Svibanj

Posljednjih godina u mnoge zemlje doselio se velik broj izbjeglica. Zašto ne bi naučio pozdrav na jezicima kojima govore oni koji su došli u tvoj kraj? Osim toga, zašto ne bi naučio nekoliko rečenica koje bi im mogle privući pažnju? Možda ćeš ih tada moći uputiti na stranicu jw.org i pokazati im razne filmove i publikacije na njihovom jeziku. Jehova nam s puno ljubavi daje pouku kako bismo bili djelotvorni u službi propovijedanja. Naprimjer, na sastanku Naš život i služba dobivamo praktične upute koje nam pomažu da lakše vršimo ponovne posjete i vodimo biblijske tečajeve. Roditelji, pomozite svojoj djeci da nauče komentirati vlastitim riječima jer će tako i ona svojim svjetlom slaviti Jehovu. Njihovi jednostavni i iskreni komentari potaknuli su neke osobe da se zainteresiraju za istinu (1. Kor. 14:25; w18.06 22-23 odl. 7-9).

Dobro je imati na umu da smo svi mi nekad bili “tuđinci”, odnosno bili smo otuđeni od Boga (Efež. 2:12). No Jehova nas je privukao k sebi “konopcima ljubavi” (Hoš. 11:4; Ivan 6:44). I Krist nas je prigrlio te nam omogućio da postanemo dio Božje obitelji. Ako je Isus tako spremno prigrlio nas iako smo nesavršeni, kako bismo onda mi mogli nekoga odbaciti? Takvo što trebalo bi nam biti posve nezamislivo. Kako se bliži kraj ovog zlog svijeta, sigurno će biti sve više podjela, predrasuda i netrpeljivosti (Gal. 5:19-21; 2. Tim. 3:13). No mi, kao Jehovini sluge, želimo imati “mudrost odozgo”, koja je nepristrana i promiče mir (Jak. 3:17, 18). Radujemo se što možemo sklapati prijateljstva s ljudima iz drugih zemalja i nije nam teško prihvatiti njihovu kulturu ili čak naučiti njihov jezik. Zahvaljujući tome naš je mir “kao rijeka” i pravednost “kao valovi morski” (Iza. 48:17, 18; w18.06 12 odl. 18-19).

Rimski vojnici koji su išli u bitku morali su imati kvalitetnu obuću. Njihove sandale bile su izrađene od tri spojena kožna dijela te su bile čvrste, udobne i stabilne. Rimski vojnici nosili su sandale kad su išli u rat, a kršćanima njihova simbolična obuća pomaže da ljudima prenose dobru vijest mira (Iza. 52:7; Rim. 10:15). No nije uvijek lako propovijedati kad nam se za to pruži prilika. “Bilo me strah svjedočiti u razredu”, kaže 20-godišnji Bo. “Mislim da me ustvari bilo sram. Sada znam da nije bilo razloga za to. Danas volim svjedočiti svojim vršnjacima.” Mnogi mladi uvidjeli su da im je puno lakše prenositi dobru vijest kad se dobro pripreme (w18.05 29 odl. 9-11).

Isus je svojim apostolima rekao: “Mir svoj dajem vam” (Ivan 14:27). Kako nam taj dar pomaže da nastavimo propovijedati? Spoznaja da propovijedanjem radujemo Jehovu i Isusa daje nam duboki unutarnji mir, a to nas potiče da ustrajemo (Psal. 149:4; Rim. 5:3, 4; Kol. 3:15). Nakon što je rekao apostolima da želi da njihova “radost bude potpuna”, Isus im je objasnio koliko je važno pokazivati samopožrtvovnu ljubav (Ivan 15:11-13). Zatim im je kazao: “Nazivam vas prijateljima.” Nije li prijateljstvo s Isusom neopisivo dragocjen dar? No što su apostoli trebali činiti da bi ostali njegovi prijatelji? Morali su donositi plod (Ivan 15:14-16). Otprilike dvije godine ranije Isus je apostolima dao ovu uputu: “Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko’” (Mat. 10:7). Posljednje večeri prije svoje smrti potaknuo ih je da nastave ustrajno izvršavati zadatak koji im je povjerio (Mat. 24:13; Mar. 3:14; w18.05 20-21 odl. 15-16).

Mladi bi se trebali usredotočiti na službu Jehovi i na svoje duhovne ciljeve. Tvojim vršnjacima vjerojatno je glavni cilj u životu dobro se provesti i lako je moguće da će te pozivati da im se pridružiš. Prije ili kasnije naći ćeš se u situaciji u kojoj ćeš morati pokazati koliko si odlučan postupati u skladu sa svojim uvjerenjima. Nemoj dozvoliti da te pritisak okoline odvrati od tvojih ciljeva. Što ti može pomoći da se odlučno odupreš pritisku okoline? Kloni se situacija u kojima bi mogao doći u iskušenje da se povedeš za drugima (Izr. 22:3). Isto tako, razmisli o bolnim posljedicama s kojima ćeš se morati suočiti ako se pridružiš onima koji postupaju neispravno. Osim toga, budi ponizan i priznaj da su ti potrebni dobri savjeti. Poniznost će te potaknuti da poslušaš prijedloge koje ti daju roditelji i duhovno zreli članovi skupštine (1. Petr. 5:5, 6). Jesi li i ti dovoljno ponizan da prihvatiš dobre savjete? (w18.04 28-29 odl. 14-16).

U porukama koje je uputio kršćanima u nekim skupštinama iz Male Azije Isus je izrazio cijenjenje za njihovu službu. Naprimjer, poruku skupštini u Tijatiri započeo je ovim riječima: “Znam tvoja djela i tvoju ljubav, vjeru, službu i ustrajnost i da je posljednjih djela tvojih više nego prijašnjih” (Otkr. 2:19). On ih je pohvalio ne samo zbog toga što su postali revniji u službi nego i zbog lijepih osobina koje su ih potaknule na dobra djela. Iako je nekima u Tijatiri morao dati savjet, ipak je svoju poruku započeo i završio ohrabrujućim riječima (Otkr. 2:27, 28). Sjeti se koliku vlast Isus ima kao poglavar svih skupština. On ne mora svojim sljedbenicima zahvaljivati za ono što čine za njega. Pa ipak, stalo mu je do toga da im izrazi cijenjenje. Nije li Isus odličan primjer starješinama? (w19.02 16 odl. 10).

U 1. stoljeću Jehova se služio vodećim tijelom da bi hrabrio sve kršćane, pa tako i one koji su predvodili u skupštinama. Članovi vodećeg tijela poslali su u Samariju dva svoja člana, Petra i Ivana, kako bi se molili za nove vjernike da dobiju sveti duh (Djela 8:5, 14-17). Podrška vodećeg tijela sigurno je puno značila i Filipu i toj novoj braći! Danas Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka hrabri članove betelske obitelji i druge posebne punovremene sluge, ali i cijelo naše bratstvo diljem svijeta. Podrška koju nam pružaju ima isti učinak kao i u 1. stoljeću — svi se radujemo ohrabrenju. Osim toga, 2015. Vodeće tijelo objavilo je brošuru Vrati se Jehovi, koja je ohrabrila mnoge koji su napustili istinu i potaknula ih da se vrate (w18.04 19 odl. 18-20).

Ljudi često misle: “Što više slobode, to bolje.” Međutim, neograničena sloboda ustvari je dvosjekli mač. Strašno je i pomisliti kako bi svijet izgledao kad bi svi mogli raditi što god požele. Stoga u enciklopediji The World Book Encyclopedia stoji: “Zakoni svakog organiziranog društva tvore komplicirani sustav koji mora uravnotežiti slobode i ograničenja.” Da, izraz “komplicirani” doista je prikladan. Sjetimo se samo pustih zakona i propisa koje su ljudi donijeli, a da i ne spominjemo cijelu vojsku pravnika i sudaca koji ih moraju tumačiti i provoditi. Dakle, Isus je naveo dva preduvjeta za stjecanje prave slobode — trebamo prihvatiti istinu koju je on naučavao i postati njegovi učenici. No čega ćemo tada biti oslobođeni? Isus je u nastavku objasnio: “Svatko tko čini grijeh, rob je grijeha. (...) Ako vas Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni” (Ivan 8:34, 36; w18.04 6-7 odl. 13-14).

Svi volimo biti u društvu ljudi kojima je stalo do naših osjećaja i do naše dobrobiti. Takve se osobe trude uživjeti u našu situaciju i razumjeti naša gledišta i osjećaje. Zapažaju što nam je potrebno i nude nam pomoć, ponekad i prije nego što ih zamolimo za to. Puno nam znači kad drugi suosjećaju s nama i zahvalni smo im na tome. Kao kršćani, mi želimo pokazivati empatiju, odnosno suosjećanje prema drugima. No, realno gledano, to nam nije uvijek lako. Zašto? Jedan je razlog to što smo nesavršeni (Rim. 3:23). Stoga se moramo boriti protiv urođene sklonosti da prvenstveno mislimo na sebe. Isto tako, nekima je teško suosjećati s drugima zbog načina na koji su odgojeni ili zbog loših iskustava iz prošlosti. Osim toga, u ovim posljednjim danima mnogi ljudi su sebični i ne mare za tuđe osjećaje, pa bi njihovi stavovi mogli utjecati i na nas (2. Tim. 3:1, 2). No ako se ugledamo na Jehovu Boga i njegovog Sina, Isusa, svi mi možemo u većoj mjeri pokazivati suosjećanje (w19.03 14 odl. 1-3).

Posljednja od Deset zapovijedi zabranjivala je razvijanje neispravne želje za nečim što pripada nekom drugom (5. Mojs. 5:21; Rim. 7:7). Jehova je svojim slugama dao taj zakon kako bi im pružio važnu pouku — morali su čuvati svoje srce, odnosno paziti na svoje misli i osjećaje. On zna da su zla djela posljedica zlih misli i osjećaja. Naprimjer, u tu je zamku upao kralj David. On je, općenito govoreći, bio dobar čovjek. No jednom prilikom poželio je tuđu ženu i ta ga je želja odvela u grijeh (Jak. 1:14, 15). Učinio je preljub, pokušao zavarati njenog muža i na koncu ga dao ubiti (2. Sam. 11:2-4; 12:7-11). Jehova vidi i ono što se ne vidi izvana. On zna kakvi smo iznutra, u svom srcu (1. Sam. 16:7). Mi ne možemo od njega sakriti nijednu misao, osjećaj ili postupak. Istina, on traži dobro u nama i potiče nas da razvijamo svoje dobre strane. No on isto tako želi da prepoznamo i obuzdamo neispravne misli prije nego što nas one navedu na neispravne postupke (2. Ljet. 16:9; Mat. 5:27-30; w19.02 21 odl. 9; 22 odl. 11).

Biblija za Mojsija kaže da je bio “vrlo krotak čovjek, najkrotkiji od svih ljudi na zemlji” (4. Mojs. 12:3). Znači li to da je bio slab i neodlučan ili da se bojao suprotstaviti drugima? Upravo bi tako neki opisali krotku osobu. No to je daleko od istine. Mojsije je bio snažan, odlučan i odvažan Božji sluga. Uz Jehovinu pomoć suprotstavio se moćnom egipatskom vladaru, vodio je nekih 3 milijuna Izraelaca kroz pustinju i pomogao im da pokore svoje neprijatelje. Mi se ne suočavamo s izazovima koje je Mojsije morao svladati, ali se svakodnevno moramo nositi s ljudima ili situacijama koje iskušavaju našu krotkost. Ipak, imamo snažan motiv da razvijamo tu osobinu. Jehova obećava da će “krotki (...) posjedovati zemlju” (Psal. 37:11). Bi li za sebe rekao da si krotak? Bi li te drugi tako opisali? (w19.02 8 odl. 1-2).

Ljudi su dobili jedan poseban dar. Taj dar je savjest. Kako znamo da su Adam i Eva imali savjest? Nakon što su prekršili Jehovinu zapovijed, sakrili su se od njega, što pokazuje da ih je pekla savjest. Osobu koja nema ispravno oblikovanu savjest možemo usporediti s brodom koji plovi vodeći se neispravnim kompasom. Krenuti na put bez ispravnog kompasa može biti opasno jer vjetrovi i morske struje lako mogu skrenuti brod s pravog kursa. Precizno baždaren kompas može pomoći kapetanu da usmjerava brod u željenom smjeru. Naša savjest služi nam kao moralni kompas. To je unutarnji osjećaj za dobro i zlo, koji nas može voditi pravim putem. No savjest će nam služiti kao pouzdan vodič samo ako je ispravno “baždarena”, odnosno oblikovana. Savjest koja nije pravilno oblikovana ne može odvratiti osobu od neispravnih postupaka (1. Tim. 4:1, 2). Takva bi nas savjest čak mogla navesti da zlo smatramo dobrom (w18.06 16 odl. 1-3).

Važno je da prepoznamo i odbacimo svjetovne ideje koje se prezentiraju na neke manje očite načine. Naprimjer, neki novinski izvještaj mogao bi biti tako napisan da ide u prilog određenim političkim stavovima. Isto tako, reportaža o nekoj osobi mogla bi promicati svjetovna gledišta o uspjehu i ciljevima kojima bismo se trebali posvetiti. Neki filmovi i knjige promiču stavove “prvo ja” ili “obitelj je na prvom mjestu” tako što ih prikazuju kao nešto razumno, privlačno ili čak ispravno. Takva gledišta nisu u skladu s Biblijom, koja pokazuje da nam na prvom mjestu treba biti Jehova. Ako njega volimo više od svega, bit ćemo sretni i mi i naša obitelj (Mat. 22:36-39). Naravno, to ne znači da je neispravno uživati u prikladnoj zabavi. No dobro je da se pitamo: Prepoznajem li svjetovne ideje čak i kad se promiču na neki neprimjetan način? Pazim li da ja i moja djeca ne gledamo određene programe ili čitamo određene sadržaje? Kad djeca čuju ili vide nešto što odražava ideje ovog svijeta, pomažem li im da usvoje Jehovino gledište o tome? (w18.11 22 odl. 18-19).

Jehova nam daje do znanja da je s nama, da nam poklanja punu pažnju i iskreno nas voli. Zapazi kako je opisao koliko mu je stalo do nas. “Budući da si dragocjen u očima mojim”, rekao je, “dostojan si časti i ja te ljubim” (Iza. 43:4). Nema te sile u svemiru koja bi mogla navesti Jehovu da prestane voljeti one koji mu služe. Njegova je vjernost nesalomljiva! (Iza. 54:10). Jehova ne obećava da će ukloniti ono što nam otežava život, ali neće dopustiti da nas problemi preplave poput rijeke ili da nam vatrene kušnje nanesu trajnu štetu. On nam jamči da će biti uz nas i pomoći nam da prebrodimo te nevolje. Kako? Pomoći će nam da pobijedimo strah kako bismo mu ostali vjerni, čak i ako se suočimo sa smrću (Iza. 41:13; 43:2). Budemo li se uzdali u Božje obećanje da će biti s nama, i mi ćemo imati snage i hrabrosti da podnesemo kušnje (w19.01 3 odl. 4-6).

Ako si mlada osoba, možda te nastavnici, savjetnici za profesionalnu orijentaciju i drugi potiču da ideš na fakultet i izgradiš uspješnu karijeru. No Jehova ti savjetuje da kreneš drugim putem. Naravno, on želi da marljivo učiš kako bi nakon škole mogao zarađivati za život (Kol. 3:23). Međutim, kad su u pitanju važne odluke koje će odrediti tvoju budućnost, on te potiče da se vodiš mudrim načelima koja će ti pomoći da u ovim posljednjim danima živiš u skladu s njegovom voljom (Mat. 24:14). Jehova zna što nas čeka u budućnosti i kada će točno ovaj svijet doći svom kraju (Iza. 46:10; Mat. 24:3, 36). Osim toga, on poznaje nas ljude. Zna što nam pruža istinsko zadovoljstvo i sreću, ali i što vodi do razočaranja i tuge. Ponekad nam se neki ljudski savjeti mogu činiti razboritima, ali ako se ne temelje na Božjoj Riječi, zapravo nisu mudri (w18.12 19 odl. 1-2).

Umjesto toga, “krotki će posjedovati zemlju i uživat će u obilju mira”. David je pod nadahnućem prorekao još nešto: “Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek” (Psal. 37:11, 29; 2. Sam. 23:2). Što misliš, kako su ta obećanja utjecala na one koji su željeli vršiti Božju volju? Oni su na temelju njih mogli zaključiti da će jednog dana na Zemlji živjeti samo pravedni ljudi i da će u budućnosti biti obnovljen raj nalik edenskom vrtu. Većina Izraelaca koji su tvrdili da služe Jehovi s vremenom su okrenuli leđa njemu i pravoj religiji. Zato je Bog dopustio Babiloncima da pokore njegov narod, opustoše zemlju i mnoge Izraelce odvedu u zarobljeništvo (2. Ljet. 36:15-21; Jer. 4:22-27). No bilo je prorečeno da će se Božji narod nakon 70 godina vratiti u svoju domovinu. Ta su se proročanstva ispunila. Međutim, ona se tiču i nas danas jer ukazuju na to da će na Zemlji biti obnovljen raj (w18.12 4 odl. 9-10).

Mnogi svjetovni savjeti nisu u skladu s biblijskim načelima. No jesu li neki od njih možda praktičniji za današnje vrijeme? “Mudrost opravdavaju djela njezina”, rekao je Isus (Mat. 11:19). Svijet je postigao velik tehnološki napredak, ali ne može riješiti probleme poput ratova, rasizma, nacionalizma i kriminala, koji su ogromna prepreka za sretan život. A kako na ljude utječe popustljiv stav prema nemoralu? Mnogi priznaju da on nije riješio, nego samo pogoršao probleme kao što su raspad obitelji, bolesti i slično. S druge strane, kršćani koji su usvojili Božja gledišta imaju skladnije obitelji, zdraviji su jer vode moralno čist život i u miru su sa svojim suvjernicima iz čitavog svijeta (Iza. 2:4; Djela 10:34, 35; 1. Kor. 6:9-11). Ne dokazuje li to da je Jehovin način razmišljanja uzvišeniji od svjetovnog? (w18.11 20 odl. 8-10).

Premda nastojimo biti u dobrim odnosima s članovima obitelji i lijepo se ophoditi s njima, moramo paziti da u želji da im ugodimo ne prekršimo biblijska načela. Mi ćemo se i dalje truditi sačuvati dobre odnose sa svojom obitelji. No za svoje bliske prijatelje birat ćemo samo osobe koje vole Jehovu. Svi koji hode u istini moraju biti sveti (Iza. 35:8; 1. Petr. 1:14-16). Kad smo tek upoznali istinu, svatko od nas morao je učiniti promjene kako bi svoj život uskladio s pravednim biblijskim mjerilima. Kod nekih su te promjene bile drastične. Kakve god da smo promjene mi osobno učinili, nemojmo nikad svoju moralnu čistoću zamijeniti za prljavštinu ovog svijeta. Što će nam pomoći da ne podlegnemo iskušenju da učinimo nešto nemoralno? Trebamo razmišljati o visokoj cijeni koju je Jehova platio da bismo mi postali sveti — o dragocjenoj krvi njegovog Sina, Isusa Krista (1. Petr. 1:18, 19). Da bismo ostali čisti u Jehovinim očima, ne smijemo nikad zaboraviti koliko je vrijedna Isusova otkupna žrtva (w18.11 11 odl. 10-11).

Mnogi punovremeni sluge mogu iz vlastitog iskustva reći da su uspjeli sačuvati stabilnost u novim okolnostima upravo zato što su se posvetili svojoj službi. Kao što njihovi primjeri pokazuju, mi možemo sačuvati unutarnji mir ako najbolje iskoristimo novonastale okolnosti i s pouzdanjem čekamo na Jehovu. Možda čak uvidimo da je prilagodba novim okolnostima ojačala naš odnos s njim. Ako i tvoj život krene neočekivanim tokom — možda zbog novog teokratskog zadatka, zdravstvenih problema ili novih obiteljskih odgovornosti — budi siguran da će se Jehova brinuti za tebe i da će ti pomoći kad ti to bude trebalo (Hebr. 4:16; 1. Petr. 5:6, 7). U međuvremenu nastoj što bolje iskoristiti svoju trenutnu situaciju. Putem molitve još se više zbliži sa svojim nebeskim Ocem i nauči se potpuno oslanjati na njega. Na taj način sačuvat ćeš unutarnji mir i kad ti se okolnosti promijene (w18.10 30 odl. 17; 31 odl. 19, 22).

U Bibliji nalazimo mnoge primjere koji pokazuju da je Jehova obziran prema svojim slugama. Naprimjer, zapazi kako je brižno pomogao mladom Samuelu da velikom svećeniku Eliju prenese osudu, prema 1. Samuelovoj 3:1-18. Jehovin zakon nalagao je djeci da poštuju starije, a posebno poglavare (2. Mojs. 22:28; 3. Mojs. 19:32). Zato je teško zamisliti da bi dječak poput Samuela ujutro otišao k Eliju i bez ustručavanja mu prenio oštru osudu od Boga. Ustvari, izvještaj i navodi da se “bojao ispričati viđenje Eliju”. No Bog je Eliju jasno dao do znanja tko zapravo doziva dječaka. Zato je Eli tražio od Samuela da mu ispriča što se dogodilo i da mu ništa ne zataji. Tada mu je Samuel poslušno “sve ispričao”, a njegove su riječi bile u skladu s porukom koju je Elije ranije čuo (1. Sam. 2:27-36). Izvještaj o Samuelu i Eliju pokazuje nam koliko je Jehova obziran i mudar (w18.09 23 odl. 2; 24 odl. 4-5).

Laganje je postalo sveprisutno u današnjem društvu. U članku “Zašto lažemo”, objavljenom u časopisu National Geographic, stoji da je “laganje postalo priznato kao duboko ukorijenjena ljudska crta”. Ljudi najčešće lažu zato da bi se zaštitili ili zato što im to na neki način koristi. Lažu kako bi prikrili svoje pogreške ili nedjela ili pak kako bi stekli financijsku dobit ili neku drugu osobnu korist. U članku stoji: “Lažemo s lakoćom, na veliko i malo, strancima, suradnicima, prijateljima i voljenima.” Kakve su posljedice toga? Gubitak povjerenja i narušeni međuljudski odnosi. Psalmist David u molitvi Jehovi rekao je: “Ti se raduješ kad je istina u srcu” (Psal. 51:6). David je znao da je važno kakvi smo iznutra, u svom srcu. Pravi kršćani u svim situacijama govore istinu jedni drugima (Zah. 8:16; w18.10 7 odl. 4; 8 odl. 9-10; 10 odl. 19).

Kad su Izraelci 1513. pr. n. e. izlazili iz Egipta, moguće je da ih je bilo preko tri milijuna. Zajedno su putovale tri ili čak četiri generacije — bilo je djece, ostarjelih, a sigurno i bolesnih i nemoćnih. Takvo ogromno mnoštvo ljudi svakako je trebalo brižnog i obzirnog vođu. Jehova je bio upravo takav vođa, a vodio ih je preko Mojsija. Zahvaljujući tome Izraelci su se osjećali sigurno iako su odlazili iz zemlje koja je za njih bila jedini dom koji su poznavali (Psal. 78:52). Što je konkretno Jehova poduzeo kako bi se njegov narod osjećao sigurno i zaštićeno? Organizirao ih je tako da su iz Egipta izašli “u bojnim redovima” (2. Mojs. 13:18). Time što ih je tako pomno organizirao, dao im je do znanja da ima sve pod kontrolom. Osim toga, “oblakom ih je vodio danju, a svjetlom vatre svu noć” kako bi narod jasno vidio da je njihov Bog uz njih (Psal. 78:14). Na taj način kao da im je htio reći: “Ne bojte se! Ja sam s vama. Ja ću vas voditi i štititi” (w18.09 26 odl. 11-12).

U biblijsko doba neki su vjerni Božji sluge bili toliko shrvani problemima da su poželjeli umrijeti. Naprimjer, Joba je razdirala tolika bol da je rekao: “Dojadilo mi je! Ne bih htio dovijeka ovako živjeti” (Job 7:16). Jona je, razočaran ishodom svog zadatka, rekao: “Jehova, uzmi dušu moju od mene, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti!” (Jona 4:3). I vjernog proroka Iliju u jednom trenutku obuzelo je toliko beznađe da je poželio smrt. Rekao je: “Dosta mi je! Jehova, uzmi sada dušu moju” (1. Kralj. 19:4). Međutim, Jehova je cijenio svoje odane sluge i htio je da ostanu na životu. Nije ih osudio zbog takvih negativnih osjećaja, nego im je pomogao da ponovno dobiju želju za životom i s ljubavlju ih je ojačao kako bi mu nastavili vjerno služiti (w18.09 13 odl. 4).

Gostoljubivost je istaknuto obilježje Božjih suradnika. Grčka riječ koja se u Bibliji prevodi kao “gostoljubivost” doslovno znači “dobrostivost prema strancima” (Hebr. 13:2). U Božjoj Riječi nalazimo izvještaje iz kojih učimo kako trebamo pokazivati tu osobinu (1. Mojs. 18:1-5). Mi trebamo koristiti svaku priliku da pružimo pomoć “svojoj braći u vjeri”, ali i drugim ljudima (Gal. 6:10). Možeš li pokazati da si Božji suradnik tako da ugostiš punovremene sluge koji posjete tvoju skupštinu? (3. Ivan. 5, 8). Takvi su posjeti često prilika da se “uzajamno ohrabrimo” (Rim. 1:11, 12). Božja Riječ potiče braću da surađuju s Jehovom tako da služe svojoj skupštini kao sluge pomoćnici i starješine (1. Tim. 3:1, 8, 9; 1. Petr. 5:2, 3). Takva braća rado pomažu drugima i u praktičnom i u duhovnom pogledu (Djela 6:1-4). Oni koji obavljaju važna skupštinska zaduženja mogu posvjedočiti da im je pomaganje drugima pravi užitak (w18.08 24 odl. 6-7; 25 odl. 10).

Iako je Timoteju bio povjeren određeni autoritet nad starijom braćom, morao je biti obziran prema njima i pokazivati im poštovanje. No što ako neki stariji suvjernik namjerno čini grijeh ili zagovara postupke koji Jehovi nisu po volji? Trebamo li se zbog njegove dobi ustručavati ukazati mu na to? Jehova ne gleda na ono što se vidi izvana i neće prijeći preko namjerno učinjenog grijeha samo zato što je riječ o starijoj osobi. Zapazi načelo zapisano u Izaiji 65:20: “Na grešnika će se zlo prizvati, bude li i stotinu godina imao.” Slično načelo nalazimo i u Ezekijelovoj viziji (Ezek. 9:5-7). Dakle, mi uvijek trebamo prvenstveno iskazivati poštovanje Jehovi Bogu, kojeg Biblija naziva Pradavni (Dan. 7:9, 10, 13, 14). Tada se nećemo bojati suvjerniku koji griješi dati potreban savjet, bez obzira na to koliko godina on ima (Gal. 6:1; w18.08 11 odl. 13-14).

Za sve prave kršćane jako je važno da nauče pravilno procjenjivati informacije kako bi na temelju njih mogli donositi ispravne zaključke (Izr. 3:21-23; 8:4, 5). Bez te sposobnosti bili bismo daleko podložniji utjecaju Sotone i ovog svijeta, koji žele iskriviti naš način razmišljanja (Efež. 5:6; Kol. 2:8). Naravno, do točnih zaključaka možemo doći samo ako raspolažemo činjenicama. U današnje vrijeme bombardirani smo mnoštvom informacija. Internet, televizija i drugi masovni mediji nepresušan su izvor najrazličitijih informacija. Osim toga, mnogi su zatrpani e-mailovima, porukama i novostima koje im šalju dobronamjerni prijatelji i poznanici. Budući da je namjerno širenje netočnih podataka ili iskrivljavanje činjenica česta pojava, trebamo biti na oprezu i pažljivo odvagnuti informacije koje dođu do nas (w18.08 3 odl. 1, 3).

Kad je došlo vrijeme da se Božji Sin rodi kao čovjek, Jehova je izabrao Mariju, poniznu djevicu, da bude majka tom posebnom djetetu. Marija je živjela u Nazaretu, ni po čemu važnom gradu koji se nalazio daleko od Jeruzalema i njegovog veličanstvenog hrama (Luka 1:26-33). Ono što je Marija kasnije rekla svojoj rođakinji Elizabeti pokazuje da je bila vrlo duhovna mlada žena (Luka 1:46-55). Da, Jehova je promatrao Mariju i podario joj je taj neočekivani blagoslov zato što mu je bila vjerna. Kad je Marija rodila Isusa, Jehova vijest o njegovom rođenju nije otkrio istaknutim glavarima ili vladarima u Jeruzalemu i Betlehemu. Umjesto toga, poslao je anđele neznatnim pastirima koji su čuvali ovce u poljima izvan Betlehema (Luka 2:8-14). Ti su pastiri potom posjetili novorođeno dijete (Luka 2:15-17). Mora da su se Marija i Josip ugodno iznenadili kad je Isusu na takav način bila iskazana čast! (w18.07 9-10 odl. 11-12).

Zašto se Jehova razgnjevio na Salamuna? Biblija kaže: “Jer je odvratio srce svoje od Jehove, (...) koji mu se dvaput ukazao. I zapovjedio mu je da ne ide za drugim bogovima, ali on se nije držao toga što mu je Jehova zapovjedio.” Salamun je zbog toga izgubio Božju naklonost i podršku. Njegovi nasljednici više nisu vladali nad cijelim Izraelom te su iz naraštaja u naraštaj doživljavali brojne nevolje (1. Kralj. 11:9-13). Kao što pokazuje Salamunovo iskustvo, prijateljstvo s onima koji ne razumiju niti poštuju Jehovina načela jedna je od najvećih prijetnji našoj duhovnosti. To bi mogli biti naši suvjernici koji su duhovno slabi ili pak oni koji ne služe Jehovi — naši rođaci, susjedi, kolege na poslu ili vršnjaci u školi. U svakom slučaju, ako se blisko družimo s onima koji ne žive po Jehovinim mjerilima, s vremenom bismo pod njihovim utjecajem mogli izgubiti dobar odnos s Bogom (w18.07 19 odl. 9-10).

Sotona koristi filmove i serije kako bi promicao svoj način razmišljanja. On zna da zanimljivo ispričana priča nije samo zabava nego i učinkovit način da se gledateljima prenesu određeni osjećaji te da im se sugerira kako trebaju razmišljati i postupati. Isus se u svom poučavanju vješto služio pričama. Sjetimo se njegovih usporedbi o milosrdnom Samarićaninu i o rasipnom sinu koji je otišao od kuće i protratio svoje nasljedstvo (Mat. 13:34; Luka 10:29-37; 15:11-32). No oni koji su usvojili Sotonin način razmišljanja mogu koristiti zanimljive priče kako bi širili iskvarujući utjecaj. Naravno, moramo biti uravnoteženi. Filmovi i serije mogu biti zabavni i poučni, a da pritom ne prljaju naše misli. Međutim, dobro je biti na oprezu. Kad biramo zabavu, trebamo se pitati: “Da li ovaj film ili serija prenosi poruku da je sasvim u redu prepustiti se tjelesnim željama?” (Gal. 5:19-21; Efež. 2:1-3). Što bi trebao učiniti ako primijetiš da neki film ili serija promiču sotonski način razmišljanja? Kloni ih se kao da je riječ o nekoj zaraznoj bolesti! (w19.01 15-16 odl. 6-7).

Kao što kaciga vojniku štiti glavu, tako naša nada u spasenje štiti naš um, odnosno našu sposobnost prosuđivanja (1. Sol. 5:8; Izr. 3:21). Kako bi nas Sotona mogao navesti da skinemo svoju kacigu? Prisjetimo se kako je to pokušao učiniti u Isusovom slučaju. Sotona je nesumnjivo znao da se Isus nada da će kraljevati nad ljudima. Međutim, Isus je najprije trebao patiti i umrijeti te potom čekati vrijeme koje je Jehova odredio da ga postavi na prijestolje. Zato je Sotona Isusu pružio priliku da ranije ostvari svoju nadu. Obećao mu je da će mu istog trena predati vlast nad svim kraljevstvima svijeta ako mu se samo jednom pokloni (Luka 4:5-7). Slično tome Sotona zna da nam je Jehova obećao dati mnoge materijalne blagoslove u novom svijetu. No moramo čekati da se to obećanje ispuni i u međuvremenu možda podnositi nevolje. Zato nam Sotona nudi primamljivu priliku da već sada imamo lagodan život. On želi da se posvetimo stjecanju materijalnih stvari i da nastojimo odmah dobiti sve što želimo. Pokušava nas navesti da promijenimo svoje prioritete i da stavimo Kraljevstvo u drugi plan (Mat. 6:31-33; w18.05 30-31 odl. 15-17).

Da, Jehova želi da mladi budu sretni. Budi usredotočen na teokratske ciljeve i uključi Jehovu u sve svoje planove. Što prije počneš tako postupati, prije ćeš osjetiti Jehovino vodstvo, zaštitu i blagoslov. Primjenjuj korisne biblijske savjete i poslušaj ove mudre riječi: “Sjećaj se Velikog Stvoritelja svojega u danima mladosti svoje” (Prop. 12:1). Mladi u skupštini zaslužuju iskrenu pohvalu zato što se hrabro nose s raznim izazovima i ostaju usredotočeni na službu Jehovi. Oni se trude ostvariti duhovne ciljeve i veliku važnost pridaju propovijedanju. Isto tako, ne dopuštaju ovom svijetu da im odvrati pažnju od njihovih ciljeva. Mladi, budite sigurni da vaša revnost nije uzaludna! Uz vas su vaša braća i sestre koji vas jako vole. Ako povjerite svoja djela Jehovi, vaši će životni planovi sigurno biti uspješni (w18.04 29 odl. 17, 19).