Poučno za slušatelje

DA BI izlaganje bilo poučno, nije dovoljno samo govoriti o nekoj važnoj temi. Pitaj se: ‘Zašto ovi ljudi trebaju čuti ovu temu? Čime ću ih uvjeriti da će im ovo izlaganje biti stvarno korisno?’

Kad u školi dobiješ zadatak da prikažeš kako nekome svjedočiti, samo ćeš se jednoj osobi obraćati kao slušatelju, onoj koja predstavlja stanara. U drugim ćeš se prilikama možda obraćati cijeloj skupštini.

Što slušatelji znaju. Pitaj se: ‘Što slušatelji znaju o temi?’ To pitanje treba odrediti odakle početi. Ukoliko se obraćaš skupštini u kojoj ima mnogo zrelih kršćana, nemoj samo ponavljati osnove koje su većini poznate. Neka te osnovne istine budu samo temelj govora. Naravno, ako među prisutnima ima i mnogo novozainteresiranih, trebaš razmišljati o potrebama i jednih i drugih.

Brzinu izlaganja prilagodi znanju slušatelja. Pojedinosti koje su većini vjerojatno poznate obradi brže. No kad iznosiš misli koje većini slušatelja mogu biti nove, govori sporije kako bi ih mogli jasno razumjeti.

Što je poučno. Iznijeti nešto poučno ne mora uvijek značiti iznijeti nešto novo. Neki govornici poznate istine iznesu s takvom jednostavnošću da ih mnogi koji to slušaju tek tada doista i shvate.

Da bi u službi propovijedanja nekome objasnio kako živimo u posljednjim danima, nije dovoljno samo spomenuti vijest o nekom događaju. Uz pomoć Biblije objasni značenje tog događaja. To će stanaru nesumnjivo biti poučno. Isto tako, kad govoriš o nekom prirodnom zakonu ili o biljnom ili životinjskom svijetu, cilj ti ne bi trebao biti zadiviti stanara nekom znanstvenom činjenicom koju dotad nije čuo. Naprotiv, činjenice iz prirode trebao bi povezati s onim što stoji u Bibliji i pokazati da postoji Stvoritelj koji nas ljubi. To će stanaru pomoći da stvari sagleda u novom svjetlu.

Govoriti o temi koju su slušatelji već puno puta čuli može biti pravi izazov. No da bi djelotvorno poučavao, trebaš naučiti kvalitetno iznijeti takvu temu. Kako uspjeti u tome?

Istraživanje će biti korisno. Nemoj u govor uvrstiti samo one misli koje ti odmah padnu na pamet već koristi i pomagala o kojima se govori na stranicama 33 do 38. Razmotri prijedloge koji su tamo izneseni imajući na umu ono što govorom želiš postići. Možda ćeš tijekom istraživanja saznati da je neki ne tako poznat povijesni izvještaj direktno povezan s temom tvog govora. Ili ćeš možda na vijestima čuti novost kojom možeš lijepo predočiti bit onoga što si namjeravao reći.

Tijekom istraživanja razmišljaj o pitanjima kao što su: što?, zašto?, kada?, gdje?, tko? i kako? Primjerice, pitaj se: Zašto je ovo istina? Kako to mogu dokazati? Zbog kojih uobičajenih vjerovanja neki teško shvaćaju određenu biblijsku istinu? Zašto je ona važna? Kako bi trebala utjecati na nečiji život? Koji primjer pokazuje da ju je korisno primjenjivati u praksi? Što ta biblijska istina otkriva o Jehovinoj osobnosti? Ovisno o gradivu o kojem govoriš, mogao bi se pitati: Kad se to dogodilo? Kako na praktičan način možemo u današnje vrijeme primijeniti to gradivo? Ta pitanja možeš postaviti čak i tijekom govora te odgovoriti na njih, što će tvoje izlaganje učiniti življim.

U govoru ćeš možda koristiti biblijske retke koji su tvojim slušateljima poznati. Kako postići da oni slušateljima budu poučni? Nemoj ih samo pročitati; objasni ih.

Objašnjenje poznatog retka može biti poučno ako ga podijeliš na manje dijelove, naglasiš ono što se odnosi na temu tvog govora, a zatim to objasniš. Naprimjer, razmotri kako se to može primijeniti na redak iz Miheja 6:8 prema prijevodu Novi svijet. Što je ‘pravda’? O čijim se mjerilima pravde ovdje govori? Kako bi objasnio što znači izraz ‘postupati pravedno’ ili što znači ‘ljubiti dobrotu’? Što je skromnost? Kako se ovo gradivo može primijeniti na starije osobe? Dakako, koje ćeš informacije doista i koristiti na kraju će odrediti tema govora, ono što njime želiš postići, slušatelji i vrijeme koje ti je na raspolaganju.

Jednostavna objašnjenja određenih izraza često znaju biti korisna. Neki se iznenade kad saznaju što znači izraz “kraljevstvo” iz Mateja 6:10. Čak i dugogodišnji kršćanin može lakše shvatiti točno značenje retka ukoliko ga se podsjeti na objašnjenje određenog izraza. Naprimjer, nakon čitanja izvještaja iz 2. Petrove 1:5-8 objasni različite izraze spomenute u tim recima: vjeru, čestitost, spoznaju, samosvladavanje, ustrajnost, odanost Bogu, bratsku ljubav i ljubav općenito. Kad se u nekom kontekstu koriste riječi sa sličnim značenjem, objašnjavanjem svake pojedine riječi naglasit ćeš po čemu se one razlikuju. To je slučaj s izrazima kao što su mudrost, spoznaja, razbor i razum, koji se spominju u Pričama Salamunovim 2:1-6.

Čak i kratko objašnjenje određenih biblijskih redaka slušateljima može biti poučno. Mnogi se iznenade kad shvate da se u nekim prijevodima Biblije u 1. Mojsijevoj 2:7 kaže da je Adam postao živa duša i da, prema Ezehijelu 18:4, duša umire. Isus je jednom prilikom iznenadio saduceje kad se osvrnuo na 2. Mojsijevu 3:6, na riječi u koje su govorili da vjeruju, a zatim ih primijenio na uskrsnuće mrtvih (Luka 20:37, 38).

Ponekad je korisno istaknuti kontekst retka, okolnosti koje su vladale u vrijeme pisanja i utvrditi tko je izgovorio te riječi ili kome su bile upućene. Farizeji su dobro poznavali 110. psalam. Pa ipak, Isus im je skrenuo pažnju na jedan važan detalj iz prvog retka. Upitao ih je: “‘Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?’ Odgovorili su mu: ‘Davidov.’ A on im je rekao: ‘Kako ga onda David pod nadahnućem naziva “Gospodinom”, govoreći: “Jehova je rekao mom Gospodinu: ‘Sjedi meni s desne strane dok ne položim tvoje neprijatelje pod tvoje noge’”? Ako ga, dakle, David naziva “Gospodinom”, kako mu je onda sin?’” (Mat. 22:41-45). Budeš li razgovor gradio na temelju biblijskih redaka kao što je to radio Isus, potaknut ćeš ljude da pažljivije čitaju Božju Riječ.

U slučaju da govornik spomene vrijeme pisanja neke biblijske knjige ili kad se zbio neki događaj, trebao bi opisati i okolnosti koje su vladale u to vrijeme. Na taj će način slušatelji jasnije shvatiti važnost te knjige ili događaja.

Uspoređivanje može govor učiniti poučnijim. Mogao bi naglasiti po čemu se neko uobičajeno gledište razlikuje od onoga što Biblija govori o toj stvari. Mogao bi usporediti dva paralelna biblijska izvještaja. Da li se po nečemu razlikuju? Zašto uopće ima razlika? Što učimo iz njih? Na taj ćeš način slušatelje potaknuti da tu temu razmotre iz nekog novog ugla.

Ako ti je dodijeljen govor u kojem trebaš razmotriti neki aspekt kršćanske službe, izlaganje bi mogao obogatiti tako da započneš određenim sažetkom. Kaži što treba napraviti, zašto je to potrebno i kako je to povezano s ciljevima koje inače imamo kao Jehovini svjedoci. Nakon toga objasni gdje, kada i kako to treba napraviti.

Što ako u govoru trebaš obraditi neke “duboke stvari Božje”? (1. Kor. 2:10). Ako započneš govoreći o ključnim elementima određene teme i objašnjavajući ih, detalji će se moći lakše razumjeti. Ako pak u zaključku govora izneseš kratak pregled gradiva, slušatelji će najvjerojatnije biti zadovoljni jer su stvarno nešto i naučili.

Savjeti o kršćanskom životu. Slušateljima će naročito koristiti ako im pomogneš da shvate kako se informacije iz govora odnose na njihov život. Dok razmatraš biblijske retke koji se nalaze u gradivu, pitaj se: ‘Zašto su ove informacije sačuvane u Bibliji do današnjeg vremena?’ (Rim. 15:4; 1. Kor. 10:11). Razmisli s čim se sve u životu suočavaju tvoji slušatelji. Razmotri te situacije u svjetlu biblijskih savjeta i načela. Tijekom izlaganja objasni značenje biblijskih redaka kako bi slušateljima pomogao da mudro postupaju u tim situacijama. Nemoj navoditi općenite stvari. Razmotri specifične stavove i postupke.

Za početak primijeni jedan ili dva navedena prijedloga dok sastavljaš govor. Kako budeš stjecao iskustvo, primjenjuj više njih. S vremenom ćeš uvidjeti da slušatelji s radošću očekuju tvoje govore, uvjereni da će čuti nešto što će im stvarno koristiti.