Srpanj

Danas vladaju “naročito teška vremena”. No život će nam biti još i teži sve dok Jehova ne uništi ovaj zli svijet i donese pravi mir na Zemlju (2. Tim. 3:1). Zato bi bilo dobro da se pitamo: “Od koga tražim pomoć i vodstvo?” Prije puno stoljeća jedan psalmist istaknuo je koliko je važno podignuti oči k Jehovi kad se nađemo u nevolji (Psal. 123:1-4). On nas je usporedio sa slugom koji pomno promatra svog gospodara. Zašto se poslužio tim primjerom? Sluga se uzda u to da će mu gospodar osigurati hranu i zaštitu. No on ga pažljivo promatra i zato da bi razabrao što gospodar očekuje od njega kako bi zatim postupio u skladu s njegovim željama. Slično tome mi svaki dan moramo istraživati Božju Riječ kako bismo utvrdili što Jehova očekuje od nas osobno i potom slijedili njegovo vodstvo. Tek tada možemo biti sigurni da će nam on iskazati milost kad se nađemo u nevolji (w18.07 12 odl. 1-2).

Kad je to rekao, Isus je mislio na izbavljenje iz najokrutnijeg ropstva u kojem se čovjek ikad našao — ropstva grijehu (Ivan 8:34). Ne samo da nas grijeh može navesti da činimo nešto loše nego nas može i spriječiti da činimo ono što znamo da je ispravno ili da svoje sposobnosti koristimo na najbolji mogući način. U tom smislu mi smo robovi grijeha, zbog čega smo osuđeni na razočaranja, bol, patnje i na koncu smrt (Rim. 6:23). Tek kad se oslobodimo okova grijeha dobit ćemo istinsku slobodu kakvu su uživali naši praroditelji. Kad je Isus rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi”, ukazao je na to da moramo ispuniti određene uvjete i poštovati određene granice ako želimo da nas on oslobodi (Ivan 8:31). Budući da smo kao kršćani predali svoj život Bogu, odrekli smo se sebe i odlučili živjeti u skladu s Kristovim učenjima (Mat. 16:24). Kad dobijemo sve blagoslove koje omogućuje otkupna žrtva, bit ćemo istinski slobodni, kao što je Isus i obećao (w18.04 7 odl. 14-16).

Jehovi je stalo do osjećaja njegovih slugu čak i kad njihov način razmišljanja nije ispravan. Sjetimo se Jone. Bog je tog proroka poslao da stanovnicima Ninive objavi osudu. Kad su se Ninivljani pokajali, odlučio je da ih neće uništiti. No Joni se nije svidio takav ishod. On se razgnjevio zato što se njegovo proročanstvo o uništenju nije ostvarilo. Međutim, Jehova je bio strpljiv s njim i pomagao mu da promijeni svoj stav (Jona 3:10–4:11). Prorok je s vremenom shvatio što ga Jehova želi naučiti i čak je od njega dobio zadatak da zapiše izvještaj o tome kako bismo i mi iz njega izvukli pouku (Rim. 15:4). Način na koji se Jehova ophodi sa svojim slugama jasno pokazuje da on suosjeća s njima. On vidi što svatko od nas proživljava. Razumije naše najdublje misli, naše osjećaje i naša ograničenja. I “neće dopustiti da [budemo] iskušani više nego što [možemo] podnijeti” (1. Kor. 10:13). Nije li to doista utješno obećanje? (w19.03 16 odl. 6-7).

Pod Mojsijevim zakonom starješine su imali odgovornost rješavati ne samo vjerska pitanja nego i kaznene postupke te privatne razmirice. Ako bi Izraelac nekoga ubio, on nije bio automatski pogubljen. Starješine u njegovom gradu ispitali bi okolnosti kako bi mogli utvrditi zaslužuje li smrtnu kaznu (5. Mojs. 19:2-7, 11-13). Starješine su rješavali i slučajeve vezane uz razne aspekte svakodnevnog života — od imovinskih sporova do bračnih problema (2. Mojs. 21:35; 5. Mojs. 22:13-19). Kad su starješine postupali pravedno i kad su Izraelci bili poslušni Zakonu, to je svima bilo na korist, a narod je donosio slavu Jehovi (3. Mojs. 20:7, 8; Iza. 48:17, 18). Iz toga vidimo da je Jehovi važan svaki aspekt našeg života. On želi da u ophođenju s drugima budemo pravedni i obzirni. Isto tako, on zapaža što govorimo i radimo, čak i u privatnosti svog doma (w19.02 23 odl. 16-18).

Teško je biti krotak kad smo pod stresom. Situacije koje nas inače ne uznemiravaju tada nas mogu izbaciti iz takta, pa možemo postati neljubazni ili grubi. Tijekom posljednjih mjeseci svog života na Zemlji Isus je bio pod izuzetno velikim pritiskom. Znao je da ga čekaju strašne muke i da će biti pogubljen (Ivan 3:14, 15; Gal. 3:13). Nekoliko mjeseci prije svoje smrti rekao je da je jako tjeskoban (Luka 12:50). A svega par dana prije pogubljenja priznao je: “Sada mi je duša uznemirena.” Koliko je bio ponizan i podložan Bogu vidi se iz iskrenih riječi koje mu je uputio u molitvi (Ivan 12:27, 28). Kad je došlo vrijeme, Isus se hrabro predao Božjim neprijateljima, koji su ga pogubili na strahovito bolan i ponižavajuć način. Iako je trpio bol i bio pod ogromnim stresom, krotko je izvršio Božju volju. Možemo sa sigurnošću reći da je Isus najistaknutiji primjer osobe koja je ostala krotka pod pritiskom (Iza. 53:7, 10; w19.02 11 odl. 14-15).

Ako se nalazimo u nekim teškim okolnostima, možda nam je potrebna hrabrost da bismo redovito dolazili na sastanke. Neka naša braća i sestre ne propuštaju sastanke iako se bore s tugom, obeshrabrenjem ili zdravstvenim problemima. Drugi hrabro dolaze na sastanke usprkos snažnom protivljenju članova obitelji ili vlasti. Zamisli samo kako naš primjer utječe na braću koja se zbog svoje vjere nalaze u zatvoru (Hebr. 13:3). Kad čuju da unatoč kušnjama ustrajno služimo Jehovi, to im daje snage da sačuvaju vjeru, hrabrost i odanost Bogu. Kad je Pavao bio zatvoren u Rimu, radovao se svaki put kad bi čuo da njegova braća vjerno služe Bogu (Filip. 1:3-5, 12-14). Kratko prije ili nedugo nakon što je bio oslobođen Pavao je napisao svoju poslanicu Hebrejima. U njoj je te vjerne kršćane potaknuo da nikad ne propuštaju sastanke (Hebr. 10:25; w19.01 28 odl. 9).

Sotona želi da postanemo poput njega, sebični buntovnici koji ignoriraju Jehovina mjerila. Okružuje nas ljudima koje je već uspio iskvariti. Nada se da ćemo provoditi vrijeme s njima, iako znamo da će loše društvo iskvariti naš način razmišljanja i postupanja (1. Kor. 15.33). Sotona pokušava iskvariti naše srce i tako što nas potiče da se uzdamo u ljudsku, a ne Jehovinu mudrost (Kol. 2:8). Osvrnimo se na samo jednu ideju koju on promovira: stjecanje bogatstva treba nam biti najvažnije u životu. Oni koji tako razmišljaju možda postanu bogati, a možda i ne. U svakom slučaju, oni su u opasnosti. Zašto? Zato što s vremenom mogu postati toliko okupirani zgrtanjem novca da su spremni žrtvovati zdravlje, obitelj i čak svoj odnos s Bogom kako bi ostvarili svoj cilj (1. Tim. 6:10). Možemo biti sretni što nam naš mudri nebeski Otac pomaže da imamo uravnoteženo gledište o novcu (Prop. 7:12; Luka 12:15; w19.01 15 odl. 6; 17 odl. 9).

Još i prije nego što je Jehovin savršeni Sin došao na Zemlju i pokazao nam kako trebamo hrabriti druge, vjerni Jehovini sluge znali su koliko je ohrabrenje važno. Kad su Asirci napali Judu, Ezekija je okupio vojne zapovjednike i narod kako bi ih ohrabrio. “I narod se pouzdao u riječi Ezekije, kralja Judina” (2. Ljet. 32:6-8). I od Joba možemo puno naučiti o ohrabrenju. Premda je trebao utjehu, od svojih “mučnih tješitelja” nije ju dobio. Zato ih je poučio kako se hrabri druge. Rekao im je što bi on učinio da je na njihovom mjestu: “Ja bih vas ojačao riječima usta svojih i utjeha usana mojih olakšanje bi donijela” (Job 16:1-5). Na koncu je Job ipak dobio utjehu. Ohrabrio ga je Elihu i sam Jehova (Job 33:24, 25; 36:1, 11; 42:7, 10; w18.04 16 odl. 6; 17 odl. 8-9).

Izaija je već ranije opisao kako će Jehova ojačati svoj narod. Rekao je: “Gospodin Jehova doći će kao junak silan, mišica će njegova za njega vladati” (Iza. 40:10). Mišica je u Bibliji često simbol moći. Stoga kad se kaže da će Jehovina mišica vladati, želi se istaknuti činjenica da je on moćan Kralj. On je u prošlosti svojom nepobjedivom silom podupirao i branio svoje sluge, a i danas jača i štiti one koji se uzdaju u njega (5. Mojs. 1:30, 31; Iza. 43:10). Jehova ispunjava svoje obećanje da će nas jačati posebno kad nas neprijatelji progone. U nekim dijelovima svijeta protivnici uporno pokušavaju zaustaviti naše djelo propovijedanja ili zabraniti naše djelovanje. Unatoč tome mi nismo pretjerano zabrinuti zbog takvih napada. Jehova nam je dao jamstvo koje nam ulijeva snagu i hrabrost. On nam jamči: “Nikakvo oružje protiv tebe načinjeno neće biti uspješno” (Iza. 54:17; w19.01 5-6 odl. 12-13).

Za razliku od životinja ti imaš duhovne potrebe, koje može zadovoljiti jedino tvoj Stvoritelj (Mat. 4:4). Kad ga slušaš, stječeš razboritost i mudrost, a ujedno postaješ sretniji. Bog zadovoljava naše duhovne potrebe putem svoje Riječi i tako što nam preko “vjernog i razboritog roba” daje bogatstvo duhovne hrane (Mat. 24:45). Ta je hrana doista raznovrsna i ima je u izobilju (Iza. 65:13, 14). Duhovna hrana koju dobivamo od Boga pomoći će ti da postaneš mudar i da razviješ sposobnost prosuđivanja, a to ti u mnogim pogledima može biti zaštita (Izr. 2:10-14). Te će ti osobine pomoći da prepoznaš lažna učenja, kao što je ideja da Stvoritelj ne postoji ili pak laž da su novac i materijalne stvari put do sreće. Isto tako, pomoći će ti da lakše prepoznaš i odbaciš neispravne želje i da se kloniš postupaka kojima sam sebi možeš nauditi. Zato daj sve od sebe kako bi stekao Božju mudrost i sposobnost prosuđivanja, imajući na umu da su te osobine pravo blago (w18.12 20 odl. 6-7).

Ljudski životni vijek bit će “kao dani drvetu”. Neke vrste drveća žive tisućama godina. Da bi ljudi mogli živjeti tako dugo, morali bi biti zdravi. A ako bi još usto živjeli u uvjetima koje je Izaija prorekao, to bi doista bilo predivno — pravi raj! Možemo biti sigurni da će se to proročanstvo ispuniti. Dakle, kako biblijska obećanja ukazuju na budući raj? Vidjeli smo da će Bog blagosloviti sve ljude koji budu živjeli na Zemlji. Nitko se neće bojati da će ga napasti neka životinja ili da će mu nasilni ljudi nanijeti zlo. Slijepi, gluhi i hromi bit će izliječeni. Ljudi će graditi vlastite kuće i uzgajati vlastitu hranu. Živjet će duže od drveća. Da, Biblija nam daje temelj za vjeru u to da ljude očekuje takva budućnost. No netko bi mogao tvrditi da smo mi ta proročanstva protumačili na pogrešan način. Zašto si uvjeren da će u budućnosti Zemlja biti raj? Najveći čovjek koji je ikad živio dao nam je dobar razlog da vjerujemo u to (Luka 23:43; w18.12 5 odl. 13-15).

Naš je um fleksibilan i može se mijenjati, a svaka promjena uvelike ovisi o tome što unosimo u njega i o čemu razmišljamo. Ako duboko razmišljamo o Jehovinim gledištima, uvjerit ćemo se da su ona uvijek ispravna. Tada ćemo spontano željeti uskladiti svoje misli s njegovim. No da bismo uspjeli u tome, ne smijemo dopustiti da nas “i dalje oblikuje ovaj svijet”. Ne smijemo više hraniti svoj um idejama ili gledištima koja se kose s Božjim. Važnost tog prvog koraka može se zorno predočiti jednim primjerom. Netko tko želi poboljšati svoje zdravlje mogao bi početi jesti zdravije namirnice. No od kakve bi mu to koristi bilo ako bi istovremeno redovito jeo pokvarenu hranu? Slično tome sav naš trud da se hranimo Jehovinim mislima neće nam biti od velike koristi ako se istovremeno trujemo svjetovnim idejama (w18.11 21 odl. 14-15).

Budi odlučan iz dana u dan postupati u skladu s istinom. Slikovito govoreći, uvijek imaj na sebi pojas istine. U biblijsko doba vojnici su nosili pojas, koji im je štitio struk i unutarnje organe. No da bi on ispunio svoju svrhu, morao je biti dobro pričvršćen. Labavi pojas ne bi im bio od velike koristi. Kako simbolični pojas istine štiti nas? Ako se čvrsto opašemo istinom, ona će nas štititi od pogrešnog razmišljanja i pomoći nam da donosimo mudre odluke. Kad dođemo u neko iskušenje ili se nađemo pred ozbiljnim problemom, biblijska istina dat će nam snage da postupimo ispravno. Kao što vojnik ne bi ni pomislio da pođe u borbu bez pojasa, tako ni mi nikad ne bismo smjeli olabaviti svoj pojas istine ili ga čak skinuti. Naprotiv, mi činimo sve što možemo kako bismo uvijek bili čvrsto opasani njime tako što u svemu živimo u skladu s istinom (w18.11 12 odl. 15).

Da bismo saznali istinu iz Božje Riječi, trebamo uložiti trud. Moramo biti spremni na sve žrtve koje su potrebne da bismo došli do nje. Kao što kažu Mudre izreke, kad jednom “kupimo” istinu, odnosno saznamo što je istina, ne smijemo je “prodavati”, odnosno dopustiti da ostanemo bez nje. Čak i ono što je besplatno može nas nešto koštati. Hebrejska riječ koja je u Mudrim izrekama 23:23 prevedena kao “kupovati” može značiti i “pribaviti, steći”. Obje riječi ukazuju na to da čovjek mora uložiti trud ili se odreći nečega u zamjenu za nešto što smatra vrijednim. Predočimo to jednim primjerom. Recimo da na nekoj tržnici prodavač nudi besplatne banane. Hoće li se te banane nekim čudom pojaviti na našem stolu? Neće. Moramo otići na tržnicu i donijeti ih kući. Jesu li onda te banane besplatne? Jesu, ali moramo uložiti trud i vrijeme kako bismo došli do njih. Slično tome, nije nam potreban novac da bismo kupili istinu, ali moramo uložiti trud da bismo došli do nje (w18.11 4 odl. 4-5).

Isus je pozvao Petra, Jakova i Ivana da pođu s njim na jednu visoku goru. Ondje su apostoli vidjeli čudesan prizor. Isusovo lice je zasjalo, a odjeća mu je bila blistavo bijela. Zatim su se pojavila dva ljudska lika koja su predočavala Mojsija i Iliju te su počeli razgovarati s Isusom o njegovoj smrti i uskrsnuću (Luka 9:29-32). Potom ih je zasjenio svijetao oblak te su začuli glas iz oblaka. Bio je to Božji glas! Ta je vizija ukazivala na slavu i moć koju je Isus trebao dobiti kao Kralj Božjeg Kraljevstva. Ona je nesumnjivo ohrabrila i ojačala Krista, koji je znao da ga čekaju patnje i mučenička smrt. Isto tako, ojačala je vjeru njegovih učenika i dala im snage za buduće kušnje i zahtjevan zadatak koji su trebali izvršavati. Nekih 30 godina kasnije apostol Petar spomenuo je tu viziju u svojoj poslanici, što pokazuje da mu je još uvijek bila u živom sjećanju (2. Petr. 1:16-18; w19.03 10 odl.7-8).

Po čemu se pravi kršćani razlikuju od pripadnika krivih religija? Po tome što govore istinu (Zah. 8:16, 17). Mi smo iskreni prema strancima, suradnicima, prijateljima i voljenima, bilo da je riječ o velikim ili malim stvarima. Ako si mlada osoba, možda se želiš uklopiti među svoje vršnjake. Neki mladi zbog toga vode dvostruki život. Kad su u obitelji i skupštini, ponašaju se pristojno i čestito, no kad su na društvenim mrežama ili s mladima koji ne služe Jehovi, sasvim su drugačiji. Cijeli njihov život zapravo je laž — oni lažu svojim roditeljima, suvjernicima i Bogu (Psal. 26:4, 5). Jehova dobro zna kad ga netko “poštuje usnama svojim, ali srce mu je daleko od [njega]” (Mar. 7:6). Koliko je bolje postupati u skladu s mudrom izrekom koja kaže: “Neka srce tvoje ne zavidi grešnicima, nego cijeli dan budi u strahu Jehovinu”! (Izr. 23:17; w18.10 9 odl. 14-15).

Božji sluge iz cijelog svijeta čine duhovnu obitelj u kojoj vlada ljubav (1. Ivan. 4:21). Ta se ljubav ponekad očituje u herojskim djelima, no ona puno češće dolazi do izražaja u malim stvarima, kao što su obzirne riječi i dobra djela. Kad se s drugima ophodimo ljubazno i obzirno, postupamo poput Boga, “kao njegova ljubljena djeca” (Efež. 5:1). Isus je savršeno oponašao svog Oca. “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni”, rekao je, “i ja ću vas okrijepiti (...) jer ja sam blag i ponizna srca” (Mat. 11:28, 29). Kad po uzoru na Krista “obzirno [postupamo] prema ubogome”, radujemo svog nebeskog Oca, a i sami smo zbog toga jako sretni (Psal. 41:1). Stoga iskazujmo ljubav tako da i dalje pokazujemo obzirnost u obitelji, u skupštini i u službi propovijedanja (w18.09 28 odl. 1-2).

Kad se desi neka elementarna nepogoda, mi možemo surađivati s Bogom tako da pružamo praktičnu pomoć svojim suvjernicima. Naprimjer, možemo financijski poduprijeti one koji su nastradali (Ivan 13:34, 35; Djela 11:27-30). Isto tako, možemo pomoći oko čišćenja ili renoviranja oštećenih objekata. Gabriela, sestra iz Poljske čija je kuća bila gotovo posve uništena u poplavi, jako se obradovala kad su joj u pomoć došla braća iz obližnjih skupština. “Ne želim govoriti o onome što sam izgubila, jer to su samo materijalne stvari”, ispričala je. “Želim vam reći što sam dobila! To me iskustvo uvjerilo da je jedinstvena čast i posebna radost biti dio kršćanske skupštine.” Nešto slično rekli su i mnogi drugi koji su primili humanitarnu pomoć. No veliko zadovoljstvo osjećaju i oni koji pružaju pomoć te tako surađuju s Bogom (Djela 20:35; 2. Kor. 9:6, 7; w18.08 26 odl. 12)

Ako želimo zaštititi svoje srce, moramo znati prepoznati opasnost i brzo reagirati kako bismo se zaštitili. Riječ koja je u današnjem citatu prevedena izrazom “čuvati” podsjeća na zadatak koji ima stražar. U vrijeme kralja Salamuna stražari su čuvali stražu na gradskim zidinama te bi oglasili uzbunu ako bi vidjeli da gradu prijeti opasnost. Taj prizor pomaže nam da razumijemo što moramo činiti kako bismo spriječili Sotonu da iskvari naš um. U drevno doba stražari su blisko surađivali s vratarima (2. Sam. 18:24-26). Zajedno su štitili grad tako što su pazili da vrata budu zatvorena kad god bi se približili neprijatelji (Neh. 7:1-3). Slično tome naša biblijski oblikovana savjest može biti naš “stražar” i upozoravati nas kad Sotona pokušava “osvojiti” naše srce, odnosno utjecati na naše misli, osjećaje, poticaje ili želje. Kad god naša savjest oglasi uzbunu, moramo poslušati njen glas i, takoreći, zatvoriti vrata (w19.01 17 odl. 10-11).

Mladu braću treba procijeniti ne na temelju nečijih osobnih gledišta ili lokalnih običaja, već na temelju mjerila iz Božje Riječi (2. Tim. 3:16, 17). Ako bi se starješine pod utjecajem svoje kulture ravnali po nebiblijskim kriterijima, mogli bi kočiti duhovni napredak zrele mlade braće. Naprimjer, u jednoj su zemlji starješine jednom kvalitetnom slugi pomoćniku povjerili odgovorna zaduženja. Premda su se slagali da taj mladić u razumnoj mjeri udovoljava biblijskim preduvjetima za starješinu, ipak ga nisu preporučili za imenovanje. Zašto? Nekoliko starijih članova starješinstva zaključilo je da izgleda previše mladoliko za starješinu. Stoga, nažalost, taj brat nije bio imenovan, i to samo zbog svog izgleda. Izvještaji pokazuju da je sličan način razmišljanja uobičajen u mnogim dijelovima svijeta. Zato je jako važno da se oslanjamo na Bibliju, a ne na vlastite ideje ili stavove! Tako ćemo pokazati da smo poslušni Isusu i da ne prosuđujemo druge po onome što se vidi izvana (Ivan 7:24. w18.08 12 odl. 16-17).

Opasno je bez razmišljanja prosljeđivati drugima mailove i poruke. Zašto? U nekim zemljama naše je djelovanje zakonski ograničeno ili pak zabranjeno. U tim bi zemljama protivnici mogli namjerno širiti vijesti kojima je cilj sijati strah ili nepovjerenje među braćom. Uzmimo za primjer što se dogodilo u bivšem Sovjetskom Savezu. Sovjetska tajna policija, poznata kao KGB, proširila je glasine da su neka istaknuta braća izdala Jehovin narod. Nažalost, mnogi su povjerovali takvim lažima i odvojili se od Jehovine organizacije. Velik broj njih kasnije se vratio u skupštinu, ali neki nisu. Oni su “doživjeli brodolom vjere” (1. Tim. 1:19). Kako mi možemo izbjeći takav strašan ishod? Nemojmo širiti negativne ili neprovjerene vijesti. S druge strane, nemojmo biti naivni i lakovjerni, nego se uvijek potrudimo utvrditi prave činjenice (w18.08 4 odl. 8).

U prvim dostupnim grčkim rukopisima interpunkcija se nije uvijek koristila. Stoga se postavlja pitanje: Je li Isus rekao: “Kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju”? Ili je pak rekao: “Kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju”? Važno je imati na umu da je Isus svojim sljedbenicima ranije rekao da će “Sin čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći” (Mat. 12:40; 16:21; 17:22, 23; Mar. 10:34; Djela 10:39, 40). Dakle, Isus nije otišao u raj onog dana kad su on i zločinac umrli. Isus je više dana proveo “u grobu [ili “hadu”]”, sve dok ga Bog nije uskrsnuo (Djela 2:31, 32; bilješka). Kad je Isus obećao zločincu da će biti u raju, on nije mislio na raj na nebu. Kako to znamo? Taj zločinac nije znao da je Isus sklopio savez sa svojim vjernim apostolima koji su trebali vladati s njim u nebeskom Kraljevstvu (Luka 22:29). Osim toga, on nije bio ni kršten (Ivan 3:3-6, 12). Stoga je Isus zacijelo govorio o raju na Zemlji, koji je trebao biti kasnije uspostavljen (w18.12 6 odl. 17-18, 20-21).

Izraelcima nije trebalo puno da se počnu klanjati zlatnom teletu! Iako je bilo očito da su prekršili Božju zapovijed, nekako su uvjerili sami sebe da su još uvijek na Jehovinoj strani. Aron je čak rekao da to tele štuju “u čast Jehovi!” Kako je Jehova reagirao? Za njega je to bila čista izdaja. Rekao je Mojsiju da se narod pokvario te je dodao: “Brzo su skrenuli s puta koji sam im odredio.” Toliko se razgnjevio da je čak razmišljao o tome da istrijebi čitav narod (2. Mojs. 32:5-10). No Jehova na koncu ipak nije uništio Izraelce (2. Mojs. 32:14). Iako je Aron sudjelovao u izradi zlatnog teleta, kasnije se pokajao te je zajedno s ostalim vjernim levitima stao na Jehovinu stranu. Premda je više tisuća ljudi izgubilo život zbog idolopoklonstva, oni koji su stali na Jehovinu stranu preživjeli su i Bog im je obećao da će ih blagosloviti (2. Mojs. 32:26-29; w18.07 20 odl. 13-16).

Što je najveće priznanje koje čovjek može dobiti? To nije priznanje za kakvim teže ljudi u akademskim ili poslovnim krugovima ili pak u svijetu zabave. Pavao je objasnio o kakvom je priznanju riječ kad je napisao: “Sada kad ste upoznali Boga — zapravo sada kad je Bog upoznao vas — kako to da se ponovno vraćate ispraznim i bijednim načelima i opet im, ponovno, želite robovati?” (Gal. 4:9). Nije li doista velika čast da nas je “upoznao” Bog, Vrhovni Vladar svega što postoji? On se želi zbližiti s nama. Jedan je bibličar objasnio da nas Bog “poznaje” tako što nam “poklanja svoju pažnju i naklonost”. Kad nas Jehova prizna kao svoje prijatelje, ispunili smo svrhu svog postojanja (Prop. 12:13, 14; w18.07 8 odl. 3-4).

Ako želimo da nam Božji zakoni uistinu koriste, moramo ih zavoljeti i cijeniti. No kako to možemo? Tako da naučimo gledati na stvari onako kako na njih gleda Jehova. Predočimo to jednim primjerom. Zamisli da imaš problema sa spavanjem, pa ti liječnik preporuči da promijeniš ishranu, da se više krećeš i da promijeniš neke životne navike. Nakon što počneš primjenjivati njegove savjete, uvjeriš se da su stvarno djelotvorni! Vjerojatno bi jako cijenio tog liječnika jer ti je pomogao da poboljšaš kvalitetu svog života. Slično tome naš Stvoritelj dao nam je zakone koji nas štite od štetnih posljedica grijeha i tako nam omogućuju da živimo kvalitetnije. Naprimjer, Biblija nas uči da ne smijemo lagati, varati, krasti, biti nasilni, upuštati se u spolni nemoral ili se baviti spiritizmom (Izr. 6:16-19; Otkr. 21:8). Kad se sami uvjerimo da poslušnost Jehovi donosi mnoštvo blagoslova, u nama spontano raste ljubav i cijenjenje prema njemu i njegovim zakonima (w18.06 17 odl. 5-6).

Pilat se možda bojao da će Isus izazvati političke nemire, koji su mu tijekom cijele njegove vladavine zadavali brige. Isus je odgovorio: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta” (Ivan 18:36). On se nije htio miješati u politiku jer je njegovo Kraljevstvo bilo na nebu. Pilatu je ovako objasnio svoj zadatak na Zemlji: “Zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu” (Ivan 18:37). Isus je dobro razumio što je njegov zadatak. Budemo li i mi jasno razumjeli koji je naš zadatak, nećemo ni na koji način, čak ni prešutno ili u svom srcu, podupirati bilo koju političku stranku ili pokret za nezavisnost. No ponekad nije lako ostati neutralan. “Ljudi u našem kraju postaju sve radikalniji u svojim stavovima”, rekao je jedan putujući nadglednik. “Nacionalizam sve više uzima maha i mnogi su uvjereni da će im politička nezavisnost donijeti bolji život. Lijepo je vidjeti da naša braća čuvaju svoje kršćansko jedinstvo tako što se koncentriraju na propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu. Uzdaju se u to da će Bog ukloniti nepravde i riješiti druge probleme s kojima se suočavamo” (w18.06 4-5 odl. 6-7).

Samo tri knjige iz hebrejskog dijela Biblije — 1. Ljetopisa, Job i Zaharija — spominju Sotonu. Zašto Jehova nije prije dolaska Mesije otkrio nešto više o našem neprijatelju? Po svemu sudeći, hebrejske knjige Biblije ne govore puno o Sotoni i njegovom djelovanju zato što mu Jehova nije želio pridati preveliku važnost. Uostalom, taj dio Biblije napisan je prvenstveno zato da pomogne ljudima da prepoznaju Mesiju i slijede ga (Luka 24:44; Gal. 3:24). Kad je Mesija došao, Jehova je preko njega i njegovih učenika otkrio puno toga što danas znamo o Sotoni i anđelima koji su mu se pridružili. To je i razumljivo jer je Jehova odredio da upravo Isus i njegovi pomazani suvladari unište Sotonu i njegove sljedbenike (Rim. 16:20; Otkr. 17:14; 20:10). Ne zaboravi da je Ðavlova moć ograničena. Štite nas Jehova, Isus i vjerni anđeli. Uz njihovu pomoć možemo se oduprijeti svom neprijatelju (w18.05 22-23 odl. 2-4).

Jehova nas smatra svojim slugama samo ako donosimo plod (Mat. 13:23; 21:43). Zato se plod iz usporedbe zapisane u Ivanu 15:1-5, koji mora donositi svaki kršćanin, ne može odnositi na nove učenike (Mat. 28:19). U suprotnom bi vjerni Jehovini svjedoci koji nikome nisu pomogli da postane učenik bili poput mladica koje ne donose plod. No to bi bilo posve nelogično. Zašto? Zato što mi ne možemo prisiliti ljude da postanu kršćani. Jehova, koji je pun ljubavi, nikad ne bi odbacio svoje sluge zato što nisu uspjeli učiniti nešto što je izvan njihove moći. On uvijek traži od nas samo ono što smo u stanju ostvariti (5. Mojs. 30:11-14). Što je onda plod koji moramo donositi? To je očito neka aktivnost u kojoj svi možemo sudjelovati. Koja? Propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu (Mat. 24:14; w18.05 14 odl. 8-9).

U današnje vrijeme ima mnogo najrazličitijih vjerskih vođa — pastora, svećenika, rabina, svamija i tako dalje. Poput farizeja, oni “potiskuju istinu” iz Božje Riječi te su “Božju istinu zamijenili za laž” (Rim. 1:18, 25). Naučavaju lažna učenja kao što su “jednom spašen, zauvijek spašen”, besmrtnost ljudske duše, reinkarnacija i ideja da Bog tolerira homoseksualne veze i istospolne brakove. Političari također svojim lažima zavode ljude. Jedna od najvećih laži koju ćemo uskoro čuti bit će objava da su ljudi uspostavili “mir i sigurnost”. No “tada će ih iznenada zadesiti uništenje”. Ne smijemo se dati zavarati njihovim pokušajima da nas uvjere kako ovom svijetu ne prijeti nikakva opasnost. Naprotiv, mi “dobro [znamo] da dan Jehovin dolazi”, i to “kao lopov u noći” (1. Sol. 5:1-4; w18.10 7-8 odl. 6-8).

Isus Krist služi se “knezovima”, odnosno starješinama iz redova pomazanika i drugih ovaca, kako bi nas hrabrio i usmjeravao kada klonemo ili se obeshrabrimo uslijed životnih pritisaka. Starješine nisu “gospodari” naše vjere, nego suradnici koji nam pomažu da radosno služimo Jehovi (Iza. 32: 1, 2; 2. Kor. 1:24). Apostol Pavao pružio je starješinama izvrstan primjer. On je kršćanima u Solunu, koji su trpjeli progonstvo, napisao: “Puni ljubavi prema vama, bili [smo] spremni dati vam ne samo dobru vijest Božju nego i svoj život, jer smo vas zavoljeli” (1. Sol. 2:8). No ponekad nisu dovoljne samo ohrabrujuće riječi. Stoga je Pavao efeškim starješinama rekao riječi današnjeg citata (w18.04 21-22 odl. 6-8).

Da bismo uživali tu slobodu i blagodati koje ona omogućuje, moramo se “obratiti Jehovi”, odnosno izgraditi blizak odnos s njim (2. Kor. 3:16). Dok su Izraelci nakon izlaska iz Egipta bili u pustinji, nisu duhovnim očima gledali na sve što je Jehova činio za njih. Slikovito govoreći, koprena im je zastirala um, a srce im je bilo otvrdnulo. Svoju novostečenu slobodu željeli su koristiti samo da bi zadovoljili svoje tjelesne želje (Hebr. 3:8-10). Sloboda koju daje Jehovin duh ne svodi se samo na izbavljenje iz doslovnog ropstva. Jehovin duh može nam omogućiti nešto što ne može niti jedan čovjek — može nas osloboditi grijeha i smrti te ropstva krivoj religiji i njenim običajima (Rim. 6:23; 8:2). To je doista predivna sloboda! Takvu slobodu može imati čak i netko tko je zatvorenik ili rob (1. Mojs. 39:20-23; w18.04 9 odl. 3-5).