Jeremija
3 Kaže se: “Ako čovjek otpusti svoju ženu te ona ode od njega i postane žena drugom čovjeku, može li joj se on opet vratiti?”
Nije li ta zemlja sasvim onečišćena?+
“Ti si bludničila s mnogim ljubavnicima.+
Možeš li se onda vratiti meni?” kaže Jehova.
2 “Podigni oči prema golim brdima i pogledaj.
Gdje se sve nisi odavala bludu?
Sjedila si uz puteve čekajući svoje ljubavnike,
kao što nomad* sjedi u pustinji.
Onečišćuješ zemlju
svojim bludom i svojom zloćom.+
3 Zato su prestali obilni pljuskovi+
i nema više proljetne kiše.
Ponašaš se besramno, poput žene koja čini blud.
Nemaš nimalo srama.+
4 A sada me dozivaš:
‘Oče moj, ti si mi od mladosti bliski prijatelj!+
5 Hoćeš li se zauvijek gnjeviti?
Hoćeš li se vječno ljutiti?’
Tako govoriš,
a i dalje činiš zlo koliko god možeš.”+
6 Ovako mi je rekao Jehova u danima kralja Jošije:+ “‘Jesi li vidio što čini nevjernica Izrael? Odlazi na svaku visoku goru i pod svako drvo koje se zeleni kako bi se odavala bludu.+ 7 Čak i nakon svega što je učinila, govorio sam joj neka mi se vrati,+ ali nije se vratila. A Juda je promatrala svoju nevjernu sestru.+ 8 Kad sam to vidio, dao sam nevjernici Izraelu potvrdu o razvodu i otpustio je+ zbog njenog preljuba.+ Ali njena nevjerna sestra Juda nije se uplašila, nego je i ona počela činiti blud.+ 9 Ona* nije vidjela ništa loše u svom bludničenju. Skvrnila je zemlju i činila preljub s kamenjem i drvećem.+ 10 Unatoč svemu tome nevjerna sestra Juda nije mi se vratila cijelim srcem, nego se samo pretvarala’, kaže Jehova.”
11 I Jehova mi je rekao: “Nevjernica Izrael pokazala se pravednijom od nevjerne Jude.+ 12 Idi i objavi ove riječi sjeveru:+
‘“Vrati se, odmetnice, Izraele!” kaže Jehova.+ “Neću se ljutiti na tebe+ jer ja sam vjeran”, kaže Jehova. “Neću se zauvijek gnjeviti. 13 Samo priznaj svoju krivnju jer pobunila si se protiv Jehove, svog Boga. Bludničila si s tuđincima* pod svakim drvetom koje se zeleni i nisi mi bila poslušna”, kaže Jehova.’”
14 “Vratite se, odmetnički sinovi!” kaže Jehova. “Jer ja sam vaš pravi gospodar* i ja ću vas uzeti, po jednoga iz svakog grada i po dvojicu iz svakog plemena, i dovest ću vas na Sion.+ 15 Dat ću vam pastire koji su mi po volji*+ i oni će vas hraniti znanjem i razboritošću. 16 U te dane namnožit ćete se u zemlji i imati puno djece”, kaže Jehova.+ “Nećete više govoriti: ‘Kovčeg Jehovinog saveza!’ Nećete više o njemu razmišljati, nećete ga se sjećati, neće vam nedostajati i nikad ga više nećete napraviti. 17 U to će se vrijeme Jeruzalem zvati Jehovino prijestolje.+ I svi će se narodi skupljati u Jeruzalemu da ondje hvale Jehovino ime.+ Oni više neće postupati tvrdoglavo i slušati svoje zlo srce.”
18 “U te će dane judejski narod ići uz izraelski narod+ i zajedno će krenuti iz sjeverne zemlje u zemlju koju sam dao u nasljedstvo vašim precima.+ 19 A ja sam pomislio: ‘S kakvom sam vas samo radošću ubrojio među svoje sinove i dao vam prekrasnu zemlju, najljepše nasljedstvo među narodima!’+ Mislio sam da ćete me zvati: ‘Oče moj!’ i da mi nećete prestati služiti. 20 ‘Ali kao što žena iznevjeri svog muža i ode od njega, tako ste i vi, izraelski narode, iznevjerili mene’,+ kaže Jehova.”
21 S golih brda dopire zvuk,
čuju se plač i usrdne molbe Izraelaca,
jer su se iskvarili,
zaboravili su Jehovu, svog Boga.+
22 “Vratite se, odmetnički sinovi!
Izliječit ću vaše odmetničko srce.”+
“Evo nas! Dolazimo k tebi
jer si ti, Jehova, naš Bog.+
23 Doista, graja na bregovima i gorama – sve je to lažno.+
Doista, od Jehove, našeg Boga, dolazi spasenje Izraelu.+
24 A sramotni je bog još od naše mladosti proždirao plodove napornog rada naših predaka,+
njihovu sitnu i krupnu stoku,
njihove sinove i kćeri.
Griješili smo i mi i naši preci od naše mladosti do današnjeg dana+
i nismo bili poslušni Jehovi, svom Bogu.”