Ožujak

Ljubav prema Jehovi i njegovoj Riječi daje nam snage da mu ostanemo poslušni čak i kad dobronamjerni rođaci ili prijatelji vrše pritisak na nas da sudjelujemo u nebiblijskim pogrebnim običajima. Možda nas žele posramiti tvrdeći da ne volimo ili ne poštujemo pokojnika. Mogli bi tvrditi i da će umrli zbog nas na neki način nauditi živima. U jednoj karipskoj zemlji mnogi vjeruju da “duh” umrle osobe još neko vrijeme nakon njene smrti ostaje na Zemlji i kažnjava sve koji su bili loši prema njoj. Taj “duh” čak može “nanositi zlo čitavoj zajednici”, navodi jedan priručnik. U Africi je običaj u domu pokojnika prekriti sva ogledala, a njegove fotografije okrenuti prema zidu. Zašto? Neki vjeruju da umrli ne smije vidjeti svoju sliku ili odraz. Jehovini sluge sasvim sigurno ne vjeruju u izmišljene priče niti žele imati išta s običajima koji promiču Sotonine laži! (1. Kor. 10:21, 22; w19.04 16:11–12).

Isus je svoje sljedbenike poučio načelima koja su im trebala pomoći da budu pravedni prema drugima. Osvrnimo se, naprimjer, na zlatno pravilo. Svi želimo da se s nama postupa pravedno. Zato i mi trebamo tako postupati prema drugima. Ako to činimo, možda ih potaknemo da i oni budu pravedni prema nama. No što ako smo žrtva nepravde? Isus je poučio svoje sljedbenike da se uzdaju u to da će se Jehova “pobrinuti da pravdu dobiju [oni] koji k njemu vape dan i noć” (Luka 18:6, 7). Te su riječi zapravo jamstvo da naš pravedni Bog zna koje kušnje doživljavamo u ovim posljednjim danima i da će se u pravo vrijeme pobrinuti da dobijemo pravdu (2. Sol. 1:6). Ako živimo po načelima koja je Isus naučavao, s drugima ćemo se ophoditi pravedno. A ako smo doživjeli nepravdu u ovom Sotoninom svijetu, utjehu nam može pružiti spoznaja da će se Jehova sigurno pobrinuti da dobijemo pravdu (w19.05 18:18-19).

Možda još ideš u školu i svi učenici iz tvog razreda vjeruju u teoriju evolucije. Ti bi volio braniti biblijsko učenje o stvaranju, ali imaš osjećaj da nisi dorastao tome. To je odlična prilika da se baciš na proučavanje! Mogao bi si postaviti dva cilja: (1) ojačati svoje uvjerenje u to da je Bog sve stvorio i (2) naučiti bolje braniti istinu (Rim. 1:20). Za početak si možeš postaviti pitanje: Koje argumente drugi učenici navode kao dokaz za evoluciju? Zatim pažljivo istraži tu temu pomoću naših publikacija. Možda uvidiš da i nije tako teško braniti svoja uvjerenja kao što ti se isprva činilo. Većina ljudi vjeruje u evoluciju samo zato što im je neka osoba koju poštuju rekla da je to istina. Ako pronađeš samo jedan ili dva zanimljiva argumenta, mogao bi ih upotrijebiti u razgovoru s nekim koga iskreno zanima ta tema (Kol. 4:6; w19.05 22:13).

Kad je prorok Ilija morao pobjeći da spasi živu glavu, bio je toliko obeshrabren da je poželio umrijeti. Jehova je svom malodušnom proroku poslao moćnog anđela. Anđeo mu je pružio vrlo praktičnu pomoć. Dao mu je topli obrok i potaknuo ga da jede (1. Kralj. 19:5–8). Iz tog izvještaja učimo nešto važno: Ponekad neka jednostavna, praktična gesta može učiniti puno dobra. Možda nekim jelom, malim poklonom ili suosjećajnim pisamcem možemo potištenom bratu ili sestri dati do znanja da ih volimo i da nam je stalo do njih. Ako nam je nelagodno razgovarati s tom osobom o bolnim ili vrlo osobnim temama, možda joj možemo pružiti podršku na takve praktične načine. Jehova je na čudesan način pomogao Iliji da smogne snage prijeći dalek put do gore Horeba, dovoljno daleko od onih koji su ga htjeli ubiti. Što učimo iz toga? Ako želimo pružiti utjehu žrtvama zlostavljanja, možda ćemo im najprije morati pomoći da se osjećaju sigurno, bilo u svom domu bilo u dvorani (w19.05 20:11, 13-14).

Pretpostavimo da čitaš 12. poglavlje Zaharijine knjige, koje proročanski ukazuje na to da će Mesija umrijeti (Zah. 12:10). Zapaziš da se u 12. retku kaže da će Mesijinu smrt gorko oplakivati “porodica doma Natanova”. Umjesto da brzo prijeđeš preko tog detalja, zastaneš i upitaš se: Kakve veze Mesija ima s Natanovom obitelji? Zatim bi se mogao poigrati detektiva i dati u istraživanje. Rubna naznaka vodi te do 2. Samuelove 5:14, gdje saznaješ da je Natan bio jedan od sinova kralja Davida. Druga rubna naznaka, Luka 3:31, otkriva da je Isus bio Natanov potomak po Marijinoj obiteljskoj lozi. Taj interesantan detalj sigurno te jako zaintrigirao. I prije si znao da je u Bibliji prorečeno da će Isus biti Davidov potomak (Mat. 22:42). No David je imao više od 20 sinova. Nije li jako zanimljivo to što je Zaharija otkrio da će upravo Natanova obitelj imati posebnog razloga tugovati zbog Isusove smrti? (w19.05 22:17).

Što moramo činiti? Redovitim proučavanjem možemo se uvjeriti da je ono što smo saznali iz Biblije istina. Tada ćemo biti posve sigurni da su Jehovina načela ispravna. Poput stabla koje ima duboko korijenje, bit ćemo čvrsto ukorijenjeni i utvrđeni u vjeri (Kol. 2:6, 7). Ne zaboravi da ti sam moraš utvrditi svoju vjeru, nitko to ne može učiniti umjesto tebe. Zato se nastavi mijenjati i obnavljati svoj um. Često se moli i usrdno traži pomoć Jehovinog duha. Duboko razmišljaj i stalno preispituj svoje misli i poticaje. Nađi dobro društvo i okruži se ljudima koji će ti pomoći da mijenjaš svoj način razmišljanja. Na taj način zaštitit ćeš se od otrovnog utjecaja Sotoninog svijeta i uspjet ćeš srušiti “kriva razmišljanja i svaku oholost koja se podiže protiv poznavanja Boga” (2. Kor. 10:5; w19.06 24:17-18).

Poput Rute, koja je ostala uz Naomi, i mi trebamo nastaviti pružati podršku onima koji su izgubili voljenu osobu (Ruta 1:16, 17). Paula je ispričala: “Kad je moj muž umro, mnogi su bili uz mene. No nakon nekog vremena vratili su se svojim svakodnevnim aktivnostima. A moj se život totalno promijenio. Kad netko izgubi voljenu osobu, on treba podršku još mjesecima, pa čak i godinama, i lijepo je kad su drugi svjesni toga.” Naravno, svi smo različiti. Neki se uspiju relativno brzo prilagoditi novonastalim okolnostima, a drugima je to puno teže. Svaki put kad rade nešto što su nekad radili s voljenom osobom bude im teško jer ih to podsjeti da nje više nema. Ljudi tuguju na različite načine. Imajmo na umu da nam je Jehova ukazao čast i povjerio nam odgovornost da se brinemo o onima koji su izgubili bračnog druga (w19.06 26:16).

Kad se nađemo pod zabranom, važno je znati procijeniti kada je vrijeme da se šuti (Prop. 3:7). Ne smijemo otkrivati povjerljive informacije, kao što su imena naše braće i sestara, gdje se održavaju sastanci, kako propovijedamo i kako dobivamo duhovnu hranu. Te informacije ne bismo smjeli otkriti ni vlastima ni dobronamjernim prijateljima ili rođacima koji žive u našoj zemlji ili u inozemstvu, bez obzira na to služe li Jehovi ili ne. Ako ne bismo pazili na to, doveli bismo svoju braću u opasnost. Nemoj dopustiti da sitne nesuglasice naruše naše jedinstvo. Sotona zna da kuća koja se “razdijeli u sebi” ne može opstati (Mar. 3:24, 25). Zato će uporno tražiti prilike da nas razjedini. Nada se da ćemo se okrenuti jedni protiv drugih umjesto da se borimo protiv njega. Čak i zreli kršćani moraju paziti kako ne bi upali u tu zamku. Ako se istinski trudimo izgladiti nesuglasice koje imamo s braćom, tada ništa neće ugroziti naše jedinstvo (Kol. 3:13, 14; w19.07 28:14-16).

Ljudi često pozitivno reagiraju na našu poruku ne zbog onoga što kažemo, nego zbog načina na koji to kažemo. Oni cijene kad vide da smo ljubazni, taktični i iskreno zainteresirani za njih. Ne prisiljavamo ih da saslušaju što im želimo reći, nego se trudimo razumjeti zašto ne žele razgovarati o religiji. Isto tako, uvijek se trudimo biti taktični prema njima. Pavao nam je u tome dao dobar primjer. Kad je razgovarao sa Židovima, Pavao je koristio Sveto pismo. No kad je razgovarao s grčkim filozofima na Areopagu, nije se direktno pozivao na Bibliju (Djela 17:2, 3, 22–31). Kako ga možemo oponašati? Ako naiđemo na osobu koja ne cijeni Bibliju, možda bi bilo najbolje da se u razgovoru direktno ne pozivamo na nju. Ako nam se čini da bi osobi moglo biti neugodno da je vide kako s nama čita Bibliju, mogli bismo joj pokazati biblijske retke na neki manje upadljiv način, naprimjer na elektroničkom uređaju (w19.07 30:5-6).

Sotona je lukavo naveo Izraelce na idolopoklonstvo tako što je iskoristio jednu od njihovih osnovnih potreba – potrebu za hranom. Kad su Izraelci došli u Obećanu zemlju, morali su naučiti uzgajati hranu na nešto drugačiji način. Naime, dok su živjeli u Egiptu, polja su navodnjavali vodom iz Nila. No u Obećanoj zemlji nije bilo neke velike rijeke koja bi im poslužila za to, već su zemlju natapale kiša i rosa (Pnz. 11:10–15; Iza. 18:4, 5). Zbog toga su Izraelci trebali svladati nove metode zemljoradnje. Zašto ih je Jehova upozorio da se ne smiju klanjati lažnim bogovima dok je govorio o obrađivanju zemlje? Jehova je znao da će Izraelci doći u iskušenje da od Kanaanaca traže savjete o zemljoradnji. Međutim, ti su okolni poganski narodi štovali Baala, i to je utjecalo na njihov pristup zemljoradnji (Broj. 25:3, 5; Suci 2:13; 1. Kralj. 18:18; w19.06 23:4-6).

Kad su apostol Pavao, Sila, Luka i Timotej stigli u rimsku koloniju Filipe, pronašli su mnogo ljudi koje je zanimala dobra vijest. Ta revna braća ondje su osnovala skupštinu te su se svi učenici počeli sastajati, i to vjerojatno u domu sestre Lidije, koja je bila vrlo gostoljubiva (Djela 16:40). Tek osnovana skupština uskoro se našla u teškoj situaciji. Sotona je ljude koji su se žestoko protivili kršćanima nahuškao da spriječe Pavla i njegove suradnike da propovijedaju. Uhvatili su Pavla i Silu, išibali ih i bacili u zatvor. Nakon što su bili pušteni iz zatvora, Pavao i Sila posjetili su nove učenike i ohrabrili ih. Zatim su zajedno s Timotejem otišli iz grada, dok je Luka, po svemu sudeći, ostao ondje. A što je bilo s novokrštenom braćom u Filipima? Oni su uz pomoć Jehovinog duha nastavili revno vršiti svoju službu (Filip. 2:12). Pavao je s razlogom bio ponosan na njih! (w19.08 32:1-2).

Jesi li se nedavno preselio? Preseljenje može biti jako skupo i zbog toga se vrlo lako zadužiti. Da bi dugove sveo na minimum, nemoj kupovati na kredit stvari koje ti zapravo nisu potrebne (Izr. 22:3). Kad smo pod emocionalnim pritiskom, naprimjer dok se brinemo za bolesnog člana obitelji, možda nam je teško donijeti mudre odluke o financijskim pitanjima. U takvim situacijama sjeti se da ti molitva može puno pomoći. Jehova te može uslišiti tako da ti podari mir kako bi mogao staloženo odlučiti što je najpametnije učiniti (Filip. 4:6, 7; 1. Petr. 5:7). Ostani blizak s onima koji pozitivno utječu na tebe. Podijeli svoje osjećaje i iskustva s dobrim prijateljima, pogotovo s onima koji su se i sami našli u sličnoj situaciji. To će ti u emocionalnom pogledu jako koristiti (Prop. 4:9, 10). Prijatelji koje si stekao ondje gdje si prije živio i dalje će ti biti prijatelji (w19.08 34:9-10).

Zašto je Jehova svoj veliki završni rat nazvao po Megidu? Megido i obližnja Jizreelska dolina bili su poprište mnogih bitaka. U nekima od njih Jehova je direktno intervenirao i dao pobjedu svom narodu. Naprimjer, “kod voda megidskih” Bog je pomogao izraelskom sucu Baraku da porazi kanaansku vojsku pod Siserinim zapovjedništvom. Barak i proročica Debora zahvaljivali su Jehovi na toj veličanstvenoj pobjedi. Pjevali su: “S neba su se zvijezde borile, sa staza su se svojih protiv Sisere borile. (...) Neka tako propadnu svi neprijatelji tvoji, Jehova! A oni koji te ljube neka budu kao sunce kad izlazi u sili svojoj!” (Suci 5:19–21, 31). I u harmagedonskoj bici Božji će neprijatelji propasti, a oni koji vole Boga bit će spašeni. No postoji jedna važna razlika između ta dva sukoba. U Harmagedonu se Božji narod neće boriti, čak neće biti ni naoružan! Božji sluge sačuvat će “mir i pouzdanje” u Jehovu i njegovu nebesku vojsku, i “to će biti [njihova] snaga” (Iza. 30:15; Otkr. 19:11–15; w19.09 36:4-5).

Kako možemo “doći” k Isusu? Kao prvo, tako da naučimo što više o njegovim učenjima i djelima (Luka 1:1–4). To nitko ne može učiniti umjesto nas – sami moramo proučavati biblijske izvještaje o njemu. Kao drugo, k Isusu možemo “doći” tako da se krstimo i postanemo njegovi učenici. Kao treće, na Isusov se poziv možemo odazvati tako da se obratimo skupštinskim starješinama kad nam zatreba pomoć. Isus nam je tu braću dao “na dar” i putem njih brine se za svoje ovce (Efež. 4:7, 8, 11; Ivan 21:16; 1. Petr. 5:1–3). Mi moramo učiniti prvi korak i zamoliti ih za pomoć. Ne možemo očekivati da će nam starješine čitati misli i automatski znati što nam je potrebno. Zanimljivo je iskustvo jednog našeg brata po imenu Julian. On je rekao: “Zatražio [sam] pomoć i pokazalo se da je taj pastirski posjet bio jedan od najboljih darova koje sam dobio.” Vjerni starješine, poput dvojice koji su posjetili Juliana, mogu nam pomoći da upoznamo “Kristov um”, odnosno da razumijemo i usvojimo njegov način razmišljanja i stavove (1. Kor. 2:16; 1. Petr. 2:21). To je doista jedan od najljepših darova koje nam mogu dati! (w19.09 38:4-5).

U Bibliji postoje mnogi izvještaji o bogobojaznim muškarcima i ženama koje je vodio sveti duh, ali nisu bili dio grupe od 144 000. Jedan od njih bio je Ivan Krstitelj (Mat. 11:11). Među njima je i David (Djela 2:34). Oni i još bezbroj drugih uskrsnut će i živjeti u raju na Zemlji. Svi oni, zajedno s velikim mnoštvom, imat će priliku pokazati da su vjerni Jehovi i da podupiru njegovu vlast. Bog nikad prije u ljudskoj povijesti nije ujedinio milijune ljudi iz svih naroda. Bez obzira na to nadamo li se životu na nebu ili na Zemlji, na nama je da pomognemo što većem broju ljudi da postanu dio velikog mnoštva “drugih ovaca”. Uskoro će se Jehova pobrinuti da započne prorečena velika nevolja, koja će uništiti ljudske vlasti i religije koje su čovječanstvu nanijele ogromne patnje. Svi pripadnici velikog mnoštva imaju doista izvanrednu priliku – služiti Jehovi na Zemlji u svu vječnost! (Otkr. 7:14; w19.09 39:18-19).

Kako se Sotonin svijet bliži kraju, možemo očekivati da ćemo se suočavati s još težim problemima koji će iskušati našu vjernost Bogu i njegovom Kraljevstvu. Vjerojatno ćemo i dalje biti predmet izrugivanja, posebno zato što smo neutralni i ne želimo podupirati Sotonin svijet. Stoga već sada moramo jačati svoju vjernost Jehovi kako bismo je sačuvali i tijekom velike nevolje. Tijekom velike nevolje doći će do promjene i kad je riječ o braći koja predvode Božji narod na Zemlji. U jednom trenutku svi pomazanici koji još uvijek budu na Zemlji uskrsnut će na nebo kako bi sudjelovali u harmagedonskoj bici (Mat. 24:31; Otkr. 2:26, 27). To znači da Vodeće tijelo više neće biti s nama na Zemlji. Međutim, veliko mnoštvo i dalje će biti organizirano. Osposobljena braća iz redova drugih ovaca preuzet će vodstvo. Mi ćemo morati pokazati vjernost tako da podupremo tu braću i slušamo upute koje će oni dobiti od Boga. O tome će ovisiti naše preživljavanje! (w19.10 41:13-14).

Naomi je voljela Jehovu i vjerno mu služila. No doživjela je strašnu tragediju kad su joj umrli muž i dva sina. Bilo joj je toliko teško da je željela promijeniti svoje ime u Mara, što znači “gorčina” (Ruta 1:3, 5, 20, bilješka, 21). Naomina snaha Ruta ostala je uz nju u njenim kušnjama. Pružala joj je praktičnu pomoć, a usto ju je i tješila. Jednostavnim i iskrenim riječima pokazala joj je da je voli i da se može osloniti na nju. Kad nekom našem suvjerniku smrt oduzme bračnog druga, potrebna mu je naša podrška. Muža i ženu mogli bismo usporediti s dva stabla koja rastu jedno uz drugo i čije se korijenje s godinama ispreplelo. Kad se jedno stablo iščupa ili ugine, to može jako utjecati na ono drugo. Slično je i kad nekome umre bračni drug. Osoba može još dugo vremena osjećati veliku emocionalnu bol (w19.06 26:12-13).

Važno je da jako pazimo ne samo na vrstu zabave nego i na količinu vremena koje na nju trošimo. U suprotnom bi nam se moglo dogoditi da više vremena posvećujemo razonodi nego službi Jehovi. Najprije utvrdi koliko vremena zapravo trošiš na nju. Zašto ne bi tjedan dana vodio evidenciju o tome? Na kalendar napiši koliko si sati gledao televiziju, surfao internetom i igrao igrice na mobilnom uređaju. Ako zaključiš da pretjeruješ s tim, napravi vremenski plan. Najprije odredi vrijeme za važnije stvari, a zatim odvoji vrijeme i za zabavu. Potom zamoli Jehovu da ti pomogne držati se plana. Tako ćeš imati vremena i energije za osobno i obiteljsko proučavanje, skupštinske sastanke i službu propovijedanja. Možda ćeš tada čak više uživati u zabavi jer ćeš znati da si Jehovu stavio na prvo mjesto, pa te neće peći savjest (w19.10 43:14, 16-17).

Korinćani su oko 55. godine donijeli važnu odluku. Kad su saznali za probleme koje imaju njihova braća u Jeruzalemu i Judeji, odlučili su da će i oni dati prilog kako bi im pomogli (1. Kor. 16:1; 2. Kor. 8:6). No nekoliko mjeseci kasnije apostol Pavao je saznao da Korinćani još uvijek nisu skupili novac. Zbog toga se vrlo lako moglo dogoditi da njihov dar ne bude spreman kad dođe vrijeme da se zajedno s prilozima drugih skupština odnese u Jeruzalem (2. Kor. 9:4, 5). Korinćani su donijeli dobru odluku i Pavao je pohvalio njihovu izvanrednu vjeru i iskrenu želju da velikodušno pomognu braći. Međutim, morao ih je potaknuti da dovrše ono što su započeli (2. Kor. 8:7, 10, 11). Njihovo iskustvo pokazuje da čak i vjernim kršćanima ponekad nije lako izvršiti ono što su naumili. Zašto? Možda smo zbog svoje nesavršenosti jednostavno skloni odugovlačiti. Ili možda zbog nekih nepredviđenih događaja nismo u stanju učiniti ono što smo isplanirali (Prop. 9:11; w19.11 48:3-5).

Poput velikog štita koji štiti većinu tijela, tvoja ti vjera služi kao zaštita od loših utjecaja ovog iskvarenog svijeta, kao što su nemoral, nasilje i sve drugo što se kosi s Božjim mjerilima. Kao kršćani sudjelujemo u duhovnom ratu protiv zlih duhova (Efež. 6:10–12). Što možeš učiniti kako bi bio siguran da si spreman suočiti se s kušnjama? Kao prvo, moli se Bogu za pomoć. Osim toga, čitaj Božju Riječ, koja će ti pomoći da sebe vidiš onako kako te Bog vidi (Hebr. 4:12). Biblija kaže: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum” (Izr. 3:5, 6). Imajući to na umu, zašto ne bi analizirao neke odluke koje si nedavno donio? Naprimjer, možda si imao ozbiljnih financijskih problema. Jesi li tada razmišljao o Jehovinom obećanju zapisanom u Hebrejima 13:5: “Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti”? Je li ti ono ulilo pouzdanja da će ti Jehova pomoći? Ako jest, to je znak da vodiš brigu o svom štitu vjere i da je on u dobrom stanju (w19.11 46:1, 4).

Svako dijete treba i zaslužuje da mu oba roditelja posvete puno vremena i truda. Ako roditelji imaju više djece u relativno kratkom razdoblju, može im biti teško svakome od njih posvetiti potrebnu pažnju. Neki roditelji koji su se našli u takvoj situaciji priznaju da su se osjećali izgubljeno. Naprimjer, majka bi mogla biti stalno umorna i emocionalno iscrpljena. Mogla bi biti toliko izmoždena da više nema energije za redovito proučavanje, molitvu i službu propovijedanja. A i sastanci bi joj mogli biti izazov, jer bi umor mogao utjecati na njenu koncentraciju, pa ne bi imala puno koristi od njih. Naravno, obziran će suprug davati sve od sebe da pomogne svojoj ženi u brizi oko djece, i na sastancima i kod kuće. Naprimjer, mogao bi pomagati oko kućanskih poslova. Isto tako, uložit će velik trud da njihovo obiteljsko proučavanje bude redovito i da od njega koristi ima cijela obitelj. Usto će sa svojom obitelji redovito ići u službu propovijedanja (w19.12 52:8).

Kako je Izraelcima koristila oprosna godina? Pretpostavimo da je neki Izraelac zapao u dug te je morao prodati zemlju kako bi ga mogao otplatiti. Kad je nastupila jubilarna godina, svoju je zemlju dobio natrag. Stoga se mogao vratiti “na svoje nasljedstvo”, a njegova bi djeca kasnije mogla naslijediti tu zemlju. Navedimo i drugi primjer. Recimo da je Izraelac upao u tako velik dug da je morao svoje dijete – ili čak sebe – prodati u ropstvo da bi otplatio taj dug. Tijekom jubileja rob se trebao vratiti “svome rodu”, odnosno svojoj obitelji (Lev. 25:10). Na taj način nitko nije bio osuđen na doživotno ropstvo, bez nade da će ikad više biti oslobođen. Osim toga, Jehova je rekao: “Nitko među tobom ne bi trebao biti siromašan, jer će te Jehova blagosloviti u zemlji koju ti Jehova, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš kao nasljedstvo” (Pnz. 15:4). To je nešto sasvim suprotno onome što se događa u današnjem svijetu, gdje bogati često postaju još bogatiji, a siromašni još više tonu u siromaštvo! (w19.12 50:3-4).

Kad se našao u kušnjama, Isus se molio “sa silnim vapajima i suzama” (Hebr. 5:7). Takve žarke molitve bile su znak duboke vjernosti Jehovi i osnažile su njegovu želju da ostane poslušan. Jehovi su Isusove molitve bile poput miomirisnog kada. Cijelim svojim životom Isus je istinski obradovao svog Oca i opravdao njegovu vrhovnu vlast. Mi se možemo ugledati na Isusa tako da damo sve od sebe da ostanemo vjerni Jehovi i živimo po njegovim načelima i zakonima. Kad se nađemo u kušnji, trebamo ga gorljivo moliti da nam pomogne kako bismo ga obradovali. Svjesni smo da Jehova neće prihvatiti naše molitve ako činimo nešto što on osuđuje. Međutim, ako živimo po njegovim načelima, možemo biti sigurni da će mu naše iskrene molitve biti poput miomirisnog kada. Isto tako, možemo biti uvjereni da će naša vjernost i poslušnost obradovati našeg nebeskog Oca (w19.11 47:7-8).

Isus je 1919. postavio malu grupu pomazane braće da služi kao “vjerni i razboriti rob”. Taj rob predvodi djelo propovijedanja i daje Kristovim sljedbenicima “hranu u pravo vrijeme”. Sotona i njegov svijet jako su se potrudili da vjernom robu otežaju njegov zadatak. Zapravo, bez Jehovine pomoći bilo bi ga nemoguće izvršiti. Vjerni rob suočio se s golemim preprekama, kao što su dva svjetska rata, neprestano progonstvo, globalne ekonomske krize i nepravda. Unatoč svemu nastavio je davati duhovnu hranu Kristovim sljedbenicima na Zemlji. Kakvo samo obilje duhovne hrane imamo danas, i to besplatno, na preko 900 jezika! To je nepobitan dokaz Božje podrške. A naše djelo propovijedanja također je upečatljiv dokaz Jehovinog blagoslova. Dobra vijest doista se propovijeda “po svemu svijetu” (Mat. 24:14; w19.11 47:15-16).

Svake godine na Dan očišćenja veliki svećenik morao je paliti kad prije nego što je mogao prinijeti žrtve, odnosno krv žrtvovanih životinja. On se poslušno držao te Jehovine upute jer je želio biti siguran da će imati Božje odobravanje kad kasnije bude prinosio žrtve. Slično tome prije nego što je Isus dao svoj život kao žrtvu, morao je učiniti nešto jako važno – važnije čak i od spasenja ljudskog roda. Morao je biti poslušan i odan Jehovi tijekom cijelog svog života na Zemlji. Tek bi tada Jehova prihvatio njegovu žrtvu. Isus bi tako pokazao da poslušnost Jehovi smatra ispravnim načinom života. Time bi opravdao vrhovnu vlast svog Oca. Tijekom cijelog svog života na Zemlji Isus se u potpunosti držao Jehovinih pravednih načela. Nikakvo iskušenje ni nevolja nisu ga pokolebali u želji da obrani svog Oca i njegov način vladanja (Filip. 2:8; w19.11 47:6-7).

Vjerni apostoli bili su uz Isusa tijekom cijele njegove zahtjevne službe na Zemlji (Izr. 18:24). Takvi su prijatelji Isusu puno značili. Tijekom njegove službe nitko od njegove tjelesne braće nije povjerovao u njega (Ivan 7:3–5). U jednom trenutku njegovi su rođaci čak pomislili da je poludio (Mar. 3:21). No vjernim apostolima Isus je kratko prije svoje smrti rekao riječi iz današnjeg citata. Apostoli su znali razočarati Isusa, ali on se nije koncentrirao na njihove mane. Cijenio je to što imaju vjeru u njega (Mat. 26:40; Mar. 10:13, 14; Ivan 6:66–69). Posljednje večeri koju je proveo s njima Isus je svojim vjernim apostolima rekao: “Nazivam vas prijateljima, jer sam vam obznanio sve što sam čuo od Oca svojega” (Ivan 15:15). Sasvim sigurno, prijatelji su mu bili velik izvor ohrabrenja (w19.04 15:11-12).

Kako osoba zna da je dobila nebeski poziv? Odgovor se jasno vidi iz riječi koje je apostol Pavao uputio kršćanima u Rimu, “pozvanima da budu sveti”. Pavao im je rekao: “Niste primili duh ropstva da se opet bojite, nego ste primili duh posinjenja, koji nas potiče da vičemo: ‘Abba, Oče!’” (Rim. 1:7; 8:15). Te riječi pokazuju da Bog svojim svetim duhom pomazanicima jasno daje do znanja da su dobili nebeski poziv (1. Sol. 2:12). Kad Jehova osobi uputi poziv za nebeski život, ona je sigurna da je poziv upućen upravo njoj. U njenom srcu i umu nema ni tračka sumnje (1. Ivan. 2:20, 27). Pomazanim kršćanima nije im potrebna dodatna potvrda od nekog čovjeka da bi bili sigurni da su primili pomazanje (w20.01 4:7-8).

Kristov zakon počiva na najboljem mogućem temelju – ljubavi (Gal. 6:2). Ljubav je bila motiv za sve što je Isus činio. Samilost i suosjećanje su obilježja ljubavi. Samilost je poticala Isusa da poučava mnoštva ljudi, liječi bolesne, hrani gladne i uskrsava mrtve (Mat. 14:14; 15:32–38; Mar. 6:34; Luka 7:11–15). On je spremno stavljao tuđe potrebe ispred vlastitih. A najveću je ljubav pokazao kad je svoj život dao za druge. Po uzoru na Isusa, i mi trebamo tuđe potrebe stavljati ispred vlastitih. Isto tako, trebamo razvijati suosjećanje prema ljudima na svom području. Kad propovijedamo dobru vijest i poučavamo druge o njoj zato što nas na to potiče suosjećanje, pokazujemo da se držimo Kristovog zakona (w19.05 18:8-10).

Isus je pomogao ljudima da se oslobode lažnih učenja kojima su ih vjerski vođe opteretili. Mnogi su Židovi tada bili robovi tradicije i krivih vjerovanja (Mat. 5:31–37; 15:1–11). Njihovi duhovni vođe zapravo su bili slijepi. Budući da su odbacili Mesiju i duhovno prosvjetljenje koje je on nudio, ostali su u tami i grijehu (Ivan 9:1, 14–16, 35–41). Svojim istinitim učenjima i dobrim primjerom Isus je krotkim ljudima donio duhovno oslobođenje (Mar. 1:22; 2:23–3:5). Osim toga, omogućio je ljudima da budu oslobođeni ropstva urođenom grijehu. Na temelju njegove otkupne žrtve Bog je mogao oprostiti grijehe onima koji su pokazali vjeru i prihvatili otkupninu (Hebr. 10:12–18; w19.12 50:8, 10-11).

Jehova pomoću svog svetog duha pomazanim kršćanima posve jasno daje do znanja da ih je izabrao. Sveti duh koji dobivaju služi im kao “jamstvo” da će u budućnosti vječno živjeti na nebu, a ne na Zemlji (2. Kor. 1:21, 22). Znači li to da je kršćaninu koji je pomazan automatski zagarantirana nebeska nagrada? Ne. On je siguran da je izabran za nebeski život. Međutim, mora imati na umu sljedeće upozorenje: “Braćo, tim više dajte sve od sebe da biste svoj poziv i izbor potvrdili, jer ako to činite, nikada nećete posrnuti” (2. Petr. 1:10). Dakle, iako je pomazani kršćanin pozvan da ide na nebo, on će svoju nagradu dobiti samo ako ostane vjeran (Filip. 3:12–14; Hebr. 3:1; Otkr. 2:10; w20.01 4:5-6).

Zašto lažni tješitelji nisu suosjećali s Jobom? Jedan od razloga je to što se nisu potrudili steći pravu sliku o situaciji u kojoj se on našao. Zbog toga su brzopleto došli do pogrešnog zaključka i nemilosrdno ga osudili. Kako ti možeš izbjeći takvu grešku? Imaj na umu da samo Jehova ima potpuni uvid u nečiju situaciju. Pažljivo slušaj osobu dok ti opisuje što proživljava. No učini i korak više – pokušaj osjetiti njenu bol. Tek ćeš tada moći svom bratu ili sestri pokazati iskreno suosjećanje. Suosjećanje će nas spriječiti da u negativnom tonu pričamo okolo o problemima s kojima se netko suočava. Onaj tko ogovara druge ne izgrađuje skupštinu, nego u nju unosi razdor (Izr. 20:19; Rim. 14:19). Takva osoba može još više povrijediti onoga tko pati (Efež. 4:31, 32). Zato je puno bolje da zapažamo dobre osobine kod drugih i razmišljamo o tome kako im možemo pomoći da se nose sa svojim problemima (w19.06 26:8-9).