Pesna 111
Toj kje gi povika
(Jov 14:13-15)
1. Životot naš, ko rosa utrinska,
isčeznuva, si odi.
Denes sme tuka, utre može ne,
a po nas taga, solzi.
Nadež ima li onoj v smrten son?
Eve što ni vetil Bog:
(REFREN)
Sekoj što vo grobot spie
jasen glas kje slušne pak.
Jehova edvaj čeka
da go vidi živ i zdrav.
Bogot naš e tolku mokjen
da nè vrati i od prav,
i togaš kje sme čeda
koi toj gi sozdal pak.
2. Spomenot za prijatelot na Bog,
znaj, ne može da zgasne.
Iako spie, mnogu skoro Toj
od smrtta kje go stane.
Pred nas kje e raj, vistinski, bez kraj,
život nov i ispolnet.
(REFREN)
Sekoj što vo grobot spie
jasen glas kje slušne pak.
Jehova edvaj čeka
da go vidi živ i zdrav.
Bogot naš e tolku mokjen
da nè vrati i od prav,
i togaš kje sme čeda
koi toj gi sozdal pak.
(Vidi i Jovan 6:40; 11:11, 43; Jak. 4:14.)