Kolovoz

Na sastancima se uvijek iznova podsjećamo na to što su Jehova i Isus učinili za nas. Iz zahvalnosti se trudimo svojim načinom života iz dana u dan oponašati Isusa (2. Kor. 5:14, 15). Osim toga, srce nas potiče da hvalimo Jehovu jer se pobrinuo da otkupnina bude plaćena. Davanje iskrenih komentara na sastancima jedan je od načina na koje ga hvalimo. Svoju ljubav prema Jehovi i njegovom Sinu pokazujemo tako što smo spremni žrtvovati se za njih. Dolazak na sastanke često zahtijeva od nas različite žrtve. Mnoge skupštine imaju sastanak na kraju radnog dana, kad smo vrlo vjerojatno umorni. Drugi se sastanak održava vikendom, kad se ostali ljudi odmaraju. Zapaža li Jehova da dolazimo na sastanke čak i kad smo umorni? Naravno! Ustvari, što je veći trud koji moramo uložiti, to Jehova više cijeni ljubav koju mu pokazujemo (Mar. 12:41-44; w19.01 29 odl. 12-13).

Isus je iskusio neke od problema s kojima su se suočavali ljudi oko njega. Naprimjer, po svemu sudeći, odrastao je u siromašnoj obitelji. Od svog poočima Josipa naučio je raditi teške fizičke poslove (Mat. 13:55; Mar. 6:3). Josip je po svoj prilici umro prije nego što je Isus započeo sa svojom službom. Stoga je Isus vjerojatno osjetio što znači izgubiti voljenu osobu. Osim toga, znao je kako je to biti u obitelji u kojoj ne dijele svi ista vjerska uvjerenja (Ivan 7:5). Te i druge okolnosti pomogle su mu da razumije obične ljude i suosjeća s njima. Isusova suosjećajnost posebno je dolazila do izražaja kad je činio čuda. On ih nije činio čisto iz osjećaja dužnosti, već iz iskrenog sažaljenja prema onima koji su patili (Mat. 20:29-34; Mar. 1:40-42). Da, Isus je suosjećao s tim ljudima i želio im je pomoći (Mar. 7:32-35; Luka 7:12-15. w19.03 16 odl. 10-11).

Posljednje večeri svog života Isus je bio pod velikim stresom. Znao je da mora ostati potpuno vjeran Jehovi sve do smrti jer su u pitanju bili životi milijardi ljudi (Rim. 5:18, 19). Što je još važnije, u pitanju je bio ugled njegovog Oca (Job 2:4). A onda je tijekom posljednjeg obroka koji je proveo sa svojim najbliskijim prijateljima među apostolima izbila “prepirka o tome tko bi od njih bio najveći”. Zaista je pravo čudo da se nije naljutio! Naprotiv, ostao je miran te im je ljubazno, ali odlučno ponovno objasnio kako bi trebali razmišljati. Na koncu je pohvalio svoje prijatelje što su vjerno ostali uz njega (Luka 22:24-28; Ivan 13:1-5, 12-15). Kad se nađeš pod pritiskom, i ti možeš, poput Isusa, ostati blag i obziran prema drugima ako imaš na umu da svi ponekad kažemo ili učinimo nešto što iritira druge (Izr. 12:18; Jak. 3:2, 5). I uvijek nastoj pohvaliti druge za njihove lijepe osobine (Efež. 4:29; w19.02 11-12 odl. 16-17).

Ako se slijedio Mojsijev zakon, postojala je manja mogućnost da se nekoga lažno optuži za zločin. Optuženik je imao pravo znati tko je iznio optužbu protiv njega (5. Mojs. 19:16-19; 25:1). Osim toga, mogao je biti osuđen samo na temelju iskaza najmanje dva svjedoka (5. Mojs. 17:6; 19:15). A što ako je zločinu svjedočila samo jedna osoba? Počinitelj nije smio misliti da će proći nekažnjeno. Jehova je vidio što je učinio. Da, Jehova nam je savršen primjer — on u svemu postupa pravedno. Nagrađuje one koji se vjerno drže njegovih načela, a kažnjava one koji zloupotrebljavaju svoju moć (2. Sam. 22:21-23; Ezek. 9:9, 10). Možda se čini da neki nekažnjeno čine zlo, ali Jehova će ih pozvati na odgovornost kad dođe vrijeme za to (Izr. 28:13). Ako se ne pokaju, uskoro će shvatiti da je “strašno (...) upasti u ruke Boga živoga” (Hebr. 10:30, 31; w19.02 23-24 odl. 20-21).

Mojsije se uvijek oslanjao na Jehovino vodstvo i pomoć. Ustvari, Biblija kaže da je “ostao postojan kao da vidi Nevidljivoga” (Hebr. 11:24-27). Nepuna dva mjeseca nakon što su Izraelci otišli iz Egipta — dok još nisu ni došli do gore Sinaja — pojavio se ozbiljan problem. Narod se počeo žaliti što nema vode i prigovarati Mojsiju. Situacija se toliko zahuktala da je Mojsije zavapio Jehovi: “Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati!” (2. Mojs. 17:4). Jehova je odgovorio Mojsiju tako što mu je dao jasne upute. Trebao je uzeti svoj štap i udariti po stijeni na Horebu, nakon čega je trebala poteći voda. Izvještaj kaže: “Mojsije je učinio tako naočigled starješina izraelskih.” Izraelci su utažili žeđ i problem je bio riješen (2. Mojs. 17:5, 6; w18.07 13 odl. 4-5).

Jehova se služi i skupštinom kako bi nam pokazao svoju ljubav i jačao nas. Svatko od nas može mu uzvratiti ljubav tako da voli svoju braću i sestre i trudi se pomagati im, ne samo u duhovnom nego i u emocionalnom pogledu (1. Ivan. 4:19-21). Apostol Pavao potaknuo je kršćane: “Međusobno [se] tješite i izgrađujte jedni druge, kao što već i činite” (1. Sol. 5:11). Da, svi u skupštini, a ne samo starješine, mogu po uzoru na Jehovu i Isusa tješiti i jačati svoje suvjernike (Rim. 15:1, 2). Neki koji pate od nekog emocionalnog poremećaja trebaju stručnu pomoć i lijekove (Luka 5:31). Starješine i drugi članovi skupštine svjesni su da nisu stručnjaci za mentalno zdravlje, ali ipak znaju da je važno takvim osobama pružati pomoć i utjehu. Svi mi možemo primijeniti biblijski savjet: “Tješite potištene duše, pomažite slabima, budite dugotrpljivi sa svima” (1. Sol. 5:14; w18.09 14 odl. 10-11).

Pouzdanje u Jehovu možemo produbiti tako da ga bolje upoznamo. Pažljivo čitanje Biblije i razmišljanje o onome što smo u njoj pročitali jedini je način da dobro upoznamo Boga. Ona sadrži istinite izvještaje o tome kako je Jehova štitio svoj narod u prošlosti. Ti nam izvještaji ulijevaju pouzdanje da će on štititi i nas danas. Izaija je upotrijebio prekrasnu usporedbu da bi nam predočio kako nas Jehova štiti. Jehovu je usporedio s pastirom, a njegove sluge s jaganjcima. O Jehovi je napisao: “Rukom svojom skupit će jaganjce, u njedrima svojim nosit će ih” (Iza. 40:11). Kad čitamo kako naš moćni Bog nosi svoje sluge u naručju, zar nam to ne daje mir i osjećaj sigurnosti? Da bismo sačuvali mir unatoč problemima koje imamo, razmišljajmo o utješnim riječima iz današnjeg citata. One će nam dati snage da se suočimo sa svim izazovima koji nas još čekaju (w19.01 7 odl. 17-18).

Jesi li si postavio jedan ili čak više duhovnih ciljeva koje nastojiš ostvariti? Možda imaš cilj svaki dan čitati Bibliju, davati bolje komentare ili na sastanku kvalitetnije iznositi zadatke. Kako se osjećaš kad sam vidiš pozitivne rezultate toga ili kad drugi zapaze tvoj napredak i pohvale te? Sigurno si zadovoljan i sretan, i to s pravom. Zašto? Zato što činiš ono što Jehova želi, kao što je to činio Isus (Izr. 27:11). Ako si se posvetio službi Jehovi, radiš nešto što ima smisla i što će te doista usrećiti. Apostol Pavao napisao je: “Budite postojani, nepokolebljivi, uvijek zaokupljeni djelom Gospodinovim, znajući da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan” (1. Kor. 15:58). S druge strane, ljudi kojima se život okreće oko svjetovnih ambicija i ciljeva zapravo vode isprazan život, čak i ako su vrlo uspješni u onome što rade (Luka 9:25; w18.12 22 odl. 12-13).

David je govorio o vremenu kad će svi ljudi na Zemlji živjeti po Božjim pravednim mjerilima (2. Petr. 3:13). U proročanstvu zapisanom u Izaiji 65:22 stoji: “Dani narodu mojemu bit će kao dani drvetu.” Te riječi pokazuju da će ljudi živjeti tisućama godina. Prema Otkrivenju 21:1-4, Bog će blagosloviti ljude koji mu služe tako što će ukloniti smrt. Da, u njegovom pravednom novom svijetu “smrti više neće biti”. Adam i Eva u Edenu su izgubili priliku da žive u raju. Međutim, Zemlja će u budućnosti ponovno postati raj. Kao što je i obećao, Bog će blagosloviti ljude koji budu živjeli na njoj. David je pod Božjim nadahnućem napisao da će krotke i pravedne osobe naslijediti Zemlju i živjeti na njoj zauvijek (Psal. 37:11). Proročanstva iz Izaijine knjige već danas bude u nama želju za životom u prekrasnim uvjetima koji će tada vladati (Iza. 11:6-9; 35:5-10; 65:21-23). A kada će to biti? Kad se ispuni obećanje koje je Isus dao zločincu (Luka 23:43). I ti imaš priliku živjeti u tom raju (w18.12 7 odl. 22-23).

Je li moguće izbjeći svaki kontakt sa svjetovnim načinom razmišljanja? Nije. Mi ne možemo doslovno “izaći iz svijeta”. Neizbježno je da u nekoj mjeri budemo izloženi njegovim idejama (1. Kor. 5:9, 10). I u službi propovijedanja dolazimo u kontakt s neispravnim vjerovanjima. No to što ne možemo izbjeći doticaj s nebiblijskim gledištima ne znači da moramo razmišljati o njima ili ih prihvatiti. Poput Isusa, moramo bez odlaganja odbaciti misli koje idu Sotoni na ruku. Zaštititi se možemo i tako da se nepotrebno ne izlažemo svjetovnom načinu razmišljanja. Naprimjer, dobro je da pažljivo biramo svoje bliske prijatelje. Biblija nas upozorava da se ne družimo s ljudima koji ne služe Jehovi jer bismo mogli poprimiti njihove stavove (Izr. 13:20; 1. Kor. 15:12, 32, 33). Isto tako, ako se klonimo zabave koja promiče teoriju evolucije, nasilje ili nemoral, nećemo trovati svoj um idejama koje su “protiv poznavanja Boga” (2. Kor. 10:5; w18.11 21 odl. 16-17).

Kako možemo ojačati svoju odlučnost da nastavimo hoditi u istini? Između ostalog tako da poučavamo druge o biblijskoj istini i posvetimo se tome koliko god možemo. Na taj način čvrsto ćemo držati svoj duhovni mač, “riječ Božju” (Efež. 6:17). Svatko od nas treba se truditi da postane još bolji učitelj, “koji se ispravno služi riječju istine” (2. Tim. 2:15). Dok pomoću Biblije pomažemo drugima da kupe istinu i odbace laži, Božje se misli još dublje usađuju u naš um i srce. Tako postajemo još odlučniji da nikad ne prestanemo hoditi u istini. Istina je divan dar od Jehove. Zahvaljujući tom daru posjedujemo ono što nam je dragocjenije od svega — prisan odnos s našim nebeskim Ocem. No sve što nas je Bog dosad naučio tek je početak! On nam je obećao da će nas poučavati u čitavu vječnost. Zato neka ti istina bude poput skupocjenog bisera. Nastavi je kupovati i “nemoj je prodavati” (Izr. 23:23; w18.11 8 odl. 2; 12 odl. 15-17).

Noa je sigurno prije potopa upozoravao ljude da će tadašnji svijet biti uništen. Isus je rekao: “Kao što su u tim danima prije potopa jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku, i nisu obraćali pažnju dok nije došao potop i sve ih odnio, takva će biti prisutnost Sina čovječjega” (Mat. 24:38, 39). Iako ga je većina ljudi ignorirala, Noa je vjerno objavljivao Jehovino upozorenje. Mi danas propovijedamo vijest o Kraljevstvu kako bismo ljudima dali priliku da saznaju što je Božji naum s čovječanstvom. Poput Jehove, i mi iskreno želimo da oni prihvate poruku koju im nosimo te da “[ostanu] na životu” (Ezek. 18:23). Kad propovijedamo od kuće do kuće i na javnim mjestima, trudimo se upozoriti što veći broj ljudi da će doći Božje Kraljevstvo i okončati ovaj bezbožni svijet (Ezek. 3:18, 19; Dan. 2:44; Otkr. 14:6, 7; w18.05 19 odl. 8-9).

Kako bi trebao postupiti ako vlasti ograniče djelovanje Jehovinih svjedoka u tvojoj zemlji i traže od tebe da im daš neke informacije o svojim suvjernicima? Jesi li obavezan reći im sve što znaš? Kako je Isus postupio kad ga je ispitivao rimski upravitelj? Primijenio je biblijsko načelo da ima “vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori” te mu na neka pitanja nije odgovorio (Prop. 3:1, 7; Mat. 27:11-14). U takvoj situaciji moramo biti oprezni i razboriti kako ne bismo svoju braću doveli u opasnost (Izr. 10:19; 11:12). Što ćeš učiniti ako znaš da je neki član skupštine učinio ozbiljan grijeh? “Govori istinu.” Drugim riječima, dužan si starješinama reći cijelu istinu, a ne samo dio, i ne smiješ iskrivljavati činjenice. Oni imaju pravo znati istinu kako bi mogli odabrati najbolji način da pomognu prijestupniku obnoviti dobar odnos s Jehovom (Jak. 5:14, 15; w18.10 10 odl. 17-18).

Kako možemo izgrađivati druge u ljubavi? Između ostalog, trebamo ih pažljivo slušati (Jak. 1:19). Suosjećajno slušanje izraz je ljubavi. Potištenom suvjerniku možeš taktično postavljati pitanja da bi bolje razumio kako se osjeća. To će ti pomoći da ga na suosjećajan način ohrabriš. Svojim izrazom lica pokaži da ti je iskreno stalo do njega. Ako ima potrebu pričati, budi strpljiv i nemoj ga prekidati. Budeš li dobar slušač, moći ćeš bolje razumjeti kako se potištena osoba osjeća, a ona će steći povjerenje u tebe i biti spremnija poslušati ono što joj kažeš kako bi je ohrabrio. Ako joj daš do znanja da ti je iskreno stalo do nje, tvoja ljubav i briga pružit će joj veliku utjehu (w18.09 14 odl. 10; 15 odl. 13).

Svi koji žele kupiti istinu moraju odvojiti vrijeme kako bi saslušali vijest o Kraljevstvu, čitali Bibliju i biblijsku literaturu, proučavali Božju Riječ, pripremali se za skupštinske sastanke i prisustvovali im. Da bismo to mogli, moramo iskupljivati vrijeme od manje važnih aktivnosti (Efež. 5:15, 16, bilješka). Koliko je vremena potrebno da bismo se upoznali s osnovnim biblijskim učenjima? To ovisi o našim okolnostima. Naravno, postoji beskrajno puno toga što možemo naučiti o Jehovinoj mudrosti, djelima i načinu razmišljanja (Rim. 11:33). U prvom izdanju Stražarske kule istina je bila uspoređena s “krhkim cvijetom”. Ondje je stajalo: “Nemoj se zadovoljiti jednim cvijetom istine. Kad bi jedan bio dovoljan, ne bi bilo drugih. Zato traži dalje kako bi ih skupio što više.” Čak i kad bismo živjeli u čitavu vječnost, o Jehovi bismo stalno mogli učiti nešto novo. Jako je važno da mudro koristimo vrijeme koje nam trenutno stoji na raspolaganju da bismo kupili što više istine (w18.11 4 odl. 7).

Biblija potiče muževe da se ophode sa svojim ženama “u skladu s onim što [su] naučili”, a taj bi se izraz mogao prevesti i kao “biti obziran; imati razumijevanja” (1. Petr. 3:7). Razumijevanje i obzirnost idu ruku pod ruku. Primjerice, uviđavan muž zna da se njegova žena, njegova “nadopuna”, razlikuje od njega u mnogim pogledima, ali da zbog toga nipošto nije manje vrijedna (1. Mojs. 2:18). Zato je obziran prema njenim osjećajima, poštuje njeno dostojanstvo te joj iskazuje čast. Obziran muž pazi na osjećaje svoje supruge i u ophođenju s drugim ženama. Nikad ne koketira s njima niti pokazuje neprimjereno zanimanje za njih, bilo osobno bilo na društvenim mrežama ili internetu (Job 31:1). On je vjeran svojoj ženi, ne samo iz ljubavi prema njoj nego i zato što voli Boga i mrzi ono što je zlo (Psal. 19:14; 97:10; w18.09 29 odl. 3-4).

Zašto nam je pravi izazov primjenjivati ono što učimo iz Božje Riječi? Jedan je razlog to što je potrebna poniznost da bismo postupali ispravno. No u ovim “posljednjim danima” naša je poniznost stalno na kušnji jer su ljudi oko nas “sebični, pohlepni za novcem, umišljeni, oholi” i “neobuzdani” (2. Tim. 3:1-3). Mi kao Božji sluge znamo da je takvo ponašanje neispravno, ali ponekad nam se možda čini da sebičnim ljudima sve polazi za rukom i da uživaju u životu, pa bismo im mogli zavidjeti (Psal. 37:1; 73:3). Čak bismo se mogli pitati: Ima li uopće smisla više misliti na druge nego na sebe? Ako budem ponizan, hoće li ljudi izgubiti poštovanje prema meni? Međutim, ako dopustimo da sebičnost koja vlada u svijetu utječe na nas, to bi se moglo loše odraziti na naše odnose s braćom u skupštini i navesti nas na postupke koji ne dolikuju kršćanima. Zato je važno da analiziramo primjer poniznih Božjih slugu o kojima govori Biblija i trudimo se postupati poput njih. To će nam donijeti mnoge blagoslove (w18.09 3 odl. 1).

Prije nego što je počeo stvarati, Jehova je bio posve sam. No čak ni tada nije mislio samo na sebe. Odlučio je i na nebu i na Zemlji stvoriti razumom obdarena stvorenja te im podariti život. Jehova je “sretan Bog” i voli davati drugima predivne darove (1. Tim. 1:11; Jak. 1:17). Budući da želi da i mi budemo sretni, uči nas da budemo velikodušni (Rim. 1:20). Bog je načinio čovjeka na svoju sliku (1. Mojs. 1:27). To znači da nas je stvorio s osobinama koje i sam ima. Ako želimo biti sretni i ispunjeni, trebamo se ugledati na njega. Drugim riječima, trebamo biti darežljivi i iskreno zainteresirani za druge (Filip. 2:3, 4; Jak. 1:5). Zašto nas to može usrećiti? Jednostavno rečeno, zato što nas je Jehova iz ljubavi tako stvorio. Unatoč svojoj nesavršenosti mi ga možemo oponašati i pokazivati velikodušnost. Jehova želi da se ugledamo na njega i raduje ga kad vidi da smo velikodušni (Efež. 5:1; w18.08 18 odl. 1-2; 19 odl. 4).

Kristovi sljedbenici pokazuju da su mu poslušni ne samo tako što razmišljaju o njegovim riječima nego i tako što žive po njima. Oni paze kako ih životne brige ne bi previše zaokupile (Luka 21:34). Njima je poslušnost Isusovim zapovijedima najvažnija u životu, čak i kad se nalaze u teškim okolnostima. No oni ipak po svaku cijenu ostaju vjerni Jehovi. Koji je još jedan način kako možemo pokazati da smo poslušni Isusu? Tako da surađujemo s onima koje je postavio da nas predvode (Hebr. 13:7, 17). Božja organizacija posljednjih je godina uvela mnoge promjene. Naprimjer, u službi propovijedanja sada koristimo nove alate i metode, promijenio se koncept sastanka koji se održava radnim danom, a promijenio se i način na koji se grade, renoviraju i održavaju naše dvorane. Uistinu cijenimo vodstvo koje nam Božja organizacija s ljubavlju pruža! Možemo biti sigurni da će Jehova blagosloviti trud koji ulažemo kako bismo slijedili pravovremene i promišljene upute njegove organizacije (w19.03 10-11 odl.11-12).

Čak i priča u kojoj ima nešto istine može nas navesti na posve krivi zaključak. Razmotrimo što se u Jošuino vrijeme dogodilo Izraelcima koji su boravili zapadno od rijeke Jordana (Još. 22:9-34). Oni su doznali da su Izraelci koji su živjeli na istočnoj strani podigli velik i vrlo uočljiv žrtvenik. Ta je informacija bila točna, ali nepotpuna. Na temelju nje zaključili su da su se njihova braća pobunila protiv Jehove (Još. 22:9-12). No na svu sreću, prije nego što su ih napali, poslali su k njima grupu pouzdanih ljudi da ispitaju činjenice. Što su saznali? Žrtvenik nije podignut da bi se prinosile žrtve lažnim bogovima, nego kao spomenik, kako bi sva buduća pokoljenja znala da su i njihovi preci vjerno služili Jehovi. Izraelci su sigurno bili jako sretni što nisu brzopleto pobili svoju braću, nego su odvojili vrijeme da utvrde činjenice (w18.08 5 odl. 9-10).

Kao što je Pavao istaknuo, čak i pravi Božji sluge mogu početi činiti zlo. Oni koji podlegnu iskušenju mogu misliti da još uvijek imaju dobar odnos s Jehovom. No to što netko želi biti Jehovin prijatelj ili tvrdi da mu je odan ne mora nužno značiti da je on doista Jehovi po volji (1. Kor. 10:1-5). Izraelci su se jako zabrinuli zato što je Mojsije na Sinaju ostao dulje nego što su oni to očekivali. Današnji kršćani mogli bi se slično osjećati ako im se čini da se dolazak Jehovinog dana suda i novog svijeta previše oduljio. Netko bi mogao zaključiti da će se ta obećanja ispuniti tek u dalekoj budućnosti ili da su prelijepa da bi bila istinita. Ako se ne bismo borili protiv takvih misli, mogli bismo Jehovinu volju staviti u drugi plan i posvetiti se nekim svojim ciljevima. S vremenom bismo se mogli udaljiti od Jehove i na koncu učiniti nešto što nam se prije, dok smo bili duhovno zdravi, činilo posve nezamislivim (w18.07 21 odl. 17-18).

Jehova i nas može “znati po imenu” te nam podariti divne blagoslove. No što moramo činiti da bi nas Jehova “poznavao”, da bismo postali njegovi prijatelji? Moramo ga zavoljeti i predati mu svoj život (1. Kor. 8:3). Isto tako, važno je sačuvati to dragocjeno prijateljstvo s našim nebeskim Ocem. Poput kršćana iz Galacije kojima je Pavao pisao, ni mi ne smijemo robovati “ispraznim i bijednim načelima” ovog svijeta niti tražiti njegovo odobravanje (Gal. 4:9). Ti kršćani iz 1. stoljeća već su bili upoznali Boga i on je upoznao njih. No Pavao je rekao da se unatoč tome ponovno vraćaju ispraznim stvarima. Zapravo im je htio reći: “Nakon što ste tako puno postigli, zašto se sada vraćate bezvrijednim idejama koje ste bili odbacili?” (w18.07 8 odl. 5-6).

Naravno, da bismo naučili što je ispravno, a što nije, ne moramo na vlastitoj koži osjetiti posljedice kršenja Božjih zakona. Možemo učiti iz tuđih pogrešaka, naprimjer pogrešaka ljudi o kojima govori Božja Riječ. Doista, od Boga dobivamo najbolju pouku. On nas, između ostalog, poučava kada čitamo biblijske izvještaje o realnim životnim situacijama i kada razmišljamo o njima. Naprimjer, razmisli koliko je patio kralj David nakon što je prekršio Jehovinu zapovijed i počinio preljub s Bat-Šebom (2. Sam. 12:7-14). Dok analiziramo taj izvještaj, možemo se pitati: “Kako je kralj David mogao izbjeći takve bolne posljedice? Da se ja suočim sa sličnim iskušenjem, bih li imao snage ostati čestit? Bih li pobjegao kao Josip ili bih podlegao iskušenju kao David?” (1. Mojs. 39:11-15). Budemo li razmišljali o lošim posljedicama grijeha, malo-pomalo sve ćemo više mrziti zlo (Amos 5:15. w18.06 17 odl. 5, 7).

Nepravde često raspiruju političke sukobe. U Isusovo vrijeme porez je bio goruće pitanje. Rimski podanici, uključujući i ljude kojima je Isus propovijedao, morali su plaćati mnoge poreze, naprimjer na raznu robu, zemlju i kuće. Osim toga, poreznici su bili jako korumpirani, što je dodatno otežavalo situaciju. Neki od njih na javnoj su dražbi kupili pravo na ubiranje poreza i onda su koristili svoj položaj kako bi izvukli profit od sakupljenog novca. Zakej, glavni poreznik u Jerihonu, obogatio se tako što je od ljudi iznuđivao novac, što je vjerojatno bila uobičajena praksa (Luka 19:2, 8). Neprijatelji su pokušali navesti Isusa da se izjasni je li za ili protiv plaćanja poreza. Sporni porez bio je glavarina u iznosu od jednog denara, koju su morali plaćati svi podanici Rima (Mat. 22:16-18). Židovima je taj porez bio posebno mrzak zato što ih je podsjećao da se nalaze pod rimskom vlašću (w18.06 5-6 odl. 8-10).

Koliko god Sotona “nagradi” one koji stanu na njegovu stranu, oni uvijek gube neizmjerno više nego što dobiju (Job 21:7-17; Gal. 6:7, 8). Zašto je dobro znati da Sotona vlada ovim svijetom? To nam pomaže da imamo uravnoteženo gledište o svjetovnim vlastima i potiče nas da drugima prenosimo dobru vijest. Naravno, mi znamo da Jehova želi da poštujemo svjetovne vlasti (1. Petr. 2:17). On očekuje da se držimo ljudskih zakona dokle god se oni ne kose s njegovim načelima (Rim. 13:1-4). Osim toga, znamo da moramo ostati neutralni i da ne smijemo podržavati nijednu političku stranku ili ljudskog vladara (Ivan 17:15, 16; 18:36). Svjesni smo da Sotona želi sakriti Božje ime i prikazati Jehovu u lošem svjetlu i zato dajemo sve od sebe kako bismo drugima prenijeli istinu o našem Bogu. Ponosno nosimo i koristimo njegovo ime, znajući da ljubav prema Bogu donosi daleko veću sreću i zadovoljstvo nego ljubav prema novcu ili stvarima (Iza. 43:10; 1. Tim. 6:6-10; w18.05 24 odl. 8-9).

Ako se u braku pojave problemi, je li razdvajanje prihvatljivo rješenje? Biblija ne navodi razloge koji bi mogli biti temelj za razdvajanje. Pavao je napisao: “Žena koja ima muža koji nije vjernik i on pristane živjeti s njom, neka ne ostavlja muža” (1. Kor. 7:12, 13). To načelo vrijedi i danas. Istina, postoje situacije kad “muž koji nije vjernik” svojim ophođenjem pokazuje da zapravo ne “pristaje živjeti” sa svojom ženom. Možda je fizički zlostavlja, čak do te mjere da joj ugrožava zdravlje ili život. Možda odbija uzdržavati ženu i obitelj ili potpuno ugrožava duhovnost svoje žene. U takvim slučajevima kršćanka može zaključiti da, bez obzira na to što njen muž tvrdi, njegovi postupci pokazuju da nije “pristao živjeti” s njom i da ona nema drugog izbora nego da se razdvoji. No neki su kršćani u sličnim teškim okolnostima odlučili ostati s bračnim drugom i raditi na svom braku u nadi da će se situacija popraviti (w18.12 13 odl. 14, 16; 14 odl. 17).

U usporedbi o sijaču, koja je zapisana u Luki 8:5-8, 11-15, sjeme predočava “riječ Božju”, odnosno poruku o Kraljevstvu. Tlo predočava čovjekovo srce. Sjeme koje padne na dobru zemlju uhvati korijen, iznikne i donese “stostruki plod”. Poput dobre zemlje iz Isusove usporedbe, koja je zadržala sjeme, mi smo prihvatili vijest o Kraljevstvu i odlučili živjeti po njoj. Zahvaljujući tome ta je vijest, takoreći, pustila korijenje te izrasla u klas koji je s vremenom počeo davati plod. I kao što plod koji donosi klas nisu novi klasovi, nego novo sjeme, tako i plod koji mi donosimo nisu novi učenici, nego novo sjeme istine o Kraljevstvu. Kako se stvara to novo sjeme? Svaki put kad na ovaj ili onaj način objavljujemo vijest o Kraljevstvu, mi umnožavamo i sijemo sjeme koje je posijano u naše srce (Luka 6:45; 8:1). Dakle, dokle god objavljujemo vijest o Kraljevstvu, mi zapravo “ustrajno [donosimo] plod” (w18.05 14 odl. 10-11).

Osim što je bodrio svoju braću, Pavao je bio spreman “sve potrošiti i samoga sebe istrošiti” za njih (2. Kor. 12:15). Poput njega, starješine bi trebali riječima hrabriti i tješiti svoju braću, ali i djelima pokazati da im je istinski stalo do njih (1. Kor. 14:3). Da bi pomogli svojoj braći, starješine im ponekad moraju dati savjet, no i tada moraju primjenjivati biblijske smjernice kako bi ga dali na ohrabrujuć način. Izvanredan primjer pružio im je sam Isus. On je nakon svoje smrti i uskrsnuća dao vrlo otvorene savjete pojedinim skupštinama u Maloj Aziji, no zanimljivo je kako je to učinio. Prije nego što je skupštinama u Efezu, Pergamu i Tijatiri dao savjet, srdačno ih je pohvalio (Otkr. 2:1-5, 12, 13, 18, 19). Starješine se trebaju ugledati na Krista kad braći daju savjet (w18.04 22 odl. 8-9).

Roditelji, vi sasvim sigurno činite sve što možete da biste zaštitili svoju djecu od doslovnih bolesti, naprimjer pazite da vaš dom bude čist i bacate sve što bi moglo ugroziti zdravlje vaše obitelji. Na sličan način trebate štititi djecu od filmova, serija, elektroničkih igrica i internetskih stranica zbog kojih bi lako mogli usvojiti Sotonin način razmišljanja. Jehova vam je povjerio dužnost da se brinete za duhovno zdravlje svoje djece (Izr. 1:8). Zato se nemojte ustručavati postavljati kućna pravila koja se temelje na biblijskim načelima. Dok su vaša djeca mala, recite im što smiju, a što ne smiju gledati i objasnite im zašto ste tako odlučili (Mat. 5:37). Kako djeca rastu, poučavajte ih da bi mogla sama prepoznati što je ispravno, a što neispravno u Jehovinim očima (Hebr. 5:14). I ne zaboravite, djecu ćete najviše poučiti svojim postupcima (5. Mojs. 6:6, 7; Rim. 2:21; w19.01 16 odl. 8).

Ako si mlada osoba, zašto si ne bi dao u zadatak da pokloniš više pažnje ostarjelima? Mogao bi ih zamoliti da ti ispričaju neko iskustvo iz svoje dugogodišnje službe. Od njih možeš puno naučiti, a sigurno ćete se i ti i oni jako ohrabriti. Osim toga, svi se možemo potruditi da iskažemo dobrodošlicu onima koji dolaze na sastanke. Brat koji vodi sastanak za službu propovijedanja uvelike može pomoći starijim objaviteljima da lakše idu u službu. Naprimjer, može za njih pripremiti neko prikladno područje. Isto tako, ponekad je dobro dodijeliti im mlađeg suradnika, koji im može pružiti praktičnu pomoć. Važno je i pokazati razumijevanje za one koji zbog zdravstvenih problema ili drugih okolnosti mogu samo u ograničenoj mjeri sudjelovati u službi. Da, ako smo obzirni i razboriti, možemo pomoći svima — mladima i starijima, iskusnima i neiskusnima — da revno propovijedaju dobru vijest (3. Mojs. 19:32; w18.06 23-24 odl. 10-12).

Nikad ne bismo smjeli zaboraviti da nas je Jehova oslobodio robovanja grijehu i smrti. Zahvaljujući otkupnini možemo mu služiti čiste savjesti, što nam pruža veliku radost (Psal. 40:8). Međutim, nije dovoljno samo pokazati zahvalnost već je važno i da nikada ne zloupotrijebimo svoju slobodu izbora. Apostol Petar upozorio nas je da ne koristimo svoju dragocjenu slobodu kao izgovor za udovoljavanje tjelesnim željama. Zar te to upozorenje ne podsjeća na ono što se dogodilo Izraelcima u pustinji? I mi smo u opasnosti, možda čak i većoj. Sotona i njegov svijet nude nam velik izbor vrlo primamljivih stvari kad je u pitanju odijevanje, hrana i piće te zabava i rekreacija. U lukavo osmišljenim reklamama privlačni ljudi nastoje nas uvjeriti kako su nam neophodne stvari koje nam zapravo uopće ne trebaju. Vrlo je lako pasti na te trikove i zloupotrijebiti svoju slobodu! (w18.04 10 odl. 7-8).