Svibanj
Nedjelja, 1. svibnja/maja
Bio im je poslušan (Luka 2:51)
Dok je Isus bio dijete, slušao je svoje roditelje. Nije mislio da zna više od njih i da zato može raditi po svom. Nesumnjivo je ozbiljno shvaćao odgovornosti koje je imao kao najstariji sin. Sigurno se trudio što bolje izučiti tesarski zanat, kojem ga je poučavao njegov poočim, kako bi i on mogao zarađivati za potrebe obitelji. Josip i Marija vjerojatno su pričali Isusu o njegovom čudesnom rođenju i o tome što su Božji glasnici prorekli o njemu (Luka 2:8–19, 25–38). No Isus je želio znati više, pa se i sam trudio što bolje upoznati svete spise. Kako znamo da je Isus dobro poznavao Božju Riječ? Dok je još bio dijete, učitelji u Jeruzalemu “divili su se njegovoj oštroumnosti i njegovim odgovorima” (Luka 2:46, 47). Osim toga, Isus je već s 12 godina bio uvjeren da je Jehova njegov Otac (Luka 2:42, 43, 49; w20.10 44:13-14).
Ponedjeljak, 2. svibnja/maja
Krist je uskrsnuo od mrtvih (1. Kor. 15:12)
Vjera u Isusovo uskrsnuće temelj je naše kršćanske nade. Apostol Pavao je na samom početku iznio tri važne činjenice: (1) “Krist je umro za naše grijehe”, (2) “bio je pokopan” i (3) “uskrsnuo je treći dan, kao što piše u Pismima” (1. Kor. 15:3, 4). Kako je to što je Isus umro, bio pokopan i uskrsnuo povezano s nama? Prorok Izaija prorekao je da će Mesija biti “istrgnut (...) iz zemlje živih” i da će mu biti dodijeljen “grob među zlikovcima”. No to nije sve. Izaija je prorekao da će Mesija ponijeti “grijeh mnogih”. Isus je to učinio tako što je dao svoj život kao otkupninu za ljude (Iza. 53:8, 9, 12; Mat. 20:28; Rim. 5:8). Stoga nam Isusova smrt i uskrsnuće daju čvrst temelj za nadu da ćemo biti oslobođeni grijeha i smrti i da ćemo ponovno vidjeti svoje voljene koji su umrli (w20.12 49:4-6, 11).
Utorak, 3. svibnja/maja
Ja bih, više od ikoga, imao razloga uzdati se u ono što ljudi smatraju vrijednim. Ako još netko smatra da ima razloga uzdati se to, ja ih imam još više (Filip. 3:4)
Apostol Pavao je često propovijedao u židovskim sinagogama. Naprimjer, u sinagogi u Solunu “tri je subote [sa Židovima] raspravljao na temelju Pisama” (Djela 17:1, 2). Pavao je bio Židov te je od djetinjstva išao u sinagogu i zato se ondje sigurno osjećao ugodno (Djela 26:4, 5). Dobro je poznavao svoje sunarodnjake, pa im je propovijedao bez ustručavanja (Filip. 3:5). Nakon što je Pavao zbog progona morao pobjeći iz Soluna, a potom i iz Bereje, došao je u Atenu. I ondje je “raspravljao (...) u sinagogi sa Židovima i drugima koji su štovali Boga” (Djela 17:17). No dok je propovijedao na atenskom trgu, Pavao je imao drugačije slušateljstvo. Među onima koji su ga slušali bili su filozofi i drugi ne-Židovi koji su na njegovu poruku gledali kao na neko “novo učenje”. Rekli su mu: “Puniš nam uši nekim čudnim tvrdnjama” (Djela 17:18–20; w20.04 15:5-6).
Srijeda, 4. svibnja/maja
Kad želim činiti dobro, u sebi vidim zlo (Rim. 7:21)
Ako se i ti boriš s nekom slabošću, nemoj misliti da si beznadni slučaj. Imaj na umu da nitko od nas ne može svojim postupcima zaslužiti da ga Bog smatra pravednim. Svi mi griješimo i potrebna nam je Božja nezaslužena dobrota, koju nam je on iskazao tako što je za nas dao otkupnu žrtvu (Efež. 1:7; 1. Ivan. 4:10). Ohrabrenje možemo dobiti od svoje braće i sestara, svoje duhovne obitelji. Oni nas mogu saslušati kad imamo potrebu s nekim razgovarati i mogu nam reći nešto što će nas utješiti (Izr. 12:25; 1. Sol. 5:14). Naša sestra Joy iz Nigerije, koja se povremeno bori s obeshrabrenjem, kaže: “Što bih ja bez svoje braće i sestara? Oni su dokaz da Jehova odgovara na moje molitve. Od njih sam naučila i kako mogu ohrabriti druge koji su potišteni.” No trebamo imati na umu da naša braća i sestre neće uvijek znati da nam je potrebno ohrabrenje. Stoga možda mi trebamo učiniti prvi korak, pristupiti nekom zrelom suvjerniku i reći mu da nam je potrebna pomoć (w20.12 52:7-8).
Četvrtak, 5. svibnja/maja
Nazivam vas prijateljima (Ivan 15:15)
Da bi nam netko postao dobar prijatelj, moramo s njim provoditi vrijeme. Dok razgovaramo s tom osobom i izmjenjujemo misli i osjećaje, postajemo sve bliskiji. No sklapanje bliskog prijateljstva s Isusom predstavlja izazov. Zašto? Kao prvo, Isusa nismo osobno upoznali. Mnogi kršćani u 1. stoljeću bili su u istoj situaciji. Ipak, apostol Petar rekao je: “Iako ga nikada niste vidjeli, vi ga ljubite. Iako ga sada ne gledate, ipak vjerujete u njega” (1. Petr. 1:8). Dakle, moguće je sprijateljiti se s Isusom premda ga nismo osobno upoznali. Kao drugo, s Isusom ne možemo razgovarati. Kad se molimo, obraćamo se Jehovi. Istina, molimo se u Isusovo ime, ali ne obraćamo se njemu. Ustvari, Isus i ne želi da se molimo njemu. Zašto ne? Zato što je molitva čin obožavanja, a samo Jehovu smijemo obožavati (Mat. 4:10). No to ne znači da ne možemo pokazati da volimo Isusa (w20.04 17:1-3).
Petak, 6. svibnja/maja
Bog će vas učvrstiti, on će vas ojačati (1. Petr. 5:10)
Trkači koji su sudjelovali u grčkim igrama morali su pobijediti umor i bol koji su im otežavali trku. Oni nisu imali drugog izbora nego osloniti se na vlastitu snagu i vještine koje su stekli treniranjem. Poput njih, i mi “treniramo”, odnosno učimo kako trčati kršćansku trku u kojoj se nalazimo. Ali u odnosu na njih mi smo u velikoj prednosti. Na raspolaganju nam stoji neiscrpan izvor energije. Ako se oslonimo na Jehovu, on će nas obučavati, ali će nam i davati snage. Apostol Pavao morao se nositi s mnogim izazovima. Osim što su ga drugi vrijeđali i progonili, ponekad je imao osjećaj da je slab i morao se boriti s problemom koji je opisao kao “trn u tijelu” (2. Kor. 12:7). Ali takve izazove nije smatrao razlogom da odustane, nego je na njih gledao kao na priliku da se osloni na Jehovu (2. Kor. 12:9, 10). Budući da je Pavao imao takav stav, Jehova mu je pomogao da izdrži sve kušnje (w20.04 18:13-14).
Subota, 7. svibnja/maja
Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac (Ivan 6:44)
Dragocjeni duhovni dar je to što imamo priliku surađivati s Jehovom i nebeskim dijelom njegove organizacije (2. Kor. 6:1). S njima surađujemo kad god smo u službi propovijedanja. Pavao je za sebe i za sve one koji sudjeluju u tom djelu rekao: “Mi smo Božji suradnici” (1. Kor. 3:9). Kad propovijedamo dobru vijest, surađujemo i s Isusom. Nakon što je svojim sljedbenicima zapovjedio da čine “učenike od ljudi iz svih naroda”, Isus im je rekao: “Ja sam s vama” (Mat. 28:19, 20). A kako surađujemo s anđelima? Oni nas vode dok objavljujemo “vječnu dobru vijest (...) onima koji žive na zemlji” i uistinu smo im zahvalni na tome (Otkr. 14:6). Što sve postižemo zahvaljujući podršci koju dobivamo s neba? Dok sijemo sjeme istine o Kraljevstvu, nešto od sjemena pada na plodno tlo, što znači da uspijevamo pronaći osobe koje prihvaćaju dobru vijest (Mat. 13:18, 23). Tko daje da to sjeme raste i donosi plod? Isus je na to dao odgovor u današnjem citatu (w20.05 22:14-15).
Nedjelja, 8. svibnja/maja
Ne dajte da vas i dalje oblikuje ovaj svijet (Rim. 12:2)
Milijuni brakova završavaju razvodom, a to dovodi do raspada obitelji. Čak i članovi obitelji koji žive u istom kućanstvu mogu praktički postati stranci. Jedan obiteljski savjetnik kaže: “Majka, otac i djeca rijetko kad međusobno razgovaraju – većinu vremena zure u kompjuterski ekran, tablet ili mobitel ili pak igraju videoigre. Iako žive pod istim krovom, jedva se poznaju.” Mi ne želimo postati poput mnogih ljudi u ovom svijetu koji ne pokazuju ljubav drugima. Naprotiv, trebamo se truditi još više voljeti članove svoje obitelji, ali i braću i sestre u skupštini (Rim. 12:10). Grčka riječ koja je u Rimljanima 12:10 prevedena izrazom “svim srcem voljeti” ukazuje na osjećaje koje gajimo prema članovima obitelji s kojima smo jako bliski. Takvu bismo ljubav trebali razviti i prema svojoj duhovnoj obitelji, svojoj kršćanskoj braći i sestrama. Kad svim srcem volimo svoje suvjernike, doprinosimo jedinstvu skupštine, što je važno obilježje Božjeg naroda (Mih. 2:12; w21.01 4:1-2).
Ponedjeljak, 9. svibnja/maja
Daj mi nepodijeljeno srce da bih se bojao tvog imena (Psal. 86:11)
U sportu složna ekipa ima veće šanse za pobjedu. Tvoje srce može biti poput te uspješne ekipe ako su tvoje misli, želje i osjećaji usmjereni prema istom cilju – služenju Jehovi. Imaj na umu da Sotoni ne bi bilo ništa draže nego da tvoje srce postane podijeljeno. On želi u tebi izazvati borbu između tvojih neispravnih misli, želja i osjećaja i onoga što Jehova želi da činiš. No da bi mogao služiti Jehovi, tvoje srce treba biti nepodijeljeno (Mat. 22:36–38). Nemoj dopustiti Sotoni da postigne svoj cilj i da tvoje srce postane podijeljeno. Poput Davida moli se Jehovi: “Daj mi srce nepodijeljeno.” Trudi se živjeti u skladu s tom molitvom. Svaki dan daj sve od sebe kako bi svojim odlukama, bile one velike ili male, pokazao duboko cijenjenje i strahopoštovanje prema Jehovinom svetom imenu. Na taj ćeš način kao Jehovin sluga slaviti njegovo ime (Izr. 27:11). A svi mi moći ćemo poput proroka Miheja reći: “Mi ćemo hoditi u ime Jehove, Boga svojega, dovijeka, u svu vječnost” (Mih. 4:5; w20.06 24:17-18).
Utorak, 10. svibnja/maja
Izići će silno gnjevan da zatre i pobije mnoge (Dan. 11:44)
Kad kralj sjevera zajedno s drugim svjetskim vlastima napadne Božji narod, Svemogući će se razgnjeviti i započet će harmagedonska bitka (Otkr. 16:14, 16). Tada će kralj sjevera biti uništen, zajedno sa svim ostalim narodima koji su predočeni Gogom iz Magoga, i “neće biti nikoga da mu pomogne” (Dan. 11:45). Sljedeći redak Danijelovog proročanstva otkriva nam još neke detalje o tome kako će kralju sjevera i njegovim saveznicima doći kraj te kako ćemo mi biti spašeni (Dan. 12:1). Što znači taj redak? Mihael je drugo ime Isusa Krista, koji već vlada kao naš kralj. On “stoji pomažući” Božjem narodu otkad je 1914. Kraljevstvo uspostavljeno na nebu. Mihael će u bliskoj budućnosti “ustati”, odnosno odlučno krenuti u akciju kako bi uništio svoje neprijatelje u Harmagedonu. Tim će se ratom okončati razdoblje koje je Danijel opisao kao “vrijeme tjeskobe”, najteže razdoblje u ljudskoj povijesti (Otkr. 6:2; 7:14; w20.05 20:15-17).
Srijeda, 11. svibnja/maja
Josipa su doveli u Egipat (Post. 39:1)
Dok je Josip bio rob, a kasnije i zatvorenik, nije mogao puno učiniti da promijeni svoju situaciju. Što mu je pomoglo da ga ne svlada obeshrabrenje? Umjesto da stalno razmišlja o onome što više ne može činiti, marljivo je obavljao zadatke koji su mu bili povjereni. A što je najvažnije, Josip se uvijek trudio činiti ono što je ugodno Jehovi. On ga je zauzvrat blagoslovio i dao mu uspjeha u svemu što je radio (Post. 39:21–23). Josipova životna priča podsjeća nas na to da je ovaj svijet okrutan i da će ljudi ponekad nepravedno postupati s nama. Mogao bi nas povrijediti čak i neki naš suvjernik. No ako Jehovu smatramo svojom “stijenom” i svojim “sigurnim utočištem”, nećemo se obeshrabriti niti mu prestati služiti (Psal. 62:6, 7; 1. Petr. 5:10). Imajmo na umu i da je Josip možda imao oko 17 godina kad mu je Jehova dao proročanske snove. To jasno pokazuje da Jehova ima povjerenja u svoje mlade sluge. I danas mnogi mladi, poput Josipa, imaju snažnu vjeru u Jehovu. Neki od njih čak su nedužni završili u zatvoru zato što se nisu htjeli odreći svoje odanosti Bogu (Psal. 110:3; w20.12 51:3, 5, 7).
Četvrtak, 12. svibnja/maja
Dozvali su apostole, išibali ih i naredili im da ne govore u Isusovo ime (Djela 5:40)
Apostoli Petar i Ivan smatrali su čašću to što trpe progonstvo zbog toga što su Isusovi sljedbenici i što prenose drugima njegova učenja (Djela 4:18–21; 5:27–29, 41, 42). Učenici se nisu imali čega sramiti. Iako ih ljudi u njihovoj sredini nisu poštovali, ponizni prvi kršćani učinili su više dobra za druge nego ikoji od njihovih protivnika. Naprimjer, neki od njih pod Božjim su nadahnućem napisali knjige koje i dan-danas pomažu milijunima ljudi i daju im nadu. A kraljevstvo o kojem su propovijedali već je uspostavljeno na nebu i uskoro će zavladati nad svim ljudima (Mat. 24:14). S druge strane, moćno Rimsko Carstvo koje je progonilo kršćane propalo je i danas pripada davnoj prošlosti. Osim toga, ti vjerni kršćani iz 1. stoljeća sada su kraljevi na nebu, a njihovi su protivnici odavno mrtvi. Ako ikad uskrsnu, bit će podanici kraljevstva o kojem su propovijedali upravo oni kršćani koje su mrzili (Otkr. 5:10; w20.07 29:4).
Petak, 13. svibnja/maja
Abraham je očekivao grad s pravim temeljima, kojem je tvorac i graditelj Bog (Hebr. 11:10)
Abraham je imao tako snažnu vjeru u Božja obećanja da je takoreći mogao vidjeti Pomazanika, odnosno Mesiju, budućeg kralja Božjeg kraljevstva. Zato je Isus rekao Židovima svog vremena: “Vaš otac Abraham veoma se radovao da će vidjeti moj dan. On ga je vidio i obradovao se” (Ivan 8:56). Abraham je očito znao da će neki njegovi potomci biti suvladari u Kraljevstvu koje će Jehova uspostaviti i bio je spreman čekati da Jehova ispuni to svoje obećanje. Kako je Abraham pokazao da očekuje grad, odnosno Kraljevstvo, kojem je tvorac Bog? Kao prvo, nije postao podanik nijednog zemaljskog kraljevstva. Živio je kao nomad i nigdje se nije skrasio niti je dao podršku bilo kojem ljudskom kralju. Isto tako, nije pokušao utemeljiti neko svoje kraljevstvo. Naprotiv, bio je poslušan Jehovi i čekao je da on ispuni svoje obećanje. Na taj je način pokazao izvanrednu vjeru u Jehovu (w20.08 31:4-5).
Subota, 14. svibnja/maja
Tko je umro, oslobođen je svog grijeha (Rim. 6:7)
Jehova je obećao da nitko od onih koji budu živjeli pod Kristovom vlašću neće reći: “Bolestan sam” (Iza. 33:24). Dakle, oni koji se vrate iz mrtvih bit će zdravi. No neće odmah biti savršeni. Inače ih njihovi voljeni možda ne bi prepoznali. Izgleda da će tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine svi ljudi postupno postajati savršeni. Isus će tek na kraju tih tisuću godina vratiti Kraljevstvo svom Ocu. Tada će Kraljevstvo u potpunosti ispuniti svoju svrhu, između ostalog pomoći će ljudima da postanu savršeni (1. Kor. 15:24–28; Otkr. 20:1–3). Zamisli kako ćeš se osjećati kad ponovno vidiš svoje voljene! Možda ćeš se smijati od sreće, a možda će ti niz lice poteći i suze radosnice. Možda ćeš od radosti pjevati pjesme kojima ćeš hvaliti Jehovu. Kako god bilo, sigurno ćeš osjećati veliku ljubav prema svom brižnom Ocu i njegovom Sinu, koji se nesebično žrtvovao za nas. Bez njih uskrsnuće ne bi bilo moguće (w20.08 33:9-10).
Nedjelja, 15. svibnja/maja
Svatko je od Boga dobio svoj dar, netko ovakav, a netko onakav (1. Kor. 7:7)
Apostol Pavao potaknuo je kršćane da razmisle mogu li služiti Jehovi kao samci (1. Kor. 7:8, 9). Pavao nipošto nije omalovažavao kršćane koji nisu u braku. Dapače, neke važne zadatke povjerio je mladom Timoteju, koji nije bio oženjen (Filip. 2:19–22). To jasno pokazuje da bi bilo neispravno misliti kako je neki brat više ili manje sposoban za izvršavanje određenih zadataka ovisno o tome je li oženjen ili je samac (1. Kor. 7:32–35, 38). Ni Isus ni Pavao nisu učili da kršćani moraju stupiti u brak, a niti da moraju ostati sami. Kako onda trebamo gledati na brak i samaštvo? U Stražarskoj kuli od 1. listopada 2012. bilo je lijepo rečeno: “I za brak i za samaštvo može se reći da su darovi od Boga. (...) U Jehovinim očima samaštvo nije nešto sramotno niti razlog za žalost.” Drugim riječima, trebamo poštovati naše suvjernike koji nisu u braku (w20.08 35:8-9).
Ponedjeljak, 16. svibnja/maja
Nitko ne zna kad će doći taj dan i čas, nego samo Otac (Mat. 24:36)
U nekim zemljama ljudi jako dobro reagiraju kad čuju dobru vijest. To je upravo ono za čime su čeznuli! U drugim zemljama ljudi ne pokazuju puno zanimanja za Boga i Bibliju. Kako u tvojoj zemlji ljudi obično reagiraju na dobru vijest? Kako god oni reagirali, Jehova očekuje da nastaviš propovijedati sve dok on ne kaže da je dosta. U vrijeme koje je Jehova odredio prestat ćemo propovijedati i tada će “doći kraj” (Mat. 24:14). Isus je prorekao što će se događati u svijetu i kakvi će biti ljudi tijekom posljednjih dana. Znao je da bi takve okolnosti mogle njegovim sljedbenicima odvratiti pažnju od najvažnijeg zadatka – djela propovijedanja. Stoga je potaknuo svoje učenike da ostanu duhovno budni (Mat. 24:42). U Noinim danima mnogo je toga ljudima odvraćalo pažnju od upozorenja koje im je Noa objavljivao. Sve to i nama danas može odvraćati pažnju (Mat. 24:37–39; 2. Petr. 2:5). Zato je važno da i dalje budemo usredotočeni na zadatak koji nam je Jehova povjerio (w20.09 37:1-2, 4).
Utorak, 17. svibnja/maja
Svi koji žele živjeti odano Bogu kao učenici Krista Isusa, bit će progonjeni (2. Tim. 3:12)
Sotona je “silno gnjevan” i okomio se na nas (Otkr. 12:12). Zavaravali bismo se ako bismo mislili da možemo nekako izbjeći njegov gnjev. U bliskoj budućnosti svi ćemo mi doživjeti kušnje u kojima će se naša vjera naći na ispitu. Svijet će uskoro zadesiti “velika nevolja kakve nije bilo od početka svijeta pa sve do sada” (Mat. 24:21). U tom razdoblju članovi naše obitelji mogli bi se okrenuti protiv nas, a naše bi djelovanje moglo biti zabranjeno (Mat. 10:35, 36). Hoćemo li tada postupati poput kralja Ase i uzdati se u Jehovu, tražeći od njega pomoć i zaštitu? (2. Ljet. 14:11). Jehova nas u duhovnom pogledu priprema za ono što predstoji. On nam preko “vjernog i razboritog roba” daje kvalitetnu duhovnu “hranu u pravo vrijeme” kako bi nam pomogao da mu nastavimo nepokolebljivo služiti (Mat. 24:45). No mi moramo učiniti svoj dio tako da se trudimo izgraditi nesalomljivu vjeru u Jehovu (Hebr. 10:38, 39; w20.09 38:16-18).
Srijeda, 18. svibnja/maja
Kraljevo je srce kao voda tekućica u Jehovinoj ruci. Usmjerava ga kamo god želi (Izr. 21:1)
Kad je to u skladu s njegovim naumom, Jehova može pomoću svog moćnog svetog duha navesti pojedince na vlasti da učine ono što on želi. Ljudi mogu iskopati kanal kako bi usmjerili vodu da teče kamo oni žele. Slično tome Jehova može pomoću svog duha utjecati na misli onih koji su na vlasti. On može potaknuti te pojedince da donesu odluke koje su na korist njegovom narodu i u skladu s njegovim naumom. (Usporedi Ezru 7:21, 25, 26.) Što mi možemo učiniti? Možemo se moliti “za kraljeve i sve koji su na vlasti” kad ti pojedinci trebaju donijeti odluke koje utječu na naš život i službu Bogu (1. Tim. 2:1, 2; Neh. 1:11). Poput kršćana u 1. stoljeću, i mi se možemo usrdno moliti Bogu za svoju braću i sestre koji su u zatvoru (Djela 12:5; Hebr. 13:3; w20.11 46:13-14).
Četvrtak, 19. svibnja/maja
Činite učenike od ljudi iz svih naroda i krstite ih (Mat. 28:19)
Ako si proučavao s nekom osobom, onda te njeno krštenje naročito raduje (1. Sol. 2:19, 20). Novokršteni učenici odlična su “pisma preporuke” ne samo za one koji su proučavali s njima nego i za cijelu skupštinu (2. Kor. 3:1–3). U razdoblju od četiri godine u svijetu se svaki mjesec vodilo prosječno oko 10 milijuna biblijskih tečajeva! Nije li to prekrasno? U tom istom razdoblju godišnje se u prosjeku krstilo preko 280 000 osoba. Što možemo učiniti kako bi još više osoba koje proučavaju Bibliju napredovalo do krštenja? Jehova još uvijek strpljivo daje ljudima priliku da postanu Kristovi učenici. Zato mi dajemo sve od sebe kako bismo im pomogli da što je moguće brže napreduju do krštenja. Preostalo je još vrlo malo vremena! (1. Kor. 7:29a; 1. Petr. 4:7; w20.10 41:1-2).
Petak, 20. svibnja/maja
Bog se suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrotu iskazuje poniznima (Jak. 4:6)
Kralj Šaul nije poslušao Jehovu. Kad mu je prorok Samuel rekao da je krivo postupio, Šaul to nije želio priznati. Umjesto toga, pokušao se opravdati time što je umanjivao posljedice svoje neposlušnosti i prebacivao krivnju na druge (1. Sam. 15:13–24). Šaul je i ranije u jednoj situaciji pokazao sličan stav (1. Sam. 13:10–14). Nažalost, dopustio je da mu se srce uzoholi. Nije promijenio svoj način razmišljanja, pa ga je Jehova osudio i odbacio. Kako možemo izvući pouku iz Šaulovog primjera? Mogli bismo se upitati: “Kad u Božjoj Riječi pročitam neki savjet, tražim li razloge da ga ne primijenim? Uvjeravam li samog sebe da to što radim i nije tako loše? Krivim li druge za svoje postupke?” Ako je naš odgovor na bilo koje od tih pitanja potvrdan, moramo promijeniti svoj način razmišljanja i stavove. Ako to ne učinimo, naše srce može postati toliko oholo da Jehova više neće htjeti biti naš prijatelj (w20.11 47:4-5).
Subota, 21. svibnja/maja
Misli na svog Velikog Stvoritelja u danima svoje mladosti, prije nego dođu dani puni nevolje i stignu godine za koje ćeš reći: “Nisu mi mile” (Prop. 12:1)
Ako si mlada osoba, odluči kome ćeš služiti. Ti sam moraš dobro upoznati Jehovu te utvrditi što je njegova volja i kako je ti možeš vršiti (Rim. 12:2). Tek tada ćeš moći donijeti najvažniju odluku u svom životu, odluku da služiš Jehovi (Još. 24:15). Budeš li redovito čitao i proučavao Bibliju, tvoja ljubav prema Jehovi i vjera u njega i dalje će rasti. Odluči da ćeš uvijek vršiti Jehovinu volju. Sotonin svijet obećava ti da ćeš biti sretan budeš li svoje talente i sposobnosti koristio na sebičan način, misleći samo na svoju korist. No činjenica je da oni kojima su u životu najvažnije materijalne stvari nanose “sebi mnogo boli” (1. Tim. 6:9, 10). Međutim, ako odlučiš biti poslušan Jehovi i ako ti vršenje njegove volje bude najvažnije u životu, postupat ćeš mudro i bit će ti dobro u životu (Još. 1:8; w20.10 44:17-18).
Nedjelja, 22. svibnja/maja
Moram objaviti dobru vijest o Božjem kraljevstvu, jer sam radi toga poslan (Luka 4:43)
Poruka koju je Isus propovijedao u 1. stoljeću davala je nadu svim ljudima. Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima da nastave djelo koje je on započeo, odnosno da svjedoče “do svih krajeva zemlje” (Djela 1:8). Naravno, to nisu mogli činiti oslanjajući se na vlastitu snagu. Trebao im je sveti duh – “pomoćnik” kojeg im je Isus ranije obećao (Ivan 14:26; Zah. 4:6). Isusovi sljedbenici dobili su sveti duh na Pedesetnicu 33. godine. Uz pomoć tog duha odmah su počeli propovijedati, i tako su u kratkom roku tisuće ljudi prihvatile dobru vijest (Djela 2:41; 4:4). Kad su se suočili s protivljenjem, učenici nisu ustuknuli od straha, nego su se obratili Bogu za pomoć. Zamolili su ga: “Daj svojim robovima da i dalje sa svom odvažnošću govore tvoju riječ.” Tada su se “ispunili svetim duhom te su odvažno govorili Božju riječ” (Djela 4:18–20, 29, 31; w20.10 43:4-5).
Ponedjeljak, 23. svibnja/maja
Krist je umro za naše grijehe, kao što piše u Pismima, i uskrsnuo je (1. Kor. 15:3, 4)
Zašto možemo biti sigurni da je Jehova Isusa vratio u život? Mnogi su mogli posvjedočiti da je Isus uskrsnuo (1. Kor. 15:5–7). Prvi svjedok kojeg je Pavao naveo bio je apostol Petar (Kefa). Jedna grupa učenika potvrdila je da je Petar vidio uskrsnulog Isusa (Luka 24:33, 34). Pavao je potom rekao da se uskrsnuli Isus ukazao “dvanaestorici”, odnosno apostolima. Potom se Krist “pojavio pred više od 500 braće istovremeno”, vjerojatno kad se s učenicima sastao u Galileji. O tom radosnom susretu govori se u Mateju 28:16–20. Nakon toga Isus se “ukazao Jakovu”, koji je, po svemu sudeći, bio njegov polubrat i koji prije toga nije vjerovao da je Isus Mesija (Ivan 7:5). Nakon što je vidio uskrsnulog Isusa, Jakov je postao kršćanin. Zanimljivo je da su oko 55. godine, kad je Pavao napisao Prvu poslanicu Korinćanima, mnogi učenici koji su vidjeli uskrsnulog Isusa još uvijek bili živi. Stoga je svatko tko je sumnjao u Isusovo uskrsnuće mogao razgovarati s pouzdanim svjedocima (w20.12 49:5, 7-8).
Utorak, 24. svibnja/maja
Jehova će ga okrijepiti na bolesničkoj postelji (Psal. 41:3)
Ako imamo zdravstvenih problema, a pogotovo ako bolujemo od neke kronične bolesti, možda nam je teško pozitivno razmišljati. Zato se obrati Jehovi za pomoć. On nas neće nekim čudom izliječiti, ali će nas utješiti i dati nam snagu koja nam je potrebna da podnesemo situaciju u kojoj se nalazimo (Psal. 94:19). Naprimjer, on može potaknuti našu braću i sestre da nam pomognu oko kućanskih poslova. Može potaknuti naše suvjernike da se mole s nama. Osim toga, Jehova nas može podsjetiti na utješne misli iz svoje Riječi, primjerice na retke koji otkrivaju da nam predstoji prekrasan život u novom svijetu, u kojem više nitko neće biti bolestan niti trpjeti bilo kakvu bol (Rim. 15:4). No možda smo obeshrabreni zato što ne možemo puno učiniti u službi. Naša sestra Laurel iz Sjedinjenih Država bila je punih 37 godina vezana za kuću i priključena na aparat koji se naziva željezna pluća. Borila se s rakom, bila je na nekoliko teških operacija i imala je kronične kožne bolesti. No nije prestala propovijedati. Svjedočila je medicinskim sestrama i drugim zdravstvenim radnicima koji su dolazili u njen dom i uz njezinu je pomoć najmanje 17 osoba upoznalo biblijsku istinu (w20.12 52:9, 12).
Srijeda, 25. svibnja/maja
Jehova je na mojoj strani, neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek? (Psal. 118:6)
Otprilike 56. godine apostol Pavao našao se u jako teškoj situaciji i bila mu je potrebna pomoć. Svjetina ga je odvukla iz hrama u Jeruzalemu u namjeri da ga ubije. Kad je sutradan bio izveden pred Sudbeno vijeće, njegovi su ga neprijatelji skoro rastrgali (Djela 21:30–32; 22:30; 23:6–10). Možda se u tom trenutku Pavao pitao: “Koliko ću još dugo moći izdržati ovo zlostavljanje?” Koju je pomoć dobio Pavao? Te noći Gospodin Isus stao je pred njega i rekao mu: “Budi hrabar! Kao što si temeljito svjedočio o meni u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu” (Djela 23:11). To ohrabrenje došlo mu je u pravom trenutku. Isus je pohvalio Pavla zato što je svjedočio o njemu u Jeruzalemu. Osim toga, obećao mu je da će živ i zdrav stići do Rima te da će i ondje svjedočiti. Nakon što je Pavao čuo to obećanje, nesumnjivo se osjećao sigurno kao dijete u očevom naručju (w20.11 46:1, 3-4).
Četvrtak, 26. svibnja/maja
Ta nam je nada kao sigurno i čvrsto sidro duše (Hebr. 6:19)
Nada u dolazak Božjeg kraljevstva je “sidro [naše] duše”. Ona nam daje mir čak i kad se nalazimo u teškim okolnostima ili nas muče tjeskobne misli. Razmišljaj o budućnosti koju nam Jehova obećava. Tada više nitko neće imati razloga za zabrinutost (Iza. 65:17). Zamišljaj sebe u novom svijetu, u kojem će vladati mir i u kojem se neće događati ništa što bi nas uznemiravalo (Mih. 4:4). Tvoja nada jača i kad govoriš drugima o njoj. Stoga daj sve od sebe u djelu propovijedanja i činjenja učenika. Budeš li tako postupao, moći ćeš “sve do kraja” biti potpuno siguran “u ispunjenje svoje nade” (Hebr. 6:11). Kako se bliži kraj ovom zlom svijetu, imat ćemo sve više problema zbog kojih bismo mogli biti tjeskobni. No mi ćemo se hrabro suočiti s tim problemima i sačuvati mir, ali ne svojom snagom, nego tako da se uzdamo u Jehovu. Pokažimo svojim djelima da vjerujemo Jehovinom obećanju: “Sačuvajte mir i pouzdajte se u mene – to će biti vaša snaga” (Iza. 30:15; w21.01 1:17-18).
Petak, 27. svibnja/maja
Jehova je milosrdan (Jak. 5:11)
Riječi iz Izlaska 34:6 otkrivaju da Jehova osim vjerne ljubavi pokazuje još jednu lijepu osobinu koja nas privlači k njemu, a to je milosrđe. Da, naš Bog, Jehova, uistinu je milosrdan, kao što stoji u današnjem citatu. On nam pokazuje milosrđe, između ostalog, tako što nam oprašta greške koje činimo (Psal. 51:1). U biblijskom smislu pokazati milosrđe ne znači samo oprostiti nekome tko je učinio nešto neispravno. Milosrđe je snažan osjećaj koji potiče osobu da priskoči u pomoć kad vidi da je netko u nevolji. Jehova kaže da je njegova želja da nam pomogne snažnija od osjećaja koje majka gaji prema svom djetetu (Iza. 49:15). Kad nas snađu nevolje, milosrđe potiče Jehovu da nam pomogne (Psal. 37:39; 1. Kor. 10:13). A kako mi možemo pokazati milosrđe svojoj braći i sestrama? Tako da im oprostimo kad nas naljute ili razočaraju i da poslije ne budemo ogorčeni na njih (Efež. 4:32). Isto tako, jako je važno da im pokazujemo milosrđe tako da ih podupiremo kad se nađu u problemima. Na taj način postupamo po uzoru na Jehovu, koji je najbolji primjer u pokazivanju ljubavi (Efež. 5:1; w21.01 4:5).
Subota, 28. svibnja/maja
Krist vam je dao primjer da u svemu idete njegovim stopama (1. Petr. 2:21)
Muškarac koji je glava obitelji mora biti uravnotežen. Ne bi trebao toliko vremena provoditi na poslu da zanemaruje duhovne i emocionalne potrebe svoje obitelji. On treba poučavati i ispravljati članove obitelji. Jehova nas poučava i ispravlja jer je to za naše dobro (Hebr. 12:7–9). Poput svog Oca, Isus s ljubavlju poučava one koji su mu povjereni na brigu (Ivan 15:14, 15). On nam daje otvorene savjete, ali to čini na obziran način (Mat. 20:24–28). Zna da smo nesavršeni i da često činimo greške (Mat. 26:41). Kršćanin koji je glava obitelji i trudi se postupati po uzoru na Jehovu i Isusa ima razumijevanja za mane članova svoje obitelji jer zna da su nesavršeni. On se ne gnjevi na svoju ženu i djecu i nije grub prema njima (Kol. 3:19). Umjesto toga, postupa po načelu iz Galaćanima 6:1 i trudi se pomagati im “u duhu blagosti”, imajući na umu da je i sam nesavršen. Poput Isusa, i on je svjestan toga da je najbolje poučavati druge svojim primjerom (w21.02 5:16-18).
Nedjelja, 29. svibnja/maja
Sve što diše neka hvali Jaha (Psal. 150:6)
Jehova je na temelju Isusove žrtve otkupio život svakog pojedinca u skupštini (Mar. 10:45; Djela 20:28; 1. Kor. 15:21, 22). Stoga je sasvim na mjestu što je za poglavara skupštine postavio Isusa, koji je dao svoj život kao otkupninu za nas. Isus kao naš poglavar ima pravo pojedincima, obiteljima i cijeloj skupštini postavljati pravila o tome kako trebaju živjeti i postupati. On je ovlašten i ukoravati one koji se ne pridržavaju tih pravila (Gal. 6:2). No Isusova uloga u skupštini ne svodi se samo na postavljanje pravila. On se s ljubavlju brine za svakog od nas (Efež. 5:29). Sestre pokazuju da poštuju Krista tako što su podložne muškarcima koje je on postavio da se brinu o njima i da ih predvode. Braća pokazuju da ispravno razumiju načelo podložnosti tako što poštuju i cijene sestre u skupštini. Kad svi u skupštini razumiju i poštuju načelo podložnosti, u skupštini vlada mir. A što je još važnije, to služi na čast našem divnom nebeskom Ocu, Jehovi (w21.02 7:14-17).
Ponedjeljak, 30. svibnja/maja
David je upitao Jehovu (1. Sam. 30:8)
Kad su David i njegovi ljudi živjeli kao bjegunci, jednom su napustili svoje obitelji kako bi otišli u bitku. Dok njih nije bilo, neprijatelji su opljačkali njihove domove i zarobili njihove obitelji. Budući da je bio iskusan ratnik, David je mogao zaključiti da bez po muke može smisliti dobar plan kako izbaviti zarobljene žene i djecu. No David se nije oslonio na svoje iskustvo, nego je tražio vodstvo od Jehove. Upitao je Jehovu: “Da li da pođem u potjeru za tim razbojnicima?” Jehova mu je odgovorio neka pođe za njima te mu je zajamčio da će izbaviti zarobljenike (1. Sam. 30:7–10). Mladi, koju pouku možete izvući iz tog događaja? Pitajte druge za savjet prije nego što donesete neku odluku. Porazgovarajte sa svojim roditeljima. Dobre savjete mogu vam dati i iskusni starješine. Jehova ima povjerenja u starješine, a možete imati i vi. Jehova ih jako cijeni i dao ih je skupštini “na dar” (Efež. 4:8). Budete li se ugledali na njihovu vjeru i slušali njihove mudre savjete, moći ćete donositi dobre odluke (w21.03 9:10-11).
Utorak, 31. svibnja/maja
Ništa nas ne može rastaviti od Božje ljubavi (Rim. 8:38, 39)
Isus je one koji ne primjenjuju ono što uče usporedio s čovjekom koji je sagradio kuću na pijesku. On je naporno radio, ali na kraju mu je sav trud bio uzaludan. Zašto? Zato što mu se kuća srušila kad se podigla oluja i kad su došle bujice (Mat. 7:24–27). Slično tome naš će trud otići u vjetar ako ne primjenjujemo ono što učimo. Kad nas snađu kušnje ili progonstvo, naša vjera neće biti dovoljno jaka. S druge strane, budemo li proučavali Bibliju i primjenjivali ono što učimo, donosit ćemo mudrije odluke, imat ćemo veći unutarnji mir i naša će vjera postati jača (Iza. 48:17, 18). Da bismo u kušnjama ostali vjerni Jehovi, trebamo se moliti i redovito proučavati njegovu Riječ. I nikad ne smijemo smetnuti s uma ono što je najvažnije, a to je da proslavimo Jehovu. Budemo li to činili, možemo biti uvjereni da nas Jehova nikad neće napustiti i da ga ništa neće navesti da nas prestane voljeti (Hebr. 13:5, 6; w21.03 11:6, 20).