Što su proročanstva?

Što kaže Biblija:

Proročanstva su Božje poruke, odnosno objave. Biblija kaže da su proroci “govorili riječi koje su dolazile od Boga kako ih je vodio sveti duh” (2. Petrova 1:20, 21). Dakle, prorok je osoba koja je primila neku poruku od Boga i koja tu poruku prenosi drugima (Djela apostolska 3:18).

Kako je Bog prenosio svoje poruke prorocima?

Bog je svoje poruke prenosio prorocima na sljedeće načine:

• Pismenim putem. Bog je taj način koristio najmanje jednom, i to kad je Mojsiju izravno dao Deset zapovijedi napisanih na kamenim pločama (2. Mojsijeva 31:18).

• Preko anđela. Naprimjer, Bog je preko anđela uputio Mojsija što treba reći egipatskom faraonu (2. Mojsijeva 3:2-4, 10). Kad su pisci trebali zapisati Božju poruku od riječi do riječi, Bog im ju je prenio preko anđela. Naprimjer, tako je postupio kad je Mojsiju rekao: “Zapiši sebi te riječi, jer na temelju tih riječi sklapam savez s tobom i s Izraelom” (2. Mojsijeva 34:27).a

• Putem vizija. Neki proroci dobili su vizije, ili viđenja, kad su bili budni i potpuno svjesni onoga što se događa (Izaija 1:1; Habakuk 1:1). Neke od tih vizija djelovale su tako stvarno da su i sami proroci sudjelovali u njima (Luka 9:28-36; Otkrivenje 1:10-17). No bilo je slučajeva kad su proroci pali u zanos i potom dobili viziju od Boga (Djela apostolska 10:10, 11; 22:17-21). Osim toga, Bog je svoje poruke nekim prorocima prenio u snu (Danijel 7:1; Djela apostolska 16:9, 10).

• Utjecao je na misli proroka. Upravo zato Biblija kaže: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga.” Izraz “nadahnuto od Boga” doslovno se može prevesti “od Boga udahnuto [u nekoga]” ili “bogodahnuto” (2. Timoteju 3:16). To znači da je Bog putem svetog duha, svoje sile, nadahnuo svoje sluge i prenio im svoje misli. Poruka koju su potom zapisali očito je bila Božja, ali proroci su imali slobodu zapisati je svojim riječima (2. Samuelova 23:1, 2).

Da li se proročanstva uvijek tiču budućnosti?

Ne, neka biblijska proročanstva ne odnose se na budućnost. No većina njih ipak barem na neki način ukazuje na buduće vrijeme. Primjerice, u davnoj prošlosti Božji su proroci mnogo puta upozoravali Izraelce da ne griješe te im rekli na koji će ih način Bog blagosloviti ako ga poslušaju i koje će ih nevolje snaći budu li mu neposlušni (Jeremija 25:4-6). Konačan ishod događaja ovisio je o načinu postupanja Izraelaca (5. Mojsijeva 30:19, 20).

Proroci nisu uvijek govorili o budućnosti

• Kad su Izraelci jednom prilikom molili Boga za pomoć, on im je poslao proroka koji im je objasnio da ih Bog nije uslišio zato što nisu poslušali njegove zapovijedi (Suci 6:6-10).

• Isus je jednoj Samarićanki rekao što je činila u prošlosti, iako tu ženu nije poznavao. Informacije o njoj Isusu je mogao otkriti samo Bog. Istina, Isus u toj prilici nije izrekao nijedno proročanstvo o budućnosti, no Samarićanka ga je s pravom nazvala prorokom (Ivan 4:17-19).

• Kad su Isusa njegovi neprijatelji mučili prije njegove smrti, pokrili su mu lice, udarali ga i govorili mu: “Ako si prorok, reci tko te udario!” Oni od Isusa nisu tražili da im proreče budućnost, nego da im pomoću Božje moći kaže tko ga je udario (Luka 22:63, 64).