Lipanj

Hana, majka proroka Samuela, suočila se s teškim problemima. Ona godinama nije mogla imati djece (1. Sam. 1:2). U izraelskoj kulturi neplodnost se smatrala prokletstvom. Stoga se Hana osjećala jadno i poniženo (Post. 30:1, 2). Da situacija bude još gora, njen je muž imao još jednu ženu, Peninu, koja mu je rodila djecu, i stalno se rugala Hani. Hana se nije mogla nositi s tom teškom situacijom. Bila je toliko tjeskobna i uznemirena da je stalno plakala te nije jela. Bila je “ogorčena u duši” (1. Sam. 1:7, 10). Je li uspjela naći utjehu? Hana se u molitvi obratila Jehovi i rekla mu sve što joj je ležalo na srcu. Nakon što se pomolila, objasnila je svoju situaciju i velikom svećeniku Eliju. On joj je rekao: “Idi u miru! I neka ti Bog Izraelov usliši molitvu koju si mu uputila!” Kako je to djelovalo na Hanu? Ona je “otišla svojim putem te je jela i lice joj više nije bilo tužno” (1. Sam. 1:17, 18). Molitva je pomogla Hani da se smiri (w20.02 9:4-5).

Jehova će uskoro uništiti ovaj svijet, a preživjet će samo oni koji budu “ispravno gledali na vječni život” (Djela 13:48). Stoga je razumljivo da želimo pomoći i članovima svoje obitelji da služe Jehovi zajedno s nama. Naš Otac pun ljubavi “ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petr. 3:9). Moramo imati na umu da nije svejedno kako ćemo nekome prenijeti poruku spasenja. Postoji ispravan, a postoji i pogrešan način. Možda smo obazrivi i ljubazni kad svjedočimo nepoznatim osobama, no u razgovoru s članovima obitelji i rođacima budemo netaktični i previše direktni. Danas nam je mnogima žao kad se sjetimo kako smo svjedočili svojoj obitelji kad smo tek upoznali istinu. Kad svjedočimo članovima obitelji i rođacima, dobro je sjetiti se savjeta apostola Pavla koji je zapisan u današnjem citatu. U protivnom bismo ih mogli uvrijediti, a ne privući istini (w19.08 33:3-5).

Kako si reagirao kad si saznao što Biblija uči o Sinu? Isus je po važnosti druga osoba u čitavom svemiru. On je naš otkupitelj – dragovoljno je dao svoj život za nas. Ako svojim djelima pokazujemo da vjerujemo u otkupninu, Bog nam može oprostiti grijehe i možemo postati njegovi prijatelji te dobiti vječni život (Ivan 3:16). Isus je naš veliki svećenik. On nam želi pomoći da imamo koristi od otkupnine te da izgradimo blizak odnos s Bogom (Hebr. 4:15; 7:24, 25). Budući da je on kralj Božjeg Kraljevstva, Jehova će se njime poslužiti da posveti svoje ime, okonča zlo i ljudima podari vječne blagoslove u raju koji će uskoro doći (Mat. 6:9, 10; Otkr. 11:15). Isus je naš uzor. Pružio nam je savršen primjer time što je svoj život posvetio vršenju Božje volje (Ivan 4:34). Vjera u ono što Biblija uči o Isusu probudit će u tebi ljubav prema Božjem voljenom Sinu. A ta će te ljubav potaknuti da i ti poput Isusa posvetiš svoj život vršenju Božje volje (w20.03 11:12-13).

Posljednjeg dana svog života na Zemlji Isus se često molio. Kad je pokazao svojim učenicima kako trebaju obilježavati njegovu smrt, molio se za kruh i vino (1. Kor. 11:23–25). Prije nego što su on i učenici otišli iz sobe u kojoj su proslavili Pashu, molio se s njima (Ivan 17:1–26). Kad su te noći stigli na Maslinsku goru, molio se nekoliko puta (Mat. 26:36–39, 42, 44). Čak i posljednje riječi koje je izgovorio prije nego što je izdahnuo uputio je svom Ocu u molitvi (Luka 23:46). Putem molitve Isus je uključio Jehovu u sve bitne događaje koji su se odigrali tog značajnog dana. Isus je uspio izdržati tu tešku kušnju između ostalog zato što se često molio svom Ocu. Za razliku od njega, apostoli nisu te noći ustrajali u molitvi. Zbog toga im je u presudnom trenutku ponestalo hrabrosti (Mat. 26:40, 41, 43, 45, 56). Kad se mi nađemo u kušnji, ostat ćemo vjerni samo ako se poput Isusa budemo ustrajno molili (w19.04 15:4-5).

Jehova mrzi spiritizam. Izraelcima je rekao: “Neka se ne nađe kod tebe nitko tko bi sina svojega ili kćer svoju provodio kroz vatru, ni koji gata, ni koji čara, ni koji proriče po znamenju, ni koji vrača, ni koji baca uroke, ni koji priziva duhove, ni koji proriče događaje, ni koji pita mrtve. Jer tko god takvo što čini odvratan je Jehovi” (Pnz. 18:10–12). Kršćani nisu pod Zakonom koji je Jehova dao Izraelcima. No možemo biti sigurni da se njegov stav prema spiritizmu nije promijenio. Jehova nas upozorava da se klonimo spiritizma jer zna da se Sotona služi njime kako bi ljudima nanio zlo. Naprimjer, pomoću njega širi laži, između ostalog i zabludu da mrtvi nastavljaju živjeti negdje drugdje. (Prop. 9:5). Isto tako, služi se njime kako bi ljude držao u strahu i odvratio ih od Jehove. Cilj mu je navesti one koji se bave spiritizmom da se uzdaju u zle duhove, a ne u Jehovu (w19.04 17:5-6).

Zlostavljanje djece težak je grijeh. Zlostavljač djetetu nanosi strašnu bol, koja ostavlja duboke ožiljke. On izdaje djetetovo povjerenje te ono gubi osjećaj sigurnosti. Djecu moramo zaštititi od takvih zlodjela, a onoj koja su to doživjela trebamo pružiti pomoć i utjehu (1. Sol. 5:14). Kad netko tko je dio skupštine bude kriv za spolno zlostavljanje djeteta, on nanosi sramotu cijeloj skupštini (Mat. 5:16; 1. Petr. 2:12). U našoj sredini nema mjesta za osobe koje bez kajanja čine zlo i blate dobro ime skupštine. Ako netko iz skupštine učini neko kazneno djelo, kao što je spolno zlostavljanje djeteta, on se zapravo ogriješio o zakon koji su vlasti postavile. (Usporedi Djela apostolska 25:8.) Starješine nisu ovlašteni kažnjavati one koji krše državni zakon, no zlostavljača djece neće štititi od zakonskih posljedica njegovih postupaka (w19.05 19:4-7).

Jehova je naš Veliki Učitelj i zahvaljujući pouci koju dobivamo od njega možemo izaći na kraj s bilo kojom kušnjom ili problemom (Iza. 30:20, 21). Njegova Riječ daje svakome od nas sve što mu je potrebno kako bi bio “posve sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo” (2. Tim. 3:17). Kad živimo po biblijskim učenjima, postajemo mudriji od onih koji zagovaraju “mudrost ovoga svijeta” (Psal. 119:97–100). Nažalost, mudrost ovog svijeta često potiče na udovoljavanje tjelesnim željama. Zato nam može biti teško ne razmišljati i postupati poput ljudi koji su dio svijeta. Biblija s razlogom upozorava: “Pazite da vas tko ne odmami mudrovanjem i ispraznom prijevarom što se temelji na ljudskoj predaji” (Kol. 2:8). Kao što je Biblija i prorekla o posljednjim danima, mnogi su počeli neumjereno voljeti užitke (2. Tim. 3:4). Raširenost spolno prenosivih bolesti, kao što je AIDS, samo je jedan pokazatelj da je mudrost ovog svijeta zapravo ludost (2. Petr. 2:19; w19.05 21:1-2, 4-5).

Sotona je uspio uvjeriti Izraelce da se moraju držati običaja poganskih naroda ako žele imati obilan urod. Ti su narodi vjerovali da će im njihovi bogovi dati kišu samo ako ih odobrovolje određenim obredima. Oni koji nisu imali vjere u Jehovu zaključili su da je to jedini način da izbjegnu dugotrajnu sušu, pa su vršili poganske obrede u čast lažnom bogu Baalu. Sotona je zavarao Izraelce i tako što je iskoristio njihove nemoralne želje. Okolni poganski narodi štovali su svoje bogove tako što su se upuštali u krajnje nemoralne postupke. Sastavni dio te izopačene religije bila je i hramska prostitucija, odnosno hramske bludnice i bludnici. Homoseksualnost i drugi oblici spolnog nemorala ne samo da su se tolerirali nego su se smatrali nečim sasvim uobičajenim! (Pnz. 23:17, 18; 1. Kralj. 14:24). Pogani su vjerovali da tim obredima mogu navesti svoje bogove da zemlju učine plodnom. Mnoge Izraelce privukli su nemoralni poganski rituali te su počeli služiti lažnim bogovima (w19.06 23:3, 7-8).

Na tisuće članova betelske obitelji i drugih punovremenih slugu dobili su nove zadatke. Toj vjernoj braći i sestrama možda nije bilo lako prekinuti sa službom koju su jako voljeli. Ako si i ti među njima, što ti može pomoći da lakše podneseš promjenu? Ostani blizak s Jehovom tako da svaki dan čitaš Bibliju i razmišljaš o njoj. Isto tako, bitno je da nastaviš revno propovijedati dobru vijest s braćom iz nove skupštine. Jehova neće zaboraviti one koji mu nastave vjerno služiti, čak i ako ne mogu činiti sve ono što su nekad mogli. Vodi jednostavan život. Nemoj dopustiti da brige ovoga svijeta “uguše” tvoju duhovnost, pa prestaneš donositi plod (Mat. 13:22). Odupri se pritisku svijeta ili dobronamjernih prijatelja i rođaka koji te potiču da stekneš financijsku sigurnost u Sotoninom svijetu (1. Ivan. 2:15–17). Uzdaj se u Jehovu, koji je obećao da će se u pravom trenutku pobrinuti za sve naše duhovne, emocionalne i materijalne potrebe (Hebr. 4:16; 13:5, 6; w19.08 34:4, 7-8).

Nalaziš li se i ti u nekoj stresnoj situaciji? Utješno je znati da Jehova razumije negativne osjećaje s kojima se borimo. On vidi naša ograničenja i čak zna naše misli i osjećaje (Psal. 103:14; 139:3, 4). Ako se oslonimo na Jehovu, on će nam pomoći da se nosimo s problemima koji nam stvaraju stres. Kad smo pod stresom, lako bismo mogli početi negativno razmišljati i obeshrabriti se. Tada se trebamo sjetiti da nam je Jehova spreman pomoći da se nosimo sa stresom. Kako će to učiniti? On nas poziva da s njim podijelimo svoje brige i obećava da će nas uslišiti kad ga molimo za pomoć (Psal. 5:3; 1. Petr. 5:7). Zato često razgovaraj s njim o svojim problemima. On ti se neće izravno obratiti, ali će ti “govoriti” putem svoje Riječi, Biblije, i svoje organizacije. Biblijski izvještaji mogu ti pružiti utjehu i nadu. Osim toga, veliki izvor ohrabrenja mogu ti biti tvoja braća i sestre (Rim. 15:4; Hebr. 10:24, 25; w19.06 25:7-8).

Ako doživljavaš progonstvo, u molitvi “izlijevaj srce pred licem Jehovinim kao vodu”, odnosno kaži svom brižnom Ocu sve što te plaši i brine (Tuž. 2:19). Što se češće budeš tako molio Jehovi, to ćeš biti bliskiji s njim (Rim. 8:38, 39). Budi uvjeren da je Božje Kraljevstvo stvarno i da će se sva Božja obećanja ispuniti (Broj. 23:19). Ako nisi potpuno siguran da će se Božja obećanja ispuniti, Sotona i njegovi sluge lakše će ti utjerati strah u kosti (Izr. 24:10; Hebr. 2:15). Odvoji vrijeme kako bi istražio što je Bog obećao ostvariti putem svog Kraljevstva i zašto možeš biti siguran da će se ta obećanja ispuniti. Kako će ti to pomoći? Osvrnimo se na iskustvo brata Stanleyja Jonesa, koji je zbog svoje vjere sedam godina proveo u zatvoru. Što mu je pomoglo da vjerno ustraje u toj kušnji? On je rekao: “Nisam se dao pokolebati jer me jačalo ono što sam znao o Božjem Kraljevstvu. Bio sam potpuno siguran da je ono stvarno, ni na trenutak nisam posumnjao u to.” Budeš li i ti imao snažnu vjeru u Božja obećanja, neće te nadvladati strah (Izr. 3:25, 26; w19.07 27:1, 6-7).

Zašto je toliko važno činiti učenike? Zato što samo Kristovi učenici mogu biti Božji prijatelji. Osim toga, Kristovi sljedbenici već sada vode kvalitetniji život, a u budućnosti će imati priliku živjeti vječno (Ivan 14:6; 17:3). Da, Isus nam je povjerio važan zadatak, ali ne moramo ga izvršavati sami. Apostol Pavao je za sebe i suvjernike koji su propovijedali s njim rekao: “Mi smo Božji suradnici” (1. Kor. 3:9). Jehova i Krist nesavršenim su ljudima iskazali doista veliku čast! Činjenje učenika donosi nam veliku radost. Da bismo izvršavali Isusovu zapovijed i stvarali učenike, najprije trebamo tražiti one koji žele upoznati Jehovu. Kad se trudimo svjedočiti svima na svom području i slušamo Kristovu zapovijed da propovijedamo, pokazujemo da smo doista Jehovini svjedoci i pravi kršćani (w19.07 29:3-5).

Mnoge ljude isprva privuku mudri biblijski savjeti. Jedna sestra koja u New Yorku svjedoči ljudima koji govore kineski kaže: “Trudim se pokazivati zanimanje za ljude i slušati ih. Ako doznam da su se nedavno doselili, znam ih upitati: ‘Kako se snalazite? Jeste li pronašli posao? Kako se ljudi odnose prema vama?’” Takva joj pitanja ponekad pomognu da skrene razgovor na neku biblijsku temu. U prikladnom trenutku ona zna reći: “Što mislite, što je najvažnije da bismo imali dobre odnose s drugima? Mogu li vam pokazati jednu izreku iz Biblije? Ona glasi: ‘Kad počne svađa, to je kao da se otvori ustava vodi. Zato prije nego svađa izbije, udalji se.’ Što mislite, može li nam taj savjet pomoći da imamo bolje odnose s drugima?” (Izr. 17:14). Takvi razgovori mogu nam pomoći da prepoznamo ljude koji žele saznati više (w19.07 30:13).

Onima koji su dobili nova zaduženja i preselili se najviše će značiti ne tvoje sažaljenje, nego razumijevanje. Možda se bore s vlastitim zdravstvenim problemima ili se brinu o bolesnom članu obitelji. Možda tuguju jer su izgubili voljenu osobu. Isto tako, premda to ne pokazuju, možda su tužni jer im nedostaju prijatelji iz njihove nekadašnje skupštine. Potrebno je vrijeme da se slegnu takvi duboki, a često i vrlo zbunjujući osjećaji. Tvoja podrška i dobar primjer mogu im pomoći da se priviknu na nove okolnosti. “Prije sam svaki dan vodila biblijske tečajeve”, kaže sestra koja je godinama služila u jednoj stranoj zemlji. “A na novom području jedva sam uspijevala otvoriti Bibliju ili pokazati film. No objavitelji su me pozivali da s njima idem na njihove ponovne posjete i tečajeve. Zahvaljujući tome počela sam pozitivnije gledati na svoje novo područje. Osim toga, naučila sam započinjati razgovore s ljudima. Sve mi je to pomoglo da ponovno budem radosna” (w19.08 34:10, 13-14).

Možda smo i mi, poput Evodije i Sintihe, skloni usredotočiti se na tuđe mane i zbog toga nam je teško voljeti svoju braću. No svi griješimo svaki dan. Ako stalno razmišljamo o greškama drugih, naša će ljubav prema njima ohladnjeti. Naprimjer, ako neki brat zaboravi da treba sudjelovati u čišćenju dvorane, to bi nas moglo naljutiti. Ako tada u svojim mislima počnemo nabrajati sve druge greške koje je brat učinio, još ćemo se više razljutiti, a naša će se ljubav prema njemu početi hladiti. Ako se nađeš u sličnoj situaciji, imaj na umu sljedeće: Jehova vidi i tvoje mane i mane tvog brata. Unatoč tome on voli i njega i tebe. Zato se trudi voljeti braću kao što ih Jehova voli i koncentriraj se na njihove lijepe osobine. Kad ulažemo trud da bismo voljeli svoje suvjernike, jačamo jedinstvo koje vlada među nama (Filip. 2:1, 2; w19.08 32:7-8).

Jehova voli ponizne ljude. Samo oni koji su istinski ponizni mogu biti njegovi prijatelji i imati prisan odnos s njim. S druge strane, on “ohologa poznaje samo izdaleka”. Svi mi želimo ugoditi Jehovi i osjetiti njegovu brigu i ljubav. Stoga itekako imamo razloga razvijati poniznost. Ponizna osoba nije ohola i ne misli da je važnija od drugih. Biblija pokazuje da je takva osoba svjesna koliko je neznatna u usporedbi s Jehovom i da su svi drugi ljudi u nekom pogledu bolji od nje (Filip. 2:3, 4). Neki ljudi djeluju ponizno, ali zapravo nisu takvi. Možda su po naravi mirni i povučeni ili su pak ljubazni i obzirni prema drugima zbog svog odgoja ili zato što im to nalaže kultura u kojoj su odrasli. No duboko u sebi zapravo su vrlo ponosni. Ono što im je u srcu prije ili kasnije izaći će na vidjelo (Luka 6:45; w19.09 35:1, 3-4).

“Dobra vijest o našem Gospodinu Isusu” uključuje sve istine koje je Isus naučavao. Mi se “pokoravamo dobroj vijesti” tako što živimo po njoj. To, između ostalog, znači da nam je Kraljevstvo na prvom mjestu u životu, da se držimo Božjih pravednih načela i objavljujemo vijest o Kraljevstvu (Mat. 6:33; 24:14). Usto podupiremo Kristovu pomazanu braću, koja predvode djelo propovijedanja (Mat. 25:31–40). Oni će uskoro nagraditi “druge ovce” za svu pomoć koju su im pružale (Ivan 10:16). Na koji način? Prije nego što počne Harmagedon, svih 144 000 pomazanika bit će uskrsnuti na nebo kao besmrtna duhovna stvorenja. Oni će biti dio nebeske vojske koja će poraziti Goga i zaštititi “veliko mnoštvo” Jehovinih slugu (Otkr. 2:26, 27; 7:9, 10). Pripadnici “velikog mnoštva” tada će biti jako sretni što su podupirali Jehovine pomazane sluge dok su oni još bili na Zemlji! (w19.09 36:16-18).

Zašto nam zadatak koji smo dobili od Isusa pruža duhovnu okrepu? Zato što imamo najbolje nadglednike. Jehova, naš Svevišnji Bog, nije okrutan ni nezahvalan gospodar. On cijeni ono što radimo (Hebr. 6:10). Isto tako, daje nam snage da izvršavamo zadatak koji nam je povjerio (2. Kor. 4:7; Gal. 6:5). Isus, naš Kralj, primjerom je pokazao što znači biti dobar nadglednik (Ivan 13:15). Starješine, koji vode brigu o nama, trude se postupati po uzoru na njega, našeg “velikoga pastira” (Hebr. 13:20; 1. Petr. 5:2). Daju sve od sebe kako bi nas obzirno poučavali i jačali te nas hrabro štitili. Imamo i najbolje suradnike. Koji drugi narod radi na ostvarenju tako važnog cilja i pokazuje ljubav kao što to čine Jehovini sluge? Imamo čast surađivati s ljudima koji žive po najvišim moralnim mjerilima, ali ne misle da su zbog toga bolji od drugih. Oni smatraju druge većima od sebe. Mi za njih nismo samo suradnici nego i prijatelji. I toliko nas vole da su čak spremni dati život za nas! (w19.09 38:1, 12-14).

Apostol Pavao spominje Jehovin dan (1. Sol. 5:1–6). U ovom kontekstu taj se izraz odnosi na vremensko razdoblje koje započinje napadom na “Babilon Veliki”, svjetsko carstvo krive religije, a završava Harmagedonom (Otkr. 16:14, 16; 17:5). Pavlove riječi ujedno nam otkrivaju što trebamo činiti da bismo bili spremni za Jehovin dan. On nas upozorava: “Ne spavajmo, dakle, kao ostali.” Moramo bdjeti te paziti da ostanemo neutralni i ne miješamo se u svjetska politička zbivanja. U suprotnom bismo mogli postati “dio svijeta” (Ivan 15:19). Mi znamo da je Božje Kraljevstvo jedina nada za svjetski mir. I drugima trebamo pomoći da saznaju što je Biblija prorekla o događajima koji će se odvijati na svjetskoj sceni. Kad jednom krene velika nevolja, bit će prekasno da ljudi počnu služiti Jehovi. Upravo je zato izuzetno važno da sada propovijedamo! (w19.10 40:3, 5-6).

Kad je svitak bio dovršen, Jeremija se morao osloniti na Baruha i pouzdati u to da će njegov prijatelj prenijeti narodu Jehovinu objavu (Jer. 36:5, 6). Baruh je hrabro izvršio taj opasan zadatak. Možeš li zamisliti koliko je Jeremija bio ponosan na Baruha kad je on otišao u hramsko dvorište i narodu pročitao svitak? (Jer. 36:8–10). Judini knezovi čuli su što je Baruh učinio i zapovjedili mu da svitak naglas pročita pred njima (Jer. 36:14, 15). Odlučili su Jeremijine riječi prenijeti kralju Jojakimu. Kad je kralj Jojakim čuo Jeremijine riječi, toliko se razgnjevio da je spalio svitak i zapovjedio svojim dvoranima da uhvate Jeremiju i Baruha. No Jeremija je uzeo drugi svitak, dao ga Baruhu i ponovno mu izdiktirao “sve one riječi koje su bile u prvome svitku, koji je Jojakim, kralj Judin, spalio” (Jer. 36:26–28, 32; w19.11 44:4-6).

Jehova može postati što god je potrebno da bi ostvario ono što je naumio. Naprimjer, Biblija pokazuje da je postao učitelj, tješitelj i glasnik dobrih vijesti, što su samo neke od mnogih njegovih uloga (Iza. 48:17; 2. Kor. 7:6; Gal. 3:8). No on često svoje naume ostvaruje i tako što se služi ljudima (Mat. 24:14; 28:19, 20; 2. Kor. 1:3, 4). Svakome od nas može dati potrebnu mudrost i snagu da postanemo što god je potrebno kako bismo izvršili njegovu volju. Prema mišljenju nekih bibličara, svi ti načini na koje on ispunjava svoj naum uključeni su u značenje njegovog imena. Svi mi želimo biti korisni Jehovi, ali neki sumnjaju u to da se Jehova služi njima. Zašto? Zato što ih starost, okolnosti ili sposobnosti ograničavaju u onome što mogu činiti. S druge strane, neki su možda sasvim zadovoljni onim što već čine i smatraju da nema potrebe da dalje napreduju (w19.10 42:1-2).

Materijalizam nas može navesti da zanemarimo svoju vjeru i posvetimo se nekim drugim interesima. Apostol Pavao je rekao: “Nijedan se vojnik ne upušta u poslove svakodnevnog života, jer želi ugoditi onome koji ga je uzeo za vojnika” (2. Tim. 2:4). Zapravo, rimski vojnici nisu se smjeli baviti nijednim drugim poslom. Poput dobrih vojnika, mi smo fokusirani na svoj glavni cilj – steći odobravanje svojih Zapovjednika, Jehove i Krista. To je za nas daleko vrednije od bilo čega što nam Sotonin svijet može ponuditi. Mi vodimo brigu o tome da imamo dovoljno vremena i energije za službu Jehovi i da naš štit vjere i drugi dijelovi naše duhovne bojne opreme uvijek budu u dobrom stanju. Oprez nam nikada ne smije popustiti! Zašto? Apostol Pavao upozorio nas je da bi “oni koji su odlučili obogatiti se” mogli “odlutati od vjere” (1. Tim. 6:9, 10; w19.11 46:12, 14-15).

Prije Jehovinog dana uslijedit će objava “mira i sigurnosti” (1. Sol. 5:1–6). U 1. Solunjanima 5:2 izraz “dan Jehovin” odnosi se na “veliku nevolju” (Otkr. 7:14). Kako ćemo znati da je velika nevolja na pomolu? Biblija kaže da će se čuti vrlo neobična objava koja će biti znak da počinje velika nevolja. Riječ je o prorečenoj objavi “mira i sigurnosti”. Hoće li u tome sudjelovati i vjerski vođe? Možda i hoće. Ono što sigurno znamo je da će ta objava biti samo još jedna laž iza koje stoje demoni. No ta će laž biti posebno opasna. Ljudima će dati lažan osjećaj sigurnosti neposredno prije početka najveće nevolje koja je ikad snašla ljude. Da, “tada će ih iznenada zadesiti uništenje kao trudovi trudnu ženu”. A što će biti s vjernim Jehovinim slugama? Početak velike nevolje možda će ih iznenaditi, ali neće ih zateći nespremne (w19.09 36:7-8).

Kad odlučuješ što ćeš poduzeti, budi konkretan. Što si konkretniji, to je veća vjerojatnost da ćeš realizirati svoju odluku. Naprimjer, možda si odlučio češće čitati Bibliju. No ako ne napraviš raspored čitanja, možda nećeš uspjeti u tome. A što može pomoći starješinama koji su odlučili češće odlaziti u pastirske posjete, ali nisu ništa poduzeli u vezi s tim? Mogli bi si postaviti sljedeća pitanja: Jesmo li utvrdili kojoj bi točno braći i sestrama naročito trebao pastirski posjet? Jesmo li odredili kada ćemo ih posjetiti? Isto tako, budi realan. Nitko od nas nema dovoljno vremena, novca ili energije da učini sve što bi želio. Zato budi realan i razuman. Kad uvidiš da nisi u stanju ostvariti neku odluku, možda ćeš je trebati promijeniti (w19.11 48:11-12).

Proročanske riječi iz Izaije 65:21–23 otkrivaju kako će život izgledati u budućnosti. Ljudi tada neće samo besposleno ljenčariti. Naprotiv, Biblija ukazuje na to da će Božji sluge raditi korisne i smislene poslove. Možemo biti sigurni da će nakon Tisućugodišnje Vladavine “stvorenje biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje” (Rim. 8:21). Jehova se pobrinuo da Izraelci zadrže ravnotežu između posla i odmora, a nešto slično učinit će i za svoje sluge tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine. Oni će svakako imati vremena za duhovne aktivnosti. Služba Bogu presudna je za našu sreću, a tako će biti i u novom svijetu. Da, imamo se razloga već sada radovati životu u novom svijetu, kad će svi vjerni ljudi raditi smislene poslove i radosno služiti Bogu! (w19.12 50:15, 17-18).

“Usaditi” znači poučavanjem i čestim ponavljanjem učiniti da se nešto dobro zapamti. Da bi to mogli postići, roditelji moraju redovito provoditi vrijeme sa svojom djecom. Ponekad se mogu osjećati frustrirano zato što moraju sto puta ponavljati iste stvari. No to im neće biti preteško budu li na takvo poučavanje gledali kao na metodu kojom će pomoći djeci da razumiju Božju Riječ i žive po njoj. Zato dobro upoznajte svoju djecu. U 127. psalmu djecu se uspoređuje sa strijelama (Psal. 127:4). Strijele mogu biti različite dužine i izrađene od raznih materijala. Slično je s djecom. Svako je dijete priča za sebe. Stoga roditelji trebaju procijeniti koji bi pristup bio najbolji za svako dijete. Jedan par iz Izraela čije je dvoje djece odlučilo služiti Jehovi istaknuo je što je njima jako koristilo u odgoju: “Sa svakim smo djetetom proučavali zasebno.” Naravno, svaki će poglavar odlučiti je li takav pristup potreban ili moguć u njegovoj obitelji (w19.12 52:18-20).

Nismo li sretni što u teškim trenucima imamo prijatelje koji su nam spremni pomoći na praktične načine? “Kad te razdire bol, jednostavno nemaš snage obaviti neke svakodnevne stvari”, kaže Rudi, čiji je otac poginuo u tragičnoj nesreći. “Veliko je olakšanje kad ti netko priskoči u pomoć, čak i kad se radi o nekoj sitnici.” Ne zaboravi, malim, praktičnim gestama možeš učiniti puno dobra. Marko, suradnik apostola Pavla, sigurno je imao puno posla. No našao je vremena da pruži podršku Pavlu, a Pavao se osjećao slobodnim obratiti mu se za pomoć. Koliko je to važno uvjerila se i naša sestra Anđela, kojoj je puno značila podrška prijatelja kad joj je baka umrla nasilnom smrću. “Prijatelji koji ti iskreno žele pomoći daju ti do znanja da uvijek možeš računati na njih”, kaže ona. “Nemaš dojam da ti pomažu nerado ili preko volje.” Zato je dobro da se pitamo: Smatraju li me drugi osobom koja je svojim suvjernicima spremna pomoći na praktične načine? (w20.01 2:14-16).

Apostol Pavao rekao je da bi pomazanik mogao “nedostojno” uzeti simbole na Gospodinovoj večeri. Kako bi se to moglo dogoditi? Pomazani kršćanin “nedostojno” bi jeo kruh i pio vino ako ne bi živio u skladu s Jehovinim pravednim načelima (Hebr. 6:4–6; 10:26–29). Pomazanici uviđaju da moraju ostati vjerni Bogu ako žele dobiti nagradu “nebeskog poziva Božjeg po Kristu Isusu” (Filip. 3:13–16). Jehova svetim duhom pomaže svojim slugama da budu ponizni, a ne oholi (Efež. 4:1–3; Kol. 3:10, 12). Stoga pomazanici ne misle da su bolji od drugih. Oni znaju da im Jehova nije nužno dao više svetog duha nego ostalim kršćanima. Isto tako, ne smatraju da biblijske istine razumiju bolje od bilo kog drugog. I nikad ne bi neku drugu osobu navodili na zaključak da je i ona pomazana svetim duhom niti bi je poticali da počne uzimati simbole. Naprotiv, oni ponizno priznaju da samo Jehova određuje tko će dobiti nebeski poziv (w20.01 5:4-5).

Jehova želi da s njim razvijemo prisan odnos i da komuniciramo s njim. On nas potiče da mu se ustrajno molimo i uvijek je spreman saslušati nas (Rim. 12:12). Nikad nije previše zaokupljen nečim drugim da bi nam posvetio pažnju i nikad mu nije teško slušati što mu želimo reći. A mi njega slušamo tako što čitamo njegovu Riječ, Bibliju, i publikacije koje nam pomažu da je razumijemo. Boga slušamo i tako što pažljivo pratimo ono što se iznosi na našim sastancima. Redovita komunikacija s našim nebeskim Ocem pomaže nam da budemo bliski s njim. Jehova želi da mu u molitvi slobodno izrazimo svoje misli i osjećaje (Psal. 62:8). Bilo bi dobro da se pitamo: Jesu li moje molitve pomalo površne i plitke, poput poruka koje se bez puno razmišljanja kopiraju i prosljeđuju, ili su više nalik promišljenom i iskrenom pismu napisanom osobi do koje nam je jako stalo? Ti sigurno jako voliš Jehovu i želiš biti blizak s njim. Zato trebaš redovito s njim komunicirati. Otvori mu svoje srce. Podijeli s njim svoje radosti i brige. Budi uvjeren da mu se uvijek možeš obratiti za pomoć (w20.02 7:4-5).

Jehova je starješinama povjerio važan zadatak da budu pastiri i brinu se o njegovom narodu. Način na koji se Nehemija odnosio prema Jehovinim slugama služi kao odličan primjer starješinama. Kao upravitelj Jude Nehemija je imao velik autoritet (Neh. 1:11; 2:7, 8; 5:14). No suočio se i s nekim problemima. Saznao je da su Židovi oskvrnuli hram i da nisu materijalno podupirali levite kao što je to Zakon nalagao. Kršili su i zakon o danu počinka, a neki muškarci oženili su se tuđinkama. Upravitelj Nehemija morao je riješiti tu tešku situaciju (Neh. 13:4–30). Nehemija nije zloupotrijebio svoj položaj i nametao narodu neke svoje ideje. Naprotiv, usrdno se molio Jehovi za vodstvo i poučavao je narod njegovom Zakonu (Neh. 1:4–10; 13:1–3). Isto tako, surađivao je sa svojom braćom i čak im je pomagao u obnovi jeruzalemskih zidina (Neh. 4:15; w19.09 37:9-10).