emociju koju osjećamo.

U Bibliji možemo pronaći cijeli spektar ljudskih emocija. Ponekad ih se samo spominje. U drugim slučajevima u Bibliji se navode događaji ili izjave koji otkrivaju određene emocije. Takvi će tekstovi ostaviti dublji dojam na tebe i tvoje slušatelje ako se u tvom glasu, dok glasno čitaš, mogu prepoznati te emocije. Da bi ti to uspjelo, trebaš se staviti u položaj osoba o kojima čitaš. Međutim, govor ne smije djelovati teatralno, zato pazi da ne pretjeraš. Neka izvještaj ostavi dubok dojam u mislima onih koji te slušaju.

Srdačnost i osjećajnost prikladne gradivu. Kao što je to slučaj s oduševljenjem, srdačnost i drugi osjećaji koje ćeš unijeti u govor uvelike ovise o onome što govoriš.

Otvori izvještaj iz Mateja 11:28-30 i obrati pažnju tim riječima. Zatim u 23. poglavlju Mateja pročitaj Isusove riječi kojima je osudio pismoznalce i farizeje. Ne možemo ni zamisliti da je te oštre riječi osude izgovorio monotonim, beživotnim glasom.

Što misliš, kakve osjećaje trebaš unijeti u čitanje izvještaja zapisanog u 44. poglavlju 1. Mojsijeve, u kojem Juda moli milost za svog brata Benjamina? Zapazi koja se emocija izražava u 13. retku, zatim kako 16. redak pokazuje što je Juda smatrao uzrokom nesreće te kako je sam Josip reagirao, što je zapisano u 1. Mojsijevoj 45:1.

Dakle, da bismo efektno čitali ili govorili, pažnju moramo obratiti ne samo riječima i mislima nego u izlaganje trebamo unijeti i osjećaje.