Travanj

Aristarh, kršćanin iz makedonskog grada Soluna, bio je vjeran prijatelj i suputnik apostola Pavla. Prvi put se spominje u izvještaju o događajima koji su se odigrali u Efezu, tijekom Pavlovog trećeg misionarskog putovanja. Aristarha je ondje uhvatila nasilna svjetina (Djela 19:29). Kad je na koncu bio oslobođen, nije pobjegao na sigurno, nego je vjerno ostao uz Pavla. A nekoliko mjeseci kasnije, dok su bili u Grčkoj, Aristarh je i dalje bio s Pavlom, kojega su protivnici još uvijek pokušavali ubiti (Djela 20:2–4). Oko 58. godine, kad je Pavao kao zatvorenik bio poslan u Rim, Aristarh ga je pratio na tom dugačkom putovanju tijekom kojeg su čak doživjeli brodolom (Djela 27:1, 2, 41). Kad su stigli u Rim, izgleda da je neko vrijeme bio s Pavlom u zatvoru (Kol. 4:10). Stoga nije ni čudo da je Pavlu taj vjeran prijatelj bio veliko ohrabrenje i utjeha! Poput Aristarha, i mi možemo biti vjerni prijatelji svojoj braći i sestrama tako da budemo uz njih ne samo u dobru nego i “u nevolji” (w20.01 2:4-5).

Pomazanik može imati osjećaj da nije dostojan dragocjenog poziva koji je dobio. Ali on ni na trenutak ne sumnja da ga je Jehova odabrao. Spoznaja da će živjeti na nebu budi u njegovom srcu veliku radost i zahvalnost (1. Petr. 1:3, 4). Znači li to da pomazanici žele umrijeti? Apostol Pavao odgovorio je na to pitanje. Uspoređujući svoje ljudsko tijelo sa šatorom, napisao je: “Naime, mi koji smo u ovom šatoru uzdišemo opterećeni, jer nam želja nije svući ovaj, nego obući drugi, da život proguta ono što je smrtno” (2. Kor. 5:4). Pomazani kršćani nisu izgubili volju za životom na Zemlji niti žele da on što prije završi. Baš naprotiv, oni uživaju u životu i žele svaki dan iskoristiti da bi služili Jehovi zajedno sa svojom obitelji i prijateljima. No, što god da rade, uvijek imaju u mislima divnu budućnost kojoj se nadaju (1. Kor. 15:53; 2. Petr. 1:4; 1. Ivan. 3:2, 3; w20.01 4:12-13).

Nas naš brižni Otac poučava tako što nas opominje, ispravlja i ukorava kad je to potrebno. On to čini na mnogo načina. Naprimjer, nešto što pročitamo u njegovoj Riječi ili što čujemo na našim sastancima može nas potaknuti da promijenimo svoj način razmišljanja ili postupanja. Potreban savjet mogli bismo dobiti i od starješina. Kako god da nas Jehova opominje i ukorava, uvijek to čini iz ljubavi (Jer. 30:11). Osim toga, kao što brižan ljudski otac pomaže svojoj djeci kad ih snađu nevolje, tako i nama naš nebeski Otac pomaže da podnesemo kušnje koje nas snalaze. Daje nam svoj sveti duh i tako nas štiti od svega što bi moglo narušiti naš odnos s njim (Luka 11:13). Jehova nas štiti i u emocionalnom pogledu. Naprimjer, daje nam divnu nadu u bolju budućnost. Ta nam nada pomaže da podnosimo teške situacije. Ne zaboravi, kakvo nas god zlo zadesilo, naš će brižni Otac nadoknaditi svu štetu koju pretrpimo. S kakvim se god kušnjama suočavali, znamo da će one uskoro proći, a Jehovini blagoslovi trajat će vječno (2. Kor. 4:16–18; w20.02 6:14-15).

Da, zavist se može pobijediti! Prisjetimo se izvještaja o Josipovoj braći. Puno godina nakon što su Josipu nanijeli veliku nepravdu, ponovno su se sreli s njim u Egiptu, ali nisu ga prepoznali. Josip im nije odmah otkrio tko je, nego ih je najprije iskušao kako bi vidio jesu li se promijenili. Pozvao ih je na objed na kojem je njihovom najmlađem bratu, Benjaminu, poklonio puno više pažnje nego njima (Post. 43:33, 34). Ipak, ni po čemu nije mogao zaključiti da ijedan od njih zavidi svom bratu. Dapače, pokazali su da im je iskreno stalo i do Benjamina i do oca Jakova (Post. 44:30–34). Zahvaljujući tome što su pobijedili zavist mogli su učiniti svoj dio kako bi u njihovoj obitelji ponovno zavladao mir (Post. 45:4, 15). Ako i mi iz svog srca iskorijenimo svaki trag zavisti, činit ćemo svoj dio kako bi u našoj obitelji i skupštini vladao mir. Jehova želi da se borimo protiv zavisti i promičemo mir. Ako razvijamo poniznost te se trudimo biti zahvalni i zadovoljni onim što imamo, zavist se neće ukorijeniti u nama (w20.02 8:17-18).

Kako možeš pokazati da cijeniš Jehovinu ljubav? Između ostalog, tako da mu se moliš. Dok budeš govorio Bogu o svojim brigama i zahvaljivao mu za sve što čini za tebe, rast će tvoja ljubav prema njemu. A kad vidiš da Jehova odgovara na tvoje molitve, još ćeš se više zbližiti s njim. Uvjerit ćeš se da te on razumije. No da bi razvio prisan odnos s Jehovom, trebaš upoznati njegov način razmišljanja. Osim toga, trebaš znati što on očekuje od tebe. To možeš saznati jedino tako da proučavaš njegovu Riječ, Bibliju. Zato razvijaj cijenjenje prema njoj. Jedino iz nje možeš saznati istinu o Jehovi i njegovom naumu s tobom. Cijenjenje prema Bibliji pokazuješ tako da je čitaš svaki dan, pripremaš se za biblijski tečaj i primjenjuješ ono što učiš (Psal. 119:97, 99; Ivan 17:17). Imaš li svoj plan za čitanje Biblije? Držiš li se tog plana i čitaš li Božju Riječ svaki dan? (w20.03 10:8-9).

Ako ne možeš puno hodati, mogao bi sjesti na nekom javnom mjestu i propovijedati prolaznicima. Isto tako, mogao bi svjedočiti neformalno, putem pisama ili telefonom. Mnogi objavitelji koji imaju zdravstvenih problema nalaze radost u tim vidovima službe. Da, loše zdravlje ne mora ti biti prepreka da bi potpuno izvršio svoju službu. Pavao je rekao: “Sve mogu uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (Filip. 4:13). Pavlu je trebala takva snaga kad se razbolio na jednom misionarskom putovanju. Galaćanima je rekao: “Znate da sam vam prvi put objavio dobru vijest jer sam bio bolestan” (Gal. 4:13). Slično tome zbog svojih zdravstvenih poteškoća možda ćeš imati priliku prenijeti dobru vijest liječnicima, medicinskim sestrama i drugom medicinskom osoblju. Mnogi od njih su na poslu kad im objavitelji dođu na vrata (w19.04 14:10-11).

Godine 2018. preko 223 000 objavitelja dobre vijesti živjelo je u zemljama u kojima je naše djelovanje zabranjeno ili je pod strogim ograničenjima. To nas ne iznenađuje. Pravi kršćani znaju da mogu očekivati progonstvo. Gdje god da živimo, vlasti nam mogu iznenada, sasvim neočekivano, zabraniti da služimo svom Bogu punom ljubavi. Ako vlasti zabrane naše djelovanje, mogli bismo zaključiti da nam je Bog uskratio svoj blagoslov. No takav bi zaključak bio pogrešan. Imaj na umu da progonstvo nije znak da je Jehova nezadovoljan nama. Uzmimo za primjer apostola Pavla. Nema nikakve sumnje u to da je on imao Božju podršku. Dobio je čast napisati 14 poslanica grčkog dijela Biblije i bio je apostol poslan drugim narodima. Ipak, doživio je strašno protivljenje (2. Kor. 11:23–27). Iz njegovog iskustva učimo da Jehova dopušta da njegovi vjerni sluge budu progonjeni (w19.07 28:1, 3).

Jehova pokazuje da mu je stalo do nas tako što nam pomaže da se odupremo svojim neprijateljima. Nije li to očit izraz njegove brige? Sotona i demoni naši su glavni neprijatelji. Jehova nas upozorava da ih se čuvamo i pruža nam potrebnu pomoć kako bismo im se oduprli (Efež. 6:10–13). Ako prihvatimo njegovu pomoć i potpuno se oslonimo na njega, možemo se uspješno suprotstaviti Ðavlu. I mi možemo, poput apostola Pavla, s uvjerenjem reći: “Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?” (Rim. 8:31). Mi nismo fascinirani Sotonom i demonima niti im pridajemo preveliku pažnju. Nama je, kao pravim kršćanima, prvenstveno stalo do toga da što bolje upoznamo Jehovu i služimo mu (Psal. 25:5). Ipak, važno je da znamo kojim se metodama Sotona koristi u želji da nas zavara. Zašto? Zato da nas ne bi nadmudrio (2. Kor. 2:11; w19.04 17:1-2).

Jesmo li dobri slušači kad razgovaramo s osobom kojoj je potrebna utjeha? To uključuje puno više nego biti miran i ništa ne govoriti. Mi možemo pokazati suosjećanje i ljubav onome koga slušamo. Ponekad je dovoljno reći nekoliko toplih i obzirnih riječi. Možda možeš reći: “Jako mi je žao što ti se to dogodilo.” Možeš postaviti poneko pitanje kako bi točno razumio što ti osoba želi reći. Naprimjer, mogao bi je upitati: “Možeš li mi, molim te, pojasniti što time misliš?” ili “Kad si to rekao, ja sam zaključio da... Jesam li te dobro shvatio?” Takve obzirne riječi mogu uvjeriti osobu da je doista slušaš i trudiš se razumjeti je (1. Kor. 13:4, 7). Pritom pazi da budeš “spor govoriti”. Nemoj prekidati osobu kako bi joj dao savjet ili ispravio njezin način razmišljanja. I budi strpljiv! Umjesto da joj nudimo rješenja, puno je bolje da pokažemo suosjećanje, obzirnost i samilost (1. Petr. 3:8; w19.05 20:15-17).

Muž treba voljeti svoju ženu “kao i Krist skupštinu” (Efež. 5:28, 29). To znači da mora pokazivati samopožrtvovnu ljubav po uzoru na Krista tako da mu ženine potrebe i njena dobrobit budu važnije od vlastitih. Nekim je muškarcima teško pokazivati takvu ljubav, možda zato što su odrasli u obitelji ili kulturi u kojoj se ne drži do obzirnosti i požrtvovnosti. Možda im nije lako odbaciti loše navike, ali moraju učiniti te promjene ako žele biti poslušni Kristovom zakonu. Kad muž pokazuje samopožrtvovnu ljubav, stječe ženino poštovanje. Otac koji istinski voli svoju djecu nikad ih neće zlostavljati ni verbalno ni fizički (Efež. 4:31). Naprotiv, on pokazuje svojoj djeci da ih voli i spreman ih je pohvaliti, a ona se zbog toga osjećaju sigurno i zaštićeno. Time stječe ljubav i povjerenje svoje djece (w19.05 18:21).

Kako je Marija shvatila te Gabrijelove riječi? Je li pomislila da će Isus zamijeniti kralja Heroda ili nekog od njegovih nasljednika te postati izraelski kralj? U tom slučaju ona bi postala kraljica majka i njena bi obitelj živjela u kraljevskoj palači. No u Bibliji se nigdje ne kaže da je Marija tražila neki visok položaj u Kraljevstvu. Ona je bila izuzetno ponizna žena. Ne zaboravi, kad proučavamo Božju Riječ i naše kršćanske publikacije, cilj nam je prvenstveno zbližiti se s Jehovom. No cilj nam je i vidjeti sebe u pravom svjetlu i utvrditi koje promjene trebamo učiniti kako bismo ugodili Bogu (Jak. 1:22–25; 4:8). Zato prije svakog proučavanja trebamo zamoliti Jehovu za njegov duh. Usrdno ga molimo da nam pomogne izvući pouku iz onoga što proučavamo i vidjeti sebe onakvima kakvima nas on vidi (w19.05 22:18-19).

Ponekad se moramo istovremeno nositi s više problema. Razmotrimo dva primjera. Naš brat Martin, koji boluje od multiple skleroze, bio je posve slomljen kad ga je žena napustila nakon 19 godina braka. Zatim su njegove dvije kćeri prestale služiti Jehovi. Bob i njegova žena Linda našli su se u drugačijim problemima. Oboje su ostali bez posla, a nakon toga i bez kuće. Povrh toga, Lindi je dijagnosticirana bolest srca koja je opasna po život, a jedna druga bolest počela joj je narušavati imunološki sustav. Možemo biti sigurni da naš Stvoritelj i brižni Otac, Jehova, razumije kako stres utječe na nas i da nam želi pomoći da se nosimo sa svojim problemima (Filip. 4:6, 7). Božja Riječ sadrži mnoge izvještaje iz kojih saznajemo s kojim su se stresnim okolnostima suočavali njegovi sluge te kako im je on pomogao (w19.06 25:2-3).

Kad učinimo nešto lijepo za one koji su ostali bez bračnog druga, dajemo im do znanja da ih volimo. To su okolnosti u kojima im više nego ikad prije trebaju pravi prijatelji. Kako možeš pokazati da si pravi prijatelj? Možeš ih pozvati na neki jednostavan obrok ili im predložiti da zajedno idete u službu propovijedanja ili na rekreaciju. Isto tako, mogao bi ih ponekad pozvati na obiteljsko proučavanje. Na taj ćeš način obradovati Jehovu, koji je “blizu onih koji su slomljena srca” i “branitelj udovica” (Psal. 34:18; 68:5, Suvremeni hrvatski prijevod). Božje Kraljevstvo uskoro će zavladati Zemljom i tada će “nevolje (...) prijašnje biti zaboravljene”. Jedva čekamo vrijeme kada “ono što je prije bilo neće u sjećanje dolaziti niti će se u srcu javljati” (Iza. 65:16, 17). Dotada pružajmo podršku jedni drugima i pokažimo svojim riječima i djelima da volimo svu svoju braću i sestre (1. Petr. 3:8; w19.06 26:18-19).

Prije puno godina u Stražarskoj kuli je pisalo: “Samo onaj tko dobro poznaje Boga imat će potpuno pouzdanje u njega kad se nađe u kušnji.” To je prava istina! Da bismo se uspješno suočili s progonstvom, moramo voljeti Jehovu i potpuno se uzdati u njega (Mat. 22:36–38; Jak. 5:11). Svaki dan čitaj Bibliju s ciljem da se približiš Jehovi (Jak. 4:8). Dok čitaš, usredotoči se na divne Jehovine osobine. Nastoj prepoznati ljubav i brigu koja se očituje u njegovim riječima i postupcima (Izl. 34:6). Nekima je teško povjerovati da ih Bog voli zato što nikad nisu osjetili nečiju ljubav. Ako se i ti tako osjećaš, pokušaj svaki dan zapisati na koje ti je načine Jehova tog dana pokazao milosrđe i dobrotu (Psal. 78:38, 39; Rim. 8:32). Dok budeš analizirao vlastita iskustva i razmišljao o onome što čitaš u Božjoj Riječi, vjerojatno ćeš se sjetiti mnogih stvari koje je Jehova učinio za tebe. Što više budeš cijenio ono što Jehova čini, to će tvoje prijateljstvo s njim biti čvršće (Psal. 116:1, 2; w19.07 27:4-5).

Jehova nas nije ovlastio da donosimo odluke umjesto drugih. Onaj tko stvara bespotrebna pravila ne štiti svoju braću, nego pokušava biti gospodar njihove vjere. Sotona Ðavo i dalje će neumorno progoniti one koji vjerno služe Jehovi (1. Petr. 5:8; Otkr. 2:10). On i njegovi sluge pokušat će navesti vlasti da zabrane naše djelovanje. No nema razloga da nas strah paralizira (Pnz. 7:21). Jehova je uz nas i on će nam pružati podršku čak i ako se nađemo pod zabranom (2. Ljet. 32:7, 8). Pokažimo odlučnost kakvu su pokazala i naša braća iz 1. stoljeća koja su vladarima svog vremena rekla: “Prosudite sami je li pravo pred Bogom da slušamo vas, a ne Boga! Mi ne možemo a da ne govorimo o onome što smo vidjeli i čuli” (Djela 4:19, 20; w19.07 28:18-20).

Kad si u službi propovijedanja, potrudi se razumjeti zašto osoba s kojom razgovaraš ima određene stavove. Apostol Pavao odrastao je među Židovima. No kad je propovijedao ne-Židovima, morao je promijeniti svoj pristup jer oni nisu znali gotovo ništa o Jehovi i Bibliji. Mi ćemo možda trebati istraživati naše publikacije kako bismo bolje razumjeli ljude na svom području i mogli suosjećati s njima (1. Kor. 9:20–23). Cilj nam je pronaći one koji su “dostojni” (Mat. 10:11). Da bismo u tome uspjeli, moramo ljude pitati za mišljenje i zatim ih pažljivo slušati. Jedan brat iz Engleske ima običaj pitati ljude što je, prema njihovom mišljenju, potrebno za sretan brak, što je potrebno da bi se dobro odgojilo djecu ili kako se nositi s nepravdom. Nakon što sasluša njihove odgovore, kaže: “Kako vam zvuči ovaj savjet napisan prije gotovo 2000 godina?” Tada im na svom mobitelu pokaže pažljivo odabrane biblijske retke, ali pritom ne spominje riječ “Biblija” (w19.07 30:7-8).

Koliko bi duboka trebala biti naša ljubav prema Bogu? Isus je jednom farizeju rekao: “Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim!” (Mat. 22:36, 37). Mi ne bismo smjeli voljeti Boga s pola srca, nego svim srcem i ta ljubav treba svaki dan biti sve jača. Da bismo zavoljeli Boga, najprije ga trebamo upoznati. Biblija kaže: “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav” (1. Ivan. 4:8). Apostol Pavao objasnio je da će naša ljubav prema Bogu postati još jača kad saznamo istinu o njemu i dobro upoznamo njegov način razmišljanja (Filip. 1:9). Kad smo tek počeli proučavati Bibliju, zavoljeli smo Boga iako još nismo znali puno o njemu i njegovim osobinama. Što smo više učili o Jehovi, to je naša ljubav prema njemu više rasla. Upravo je zato izuzetno važno da redovito proučavamo Bibliju i razmišljamo o njenim poukama (Filip. 2:16; w19.08 32:4-5).

Ako se nalaziš u novoj sredini, moraš izgraditi nova prijateljstva. I ne zaboravi, da bi imao prijatelja, i sam moraš biti prijatelj. Pričaj drugima o lijepim iskustvima koja si doživio služeći Jehovi. Tako će vidjeti koliko te ta služba raduje. Ako se tvoj bračni drug razbolio, pa zato više ne možete biti u punovremenoj službi, nemoj ga kriviti zbog toga. S druge strane, ako ste prekinuli sa službom zbog tvojih zdravstvenih problema, nemoj kriviti sebe ili misliti da si iznevjerio svog bračnog druga. Imaj na umu da ste vi “jedno tijelo” i da ste pred Jehovom obećali da ćete se brinuti jedno za drugo i u dobru i u zlu (Mat. 19:5, 6). Ako su vam se okolnosti promijenile zbog neplanirane trudnoće, pokažite svom djetetu da vam je ono važnije od vašeg nekadašnjeg zadatka i da ga smatrate nagradom od Boga (Psal. 127:3–5). Isto tako, pričajte mu lijepa iskustva koja ste doživjeli u punovremenoj službi. Možda ga to potakne da i ono odluči posvetiti svoj život Jehovinoj službi i osjeti koliku radost ona pruža (w19.08 34:10-11).

Babilon Veliki, svjetsko carstvo krive religije, nanio je strašnu sramotu Božjem imenu. Ta “velika bludnica” uči ljude laži o Bogu. Ona se u duhovnom pogledu odala bludu tako što je sklapala saveze s ljudskim vlastima. Svoju moć i utjecaj koristi da bi iskorištavala i pljačkala svoje vjernike. Osim toga, odgovorna je za smrt mnogo ljudi, među kojima su i Božji sluge (Otkr. 18:24; 19:2). Jehova će se pobrinuti da “deset rogova” na “skerletnoj zvijeri” uništi “veliku bludnicu”. Ta “zvijer” predočava Ujedinjene narode, a “deset rogova” aktualne političke sile koje podupiru tu organizaciju. Kad Bog odluči da je došlo vrijeme za to, te političke sile okomit će se na “veliku bludnicu”. Oni će je “opustošiti (...) i ogoliti” tako što će joj oduzeti njeno bogatstvo i razotkriti njenu zloću (Otkr. 17:3, 16). Njeno će se uništenje odigrati naglo – kao “u jednom danu” – i šokirat će sve njene podupiratelje, tim više što se ona često hvalila i govorila: “Sjedim kao kraljica i nisam udovica i neću vidjeti tuge” (Otkr. 18:7, 8; w19.09 36:10-11).

Taj je poziv upućen svima – Isus neće odbaciti nijednu osobu koja iskreno želi služiti Bogu (Ivan 6:37, 38). Svi Kristovi sljedbenici imaju čast sudjelovati u zadatku koji je Jehova povjerio Isusu, u objavljivanju dobre vijesti. Možemo biti sigurni da će Isus uvijek biti uz nas i pomagati nam da izvršimo taj zadatak (Mat. 28:18–20). Ponizni ljudi voljeli su biti u Isusovom društvu (Mat. 19:13, 14; Luka 7:37, 38). Zašto? Zato što je on bio potpuno drugačiji od farizeja. Ti vjerski vođe bili su hladni i umišljeni (Mat. 12:9–14). S druge strane, Isus je bio srdačan i ponizan. Farizeji su bili častohlepni i ponosni na svoj visok položaj u društvu. No Isus je osuđivao častoljublje i svoje je sljedbenike učio da sebe smatraju neznatnim slugama (Mat. 23:2, 6–11). Farizeji su se služili zastrašivanjem i prijetnjama kako bi dominirali nad drugima (Ivan 9:13, 22). S druge strane, Isusova dobra djela te blage i obzirne riječi na druge su djelovale kao okrepa. Postupaš li ti po uzoru na Isusa? (w19.09 38:1, 7-9).

Sastanci nam pomažu da budemo bliskiji s Jehovom. Naš stav prema sastancima dobar je pokazatelj toga koliko ćemo se uspješno nositi s progonstvom u budućnosti (Hebr. 10:24, 25). Zašto to možemo reći? Ako danas dozvolimo da nas svaka sitnica spriječi da dođemo na sastanak, što će se dogoditi u budućnosti, kad ćemo se možda morati izložiti opasnosti da bismo se sastali sa suvjernicima? S druge strane, ako smo odlučni u tome da ne propuštamo sastanke, tada nećemo popustiti pod pritiskom protivnika. Sada je vrijeme da izgradimo ljubav prema sastancima. Ako volimo ići na sastanke, nikakvo nas protivljenje ili zabrana neće spriječiti da se pokoravamo Bogu, a ne ljudima (Djela 5:29). Nauči napamet omiljene biblijske retke (Mat. 13:52). Istina, tvoje pamćenje nije savršeno, ali Jehova se može poslužiti svojim moćnim svetim duhom da te podsjeti na te retke (Ivan 14:26). Reci koje zapamtiš pomoći će ti da ostaneš blizak s Jehovom i da mu nastaviš vjerno služiti (w19.07 27:5, 8-9).

Jesi li se rodio nakon 1914? Ako jesi, onda cijeli svoj život živiš u “posljednjim danima” ovog svijeta. Svi mi znamo da se događaji koje je Isus prorekao zbivaju jer smo čuli vijesti o njima. Naprimjer, Isus je spomenuo ratove, nestašice hrane, potrese, pošasti, porast bezakonja i progon Jehovinog naroda (Mat. 24:3, 7–9, 12; Luka 21:10–12). Isto tako, svjedoci smo toga da se ljudi ponašaju upravo onako kako je to opisao apostol Pavao. Mi koji služimo Jehovi uvjereni smo da živimo u “posljednjim danima” (Mih. 4:1). Budući da je od 1914. prošlo već puno vremena, možemo sa sigurnošću zaključiti da sada živimo na samom kraju “posljednjih dana”. S obzirom na to da je kraj ovog svijeta tako blizu, trebamo saznati odgovore na dva važna pitanja: Koji će se događaji odigravati kad “posljednji dani” dođu svom kraju? Što Jehova želi da činimo dok očekujemo te događaje? (w19.10 40:1-2).

Naša ustrajnost ne ovisi o povoljnim okolnostima, nego o tome koliko se oslanjamo na Jehovu (Rim. 12:12). Isusovo obećanje iz današnjeg citata znači da moramo ostati vjerni s kojim god da se problemima suočimo. Ako sada uspješno prebrodimo svaku kušnju, steći ćemo snažnu vjeru prije nego izbije velika nevolja. Prava hrabrost, kao i ustrajnost, proizlazi iz pouzdanja u Jehovu. Kako možemo naučiti još se više oslanjati na njega? Tako da svaki dan čitamo njegovu Riječ i duboko razmišljamo o tome kako je Jehova izbavljao svoje sluge u prošlosti (Psal. 68:20; 2. Petr. 2:9). Kad nas narodi napadnu u velikoj nevolji, morat ćemo biti hrabri i uzdati se u Jehovu kao nikad prije (Psal. 112:7, 8; Hebr. 13:6). Ako se već sada oslanjamo na njega, hrabro ćemo se suočiti s Gogovim napadom. Uvjereni smo da će nas Jehova uvijek voljeti i da će nam uvijek pružati zaštitu (1. Kor. 13:8; w19.10 41:15-16).

Ovaj svijet je pod Ðavlovom vlašću i putem njega on potiče ljude da udovoljavaju svojim prirodnim željama i tjelesnim slabostima (Efež. 2:1–3). On želi da naše srce postane podijeljeno kako ne bismo više bili odani isključivo Jehovi. Nakon što je govorio o kraju Sotoninog svijeta i o dolasku novog svijeta, apostol Petar je napisao: “Ljubljeni, budući da to očekujete, dajte sve od sebe da vas on nađe neuprljane i neokaljane i u miru” (2. Petr. 3:14). Budemo li slušali taj savjet i svesrdno se trudili ostati moralno i duhovno čisti, pokazat ćemo da smo odani isključivo Jehovi. Sotona i njegov svijet i dalje će nas pokušavati navesti da promijenimo svoje prioritete (Luka 4:13). Ali unatoč svim kušnjama mi nećemo dopustiti da itko ili išta u našem srcu zauzme mjesto koje pripada Jehovi. Odlučni smo dati Jehovi ono što samo on zaslužuje – isključivu odanost! (w19.10 43:4, 18-19).

Posve je prirodno da nam je do nekih stvari u životu jako stalo i da se brinemo o njima. Naprimjer, sasvim je na mjestu to što vodimo brigu o svom odnosu s Jehovom i uvijek želimo ugoditi njemu i Isusu (1. Kor. 7:32). Ako učinimo neki ozbiljan grijeh, to nas muči i jako nam je stalo do toga da obnovimo svoj dobar odnos s Bogom. Isto tako, žarko želimo ugoditi svom bračnom drugu i brinemo se za dobrobit članova obitelji i suvjernika (1. Kor. 7:33; 2. Kor. 11:28). S druge strane, možda smo stalno zabrinuti hoćemo li imati dovoljno hrane i odjeće (Mat. 6:31, 32). Zbog toga bismo mogli postati usredotočeni na materijalne stvari. Ako bi se to dogodilo, naša bi vjera u Jehovu oslabila, a to bi ozbiljno narušilo naše prijateljstvo s njim (Mar. 4:19; 1. Tim. 6:10). Isto tako, mogli bismo se početi pretjerano brinuti što drugi ljudi misle o nama. Tada bi strah od ismijavanja ili protivljenja mogao nadjačati našu želju da ne razočaramo Jehovu. Kako ne bismo podlegli strahu od ljudi, moramo usrdno moliti Jehovu da nam da potrebnu vjeru i hrabrost (Izr. 29:25; Luka 17:5; w19.11 46:6-7).

Neke važne odluke nikad ne bismo promijenili. Naprimjer, držimo se svoje odluke da služimo Jehovi i vjerni smo svom bračnom drugu (Mat. 16:24; 19:6). No neke druge odluke možda ćemo morati promijeniti. Zašto? Zato što se okolnosti mijenjaju. Koji nam koraci mogu pomoći da donesemo najbolje moguće odluke? Svima nam u nekim situacijama “nedostaje mudrosti”. Zato moli Jehovu za pomoć – i kad trebaš nešto odlučiti i kad preispituješ odluku koju si već donio. Jehova će ti pomoći da postupiš mudro. Temeljito istražuj. Traži savjete u Božjoj Riječi, čitaj publikacije koje je objavila Jehovina organizacija i razgovaraj s osobama u koje imaš povjerenja (Izr. 20:18). To je izuzetno važno ako, naprimjer, razmišljaš o promjeni posla, preseljenju ili ako želiš odabrati obrazovanje koje će ti omogućiti da se uzdržavaš i nastaviš služiti Jehovi (w19.11 48:6-8).

Utješno je znati da se Bog pobrinuo da budemo oslobođeni grijeha, a Isus ima ključnu ulogu u tome. U 8. stoljeću pr. n. e. prorok Izaija prorekao je oslobođenje koje je trebalo biti daleko bolje čak i od onog koje su Izraelci dobivali tijekom oprosne godine. Napisao je: “Duh Svevišnjega Gospodina Jehove na meni je, jer Jehova me pomazao da objavim dobru vijest krotkima. Poslao me da povijem rane onima koji su srca slomljena, da objavim slobodu zarobljenima” (Iza. 61:1). Na koga se odnosi to proročanstvo? To se važno proročanstvo počelo ispunjavati nakon što je Isus započeo svoju službu. U sinagogi u Nazaretu, gradu u kojem je odrastao, Isus je pred okupljenim Židovima pročitao upravo Izaijine proročanske riječi i potom ih primijenio na sebe (Luka 4:16–19; w19.12 50:6-8).

Da bi se suočio s progonstvom, potrebna ti je hrabrost. Što možeš poduzeti ako imaš osjećaj da ti to nije baš jača strana? Imaj na umu da prava hrabrost ne ovisi o tome koliko si visok, snažan ili kakve sposobnosti imaš. Sjeti se mladog Davida, koji se suprotstavio Golijatu. David je u usporedbi s tim divom bio puno manji, slabiji i nedovoljno naoružan. Nije imao čak ni mač! Ipak, bio je izuzetno hrabar. Odvažno je izašao u susret tom drskom gorostasu. Kako to da je David bio toliko hrabar? Bio je čvrsto uvjeren da je Jehova uz njega (1. Sam. 17:37, 45–47). David nije razmišljao o tome koliko je Golijat veći od njega, nego koliko je sićušan u usporedbi s Jehovom! Što učimo iz tog izvještaja? Bit ćemo hrabri ako smo sigurni da je Jehova s nama i ako smo uvjereni da su naši protivnici sićušni u usporedbi sa Svemogućim Bogom (2. Ljet. 20:15; Psal. 16:8; w19.07 27:11-13).

Tihik je bio prijatelj u kojeg se apostol Pavao mogao pouzdati (Djela 20:4). Oko 55. godine Pavao je organizirao skupljanje priloga za kršćane u Judeji i moguće je da je zadužio Tihika da pomogne oko tog važnog zadatka (2. Kor. 8:18–20). Kasnije, kad je Pavao prvi put bio zatočen u Rimu, Tihik mu je poslužio kao kurir te je njegove poslanice i ohrabrujuće poruke dostavio skupštinama u Aziji (Kol. 4:7–9). Tihik nikad nije iznevjerio Pavla (Titu 3:12). No nisu svi tadašnji kršćani bili jednako pouzdani. Oko 65. godine, tijekom svog drugog zatočeništva, Pavao je napisao da su ga mnoga braća u pokrajini Aziji izbjegavala, možda zato što su se bojala protivnika (2. Tim. 1:15). No na Tihika se mogao osloniti te mu je povjerio još jedan zadatak (2. Tim. 4:12). Sigurno je bio zahvalan što ima tako dobrog prijatelja (w20.01 2:7-8).

Možda se pitaš je li Bog i tebe pomazao svetim duhom. U tom slučaju razmisli o sljedećim važnim pitanjima: Osjećaš li gorljivu želju da vršiš Jehovinu volju? Smatraš li da si izuzetno revan u službi propovijedanja? Voliš li temeljito proučavati Božju Riječ i istraživati “dubine Božje”? Imaš li osjećaj da te Jehova bogato blagoslivlja u službi propovijedanja? Osjećaš li veliku odgovornost da pomažeš drugima u duhovnom pogledu? Jesi li se osobno uvjerio da ti je Jehova konkretno pomogao u mnogim situacijama u životu? Ako na sva ta pitanja možeš bez oklijevanja odgovoriti potvrdno, znači li to da imaš nebeski poziv? Ne, ne znači. Zašto ne? Zato što bi svi Božji sluge na ta pitanja mogli odgovoriti potvrdno. Ustvari, ako se pitaš jesi li pomazan svetim duhom, već je sama ta dvojba znak da nisi. Oni kojima je Jehova uputio nebeski poziv, ne pitaju se jesu li pomazani ili nisu. Oni to znaju! (w20.01 4:14).