Tafitoʼaga ʼo Te Kaupepa Ako Te Maʼuli Fakakilisitiano Mo Te Faifakamafola
VAHAʼA ʼO TE ʼAHO 7-13 ʼO SEPETEPELI
TE ʼU KOLOA ʼO TE TOHI-TAPU | EKESOTE 23-24
“ ʼE Mole Ke Muli Anai ʼi He Kaugamalie”
23:1-3 E mole ke fakamafola anai ni loi. E mole ke kau anai mo te tagata agakovi o fai he fakamooni loi ke haofaki ai ia ia. 2 E mole ke muli anai i he kaugamalie, o fai he mea ae e kovi; pea e mole ke fakamooni anai i te fakamaauaga kia natou ae e kaugamalie o agatuu ki te mooni. 3 E mole ke fakapalatahi anai ki te tagata masiva ki tona fakamaaui.
(Ekesote 23:1) E mole ke fakamafola anai ni loi. E mole ke kau anai mo te tagata agakovi o fai he fakamooni loi ke haofaki ai ia ia.
ʼE Moʼoni Koa Mo Katoa Te ʼu Logo ʼAe ʼe Tou Maʼu?
7 ʼE kotou fia faitohi ki ʼokotou kaumeʼa ʼi te Neti peʼe ʼi te telefoni? Ka kotou lau he hisitolia maʼuhiga peʼe kotou logo ki he aluʼaga makehe ʼi te tala logo, ʼe kotou fia fakamatala atu aipe koa te logo ʼaia? Ia muʼa ʼo takotou momoli te logo ʼaia, kotou fai muʼa te ʼu fehuʼi ʼaeni: ‘Ko te fakamatala koa ʼaeni ʼe moʼoni? ʼE au maʼu koa hona ʼu fakamoʼoni?’ Kapau ʼe mole kotou iloʼi papau te moʼoni, ʼe kotou folahi anai he ʼu loi. Koia ʼaua takotou momoli te ʼu logo ʼaia. Kotou molehi.
8 ʼE ʼi ai te tahi tupuʼaga ʼe fakatupu tuʼutamaki moka tou momoli ni logo ʼi te Neti peʼe ko te telefoni kae neʼe mole tou fakakaukauʼi. ʼI ʼihi fenua, ʼe fakatuʼakoi peʼe tapuʼi ai tatatou gaue. Pea ʼi te ʼu fenua ʼaia, ko te kau fakafeagai ʼe natou folahi he ʼu fakamatala loi moʼo fakamatakuʼi ʼo tatou peʼe ke mole tou fefalalaʼaki. Neʼe hoko te aluʼaga ʼaia ʼi te Union soviétique ʼafeā. Ko te kau polisi fakafufu ʼo te fenua ʼae neʼe higoa ko te KGB, neʼe natou folahi he ʼu fakamatala loi ʼo natou ui ko ʼihi ʼi te ʼu tehina ʼae ʼe takitaki neʼe natou kakaʼi te hahaʼi ʼa Sehova. (Vakaʼi te kiʼi nota.) Meʼa fakaʼofaʼofa foki, tokolahi neʼe natou tui ki te ʼu fakamatala loi ʼaia ʼo natou mavae ai ʼi te kautahi ʼa Sehova. Pea ko te tokolahi ia natou ʼaia neʼe toe liliu mai kia Sehova, kae ko ʼihi neʼe talu ai. Neʼe maumauʼi e te ʼu fakamatala loi ʼaia tanatou tui. (1 Timoteo 1:19) ʼE feafeaʼi hotatou puipui mai te ʼu aluʼaga fakatupu tuʼutamaki ʼaia? ʼE tonu ke kotou fakafisi ki te folahi ʼo te ʼu fakamatala fakatupu lotovaivai ʼae ʼe mole he ʼu fakamoʼoni ki ai. ʼAua takotou hoko tui ki te ʼu fakamatala ʼae ʼe kotou logo ki ai. Kae kotou faigaʼi tuʼumaʼu ke kotou maʼu he ʼu fakamoʼoni.
(Ekesote 23:2) E mole ke muli anai i he kaugamalie, o fai he mea ae e kovi ; pea e mole ke fakamooni anai i te fakamaauaga kia natou ae e kaugamalie o agatuu ki te mooni.
it-1-F 11 ¶3
Aaron
Remarquons que si, par trois fois, Aaron dévia, il n’apparut jamais comme l’instigateur principal de la mauvaise action ; il semble plutôt s’être laissé détourner de la voie droite sous la pression des événements ou l’influence d’autres personnes. Certes, il aurait pu, notamment lors de son premier faux pas, se conformer au principe qui se dégage de ce commandement : « Tu ne dois pas suivre la foule dans une intention mauvaise » (Ex 23:2). Le nom d’Aaron est néanmoins honoré dans la suite des Écritures, et le Fils de Dieu, quand il était sur la terre, reconnut la légitimité de la prêtrise aaronique (Ps 115:10, 12 ; 118:3 ; 133:1, 2 ; 135:19 ; Mt 5:17-19 ; 8:4).
(Ekesote 23:3) E mole ke fakapalatahi anai ki te tagata masiva ki tona fakamaaui.
it-1-F 410 ¶2
Cécité
La cécité symbolisait le déni de justice dû à la corruption d’un juge : on trouve dans la Loi de nombreuses mises en garde contre les pots-de-vin, les dons ou les préjugés, puisque ces choses peuvent aveugler un juge et empêcher l’exercice impartial de la justice. « Le pot-de-vin aveugle les clairvoyants » (Ex 23:8). « Le pot-de-vin aveugle les yeux des sages » (Dt 16:19). Un juge, quels que soient son discernement et sa droiture, peut être consciemment ou même inconsciemment influencé par un don provenant des personnes impliquées dans une affaire. La loi de Dieu prévient l’effet aveuglant non seulement d’un don, mais aussi des sentiments, car elle déclare : « Tu ne dois pas te montrer partial envers le petit, et tu ne dois pas avoir de préférence pour la personne du grand » (Lv 19:15). Ainsi, que ce soit par sentimentalisme ou par désir de plaire à la foule, un juge ne devait pas condamner les riches simplement parce qu’ils étaient riches (Ex 23:2, 3).
Kumi Te ʼu Koloa ʼi Te Tohi-Tapu
(Ekesote 23:9) E mole ke fakagauei fakamalohi anai te matapule ; e kotou iloi te mea ae e ina logoi, koteuhi nee kotou matapule i te fenua o Esipito.
“Aua Naa Koutou Galoi Te Talitali Kaiga”
4 Neʼe fakatotonu e Sehova ki te kau Iselaele ke natou fakaʼapaʼapa ki te kau matapule. Kaʼe neʼe mole gata ai. Neʼe loto e Sehova ke natou manatuʼi neʼe natou matapule mo natou. (Lau ia Ekesote 23:9.) Talu mai fualoa, neʼe fehihiʼa te kau Esipito ki te kau Iselaele, koteʼuhi neʼe ko te kau matapule. (Senesi 43:32; 46:34; Ekesote 1:11-14) Neʼe faigataʼa ʼaupito te maʼuli ʼo te kau Iselaele, he neʼe natou matapule ʼi Esipito. Koia neʼe mole loto ai e Sehova ke natou galoʼi te faʼahi ʼaia pea ke natou agalelei ki te kau matapule ʼae ʼe maʼuʼuli fakatahi mo natou.—Levitiko 19:33, 34.
(Ekesote 23:20, 21) Koeni, e au fekaui atu he aselo i ou mua, ke ina puipui ia koe i te ala, pea mo ina fakakaku ia koe ki te kogamea ae kua au teuteui. 21 Tokaga kia ia, o fakalogo ki tona leo ; aua naa ke agatuu kia ia, koteuhi e mole ina fakamolemole anai au agahala, koteuhi e nofo toku huafa mo ia.
it-2-F 280 ¶1
Mikaël
1. Le seul saint ange, excepté Gabriel, nommé dans la Bible et le seul appelé « archange » (Jude 9). La première mention de ce nom figure dans le dixième chapitre de Daniel, où Mikaël est présenté comme « un des principaux princes » ; il vint en aide à un ange moins puissant à qui s’opposait « le prince du royaume de Perse ». Mikaël était appelé « votre prince [celui du peuple de Daniel] » et « le grand prince qui se tient là en faveur des fils [du] peuple [de Daniel] » (Dn 10:13, 20, 21 ; 12:1). Ces indications identifient Mikaël à l’ange qui conduisit les Israélites à travers le désert (Ex 23:20, 21, 23 ; 32:34 ; 33:2). Cette déduction est confirmée par le fait que « Mikaël l’archange eut un différend avec le Diable et qu’il discutait au sujet du corps de Moïse » (Jude 9).
Lau ʼo Te Tohi-Tapu
(Ekesote 23:1-19) E mole ke fakamafola anai ni loi. E mole ke kau anai mo te tagata agakovi o fai he fakamooni loi ke haofaki ai ia ia. 2 E mole ke muli anai i he kaugamalie, o fai he mea ae e kovi ; pea e mole ke fakamooni anai i te fakamaauaga kia natou ae e kaugamalie o agatuu ki te mooni. 3 E mole ke fakapalatahi anai ki te tagata masiva ki tona fakamaaui. 4 Kapau e ke felavei mo te pipi o tou fili pee ko tana asino ae nee hehe, pea e ke aumai anai ia ia kia ia. 5 Kapau e ke sio kua higa te asino o tou fili pea kua tatao ia ia e tana amoga, aua naa ke fakalaka, kae ke ke tokoni kia ia, o toe fakatuu ake tana asino ki oluga. 6 E mole ke fakalakahalai anai te tagata masiva i te fakamaauaga i he mea ae e tonu ke ina mau. 7 E mole ke tuku anai tou taliga ki ni loi, pea e mole ke fakatua anai ki te mate te tagata ae nee mole hala mo te tagata faitotonu ; koteuhi ko au ko te Eteleno, e mole au fakamolemole anai ki te tagata ae e hala. 8 E mole ke tali anai he meaofa ae e foaki atu kia koe, koteuhi e fakakivi e te meaofa te u mata o natou ae e alaala, pea e natou ulihi te u palalau a natou ae e faitotonu. 9 E mole ke fakagauei fakamalohi anai te matapule ; e kotou iloi te mea ae e ina logoi, koteuhi nee kotou matapule i te fenua o Esipito. 10 Lolotoga tau e ono, e ke to anai te kele, e ke tanaki anai ona fua. 11 Kae i te fitu tau, e mole ke toe to anai ia ; e ke tuku anai ke malolo te kele. E kai anai ona fua e te kau masiva o tau hahai, pea e tuku anai te toe ki te u manu o te vao. E ke toe fai feia anai ki te vite mo te olive. 12 E ke fai anai tau gaue lolotoga aho e ono. Kae i te fitu aho, e ke malolo anai, o tupu ke malolo foki tau pipi mo tau asino, pea ke mamanava ai foki te foha o tau tagata faifekau pea mo te matapule. 13 E kotou taupau anai te u mea fuli ae kua au fakaha kia koutou, pea e mole kotou puaki anai he higoa o he atua kehe: ke aua naa ha i tou gutu tona higoa. 14 E ke fai anai o tua tolu i te tau ni aho lalahi kia au. 15 E ke taupau anai te aho o te pane hala fakatupu ; ia aho e fitu, i te temi ae kua osi i te fakatuutuu i te mahina o te fulumeto, e ke kai anai ni pane hala fakatupu, o mulimuli ki te mea ae nee au fakatotonu atu kia koe, koteuhi nee ke mavae mai Esipito i te mahina aia ; pea ke aua naa hau he tahi kia mua o te Eteleno mo ona nima atea. 16 E ke taupau anai te aho o te Penikosite, te u uluaki fua o tau gaue, te mea ae nee ke nunusi i te gaueaga ; pea mo te aho e tanaki ai te u fua o te kele, i te fakaovi o te tau, i te temi ae e ke tanaki ai anai te u fua o tau gaue i tau gaueaga. 17 E tua tolu i te tau te alu a te tagata fuli kia mua o te Aliki, te Eteleno. 18 E mole ke momoli fakatahi anai he pane fakatupu mo te toto o te manu ae kua momoli kia au ; pea e mole ke tuku anai te gako o taku failaulau ke kaku ki te pogipogi uhu. 19 E ke aumai anai ki te fale o te Eteleno, tou Atua, te u uluaki fua o te kele. E mole ke fakamoho anai ni uhii tao i te hua manu o tana fae.
VAHAʼA ʼO TE ʼAHO 14-20 ʼO SEPETEPELI
TE ʼU KOLOA ʼO TE TOHI-TAPU | EKESOTE 25-26
“Te Meʼa Tafito ʼAe Neʼe Tuku ʼi Te Tapenakulo”
25:9, 21, 22 9 E kotou fai anai te tapenakulo mo ona mea gaue fuli o fakatatau ki te paaki ae e au fakaha atu anai kia koe. 21 E ke hili anai te nofoaga o te manavaofa ki te aleka, pea e ke tuku anai ki loto o te aleka te fakamooni, ae e au foaki atu anai kia koe. 22 Koena te kogamea ae e au felavei ai anai mo koe; i oluga o te nofoaga o te manavaofa, i te vaha o te u selupino e lua ae e tutuu i oluga o te aleka, e au tuku atu anai kia koe aku fakatotonu fuli ki te u fanau a Iselaele.
Levitiko 16:14, 15 E ina too anai te toto o te pipi tagata, pea e ina fai anai te afuhi aki tona kaui nima ki mua o te tapunu tapu ki te potu esite; pea e ina fai anai ni afuhi o te toto, o tua fitu, ki mua o te tapunu o te manavaofa. 15 Pea e ina tamatei leva te tao tagata ki te fakamolemole o te u agahala a te hahai, pea e ina ave anai he toto ki loto o te lito tapunu, o fai ai ni afuhi ki te toto i oluga o te tapunu o te manavaofa pea mo mua o te tapunu o te manavaofa.
(Ekesote 25:9) E kotou fai anai te tapenakulo mo ona mea gaue fuli o fakatatau ki te paaki ae e au fakaha atu anai kia koe.
it-1-F 159 ¶1
Arche de l’alliance
Modèle et forme. Quand Jéhovah ordonna à Moïse de construire le tabernacle, il lui révéla en premier lieu le modèle et la forme de l’Arche, car elle devait être l’objet central et prédominant du tabernacle et de tout le camp d’Israël. Ce coffre mesurait 2,5 coudées de long, 1,5 coudée de large et 1,5 coudée de haut (env. 111 × 67 × 67 cm). Il était en bois d’acacia, recouvert d’or pur à l’intérieur et à l’extérieur. Une « bordure d’or » artistiquement travaillée formait une guirlande qui le couronnait « tout autour ». La deuxième partie de l’Arche, son couvercle, était en or massif, et pas seulement en bois recouvert d’or ; il faisait toute la longueur et la largeur du coffre. Sur ce couvercle étaient montés deux chérubins d’or, façonnés en ouvrage martelé, se faisant face à chaque extrémité du couvercle, la tête inclinée et les ailes déployées vers le haut, couvrant l’Arche (Ex 25:10, 11, 17-22 ; 37:6-9). Le couvercle était également appelé « propitiatoire » (Ex 25:17 ; Hé 9:5, note ; voir PROPITIATOIRE).
(Ekesote 25:21) E ke hili anai te nofoaga o te manavaofa ki te aleka, pea e ke tuku anai ki loto o te aleka te fakamooni, ae e au foaki atu anai kia koe.
it-1-F 159 ¶4
Arche de l’alliance
L’Arche servait d’archives où on mettait en sûreté les saints rappels ou témoignage ; son contenu principal était les deux tablettes du témoignage ou Dix Commandements (Ex 25:16). On y avait ajouté une « jarre d’or contenant la manne, et le bâton d’Aaron qui avait bourgeonné », mais ils furent ôtés de l’Arche avant la construction du temple de Salomon (Hé 9:4 ; Ex 16:32-34 ; Nb 17:10 ; 1R 8:9 ; 2Ch 5:10). Juste avant de mourir, Moïse donna une copie du « livre de la loi » aux prêtres lévitiques et leur ordonna de la garder non à l’intérieur, mais ‘à côté de l’arche de l’alliance de Jéhovah, leur Dieu’, où, dit-il, elle devait « servir de témoin contre toi » (Dt 31:24-26).
(Ekesote 25:22) Koena te kogamea ae e au felavei ai anai mo koe ; i oluga o te nofoaga o te manavaofa, i te vaha o te u selupino e lua ae e tutuu i oluga o te aleka, e au tuku atu anai kia koe aku fakatotonu fuli ki te u fanau a Iselaele.
it-1-F 159 ¶5
Arche de l’alliance
Associée à la présence de Dieu. Tout au long de son histoire, l’Arche fut associée à la présence de Dieu. Jéhovah fit cette promesse : « C’est là que je me présenterai à toi et que je parlerai avec toi, d’au-dessus du couvercle, d’entre les deux chérubins qui sont sur l’arche du témoignage. » « J’apparaîtrai dans un nuage au-dessus du couvercle » (Ex 25:22 ; Lv 16:2). Samuel écrivit que Jéhovah « siège sur les chérubins » (1S 4:4) ; les chérubins servaient donc de « représentation du char » de Jéhovah (1Ch 28:18). Par conséquent, « quand Moïse entrait dans la tente de réunion pour parler avec [Jéhovah], alors il entendait la voix qui s’entretenait avec lui d’au-dessus du couvercle qui était sur l’arche du témoignage, d’entre les deux chérubins ; et il lui parlait » (Nb 7:89). Plus tard, Josué et le grand prêtre Phinéas interrogèrent aussi Jéhovah devant l’Arche (Jos 7:6-10 ; Jg 20:27, 28). Toutefois, seul le grand prêtre pénétrait dans le Très-Saint et voyait l’Arche, un jour dans l’année, non pour communiquer avec Jéhovah, mais pour respecter la cérémonie prévue le jour des Propitiations (Lv 16:2, 3, 13, 15, 17 ; Hé 9:7).
Kumi Te ʼu Koloa ʼi Te Tohi-Tapu
(Ekesote 25:20) E folahi anai e te u selupino ona pakakau i oluga, o fakamalumalui te nofoaga te manavaofa aki ona pakakau, pea fehagaaki anai ki loto te u selupino, o sisio ki te nofoaga o te manavaofa.
it-1-F 437 ¶1
Chérubin
Des représentations de chérubins furent incluses dans le mobilier du tabernacle érigé dans le désert. Deux chérubins en or martelé se dressaient au-dessus de chaque bout du couvercle de l’Arche. Ils se faisaient face et étaient prosternés vers le couvercle dans une position d’adoration. Chacun des deux avait deux ailes déployées vers le haut qui abritaient le couvercle comme pour le garder ou le protéger (Ex 25:10-21 ; 37:7-9). De même, les couvertures intérieures de toile pour le tabernacle et le rideau qui séparait le Saint du Très-Saint étaient ornés de chérubins brodés (Ex 26:1, 31 ; 36:8, 35).
(Ekesote 25:30) E ke tuku tuumau anai i oku mua, i oluga o te laupapa, te u pane taputapu.
it-2-F 472 ¶9
Pain de proposition
Douze gâteaux de pain qu’on plaçait sur une table dans le Saint du tabernacle ou du temple et qu’on remplaçait par des frais chaque sabbat (Ex 35:13 ; 39:36 ; 1R 7:48 ; 2Ch 13:11 ; Ne 10:32, 33). En hébreu, le pain de proposition est appelé littéralement le « pain de la face ». Le mot rendu par « face » se rapporte parfois à la « présence » (2R 13:23) ; le pain de proposition était donc devant la face de Jéhovah, en offrande constante devant lui (Ex 25:30, note). Le pain de proposition est également qualifié de ‘pain disposé en piles’ (2Ch 2:4), de « pains de présentation » (Mc 2:26), ou il est simplement appelé ‘les pains’ (Hé 9:2).
Lau ʼo Te Tohi-Tapu
(Ekesote 25:23-40) E ke fai anai he laupapa aki te akasia ; ko tona loa ko te meta e tahi, pea ko tona laulahi ko satimeta e nimagofulu, pea ko tona maoluga ko satimeta e fitugofulu ma nima. 24 E ke aofi anai te laupapa aki te aulo maa, pea e ke fai anai he tapatapa aulo ke takatakai ai. 25 E ke fai anai ki ai he tapatapa takatakai, ko tona laulahi ko te alofi nima e tahi ; pea e ke fai anai ki ai he tapatapa aulo ke takatakai aki. 26 E ke fai anai ki te laupapa ni kavei aulo e fa, pea e ke fakapikipiki anai te u kavei ki ona tuliki e fa, ae e tuu i ona vae e fa. 27 E tuu fakatuhatonu anai te u kavei mo te u tapa, ke fakaulu ai te u amo ae ke amo aki te laupapa. 28 E ke fai anai te u amo aki te akasia, pea e ke aofi anai naua aki te aulo ; ke amo aki te laupapa. 29 E ke fai anai ona pa, mo ona ipu, mo ona kalise, pea mo ona ipu liliki ki te lolo ; e ke fai anai te u mea aia aki te aulo maa. 30 E ke tuku tuumau anai i oku mua, i oluga o te laupapa, te u pane taputapu. 31 E ke fai anai he tuuaga malama aulo maa ; e fau anai te tuuaga malama aia aki te aulo tuki ; ko tona tafito, mo tona sino, mo ona ipu liliki, mo ona fuai pome, pea mo ona matala, e fau anai aki he potu aulo e tahi. 32 E mavae anai te u vaa e ono mai ona fahai, ko te u vaa e tolu i te tahi fahai o te tuuaga malama, pea ko vaa e tolu i te fahai ake ae o te tuuaga malama. 33 E ke fai anai i te vaa e tahi ni kalise e tolu o hage ko te fuai amatie, mo ni fuai pome, mo ni matala ; pea e toe feia anai ki te u vaa ae e ono o te tuuaga malama. 34 I te sino o te tuuaga malama, e ke fau anai i ai ni kalise e fa o hage ko te foi amatie, mo ona foi pome, pea mo ona matala. 35 E i ai anai he fuai pome e tahi i lalo o te u vaa ae e lua, ae e mavae mai te sino o te tuuaga malama ; pea mo he tahi foi fuai pome i lalo age o ihi vaa e lua ; pea mo he tahi foi fuai pome i lalo o ae ake vaa e lua ; e fena anai ki te u vaa e ono ae e mavae mai te tuuaga malama. 36 E fai anai ki te potu aulo e tahi te u fuai pome, mo te u vaa o te tuuaga malama ; e fai katoa anai ia aki te aulo maa kua tuki. 37 E ke fai anai ona malama e fitu, o fakatuu i oluga, ke malama ki mua. 38 E ke fai anai aki te aulo maa ona kosi vavae mo ona tanakiaga lefulefu. 39 E too anai he foi tenalio aulo maa e tahi ke fai ai te tuuaga malama mo ona mea gaue fuli. 40 Sio, pea ke fai te u mea fuli o mulimuli ki tona fakatata ae nee fakaha kia koe i te mouga.
VAHAʼA ʼO TE ʼAHO 21-27 ʼO SEPETEPELI
TE ʼU KOLOA ʼO TE TOHI-TAPU | EKESOTE 27-28
“Kotea ʼe Tou Taʼofi Mai Te ʼu Teu ʼa Te Kau Pelepitelo?”
28:30, 36, 42, 43 30 Pea e ke fakapipiki anai ki te peketolale o te fakamaau te ulimi mo te tumimi, pea e na pipiki anai i te loto o Alone, moka ulu anai ia ia kia mua o te Eteleno. Pea e amo tuumau anai e Alone i tona loto te fakamaau o te u fanau a Iselaele, moka tuu anai ia ia i mua o te Eteleno. 36 E ke fai anai he pale aki te aulo maa, pea e ke togi anai i ai o hage ko te togi o he mama: ko te Maonioni ki te Eteleno. 42 E ke fai anai kia natou ni vavae loto aki te kie hina malohi, ke uufi ai tonatou telefua ; e hifo anai te u vavae loto mai te huluga kie o kaku ki te u kauaga. 43 E tui anai e Alone mo ona foha te u vavae loto aia, moka natou feulufi anai ki te falela, pea ka e natou fakaovi anai ki te aletale, o fai te u gaue i te sagatualio. Pea e mole natou hala anai, pea e mole natou mamate anai. Ko he lao aia ke tuu mau kia Alone mo tona hakoga ki amuli.
(Ekesote 28:30) Pea e ke fakapipiki anai ki te peketolale o te fakamaau te ulimi mo te tumimi, pea e na pipiki anai i te loto o Alone, moka ulu anai ia ia kia mua o te Eteleno. Pea e amo tuumau anai e Alone i tona loto te fakamaau o te u fanau a Iselaele, moka tuu anai ia ia i mua o te Eteleno.
it-2-F 465 ¶4
Ourim et Thoummim
Un certain nombre de commentateurs de la Bible pensent que l’Ourim et le Thoummim étaient des sorts. Dans un intertitre avant Exode 28:30, Votre Bible les appelle « les sorts sacrés ». Certains supposent qu’ils consistaient en trois pièces : sur l’une était inscrit « oui », sur une autre « non », et la troisième était blanche. En les tirant, on obtenait la réponse à la question posée, sauf quand la pièce blanche sortait, cas où il n’y avait alors pas de réponse. D’autres sont d’avis qu’il s’agissait peut-être de deux pierres plates, blanches d’un côté et noires de l’autre. Quand on les jetait, si les deux côtés blancs se retrouvaient au-dessus, cela signifiait « oui », et si c’étaient les deux noirs, « non ». Si on obtenait un blanc et un noir, cela voulait dire qu’il n’y avait pas de réponse. Une fois où Saül avait demandé par l’intermédiaire du prêtre s’il devait ou non réattaquer les Philistins, il n’obtint pas de réponse. Croyant qu’un de ses hommes avait péché, il demanda : « Ô Dieu d’Israël, donne Thoummim ! » Saül et Yonathân furent pris parmi ceux qui étaient présents ; après quoi, les sorts furent jetés pour décider entre les deux. Dans ce récit, la demande « Donne Thoummim » semble ne pas être liée au jet des sorts, mais elle peut indiquer qu’il y avait un rapport entre les deux (1S 14:36-42).
(Ekesote 28:36) E ke fai anai he pale aki te aulo maa, pea e ke togi anai i ai o hage ko te togi o he mama: ko te Maonioni ki te Eteleno.
it-1-F 931 ¶5
Front
Le grand prêtre d’Israël. En Israël, le turban du grand prêtre avait sur le devant, au-dessus du front du prêtre, une plaque d’or, « le signe saint de consécration », sur laquelle étaient écrits « en gravures de sceau » les mots : « La sainteté appartient à Jéhovah » (Ex 28:36-38 ; 39:30). En sa qualité de principal représentant du culte de Jéhovah en Israël, il convenait que le grand prêtre fasse que sa fonction reste sainte ; de plus, cette inscription rappelait à tout Israël la nécessité de demeurer saint constamment au service de Jéhovah. En outre, ce signe préfigurait très bien le Grand Prêtre souverain, Jésus Christ, et le fait que Jéhovah le consacrerait au service sacerdotal qui soutient Sa sainteté (Hé 7:26).
(Ekesote 28:42, 43) E ke fai anai kia natou ni vavae loto aki te kie hina malohi, ke uufi ai tonatou telefua ; e hifo anai te u vavae loto mai te huluga kie o kaku ki te u kauaga. 43 E tui anai e Alone mo ona foha te u vavae loto aia, moka natou feulufi anai ki te falela, pea ka e natou fakaovi anai ki te aletale, o fai te u gaue i te sagatualio. Pea e mole natou hala anai, pea e mole natou mamate anai. Ko he lao aia ke tuu mau kia Alone mo tona hakoga ki amuli.
Tou Fakamaʼuhigaʼi Ia Sehova ʼAki Tatatou Fakahā Te Fakaʼapaʼapa
17 ʼE tonu ke tou tōkakaga ʼo fakahā ia he fakaʼapaʼapa mokā tou fakaovi kiā Sehova ʼi tatatou tauhi. ʼE ʼui fēnei iā Tagata Tānaki 5:1: “Tokaga ki tou ʼu vaʼe mokā ke ʼalu ki te ʼapi ʼo te ʼAtua moʼoni.” Neʼe fakatotonu kiā Moisese pea mo Sosue ke nā toʼo tonā ʼu hoaʼi taka ʼi tanā tutuʼu ʼaē ʼi te koga meʼa taputapu. (Eke. 3:5; Sos. 5:15) Neʼe tonu ke nā fai ia te faʼahi ʼaia moʼo fakahā ʼaki ia tanā aga fakaʼapaʼapa. Neʼe tonu ki te kau pelepitelō Iselaele ke natou kofuʼi ia te ʼu kofu lino “moʼo fufū ia tonatou kakano telefua.” (Eke. 28:42, 43) Neʼe mole feala ai ke hoko he aga heʼe fakaʼapaʼapa ʼi te temi ʼaē neʼe natou gāue ai ʼi te ʼaletale. Neʼe tonu kiā nātou fuli ʼaē ʼe kau ki he fāmili fakapelepitelō ke natou mulimuli ki te ʼu lēkula fakaʼatua ʼo ʼuhiga mo te fakaʼapaʼapa.
Kumi Te ʼu Koloa ʼi Te Tohi-Tapu
(Ekesote 28:15-21) E ke fai anai te peketolale o te fakamaau, ko he gaue fakateuteu aia, e ke fai anai ia o hage ko te efote, ki te aulo, mo te filo uui, mo te filo kula fakapouli, mo te filo kula lelei, pea mo te filo hina malohi. 16 E tatau anai ona tapatapa e fa pea e lolua anai ia ; ko tona loa ko he haga e tahi, pea ko tona laulahi ko te haga e tahi. 17 E ke teuteui anai ia aki ni atu maka e fa : ko te uluaki atu, ko te saletuane, mo te topasi pea mo te emelote ; 18 ko te lua atu : ko te kelenate, mo te safile pea mo te taimane, 19 ko te tolu atu, ko te hiasinita, mo te akate pea mo te ametisite, 20 ko te fa atu, ko te kilisolite, mo te onise pea mo te sasepe. Ko te u maka aia e fakapipiki anai ki onatou fakamauaga aulo. 21 Ko te u maka anai e hogofulu ma lua o mulimuli ki te u higoa o te u foha o Iselaele. E togi anai te u maka aena ko ni fakailoga, ko te foi maka pe mo tona higoa i te u higoa o te u famili e hogofulu ma lua o Iselaele.
w12-F 1/8 26 ¶1-3
Le saviez-vous ?
D’où venaient les pierres précieuses qui ornaient le pectoral du grand prêtre d’Israël ?
Après que les Israélites sont partis d’Égypte pour le désert, Dieu leur a donné des instructions pour la fabrication du pectoral du grand prêtre (Exode 28:15-21). Il devait être orné des pierres suivantes : rubis, topaze, émeraude, turquoise, saphir, jaspe, léshem, agate, améthyste, chrysolithe, onyx et jade. Où les Israélites allaient-ils trouver toutes ces pierres précieuses ?
Aux temps bibliques, les pierres précieuses étaient très prisées et constituaient un produit de négoce. Les Égyptiens, par exemple, en faisaient venir de contrées lointaines, que l’on situerait aujourd’hui en Iran, en Afghanistan et sans doute aussi en Inde. Différentes sortes de pierres étaient également extraites des mines du pays. Les monarques égyptiens avaient le monopole des ressources minérales de leur territoire. Job a expliqué que ses contemporains creusaient des puits et des galeries souterraines à la recherche de trésors. Entre autres trésors, il mentionne spécifiquement le saphir et la topaze (Job 28:1-11, 19).
Le récit de l’Exode nous apprend qu’en quittant l’Égypte les Israélites dépouillèrent ses habitants de leurs objets de valeur (Exode 12:35, 36). C’est donc peut-être de ce pays que venaient les pierres ornant le pectoral du grand prêtre.
(Ekesote 28:38, NWT) ʼE tuʼu anai ʼi te laʼe ʼo Alone, pea ʼe ko te hala anai ʼa Alone moka agahala he tahi ki te ʼu meʼa taputapu, ʼae ʼe momoli e te kau Iselaele ohage ko he ʼu meʼa ʼofa taputapu. ʼE tuʼu tuʼumaʼu pe anai ʼi tona laʼe ke natou maʼu ai te ʼofa ʼo Sehova.
it-2-F 861 ¶8
Sainteté
Animaux et productions. Les mâles premiers-nés d’entre les bovins, les moutons et les chèvres étaient considérés comme saints pour Jéhovah et ne devaient pas être rachetés. Ils devaient être sacrifiés, et une portion allait aux prêtres sanctifiés (Nb 18:17-19). Les prémices et la dîme étaient sacrées, de même que tous les sacrifices et tous les dons sanctifiés pour le service du sanctuaire (Ex 28:38). Toutes les choses saintes pour Jéhovah étaient sacrées, et ne devaient ni être considérées à la légère ni prises pour un usage ordinaire, profane. C’est ce qu’illustre la loi sur la dîme. Si un homme avait mis à part la portion qui devait être offerte en dîme, par exemple sur sa récolte de blé, et que lui ou un membre de sa maisonnée en ait prélevé involontairement une partie pour un usage domestique, comme la cuisine, l’homme était coupable d’une transgression de la loi de Dieu sur les choses saintes. Il était tenu par la Loi de faire au sanctuaire une compensation de même quantité, augmentée de 20 %, en plus d’offrir en sacrifice un bélier sans défaut pris dans son petit bétail. Voilà qui engendrait un grand respect envers les choses saintes appartenant à Jéhovah.—Lv 5:14-16.
Lau ʼo Te Tohi-Tapu
(Ekesote 27:1-21) E ke fai anai te aletale aki te akasia ; ko tona loa ko meta e lua vaelua, pea ko tona laulahi ko meta e lua vaelua. E mulii mea tatau anai te aletale, pea ko tona maoluga e meta tahi vaelua. 2 E ke fai anai i te u tuliki e fa o te aletale, ni tala ae e ulu ake mai te aletale ; pea e ke aofi anai ia ia aki te sila. 3 E ke fai anai ki te aletale ni tanakiaga lefulefu, mo ni huo takele, mo ni pesini, mo ni huki, pea mo ni tanakiaga mamala ; e ke fai anai te u mea gaue fuli aia aki te sila. 4 E ke fai anai ki te aletale he ukamea pupu sila, pea e ke fakapipiki anai ni kave sila e fa ki te u tuliki e fa o te ukamea pupu. 5 E ke tuku anai te ukamea pupu ki lalo o te laugutu o te aletale, ke pipiki i lotomalie o te maoluga o te aletale. 6 E ke fai anai ni akau amo ki te aletale aki te akasia, pea e ke aofi anai naua aki te sila. 7 E ke fakaulu anai te u foi amo i te u kave ; pea e pipiki anai te u foi amo ki te u fahai lualua o te aletale, ke amo ai ia ia. 8 E ke fai anai te aletale ke loloto ia loto, aki ni papa ; e ke fai anai ia o fakatatau ki te paaki ae nee fakaha kia koe i te mouga. 9 E ke fai anai he lotoa o te tapenakulo. Ki te fahai ae e haga ki te saute, e ke tau anai ni kie hina malohi ke puipui ai te malae : ko te loa o te fahai aia, ko meta e nimagofulu, 10 pea mo ona pou e uafulu ae e fakatuu anai ki ni tuuaga sila e uafulu ; e fai anai aki te siliva te u tautauaga o te u pou mo te u tautauaga o te u puipui. 11 Ki te fahai ae e haga ki te noleto, e ke tau anai ni kie puipui, ko te loa o te fahai aia ko meta e nimagofulu ; mo ona pou e uafulu mo onatou tuuaga sila e uafulu ; e fai aki anai te sila te u tautauaga o te u pou mo te u tautauaga o te u puipui. 12 Ki te fahai ae e haga ki te uesite, e ke tau anai ni kie puipui hina, ko tona loa ko meta e uafulu ma nima pea ko te laulahi aia o te malae, mo ona pou e hogofulu, pea mo onatou tuuaga e hogofulu. 13 Ki te fahai ae e haga ki te esite, ia meta e uafulu ma nima o te laulahi o te malae, 14 e ke tau anai mai te tahi tuliki o te malae, ia meta e fitu vaelua, ni kie puipui, mo foi pou e tolu mo onatou tuuaga e tolu, 15 pea e ke toe tau anai mai te tuliki ake ae, ia meta e fitu vaelua, ni kie puipui, mo ni foi pou e tolu mo onatou tuuaga e tolu. 16 I te matapa ulu o te lotoa, e ke tau ai anai he lito, ko tona loa ko meta e hogofulu ; e fai anai te lito aki te kie malohi, kua gauei fakateuteu aki ni filo uui, mo ni filo kula fakapouli, mo ni filo kula toto, mo ni filo hina, mo pou e fa mo onatou tuuaga e fa. 17 Ko te u pou fuli ae e natou takatakai te malae e natou mau ni tautauaga siliva, mo ni fao siliva, pea mo ni tuuaga sila. 18 Ko te loa o te malae ko meta e nimagofulu, ko tona laulahi ko meta e uafulu ma nima, pea ko tona maoluga ko meta e lua vaelua ; e fai anai te u kie puipui aki te filo hina malohi, pea e fai anai te u tuuaga aki te sila. 19 Ko te u mea gaue fuli o te tapenakulo, mo ona pou lalo, mo te u pou lalo o te malae, e fai anai aki te sila. 20 E ke fakatotonu anai ki te u fanau o Iselaele ke natou aumai kia koe he lolo olive maa kua tuki, ki te tuuaga malama, o tupu ke fakaulo tuumau ia ia. 21 E teuteui anai te lolo e Alone mo ona foha i te falela o te fakapapau, i te potu tapu i mua o te lito, ae e ina mapunui te aleka o te fakapapau ; e ulo anai te u malama ia mua o te Eteleno mai te afiafi o kaku ki te uhu. Ko he lao aia ke tuku holo ki onatou hakoga pea ke taupau e te u fanau o Iselaele.
VAHAʼA ʼO TE ʼAHO 28 ʼO SEPETEPELI–4 ʼO OKETOPELI
TE ʼU KOLOA ʼO TE TOHI-TAPU | EKESOTE 29-30
“Ko He Meʼa ʼOfa Maʼa Sehova”
30:11-16 Nee palalau leva te Eteleno kia Moisese, o ui : 12 Ka ke lau anai te kaugamalie o te u fanau a Iselaele, e foaki anai e te tagata taki toko tahi ki te Eteleno te totogi o tona mauli, o tupu ke aua naa hoko anai kia ia he tautea i te temi ae e lau ai te hahai. 13 Koeni te mea ae e foaki anai e natou fuli ae e kau anai i te tohi : ko he vaeluai sikele, o mulimuli ki te sikele o te sagatualio, ae ko te uafulu foi kela ; ko te vaeluai sikele ko te meaofa aena ae e foaki anai ki te Eteleno. 14 E totogi anai e te tagata fuli ae e kau i te tohi, mai te tau uafulu o fai ki oluga, te meaofa aena ki te Eteleno. 15 E mole totogi anai e te tagata mau koloa o fakalaka i te vaeluai sikele, pea e mole totogi anai e te tagata masiva o siisii i te vaeluai sikele : e totogi anai e te tagata taki toko tahi ki te Eteleno te totogi ae kua fakatotonu ke fakamauli ai tona laumalie. 16 E ke tali anai mai te u fanau a Iselaele te paaga o tonatou totogi, pea e ke fakaaoga anai ia ia ki te gaue o te falela tapu ; ko he tauhiofa anai aena ki te u fanau a Iselaele, i mua o te Eteleno, ki te totogi o onatou laumalie.
1 Koloniko 29:5 Ko te aulo ke fai aki te u mea ae e tonu ke aulo, pea ko te paaga ki te u mea ae e tonu ke fai aki te paaga, pea mo te u gaue fuli ae e tonu ke fai e te kau gaue. Ko ai ae e loto ke ina momoli i te aho nei hona meaofa ki te Eteleno?
(Ekesote 30:11, 12) Nee palalau leva te Eteleno kia Moisese, o ui : 12 Ka ke lau anai te kaugamalie o te u fanau a Iselaele, e foaki anai e te tagata taki toko tahi ki te Eteleno te totogi o tona mauli, o tupu ke aua naa hoko anai kia ia he tautea i te temi ae e lau ai te hahai.
it-1-F 767 ¶3
Enregistrement
Au Sinaï. Sur l’ordre de Jéhovah, le premier enregistrement eut lieu quand Israël campait au Sinaï, le deuxième mois de la deuxième année après l’Exode. Dans le but d’aider Moïse dans cette entreprise, on choisit dans chaque tribu un chef auquel on confia la responsabilité et la surveillance de l’enregistrement de sa tribu. On inscrivit tous les mâles âgés de 20 ans et au-dessus (admissibles au service militaire) ; par ailleurs, la Loi assujettit les enregistrés à un impôt par tête d’un demi-sicle (1,10 $) pour le service du tabernacle (Ex 30:11-16 ; Nb 1:1-16, 18, 19). Le total des enregistrés s’éleva à 603 550, mais ce chiffre ne comprenait pas les Lévites, qui ne devaient pas avoir d’héritage dans le pays. Ils ne payèrent pas non plus l’impôt du tabernacle et furent exemptés du service militaire (Nb 1:44-47 ; 2:32, 33 ; 18:20, 24).
(Ekesote 30:13-15) Koeni te mea ae e foaki anai e natou fuli ae e kau anai i te tohi : ko he vaeluai sikele, o mulimuli ki te sikele o te sagatualio, ae ko te uafulu foi kela ; ko te vaeluai sikele ko te meaofa aena ae e foaki anai ki te Eteleno. 14 E totogi anai e te tagata fuli ae e kau i te tohi, mai te tau uafulu o fai ki oluga, te meaofa aena ki te Eteleno. 15 E mole totogi anai e te tagata mau koloa o fakalaka i te vaeluai sikele, pea e mole totogi anai e te tagata masiva o siisii i te vaeluai sikele : e totogi anai e te tagata taki toko tahi ki te Eteleno te totogi ae kua fakatotonu ke fakamauli ai tona laumalie.
it-1-F 517 ¶4
Contribution
Certaines contributions étaient requises sous la Loi. Lorsque Moïse recensa les Israélites, chaque mâle de 20 ans et au-dessus dut verser une rançon pour son âme, « un demi-sicle [probablement 1,10 $] selon le sicle du lieu saint ». C’était « la contribution de Jéhovah » afin de faire propitiation pour leur âme et « pour le service de la tente de réunion » (Ex 30:11-16). Selon l’historien juif Josèphe (Guerre des Juifs, VII, 218 [VI, 6]), par la suite cet « impôt sacré » fut payé chaque année (2Ch 24:6-10 ; Mt 17:24 ; voir IMPÔT).
(Ekesote 30:16) E ke tali anai mai te u fanau a Iselaele te paaga o tonatou totogi, pea e ke fakaaoga anai ia ia ki te gaue o te falela tapu ; ko he tauhiofa anai aena ki te u fanau a Iselaele, i mua o te Eteleno, ki te totogi o onatou laumalie.
w11-F 1/11 12 ¶1-2
Le saviez-vous ?
Comment était financé le fonctionnement du temple de Jéhovah à Jérusalem ?
Les diverses activités du temple étaient financées par l’impôt, principalement par la dîme. Mais il existait d’autres formes d’imposition. Lors de la construction du tabernacle, par exemple, Jéhovah avait demandé à Moïse de recueillir auprès de chaque Israélite recensé une « contribution pour Jéhovah » d’un demi-sicle d’argent (Exode 30:12-16).
Il semble que les Juifs aient pris l’habitude de s’acquitter chaque année d’un impôt de ce montant destiné au temple. C’est cet impôt que Jésus a demandé à Pierre de payer avec une pièce trouvée dans la bouche d’un poisson (Matthieu 17:24-27).
Kumi Te ʼu Koloa ʼi Te Tohi-Tapu
(Ekesote 29:10) E ke aumai anai te pipi tagata mui ki mua o te falela tapu, pea e hili anai e Alone mo ona foha onatou nima ki te ulu o te pipi tagata.
it-2-F 185 ¶5
Main
L’imposition des mains. La main n’était pas seulement un organe de préhension ; on posait les mains sur une personne ou un objet à des fins diverses. Toutefois, la signification générale de ce geste était l’action de désigner, de signaler, que la personne ou la chose était admise, reconnue, pour une certaine fonction. Pendant la cérémonie d’installation de la prêtrise, Aaron et ses fils posèrent leurs mains sur la tête du taureau et des deux béliers qui allaient être sacrifiés, reconnaissant par là que ces animaux étaient offerts pour eux dans le but qu’ils deviennent prêtres de Jéhovah Dieu (Ex 29:10, 15, 19 ; Lv 8:14, 18, 22). Quand, sur l’ordre de Jéhovah, Moïse établit Josué comme son successeur, il posa sa main sur lui, et à la suite de cela Josué fut « plein de l’esprit de sagesse », rendu apte à diriger convenablement Israël (Dt 34:9). On posait les mains sur des personnes pour les désigner comme bénéficiaires d’une bénédiction (Gn 48:14 ; Mc 10:16). Jésus Christ toucha (ou posa les mains sur) des personnes qu’il guérit (Mt 8:3 ; Mc 6:5 ; Lc 13:13). Dans certains cas, le don de l’esprit saint fut accordé par l’imposition des mains des apôtres (Ac 8:14-20 ; 19:6).
(Ekesote 30:31-33) E ke palalau anai ki te u fanau a Iselaele, pea e ke ui anai : ko te lolo pani tapu aia kia au, i okotou hakoga. 32 E mole vali anai te sino o he tagata aki te lolo aena, pea e mole koutou fai anai he lolo ke tatau mo ia, i ona fuafua ; e maonioni anai ia ia, pea e maonioni anai ia ia kia koutou. 33 Ko ae e ina fai anai he lolo o hage ko te lolo aena, pe e pani anai ki ai he tagata kehe, e motuhi anai ia ia mai tana hahai.
it-2-F 437 ¶1
Oint, onction
Dans la Loi qu’il donna à Moïse, Jéhovah prescrivit la formule de l’huile d’onction. Elle était d’une composition spéciale, comprenant les meilleurs ingrédients : myrrhe, cinnamome odorant, roseau odorant, casse et huile d’olive (Ex 30:22-25). Préparer ce mélange et l’utiliser pour un quelconque usage ordinaire ou interdit était un crime capital (Ex 30:31-33). Symboliquement, cela démontrait l’importance et le caractère sacré d’une nomination à une fonction qui avait été confirmée par l’onction avec l’huile sacrée.
Lau ʼo Te Tohi-Tapu
(Ekesote 29:31-46) E ke too anai te ovi tagata o te fakatapu, pea e ke fakamoho anai te kakano i he kogamea tapu. 32 E kai anai e Alone mo ona foha te kakano o te ovi tagata, pea mo te foi pane ae e tuku i te kato, i te uluaga o te falela tapu. 33 Pea e natou kai anai te u mea aia, ae nee fai ki ai te fakalelei, o tupu ke fakatapui ai mo fakanofo ai natou ki te gaue fakapelepitelo. E mole kai anai he tahi kehe ki te u mea aia, koteuhi ko te u mea tapu natou. 34 Kapau e toe anai he kanoi manu mo he pane ki te uhu, pea e ke tutu anai ia ia i te afi ; e mole kai anai ia, koteuhi ko te mea tapu ia. 35 E ke fai anai kia Alone mo ona foha o mulimuli ki te u fakatotonu fuli ae nee au tuku atu kia koe. E ke fai anai ia aho e fitu tonatou fakatapui. 36 E ke momoli anai i te u aho taki tahi he pipi tagata ki te sakilifisio fakamolemole o te u agahala ; e ke fakamaa anai te aletale ki te sakilifisio aia, pea e ke pani lolo anai ia ke fakatapui. 37 E ke fai anai te tootooga aia lolotoga aho e fitu ; e liliu anai te aletale o maonioni, pea e maonioni anai te u mea fuli e lave anai ki ai. 38 Koeni te mea ae e ke momoli anai i te aletale : ko ni akeno e lua e taki tau tahi, i te u aho taki tahi, o tuumau. 39 E ke momoli anai he tahi akeno i te uhu, pea ko te tahi akeno i te afiafi. 40 E ke momoli fakatahi anai mo te uluaki akeno he falaoa maa, ko te vaega hogofulu e tahi o te efa, ae kua natu aki he lite lolo olive tuki e tahi vaelua, pea mo he vino, ko te lite e tahi vaelua. 41 E ke momoli anai te lua akeno i te afiafi, mo he molaga magisi pea mo he vino o hage ko ae i te uhu ; ko he sakilifisio tutu aia i te afi, pea e magoni lelei ia ia ki te Eteleno. 42 Koena anai te failaulau ae e tonu ke fai tuumau e okotou hakoga i mua o te uluaga o te falela tapu, i mua o te Eteleno : ko te kogamea aia e au felavei ai anai mo koutou pea e au palalau ai anai kia koe. 43 E au felavei anai i ai mo te u fanau a Iselaele, pea e maonioni anai te kogamea aia o tupu ko toku kololia. 44 E au fakatapui anai te falela mo te aletale ; pea e au fakatapui anai Alone mo ona foha, o tupu ke natou gaue kia au i te gaue fakapelepitelo. 45 E au nofo anai i lotomalie o te u fanau a Iselaele, pea e au liliu anai ko tonatou Atua. 46 E natou iloi anai ko au ko te Eteleno, ko tonatou Atua, ae nee ina fakamavae natou mai te fenua ko Esipito, o tupu ke au nofo i te lotolotoga o natou. Ko au ko te Eteleno, ko tonatou Atua.