Odluka koju sam donio još kao dijete

Godine 1985, kad sam imao samo 10 godina, u moju školu u Columbusu (Ohio, SAD) stigli su novi učenici. Bila su to djeca iz Kambodže. Među njima bio je i jedan dječak koji je znao nekoliko engleskih riječi. Pomoću crteža pričao mi je o strahotama koje su se događale u Kambodži, o mučenjima i ubijanju i o tome kako su ljudi morali bježati iz svojih domova. Noću sam razmišljao o toj djeci i plakao. Želio sam im pričati o raju i uskrsnuću, ali oni nisu razumjeli engleski. Iako sam bio mali, odlučio sam naučiti kmerski kako bih svojim vršnjacima mogao govoriti o Jehovi. Tada nisam ni slutio koliko će ta odluka utjecati na moju budućnost.

Nije bilo lako učiti kmerski. Dvaput sam htio odustati, no Jehova me preko mojih roditelja potaknuo da nastavim s učenjem. S vremenom su me učitelji i školski kolege počeli nagovarati da upišem školu nakon koje ću moći naći dobro plaćen posao. Budući da sam želio postati pionir, izabrao sam srednju školu koja mi je omogućila da pronađem posao sa skraćenim radnim vremenom i tako ostvarim svoj cilj. Nakon nastave često sam se družio s nekim pionirima i išao s njima u službu propovijedanja. Osim toga, pomagao sam učenicima koji su učili engleski kao drugi jezik i to mi je kasnije jako koristilo u životu.

Kad sam imao 16 godina, čuo sam da u kalifornijskom gradu Long Beachu postoji grupa na kmerskom jeziku. Posjetio sam tu braću i naučio čitati kmerski. Čim sam završio školu, počeo sam služiti kao pionir i nastavio svjedočiti Kambodžancima koji su živjeli u mom susjedstvu. S 18 godina počeo sam razmišljati o tome da se preselim u Kambodžu. Situacija je ondje još uvijek bila opasna, ali znao sam da je od deset milijuna ljudi koji su živjeli u toj zemlji samo mali broj njih čuo dobru vijest o Kraljevstvu. U to je vrijeme u cijeloj zemlji postojala samo jedna skupština od 13 objavitelja. Kambodžu sam prvi put posjetio s 19 godina. Dvije godine kasnije odlučio sam se preseliti onamo. Počeo sam honorarno prevoditi i poučavati engleski kako bih zarađivao za život i služio sam kao pionir. S vremenom sam pronašao ženu koja je imala iste životne ciljeve kao i ja. Raduje nas što mnogim osobama u Kambodži pomažemo da svoj život predaju Bogu.

Jehova mi je ispunio mnoge želje (Psal. 37:4). Pomaganje ljudima da postanu Kristovi učenici najbolji je posao koji čovjek može raditi. U ovih 16 godina otkako živim u Kambodži ona mala grupa od 13 Jehovinih slugu toliko je narasla da sada postoji 12 skupština i 4 grupe objavitelja koje djeluju na udaljenom području. (Ispričao Jason Blackwell.)