33. PRIČA
I Ruta hem i Nojemina
Ked hine baro bokhalipe ko Izrael, jekh Izraelka koja vićinđa pe Nojemina zajedno pe romeja hem pe duje ćhavencar đelji te živini ko Moav. Palo disavo vreme, mulo olako rom. Olake ćhave ženinđe pe duje Moavkencar – e Rutaja hem e Orfaja. Ama, sar nakhlja o vreme hem olake ćhave mulje.
Ked i Nojemina šunđa so ko Izrael više nane bokhalipe, oj odlučinđa te irini pe ćhere. Olake borja, i Ruta hem i Orfa, pođinđe olaja, ama đi hine ko drumo i Nojemina phenđa lenđe: „Tumen hijen le šukar romnja me ćhavenđe hem šukar borja maje. Me mangava palem te ženinen tumen. Odolese, irinen tumen ćhere, ko Moav.“ I Ruta hem i Orfa phenđe: „Amen but mangaja tut! Na ka mukha tut.“ I Nojemina palem phenđa lenđe te irinen pe ćhere. Ko krajo i Orfa irinđa pe, ama i Ruta aćhilji pe sasaja. I Nojemina phenđa laće: „I Orfa irinđa pe pe narodose hem pe devlenđe. Đa hem tu olaja hem irin tut te dajaće.“ Ama, i Ruta phenđa: „Na ka mukhav tut. To narodo ka ovel mo narodo, hem to Devel ka ovel mo Devel.“ So mislineja, sar osetinđa pe i Nojemina ked i Ruta vaćerđa laće akala lafija?
I Ruta hem i Nojemina reslje ko Izrael ko vreme ked počminđa te ćedel pe o ječam. Jekh dive, i Ruta đelji te ćedel o ječam kova aćhilo ki njiva. Oj ćedinđa ki Vozesi njiva kova hine e Ravako ćhavo. O Voz šunđa so i Ruta tani Moavka koja aćhilji pe sasaja, e Nojeminaja. Odolese, ov phenđa pe radnikonenđe te mukhen hari pobuter ječam ki njiva te šaj i Ruta te ćedel odova.
Odija rat, ked i Ruta irinđa pe ćhere, i Nojemina pućlja la: „Ki kasi njiva ćerđan buti?“ I Ruta phenđa: „Ki jekhe manušesi njiva kova vićini pe Voz.“ Tegani i Nojemina phenđa laće: „O Voz tano me romesi familija. Aćhov te ćere buti ki olesi njiva avere ćhajencar. Odothe niko na ka zadini tut.“
I Ruta hem ponodri ćerđa buti ki Vozesi njiva sa đi na završinđa pe i žetva. O Voz dikhlja so i Ruta tani but bućarni hem šukar romni. Ko odova vreme ked bi jekh rom merela, a na hine le ćhave, neko andi olesi familija valjanđa te ženini pe olese romnjaja koja aćhilji udovica. Odolese, o Voz ženinđa pe e Rutaja. Palo odova, on hine len ćhavo, hem ćhivđe leso anav Ovid, kova kasnije ulo e Davideso papo. E Nojeminake amalinja but radujinđe pe. On phenđe: „Prvo o Jehova dinđa tut e Ruta, koja hine but šukar tuvaja, a akana dinđa tut hem unuko. Kobor tano šukar o Jehova!“
„Isi hem amala kola tane popaše ando phral“ (Poslovice 18:24)