Lipanj

To je obećanje sigurno jako ojačalo apostole. Premda oni još toga nisu bili u potpunosti svjesni, njihov je Vođa uskoro trebao umrijeti. Međutim, to nije značilo da će nakon toga biti prepušteni sami sebi. Jehova je bio spreman uslišiti njihove molitve i pomoći im da izvrše propovjednički zadatak. I doista, kad su ga kratko nakon Isusove smrti apostoli molili da im da hrabrosti, Jehova je odgovorio na njihove molitve (Djela 4:29, 31). Slično je i danas. Ako ustrajno donosimo plod, Isus će nas smatrati svojim prijateljima. Osim toga, možemo biti sigurni da nam je Jehova spreman uslišiti molitve i pomoći nam da svladamo prepreke s kojima bismo se mogli suočiti dok propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu (Filip. 4:13). Jako smo sretni što su nam molitve uslišene i što nam je Isus prijatelj! Ti Jehovini darovi daju nam snage da nastavimo donositi plod (Jak. 1:17; w18.05 21 odl. 17-18).

Za nepunih pet godina židovski kršćani u Jeruzalemu shvatili su da je “dan Jehovin” vrlo blizu. Prepoznali su događaje za koje je Isus rekao da će biti znak da trebaju bježati iz grada (Djela 2:19, 20; Luka 21:20-22). Jehovin dan stigao je 70. godine, kad su Rimljani izvršili Božju presudu nad Jeruzalemom. Mi smo u sličnoj situaciji jer i nama predstoji Jehovin dan, za koji Biblija kaže da je “velik i vrlo strašan” (Joel 2:11). Prorok Sefanija rekao je: “Blizu je veliki dan Jehovin. Blizu je i ide vrlo brzo” (Sef. 1:14). Te se proročanske riječi odnose i na naše vrijeme. Budući da je Jehovin dan tako blizu, Pavao nam savjetuje da pokazujemo zanimanje jedni za druge “kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela”. Da, trebamo još više razmišljati o svojim suvjernicima i pružati im ohrabrenje kad god im zatreba (w18.04 20 odl. 1-2).

Te su riječi sigurno jako ohrabrile Jošuu prije nego što je odveo Božji narod u Obećanu zemlju! Jehova nije hrabrio samo pojedince nego i cijeli svoj narod. Budući da je znao da će Židovima tijekom zarobljeništva u Babilonu trebati utjeha, dao je zapisati ovo proročanstvo: “Ne boj se, jer ja sam s tobom! Ne osvrći se plašljivo, jer ja sam Bog tvoj! Ja ću te ojačati i pomoći ću ti. Poduprijet ću te desnicom svojom pravednom” (Iza. 41:10). Jehova je kasnije hrabrio i prve kršćane, a hrabri i svoj narod danas (2. Kor. 1:3, 4). On je bodrio i svog Sina. Prilikom krštenja Isus je čuo glas s neba koji je rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Mat. 3:17). Mora da su mu te riječi davale veliku snagu tijekom cijele njegove službe na Zemlji! (w18.04 16 odl. 3-5).

Kad pročitaju zapovijed koju je Jehova dao Adamu, mnogi zaključe da je Adamu bila uskraćena sloboda da radi ono što želi. No oni zapravo brkaju dva različita pojma — smatraju da je slobodna volja isto što i pravo da određuju što je dobro, a što zlo. Adam i Eva imali su slobodu odlučiti hoće li biti poslušni Bogu ili neće. No samo Jehova ima pravo odrediti što je dobro, a što zlo. To pravo predočeno je “drvom spoznaje dobra i zla”, koje se nalazilo u edenskom vrtu (1. Mojs. 2:9). Jehova je putem svoje zapovijedi s ljubavlju poučio Adama i Evu što je prava sloboda. Kao što znamo, naši su praroditelji odlučili prekršiti Božju zapovijed. Je li odluka koju su donijeli omogućila Adamu i Evi da steknu veću slobodu? Nažalost, nije. U silnoj želji da sami određuju što je ispravno, a što neispravno, izgubili su pravu slobodu koju im je Bog podario (w18.04 5-6 odl. 9-12).

Jehova suosjeća sa svojim slugama koji pate. No to nije sve. On poduzima konkretne korake kako bi im pomogao. Naprimjer, kad su Izraelci bili robovi u Egiptu, Jehova je znao koliko pate i to ga je potaknulo da im olakša bol. Mojsiju je rekao: “Vidio sam nevolju naroda svojega (...), čuo sam kako vape (...) i dobro znam boli njihove. Zato sam sišao da ih izbavim iz ruke egipatske” (2. Mojs. 3:7, 8). Jehova je suosjećao sa svojim narodom i zato ga je izbavio iz ropstva. A kako je reagirao kasnije, kad su Izraelce u Obećanoj zemlji napadali neprijatelji? On se “sažalio na njih zbog onih koji su ih tlačili i ugnjetavali”. Samilost ga je ponovno potaknula da pomogne svom narodu. Slao im je suce koji su ih izbavljali od neprijatelja (Suci 2:16, 18; w19.03 15 odl. 4-5).

Prve dvije od Deset zapovijedi nalagale su Izraelcima da budu odani isključivo Jehovi i da se klone štovanja idola (2. Mojs. 20:3-6). Jehova im te zapovijedi nije dao zbog sebe. One su bile za njihovo dobro. Kad su štovali bogove drugih naroda, snalazile su ih nevolje. S druge strane, kad su mu Izraelci bili vjerni i pravedno postupali jedni prema drugima, on ih je blagoslivljao (1. Kralj. 10:4-9). Jehova nije kriv kad oni koji tvrde da mu služe ignoriraju njegova načela i nanose štetu njegovom narodu. On nas voli i vidi kad trpimo nepravdu. Suosjeća s nama, čak i više od majke koja suosjeća sa svojim djetetom koje pati. Iako on možda neće odmah intervenirati, u dogledno vrijeme pozvat će na odgovornost nepokajničke grešnike zbog njihovog ophođenja s drugima (w19.02 22 odl. 13-15).

U razdoblju prije Obilježavanja na sastancima se često govori o Isusovom primjeru te o poniznosti koju je pokazao time što je svoj život dao kao otkupninu. Isto tako, potiče nas se da budemo ponizni poput njega te da vršimo Jehovinu volju čak i kad nam to nije lako. Sjetimo se koliku je hrabrost Isus pokazao u danima prije svoje smrti. Dobro je znao da će mu se neprijatelji izrugivati, mučiti ga i na koncu pogubiti (Mat. 20:17-19). Ipak, spremno se suočio sa smrću. Kad je došlo vrijeme, svojim je vjernim apostolima koji su bili s njim u Getsemanskom vrtu rekao: “Ustanite, pođimo! Evo, izdajnik se moj približio” (Mat. 26:36, 46). A kad ga je naoružana svjetina došla uhvatiti, on je istupio, rekao tko je i vojnicima kazao neka puste njegove apostole (Ivan 18:3-8). Doista je pokazao izuzetnu hrabrost! U današnje vrijeme pomazani kršćani i druge ovce trude se biti hrabri po uzoru na Isusa (w19.01 27-28 odl. 7-8).

Kao što je slika kombinacija različitih boja koje je slikar spojio u skladnu cjelinu, tako je i krotkost spoj više različitih vrlina. Neke od njih su poniznost, podložnost, blagost i unutarnja snaga. Samo su ponizne osobe spremne podložiti se Božjoj volji. A Bog od nas, između ostalog, traži da budemo blagi (Mat. 5:5, bilješka; Gal. 5:23). Kad postupamo onako kako Bog želi, Sotona je bijesan. Zato nas mnogi koji su dio Sotoninog svijeta mrze, iako smo ponizni i blagi (Ivan 15:18, 19). Da bismo se suprotstavili Sotoni, potrebna nam je unutarnja snaga. Suprotnost krotkim ljudima su oni koji su drski i bahati, koji nekontrolirano izlijevaju svoj gnjev i neposlušni su Jehovi. To je savršen opis Sotone. Nije ni čudo da on mrzi krotke! Oni razotkrivaju njegove mane, a usto dokazuju da je lažljivac. Kako? Tako što se ne daju odvratiti od služenja Jehovi, što god Sotona rekao ili učinio (Job 2:3-5; w19.02 8-9 odl. 3-5).

Jehova je znao da će stanovnike Babilona obuzeti velik strah jer će ih napasti moćna medo-perzijska vojska. On se namjeravao poslužiti tom vojskom da bi oslobodio svoj narod iz ropstva (Iza. 41:2-4). Kad su Babilonci i drugi narodi čuli da im se približava neprijatelj, pokušavali su ohrabriti jedni druge govoreći: “Budi jak!” Osim toga, izradili su još idola u nadi da će ih oni zaštititi (Iza. 41:5-7). S druge strane, Jehova je izgnane Židove umirio riječima: “Ti si, Izraele, [za razliku od tih drugih naroda] sluga moj. (...) Ne osvrći se plašljivo, jer ja sam Bog tvoj!” (Iza. 41:8-10). Zapazi da Jehova nije govorio u prošlom, nego u sadašnjem vremenu. Time je htio uvjeriti svoje vjerne sluge da ih nije zaboravio i da su oni i dalje bili njegov narod. Obećao im je: “Ja ću vas nositi (...) i izbavljati.” Te su utješne riječi sigurno ojačale izgnane Židove (Iza. 46:3, 4; w19.01 4 odl. 8).

U Marku 1:9-11 navodi se prva od tri situacije u kojima je Jehova govorio s neba. Rekao je: “Ti si Sin moj, ljubljeni, ti si mi po volji!” Isusa je sigurno jako dirnulo kad je čuo svog Oca kako mu govori da ga voli i da ima povjerenja u njega. Te Jehovine riječi potvrđuju tri važne činjenice o Isusu. Kao prvo, Isus je njegov Sin. Kao drugo, Jehova voli svog Sina. Kao treće, Sin mu je po volji. Kad je Jehova rekao: “Ti si Sin moj”, ukazao je na to da je njegov odnos s Isusom, njegovim voljenim Sinom, poprimio jednu novu dimenziju. Naime, dok je Isus bio na nebu, bio je duhovno biće koje je Bog stvorio i u tom smislu mu je bio sin. No prilikom krštenja Isus je bio pomazan Božjim svetim duhom, čime je postao njegov Sin u drugačijem smislu. Bog mu je tada dao nadu da će se vratiti na nebo kako bi ga ondje postavio za Kralja i Velikog Svećenika (Luka 1:31-33; Hebr. 1:8, 9; 2:17). Stoga je Jehova prilikom Isusovog krštenja s razlogom rekao: “Ti si Sin moj” (Luka 3:22; w19.03 8 odl.3-4).

Ljudi su prvi put dobili loš savjet na samom početku ljudske povijesti. Sotona se oholo stavio u ulogu savjetodavca te je rekao Evi da će ona i njen muž biti sretniji ako budu sami odlučivali kako će živjeti (1. Mojs. 3:1-6). No Sotona je imao sebične motive. Želio je da Adam i Eva, a i njihovi budući potomci, budu poslušni njemu i obožavaju njega umjesto Jehovu. Međutim, Jehova im je dao sve što su imali — jedno drugo, prekrasan vrt koji im je bio dom i savršeno tijelo s kojim su mogli živjeti vječno. Nažalost, Adam i Eva bili su neposlušni Bogu i tako su odbacili onoga tko im je podario život. Kao što znaš, to je dovelo do tragičnih posljedica. Poput otkinutog cvijeta, polako su počeli venuti te su na koncu umrli. Teške posljedice grijeha osjećaju i njihovi potomci (Rim. 5:12). Unatoč tome ni danas se većina ljudi ne želi podložiti Bogu. Žele živjeti onako kako se njima sviđa (Efež. 2:1-3). Današnji svijet jasno pokazuje istinitost današnjeg citata (w18.12 20 odl. 3-4).

Apostol Pavao bio je pametan i školovan čovjek i govorio je najmanje dva jezika (Djela 5:34; 21:37, 39; 22:2, 3). No kad je trebao procijeniti što je ispravno, a što nije, vodio se Božjom Riječi, a ne svjetovnom mudrošću (Djela 17:2; 1. Kor. 2:6, 7). Zahvaljujući tome bio je vrlo uspješan u službi i čekala ga je nagrada koja će trajati vječno (2. Tim. 4:8). Nema nikakve sumnje, Božji način razmišljanja uzvišeniji je od svjetovnog. Budemo li živjeli po biblijskim mjerilima, bit ćemo istinski sretni i uspješni. No Jehova nas neće prisiljavati da razmišljamo poput njega. Ni “vjerni rob” ni starješine ne kontroliraju naše misli (Mat. 24:45; 2. Kor. 1:24). Svaki kršćanin ima osobnu odgovornost uskladiti svoj način razmišljanja s Božjim (w18.11 20-21 odl. 12-13).

Bog je preko Izaije prorekao da će Izraelci nakon povratka u svoju domovinu živjeti u miru i da se neće bojati ni životinja ni ljudi. I mladi i stari osjećat će se sigurno (Iza. 11:6-9; 35:5-10; 51:3). Izaija je prorekao i da će “zemlja” — odnosno cijela Zemlja, a ne samo izraelski narod — biti “puna znanja o Jehovi, kao što je more vode puno”. Izaija je ponovno istaknuo da povratnici neće živjeti u strahu od životinja ili ljudi. Prorekao je da će njihova zemlja davati obilan urod jer će biti dobro navodnjena, kao što je bio i edenski vrt (1. Mojs. 2:10-14; Jer. 31:12). No je li Izaijino proročanstvo trebalo imati samo to ispunjenje? U njemu je stajalo da će slijepi, hromi i gluhi biti izliječeni. Međutim, to se nije dogodilo kad su se Izraelci vratili iz babilonskog ropstva. Dakle, doslovno izlječenje na koje je Bog ukazao tim proročanstvom očito će uslijediti tek u budućnosti (w18.12 5 odl. 11-12).

Hoditi u istini je trajan proces. To je put kojim želimo ići u čitavu vječnost. Kako možemo ojačati svoju odlučnost da ostanemo na tom putu? Nastavi proučavati Božju Riječ i razmišljaj o onome što učiš iz nje. Da, kupuj istinu tako da redovito odvajaš vrijeme kako bi se hranio dragocjenim biblijskim mislima. Tako ćeš je još više cijeniti i biti odlučniji da je nikada ne prodaš. No prema Mudrim izrekama 23:23, osim istine trebamo kupovati “mudrost i pouku i razboritost”. Nije dovoljno samo znati istinu. Trebamo živjeti po njoj. Razboritost nam pomaže da ono što učimo o Jehovi povežemo s onim što već znamo. A mudrost nas potiče da znanje primijenimo u praksi. Osim toga, istina nas ponekad poučava tako što nam pokazuje koje promjene trebamo učiniti. Budimo uvijek spremni slijediti njeno vodstvo. Ona je puno vrednija od srebra i zlata (Izr. 8:10; w18.11 9 odl. 3; 11 odl. 13-14).

Što je najvrednije što imaš? Bi li bio spreman zamijeniti to za nešto što ima manju vrijednost? Jehovinim predanim slugama nije teško odgovoriti na ta pitanja. Nama je naš odnos s Jehovom najdragocjenije što imamo i ni za što ga ne bismo mijenjali. Dragocjena nam je i biblijska istina, jer smo zahvaljujući njoj razvili blizak odnos s našim nebeskim Ocem (Kol. 1:9, 10). Sjeti se čemu nas je sve naš Veliki Učitelj poučio putem svoje Riječi, Biblije. Naučio nas je koliko je značajno njegovo ime te nam otkrio svoje divne osobine. Isto tako, pokazao je da nas toliko voli da je bio spreman dati život svog Sina, Isusa, kao otkupnu žrtvu za nas, a to je doista neprocjenjiv dar. Putem svoje Riječi upoznao nas je s Mesijanskim Kraljevstvom. Dao nam je nadu u ljepšu budućnost — život u raju na Zemlji. Jehova nas ujedno uči kako trebamo živjeti. Nama su te istine izuzetno vrijedne jer nam pomažu da se zbližimo sa svojim Stvoriteljem i našem životu daju smisao (w18.11 3 odl. 1-2).

Podmukli ljudi ne mogu ništa sakriti od Jehove, kojemu je “sve golo i otkriveno” (Hebr. 4:13). To dokazuje primjer Ananije i Safire, koji su odlučili prevariti apostole. Prodali su svoje imanje i apostolima donijeli samo dio novca. Budući da su željeli svojom velikodušnošću zadiviti skupštinu, slagali su apostolima da su im dali sav novac. No Jehova je znao što su učinili i zbog toga ih je kaznio (Djela 5:1-10). Kako Jehova gleda na laganje? Sotona i svi podmukli lažljivci koji nepokajnički idu njegovim stopama završit će u “jezeru ognjenom” (Otkr. 20:10; 21:8; Psal. 5:6). Mi znamo da Jehova “nije čovjek da laže”. Zapravo, Biblija kaže da “nije moguće da bi Bog lagao” (4. Mojs. 23:19; Hebr. 6:18). “Jehova mrzi (...) jezik lažljiv” (Izr. 6:16, 17). Ako mu želimo ugoditi, moramo živjeti po njegovim načelima. Zbog toga ne lažemo jedni drugima (w18.10 8 odl. 10-13).

Što bi ti učinio da te šef zamoli da priložiš novac za proslavu nekog blagdana koji je povezan s krivom religijom? Nemoj čekati da se takve situacije pojave, nego već sada razmisli kako Jehova gleda na to. Ako se ikad nađeš u takvoj situaciji, bit će ti puno lakše postupiti ispravno. Razmišljanje o Jehovinom gledištu o upotrebi krvi može nam pomoći da mu ostanemo vjerni u slučaju da nam zatreba hitna medicinska pomoć. Naravno, mi nipošto ne pristajemo na transfuziju pune krvi niti prihvaćamo njene četiri glavne komponente (Djela 15:28, 29). No neki medicinski postupci u kojima se koristi krv zahtijevaju da donesemo osobnu odluku na temelju biblijskih načela koja ukazuju na Jehovin način razmišljanja. Kada je najbolje vrijeme za donošenje takvih odluka? Sasvim sigurno ne kad smo u bolnici i možda trpimo bolove te smo pod pritiskom da što prije donesemo odluku. Sada je vrijeme da istražiš tu temu, ispuniš potrebnu medicinsku dokumentaciju i razgovaraš sa svojim liječnikom (w18.11 24 odl. 5; 26 odl. 15-16).

Jehova je brižan pastir koji bdije nad svojim slugama i štiti ih od neprijatelja. Nije li to jako utješno za nas koji živimo na samom kraju ovog zlog svijeta? Jehova će se brinuti za svoj narod i tijekom velike nevolje koja uskoro predstoji (Otkr. 7:9, 10). Stoga Božji sluge, bili oni mladi ili stari, zdravi ili nemoćni, neće tijekom te nevolje ustuknuti od straha niti će ih hvatati panika. Baš suprotno! Sjetit će se Kristovih riječi: “Uspravite se i podignite glave, jer se približava izbavljenje vaše” (Luka 21:28). Čak i kad ih napadne Gog — skupina moćnih udruženih naroda — imat će potpuno pouzdanje u Jehovinu zaštitu (Ezek. 38:2, 14-16). Zašto? Zato što znaju da se Jehova ne mijenja. On će uvijek dokazati da je brižan i obziran Spasitelj svog naroda! (Iza. 26:20; w18.09 26 odl. 15-16).

Vjerni Izraelci sigurno su se jako ohrabrili kad im je Jehova rekao gornje riječi. Možeš biti siguran da Jehova i tebe iskreno voli. Biblija svim pravim Božjim slugama obećava: “Jehova, Bog tvoj, (...) moćan je i spasit će te. Klicat će zbog tebe radosno” (Sef. 3:16, 17). Jehova obećava svojim slugama da će ih jačati i tješiti kakve god da ih kušnje snađu. “U naručju on će vas nositi”, napisao je prorok Izaija, “i milovati vas na koljenima. Kao što čovjeka tješi majka njegova, tako ću ja vas tješiti” (Iza. 66:12, 13). Nije li to uistinu dirljiv prizor — brižna majka nosi dijete u naručju i miluje ga na koljenima? Tom upečatljivom slikom Jehova nam želi predočiti snagu i dubinu svoje ljubavi prema onima koji mu služe. Jehova voli i tebe. Nemoj nikad sumnjati u to da si mu dragocjen! (Jer. 31:3; w18.09 13 odl. 6-7).

U drevno doba bilo je puno prilika u kojima su se Izraelci mogli dragovoljno staviti na raspolaganje (2. Mojs. 36:2; Neh. 11:2). I mi danas imamo mnogo prilika koristiti svoje vrijeme, sredstva i vještine kako bismo pomagali svojoj braći i sestrama. Ako se spremno staviš na raspolaganje, osjećat ćeš veliku radost i dobiti mnoštvo blagoslova. Volonteri na teokratskim projektima često imaju priliku steći nove prijatelje. Uzmimo za primjer sestru Margie, koja već 18 godina sudjeluje u izgradnji dvorana. Tijekom tog razdoblja ona se trudila pokazivati zanimanje za mlađe sestre i pomagati im da nauče posao. Iz iskustva zna da su takvi projekti odlična prilika da se svi volonteri međusobno hrabre (Rim. 1:12). Kad je prolazila teška razdoblja, velika podrška bili su joj upravo prijatelji koje je upoznala na gradnji dvorana. Jesi li ti ikad sudjelovao u takvom projektu? (w18.08 25 odl. 9, 11).

Kad je Pavao napisao te riječi, Timotej je vjerojatno imao tridesetak godina. Ipak, Pavao mu je povjerio velike odgovornosti. Što učimo iz toga? Ne smijemo donositi sud o mladoj braći samo na temelju njihovih godina. Sjetimo se da je Isus cijelu svoju službu na Zemlji izvršio u dobi od tek nešto više od 30 godina. Možda živimo u kulturi u kojoj se mladiće često podcjenjuje. Zbog toga se starješine možda ustručavaju mladu braću preporučiti za imenovanje iako ona ispunjavaju preduvjete za slugu pomoćnika ili starješinu. Svi starješine trebaju imati na umu da Biblija ne kaže da braća moraju prijeći određenu dobnu granicu da bi bila imenovana (1. Tim. 3:1-10, 12, 13; Titu 1:5-9; w18.08 11-12 odl. 15-16).

Da bismo donosili dobre odluke, trebaju nam pouzdane činjenice. Zato moramo biti jako oprezni i pažljivo birati što ćemo čitati (Filip. 4:8, 9). Ne bismo trebali tratiti vrijeme na pretraživanje sumnjivih novinskih portala ili čitanje neprovjerenih izvještaja koji dođu do nas putem elektroničke pošte ili poruka. A posebno je važno kloniti se internetskih stranica iza kojih stoje otpadnici. Njihov je glavni cilj razoriti nam vjeru i iskriviti istinu. Nepouzdane informacije vode do loših odluka. Nemojmo podcjenjivati učinak koji lažne informacije mogu imati na naše misli i srce. Sjetimo se što se dogodilo kad je u Mojsijevo doba 12 uhoda bilo poslano da izvide Obećanu zemlju. Od njih 12 čak su desetorica donijela loše vijesti (4. Mojs. 13:25-33). Njihov preuveličan i šokantan izvještaj o onome što su vidjeli obeshrabrio je i prestrašio Jehovin narod (4. Mojs. 14:1-4; 14:6-10). Umjesto da su ispitali činjenice i pokazali pouzdanje u Jehovu, Izraelci su odlučili povjerovati dezinformacijama (w18.08 4 odl. 4-5).

Većina ljudi ima neke dobre osobine i mnoge osobe u svijetu ne čine teške grijehe. Ako se to može reći i za one s kojima se ti družiš, znači li to da su oni dobro društvo? Razmisli kako će druženje s njima utjecati na tvoje prijateljstvo s Jehovom. Hoće li ti oni pomoći da se još više zbližiš s njim? Što im je važno u životu? O čemu najčešće razgovaraju? Jesu li to uglavnom moda, novac, elektronički uređaji, zabava ili neke druge materijalne stvari? Da li često ismijavaju druge ili pričaju prostačke šale? Isus je s pravom upozorio: “Usta govore ono čega je srce puno” (Mat. 12:34). Ako zaključiš da bi oni s kojima se družiš mogli ugroziti tvoj odnos s Jehovom, odlučno poduzmi potrebne korake! Ograniči vrijeme koje provodiš s njima ili, ako je potrebno, prekini takva prijateljstva (Izr. 13:20; w18.07 19 odl. 11).

Kad je Mojsije imao 80 godina, Jehova mu je dao zadatak da izvede Izraelce iz egipatskog ropstva (2. Mojs. 3:10). Mojsije je pokušao izbjeći taj zadatak, ali Jehova je ostao strpljiv i čak mu je dao moć da čini čuda (2. Mojs. 4:2-9, 21). Kao Svemogući Bog, mogao je zaprijetiti Mojsiju i tako ga prisiliti da mu se odmah podloži. No Jehova je bio strpljiv i blag te se potrudio umiriti i ohrabriti svog poniznog i skromnog slugu. Je li takav pristup bio uspješan? Itekako! Mojsije je postao izvanredan vođa i trudio se biti blag i obziran prema drugima, onakav kakav je Jehova bio prema njemu. Ako imaš određeni autoritet, koliko je samo važno da se ugledaš na Jehovu i budeš obziran, blag i strpljiv prema onima koji su ti povjereni na brigu! (Kol. 3:19-21; 1. Petr. 5:1-3). Budeš li se trudio oponašati Jehovu i Većeg Mojsija, Isusa Krista, bit ćeš pristupačan i drugi će se ugodno osjećati u tvom društvu (Mat. 11:28, 29; w18.09 24-25 odl. 7-10).

Kad se trudimo biti obzirni i srdačni, možemo pozitivno djelovati na svoju braću i sestre te promicati jedinstvo skupštine. Ako to već činiš, to je za svaku pohvalu. No možeš li se truditi tako postupati u još većoj mjeri? (2. Kor. 6:11-13). A kako je s tvojim susjedstvom? Može li ondje tvoje svjetlo još jače svijetliti? Lijepim riječima i dobrim djelima mogao bi nekog od svojih susjeda privući biblijskoj istini. Zato se upitaj: “Kako moji susjedi gledaju na mene? Pazim li na urednost svog doma i okućnice kako bi služili na čast čitavom susjedstvu? Jesam li spreman drugima ponuditi pomoć?” Možda bi mogao drugu braću i sestre pitati jesu li doživjeli da su njihova ljubaznost i lijepo ponašanje ostavili dobar dojam na njihove rođake, susjede, kolege na poslu ili u školi. Sigurno ćeš imati priliku čuti lijepa iskustva (Efež. 5:9; w18.06 24 odl. 13-14).

Tako su razmišljali oni koji su ubili učenika Stjepana (Djela 6:8, 12; 7:54-60). Ustvari, kroz čitavu povijest bilo je vjerskih fanatika koji su u ime Boga ubijali ljude i činili druge strašne zločine. No zapravo su kršili zakone tog istog Boga kojem su tobože služili (2. Mojs. 20:13). Njih je savjest očito odvela na posve krivi put! Što možemo učiniti kako bi naša savjest ispravno funkcionirala? Zakoni i načela koje sadrži Božja Riječ korisni su “za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti” (2. Tim. 3:16). Dakle, moramo redovito proučavati Bibliju, razmišljati o onome što smo iz nje saznali i primjenjivati to u životu. Tako ćemo svoj način razmišljanja uskladiti s Jehovinim, pa će nam savjest biti pouzdan vodič (w18.06 16-17 odl. 3-4).

U Pavlovo doba rimski vojnici nosili su mačeve dugačke oko 50 centimetara. Oni su svaki dan vježbali kako koristiti mač i zato su bili vješti ratnici. Pavao je Božju Riječ usporedio s mačem. Na nama je da naučimo vješto koristiti taj Jehovin dar kako bismo mogli braniti svoja vjerovanja ili mijenjati svoj način razmišljanja (2. Kor. 10:4, 5; 2. Tim. 2:15). Nemamo razloga bojati se Sotone i demona. Istina, oni su moćni neprijatelji, ali mi ih možemo pobijediti. Osim toga, oni neće postojati vječno. Tijekom Tisućugodišnje Kristove Vladavine bit će zatočeni u bezdanu i nikome neće moći nauditi, a nakon toga bit će i uništeni (Otkr. 20:1-3, 7-10). Da, mi dobro poznajemo svog neprijatelja, njegove taktike i namjere. Uz Jehovinu pomoć možemo mu se oduprijeti! (w18.05 30 odl. 15; 31 odl. 19-21).

Adam je nesumnjivo znao da zmije ne mogu govoriti. Stoga je mogao pretpostaviti da je zmija koja je razgovarala s Evom zapravo bila neko duhovno stvorenje (1. Mojs. 3:1-6). Adam i Eva nisu znali ništa o tom duhovnom biću. Ipak, Adam je svjesno odlučio okrenuti leđa svom nebeskom Ocu punom ljubavi i pridružiti se tom nepoznatom stvorenju u pobuni protiv Boga (1. Tim. 2:14). Jehova je odmah počeo otkrivati pojedinosti o tom zlom neprijatelju koji je zaveo Adama i Evu te je obećao da će ga s vremenom uništiti. No ujedno je upozorio da će se duhovno biće koje je govorilo preko zmije neko vrijeme protiviti onima koji ljube Boga (1. Mojs. 3:15). Jehova nam nije otkrio ime svog anđeoskog sina koji se pobunio protiv njega. Tek nekih 2 500 godina nakon pobune u Edenu otkrio je nešto o tom neprijatelju nazvavši ga Sotona, što na izvornom jeziku znači “protivnik” (Job 1:6; w18.05 22 odl. 1-2).

Jesi li se ikad obeshrabrio zbog slabog odaziva ljudi na dobru vijest? Tada dobro razumiješ kako se osjećao apostol Pavao. On je tijekom svoje propovjedničke službe, koja je trajala oko 30 godina, pomogao mnogima da postanu Kristovi učenici (Djela 14:21; 2. Kor. 3:2, 3). No mnoge Židove nije uspio potaknuti da počnu na ispravan način služiti Bogu. Većina njegovih sunarodnjaka nije ga željela slušati, a neki su ga čak progonili (Djela 14:19; 17:1, 4, 5, 13). Kako je njihova negativna reakcija utjecala na Pavla? On je iskreno priznao: “Istinu govorim u Kristu (...) da mi je silna tuga i neprekidna bol u srcu” (Rim. 9:1-3). Zašto se Pavao tako osjećao? On je iz iskrenih pobuda prenosio dobru vijest. Bilo mu je istinski stalo do Židova i zato ga je boljelo kad su oni odbili prihvatiti Božje milosrđe. I mi propovijedamo zato što nam je iskreno stalo do ljudi (Mat. 22:39; 1. Kor. 11:1; w18.05 13 odl. 4-5).

Pavao je istaknuo da je ohrabrenje potrebno čak i braći koja imaju dužnost hrabriti druge. Kršćanima koji su živjeli u Rimu napisao je: “Čeznem vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar da ojačate, to jest da se uzajamno ohrabrimo, ja vašom vjerom, a vi mojom” (Rim. 1:11, 12). Dakle, čak je i Pavao ponekad trebao lijepu riječ da ga ojača (Rim. 15:30-32). Braća koja požrtvovno služe Jehovi svakako zaslužuju pohvalu. Našu pohvalu zaslužuju i braća i sestre koji nisu u braku zato što su poslušni biblijskoj uputi da se žene odnosno udaju “samo u Gospodinu” (1. Kor. 7:39). Jačati trebamo i kršćane koji vjerno ustraju unatoč progonstvu ili bolesti (2. Sol. 1:3-5; w18.04 21 odl. 3-5).