Travanj

Boriš li se s nekom teškom kušnjom? Možda te povrijedio netko iz skupštine (Jak. 3:2). Možda ti se kolege s posla ili iz škole rugaju zato što služiš Jehovi (1. Petr. 4:3, 4). Možda te članovi obitelji pokušavaju spriječiti da ideš na sastanke ili da govoriš drugima o svojoj vjeri (Mat. 10:35, 36). Ako je kušnja koju proživljavaš naročito bolna, možda bi najradije digao ruke od borbe. No bez obzira na to s kakvom se kušnjom suočavaš, budi uvjeren da će ti Jehova dati mudrosti i snage da je lakše podneseš. Jehova se pobrinuo da u njegovoj Riječi bude detaljno opisano kako su se obični, nesavršeni ljudi nosili s teškim životnim situacijama. Zašto je to učinio? Zato da iz tih biblijskih izvještaja možemo izvući pouku. To je u skladu s onim što je apostol Pavao napisao. Naravno, i samo čitanje tih izvještaja može nas utješiti i pružiti nam nadu. No nije dovoljno da samo čitamo Bibliju. Moramo joj dozvoliti da oblikuje naš način razmišljanja i da dirne naše srce (w21.03 11:1-2).

Smatraš li da su ljudi kojima propovijedaš poput žita koje je zrelo za žetvu? Budeš li imao takav stav, postat ćeš bolji propovjednik. U kom smislu? Kao prvo, propovijedat ćeš još revnije, svjestan da je razdoblje žetve ograničeno i da ne smijemo gubiti vrijeme. Kao drugo, bit ćeš sretan jer ćeš u duhovnoj žetvi davati sve od sebe. Biblija kaže: “Ljudi [se] raduju u vrijeme žetve” (Iza. 9:3). Kao treće, na svaku ćeš osobu gledati kao na potencijalnog učenika, pa ćeš svoj pristup prilagoditi onome što nju zanima. Neki Isusovi sljedbenici možda su smatrali da Samarićani nikad neće postati njegovi učenici. No Isus nije tako razmišljao. On je na njih gledao kao na svoje potencijalne učenike. I mi na ljude koji žive na našem području trebamo gledati kao na potencijalne Kristove učenike. Apostol Pavao pružio nam je u tom pogledu izvanredan primjer. On je znao nešto o vjerovanjima ljudi kojima je propovijedao, razumio je što ih zanima i gledao je na njih kao na potencijalne Isusove učenike (w20.04 15:3-4).

Umjesto da kritiziraš postupke neke osobe, potrudi se razumjeti njene osjećaje. Samo nas Jehova može u potpunosti razumjeti. Zato ga zamoli da ti pomogne kako bi u drugima vidio ono što on vidi i kako bi znao pokazati suosjećanje. Ne možemo birati koja braća i sestre zaslužuju naše razumijevanje i suosjećanje, a koja ne. Svi se oni bore s problemima slično kao Jona, Ilija, Hagara i Lot. Neki su si sami uzrokovali probleme s kojima se suočavaju. No, realno govoreći, svi smo se u nekom trenutku u životu našli u problemima za koje smo sami bili krivi. Stoga je posve razumljivo što Jehova traži od nas da budemo suosjećajni jedni prema drugima (1. Petr. 3:8). Kad smo poslušni Jehovi, jačamo jedinstvo naše divne međunarodne obitelji koju krasi raznolikost. Stoga, pokaži zanimanje za svoju braću. Pažljivo ih slušaj, bolje ih upoznaj i pokazuj im suosjećanje (w20.04 16:15-17).

Isus je uvijek bio poslušan Jehovi i u tome nam je pružio savršen primjer. Stoga je važno da dajemo sve od sebe kako bismo u svemu išli Isusovim stopama jer ćemo tako pokazati da smo poslušni Jehovi (Ivan 8:29). Da bismo živjeli po istini, moramo biti uvjereni da Jehova uvijek govori istinu i da možemo vjerovati svemu onome što piše u njegovoj Riječi, Bibliji. Isto tako, moramo biti uvjereni da je Isus obećani Mesija. Danas mnogi ne vjeruju u to da je Isus pomazan za kralja Božjeg kraljevstva. Kao što je Ivan upozorio, pojavili su se “mnogi varalice” koji bi mogli obmanuti kršćane koji nisu čvrsto uvjereni u ono što su naučili o Jehovi i Isusu (2. Ivan. 7–11). Ivan je napisao: “Tko je lažljivac, ako ne onaj tko poriče da je Isus doista Krist?” (1. Ivan. 2:22). Ti nas varalice neće obmanuti ako budemo proučavali Božju Riječ. To je jedini način da upoznamo Jehovu i Isusa (Ivan 17:3). Samo se tako možemo uvjeriti da smo pronašli istinu (w20.07 30:4-5).

Što možemo činiti kako svojoj braći i sestrama ne bismo bili “kamen spoticanja”? Možemo im udovoljiti kad god je to moguće umjesto da inzistiramo na tome da se sve radi onako kako mi to želimo (1. Kor. 8:9; Rim. 14:13, 19–21). To je jedna bitna razlika između nas i trkača u doslovnoj utrci, koji žele osvojiti nagradu samo za sebe. Ti trkači prvenstveno misle na svoje interese. Zato se nastoje progurati ispred drugih i doći na vodeću poziciju. Za razliku od njih mi se ne natječemo jedni s drugima (Gal. 5:26; 6:4). Naš je cilj pomagati drugim trkačima kako bi što više njih zajedno s nama prešlo ciljnu liniju i dobilo nagradu, vječni život. Zato se trudimo primjenjivati nadahnuti savjet apostola Pavla, koji je rekao: “Ne gledajte samo na vlastitu korist nego i na korist drugih” (Filip. 2:4). Jehova je dobrostivo obećao da je svim njegovim slugama koji dovrše kršćansku trku nagrada zagarantirana – dobit će vječni život bilo na nebu bilo u raju na Zemlji (w20.04 18:10, 12).

Milijuni kršćana preživjet će “veliku nevolju” i nastaviti živjeti na Zemlji u novom svijetu. Oni će svjedočiti još jednoj pobjedi nad smrću – uskrsnuću milijardi ljudi koji su umrli u prošlosti. Zamisli samo koja će radost zavladati kad se sve to dogodi! (Djela 24:15). Svi oni koji budu cijelim srcem odani Jehovi izvojevat će pobjedu čak i nad smrću koju smo naslijedili od Adama. Oni će moći živjeti vječno. Svi današnji kršćani trebali bi biti zahvalni za ohrabrujuće riječi o uskrsnuću koje je Pavao napisao Korinćanima. Imamo puno razloga poslušati Pavlov savjet i dati sve od sebe da budemo “zaokupljeni Gospodinovim djelom” (1. Kor. 15:58). Ako vjerno i revno sudjelujemo u tom djelu, možemo se nadati prekrasnoj budućnosti. Život će tada biti daleko ljepši nego što mi to možemo i zamisliti. Tada će se jasno pokazati da naš “trud u Gospodinu” nije bio uzaludan (w20.12 50:16-17).

Po svemu sudeći, proročanstva iz Ezekijela 38:10–23, Danijela 2:43–45; 11:44–12:1 i Otkrivenja 16:13–16, 21 govore o istom razdoblju i istim događajima. Ako je to doista tako, možemo očekivati sljedeće: U nekom trenutku nakon početka velike nevolje “kraljevi svega svijeta” udružit će se i osnovati savez koji će obuhvaćati sve narode (Otkr. 16:13, 14). Biblija taj savez naziva “Gog iz zemlje Magoga” (Ezek. 38:2). Taj će savez pokrenuti konačni napad na Božji narod u namjeri da ga posve uništi. Apostol Ivan je, govoreći o tom razdoblju, rekao da će se na Božje neprijatelje spustiti neobično krupna tuča. Ta simbolična tuča mogla bi predočavati poruku osude koju će Jehovini sluge tada vjerojatno objavljivati. Možda će upravo ta oštra poruka izazvati bijes Goga iz Magoga i navesti ga da napadne Božji narod kako bi ga zbrisao s lica zemlje (Otkr. 16:21; w20.05 20:13-14).

Božji sveti duh dar je koji trebamo cijeniti. Svoju zahvalnost za sveti duh možemo produbiti tako da razmišljamo o tome što on sve čini u naše vrijeme. Prije nego što je Isus uzašao na nebo, svojim je učenicima rekao: “[Primit ćete] snagu kad sveti duh dođe na vas i bit ćete mi svjedoci (...) sve do kraja zemlje” (Djela 1:8). Zahvaljujući pomoći svetog duha, preko osam i pol milijuna ljudi iz svih krajeva svijeta danas služi Jehovi. Osim toga, uživamo u duhovnom raju zato što nam Božji sveti duh pomaže da razvijamo prekrasne osobine kao što su ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrota, vjera, blagost i samosvladavanje. Sve su te osobine plodovi duha (Gal. 5:22, 23). Sveti duh doista je dragocjen dar! (w20.05 22:10, 13).

Nekoliko je razloga zašto možemo zaključiti da ćemo moći prepoznati svoje voljene kad uskrsnu. Naprimjer, na temelju uskrsnuća koja su se dogodila u prošlosti možemo očekivati da će Jehova ponovno stvoriti ljude onakvima kakvi su bili kratko prije nego što su umrli, pa će oni jednako izgledati, govoriti i razmišljati. Sjeti se da je Isus smrt usporedio sa spavanjem, a uskrsnuće s buđenjem iz sna (Mat. 9:18, 24; Ivan 11:11–13). Kad se čovjek probudi, on isto izgleda, ima isti glas i ista sjećanja kao i kad je otišao na spavanje. Uzmimo za primjer Lazara. On je bio mrtav četiri dana i tijelo mu se već počelo raspadati. No kad ga je Isus uskrsnuo, njegove su ga sestre odmah prepoznale, a i on se očito sjećao njih (Ivan 11:38–44; 12:1, 2; w20.08 33:3, 8).

To što postoje određene razlike između pomazanika i drugih ovaca nipošto ne znači da Jehova jedne voli više od drugih. I jedni i drugi jednako su mu dragocjeni. To znamo zato što je i za pomazanike i za druge ovce platio istu cijenu – dao je za njih život svog voljenog Sina. Pripadnici tih dviju skupina razlikuju se po tome što imaju drugačiju nadu. No i jedni i drugi moraju ostati vjerni Bogu i Kristu (Psal. 31:23). Osim toga, imaj na umu da Božji duh može jednako snažno djelovati na sve nas. To znači da Jehova svakom pojedincu daje svoj sveti duh u skladu s onim što mu je potrebno, bez obzira na to je li pomazanik ili druga ovca. Jehova je svakome od svojih predanih slugu dao divnu nadu za budućnost (Jer. 29:11). Na svečanosti kojom se obilježava Kristova smrt svi mi imamo divnu priliku hvaliti Boga i Krista za ono što su učinili za nas kako bismo mogli vječno živjeti. Obilježavanje Kristove smrti za prave je kršćane nesumnjivo najvažniji sastanak u godini (w21.01 3:16, 19).

Velika većina onih koji prisustvuju Gospodinovoj večeri ima zemaljsku nadu. Zašto onda prisustvuju toj svečanosti? Iz istog razloga iz kojeg ljudi idu svojim prijateljima na vjenčanje – zato da bi mladencima pokazali da ih vole i da bi im pružili podršku. Slično tome pripadnici drugih ovaca prisustvuju Obilježavanju Kristove smrti zato što Kristu i pomazanicima žele pokazati da ih vole i podupiru. Druge ovce prisustvuju toj svečanosti i zato što su zahvalne za Isusovu žrtvu, koja će im omogućiti da vječno žive na Zemlji. No postoji još jedan važan razlog zašto druge ovce prisustvuju Obilježavanju Kristove smrti – one to čine zato što žele biti poslušne Isusovoj zapovijedi. Kad je Isus uspostavio Gospodinovu večeru, svojim je vjernim apostolima rekao: “Činite ovo u spomen na mene” (1. Kor. 11:23–26). Stoga druge ovce prisustvuju toj svečanosti dok god je netko od pomazanika još uvijek na Zemlji (w21.01 3:13-14).

Ako nekoga stvarno volimo, trebamo mu to i pokazati svojim djelima. (Usporedi Jakova 2:17, 26.) Naprimjer, Jehova nas voli i to nam je dao do znanja divnim riječima koje su zapisane u Bibliji (Psal. 25:10; Rim. 8:38, 39; 1. Ivan. 4:19). No mi smo uvjereni da nas on voli ne samo zato što nam je to rekao nego i zato što nam je to pokazao svojim djelima. Jehova je dopustio da njegov voljeni Sin pati i umre za nas (Ivan 3:16). Imamo li onda imalo razloga sumnjati da nas Jehova stvarno voli? Mi pokazujemo da volimo Jehovu i Isusa tako da se držimo njihovih zapovijedi (Ivan 14:15; 1. Ivan. 5:3). A Isus nam je zapovjedio da volimo jedni druge (Ivan 13:34, 35). No nije dovoljno da svojoj braći i sestrama samo kažemo da ih volimo. Trebamo im to i pokazati svojim djelima (1. Ivan. 3:18; w21.01 2:6, 8).

Kršćani koji su pomazani svetim duhom imaju nadu da će zauvijek biti s Isusom i vladati s njim u Božjem Kraljevstvu. Oni će doslovno biti s Kristom – vidjet će ga, razgovarati s njim i provoditi vrijeme u njegovom društvu (Ivan 14:2, 3). No Isus će i onima koji imaju zemaljsku nadu pokazati ljubav i pokloniti pažnju. Iako ga oni neće vidjeti, njihov će odnos s njim biti sve bliskiji dok budu uživali u životu koji su im omogućili Jehova i Isus (Iza. 9:6, 7). Ako prihvatimo Isusov poziv da postanemo njegovi prijatelji, dobit ćemo mnoge blagoslove. Naprimjer, on nam već sada pokazuje ljubav i pruža podršku. Osim toga, imamo priliku živjeti vječno. A što je najvažnije, prijateljstvo s Isusom omogućit će nam da dobijemo blagoslov koji je vredniji od svega – imat ćemo prisan odnos s njegovim Ocem, Jehovom. Doista je velika čast biti Isusov prijatelj! (w20.04 17:15-16).

Apostol Pavao je svoju poslanicu napisao pomazanim kršćanima u Korintu, koji su trebali uskrsnuti kao duhovna bića i živjeti na nebu. Oni spadaju u “sve” za koje Pavao kaže da će oživjeti. Ti su kršćani bili “posvećeni kao učenici Krista Isusa, pozvani da [budu] sveti”. Pavao je za te kršćane rekao i da su “umrli ujedinjeni s Kristom” (1. Kor. 1:2; 15:18; 2. Kor. 5:17). U jednoj drugoj nadahnutoj poslanici Pavao je napisao da će oni koji su “ujedinjeni s [Isusom] u smrti sličnoj njegovoj” biti “ujedinjeni s njim i u uskrsnuću sličnom njegovom” (Rim. 6:3–5). Isus je uskrsnuo kao duhovno biće i otišao na nebo. Prema tome, to će doživjeti i svi oni koji su “ujedinjeni s Kristom”, odnosno svi duhom pomazani kršćani. Pavao je napisao da je Krist uskrsnuo kao “prvina onih koji su umrli” (1. Kor. 15:20). Isus je bio prvi koji je ustao iz mrtvih kao duhovno biće i dobio vječni život (w20.12 49:15-16).

Pomazani kršćani koji umru u današnje vrijeme odmah uskrsavaju u život na nebu. To potvrđuju riječi apostola Pavla zapisane u 1. Korinćanima 15:51, 52. Ta će Kristova braća nakon uskrsnuća doživjeti silnu radost. Biblija otkriva koji će zadatak na nebu dobiti uskrsnuli pomazanici. Isus im je rekao: “Onome tko pobijedi i tko sve do kraja bude činio djela kakva sam ja činio, dat ću vlast nad narodima – kao što sam i ja primio vlast od svog Oca – te će on vladati nad njima željeznom palicom i razbiti ih kao glinene posude” (Otkr. 2:26, 27; w20.12 50:14-15).

Time što je Isusa nazvao “prvinom” apostol Pavao je ukazao na to da će nakon njega i drugi uskrsnuti u nebeski život (1. Kor. 15:18). Apostoli i drugi učenici koji su “ujedinjeni s Kristom” trebali su s vremenom, kao i Isus, uskrsnuti u život na nebu. U vrijeme kad je Pavao pisao svoju poslanicu Korinćanima, oni koji su bili “ujedinjeni s Kristom” još nisu počeli uskrsavati u nebeski život. Pavao je objasnio da će se to dogoditi u budućnosti. Rekao je: “Svatko po ovom redu: Krist kao prvina, a zatim, tijekom njegove prisutnosti, oni koji pripadaju Kristu” (1. Kor. 15:23; 1. Sol. 4:15, 16). Mi danas živimo u to prorečeno vrijeme Kristove “prisutnosti”. Apostoli i drugi duhom pomazani kršćani koji su umrli morali su čekati Kristovu prisutnost da dobiju svoju nebesku nagradu i da budu “ujedinjeni s njim (...) u uskrsnuću sličnom njegovom” (Rim. 6:5; w20.12 49:12, 16-17).

Apostol Pavao je govorio o onima koji uskrsavaju na nebo i dobivaju “duhovno tijelo” (1. Kor. 15:43, 44). Kad je Isus bio na Zemlji, imao je fizičko tijelo. No kad je uskrsnuo, postao je “duh koji daje život” i vratio se na nebo. Tako i pomazani kršćani uskrsavaju u nebeski život. Pavao je objasnio: “Kao što sada sličimo onome koji je načinjen od praha, tako ćemo sličiti onome koji je nebeski” (1. Kor. 15:45–49). Imajmo na umu da Isus nije uskrsnuo u ljudskom tijelu. Pavao je objasnio: “Tijelo i krv ne mogu naslijediti Božje kraljevstvo” na nebu (1. Kor. 15:50). Apostoli i drugi pomazanici nisu trebali uskrsnuti na nebo u raspadljivom tijelu od krvi i mesa (w20.12 50:10-12).

Bog je u 1. stoljeću nadahnuo neke od Isusovih učenika da pišu o uskrsnuću na nebo. Apostol Ivan je objasnio: “Sada smo Božja djeca, ali još se nije pokazalo što ćemo biti. No znamo da ćemo, kad se on pokaže, biti poput njega” (1. Ivan. 3:2). Drugim riječima, pomazani kršćani ne znaju kako će izgledati njihov život na nebu kad uskrsnu u duhovnom tijelu. No kad dobiju svoju nagradu, moći će vidjeti Jehovu. Iz Biblije možemo doznati nešto o nebeskom uskrsnuću. Pomazanici će biti s Kristom kad on bude uništavao “svaku upravu i svaku vlast i silu”, pa i “posljednjeg neprijatelja” – smrt. Na koncu, kad sve bude podloženo Isusu, onda će se on i njegovi suvladari podložiti Jehovi (1. Kor. 15:24–28). Bit će to doista veličanstveno! (w20.12 50:2).

Vjerni kršćani koji nemaju nadu da će živjeti na nebu s Kristom također se mogu nadati uskrsnuću. Biblija kaže da apostol Pavao i drugi koji idu na nebo dobivaju “ranije uskrsnuće od mrtvih” (Filip. 3:11). Te riječi jasno pokazuju da će nakon tog “ranijeg uskrsnuća” uslijediti jedno drugo uskrsnuće. To je u skladu s onim čemu se Job nadao (Job 14:15). “Oni koji pripadaju Kristu”, odnosno pomazanici, bit će s njim na nebu kad on bude uništavao “svaku upravu i svaku vlast i silu”. Krist će uništiti čak i smrt, koja je nazvana “posljednjim neprijateljem”. Oni koji uskrsnu u život na nebu više nikad neće umrijeti (1. Kor. 15:23–26). Oni koji se nadaju da će vječno živjeti na Zemlji mogu biti uvjereni da će se ostvariti Pavlove riječi iz današnjeg dnevnog citata. Sasvim sigurno, nijedna nepravedna osoba ne može otići na nebo. Stoga te riječi ukazuju na uskrsnuće na Zemlji, koje će se odvijati u budućnosti (w20.12 49:18-19).

Možda se pitaš: “Kako mogu biti siguran da Jehova nije digao ruke od mene?” Ustvari, ako si postavljaš to pitanje, to pokazuje da nisi izgubljen slučaj. Prije mnogo godina u Stražarskoj kuli je pisalo: “Možda uvijek iznova radiš istu grešku jer se ne možeš riješiti neke loše navike koju si stekao još prije nego što si počeo služiti Bogu. (...) No nemoj zaključiti da si učinio neoprostiv grijeh. To je upravo ono što bi Sotona htio. To što si tužan i ljut na sebe pokazuje da nisi učinio grijeh koji ti Jehova ne može oprostiti. Nikad nemoj prestati ponizno i usrdno moliti Boga da ti pomogne, oprosti ti grijeh i omogući ti da ponovno imaš čistu savjest.” Prije nego što je postao kršćanin, apostol Pavao je učinio neke ozbiljne grijehe. On se sjećao onoga što je učinio (1. Tim. 1:12–15). No smatrao je da je otkupnina dar koji je Bog dao njemu osobno. Zato nije dopustio da ga izjeda osjećaj krivnje, nego se usredotočio na to da služi Jehovi najbolje što može (w20.11 48:14, 17).

Sotona se služi mnogim iskušenjima kako bi nas naveo da učinimo nešto neispravno. Kako reagiramo u takvim situacijama? Bilo bi lako pronalaziti izgovore. Naprimjer, mogli bismo misliti: “Zbog toga neću biti isključen, pa to onda i nije tako strašno.” Takav način razmišljanja sasvim je pogrešan. Bilo bi bolje da se pitamo: “Služi li se Sotona ovom kušnjom kako bi me naveo da učinim nešto neispravno, pa da moje srce postane podijeljeno? Ako se prepustim neispravnim željama, hoću li nanijeti sramotu Jehovinom imenu? Hoće li me to što želim učiniti zbližiti s Bogom ili bi me moglo udaljiti od njega?” Razmišljaj o takvim pitanjima. Moli se za mudrost kako bi mogao iskreno odgovoriti na njih, ne zavaravajući samog sebe. Primjenjivanje tih savjeta služit će ti kao izvrsna zaštita. Pomoći će ti da se odlučno odupreš iskušenju, kao što je to Isus učinio kad je rekao: “Odlazi, Sotono!” (Mat. 4:10). Nemojmo dopustiti da naše srce bude podijeljeno (w20.06 24:16-17).

Mi se ponizno pridržavamo Jehovinih mjerila jer smo svjesni da on uvijek zna što je najbolje za nas (Efež. 4:22–24). Poniznost nas potiče da vršenje Jehovine volje smatramo važnijim od onoga što mi želimo i da druge smatramo većima od sebe. Zahvaljujući tome imamo dobar odnos s Jehovom i sa svojim suvjernicima (Filip. 2:3). No ako nismo oprezni, na nas bi mogli utjecati ljudi iz Sotoninog svijeta koji su oholi i sebični. To se očito dogodilo nekim kršćanima u 1. stoljeću jer je apostol Pavao napisao Rimljanima: “Kažem svakome od vas neka nema previsoko mišljenje o sebi, nego neka svatko misli o sebi razumno.” Pavao je bio svjestan toga da svi mi trebamo imati određenu mjeru samopoštovanja. No poniznost će nam pomoći da imamo uravnoteženo mišljenje o sebi i da ne postanemo umišljeni (w20.07 27:1-2).

U Asino vrijeme razdoblju mira na koncu je došao kraj. Iz Etiopije je došla ogromna vojska od milijun ljudi. Njihov zapovjednik Zerah bio je uvjeren da sa svojom vojskom može poraziti Judu. No Asa nije razmišljao o tome tko ima brojčanu premoć, nego se uzdao u svog Boga, Jehovu. Usrdno se molio: “Pomozi nam, Jehova, Bože naš, jer se u tebe uzdamo i u tvoje smo ime krenuli na ovo mnoštvo” (2. Ljet. 14:11). Iako je etiopska vojska imala gotovo dvostruko više vojnika, Asa je znao da je Jehova moćan Bog i da može pomoći svom narodu. A Jehova ga nije razočarao – pomogao je Judejcima, pa je etiopska vojska na kraju doživjela sramotan poraz (2. Ljet. 14:8–13). Iako ne znamo točno što će sa svakim od nas biti u budućnosti, znamo da mir u kojem sada možda živimo neće biti dugog vijeka. Ustvari, Isus je prorekao da će u posljednjim danima “narodi mrziti” njegove učenike (Mat. 24:9; w20.09 38:14-16).

Nitko od nas ne voli da ga drugi vrijeđaju. No ako nas jako pogađa to što nas neprijatelji vrijeđaju, možemo se obeshrabriti (Izr. 24:10). Kako bismo onda trebali gledati na njihove uvrede? Možemo se ugledati na apostola Pavla, koji je rekao: “Uživam (...) u uvredama.” Zašto možemo uživati u uvredama? Uvrede i protivljenje znak su da smo pravi Isusovi učenici (1. Petr. 4:14). Isus je rekao da će njegovi sljedbenici biti progonjeni (Ivan 15:18–20). To su doživjeli kršćani u 1. stoljeću. U to su vrijeme oni koji su bili pod utjecajem grčke kulture smatrali kršćane priglupima i manje vrijednima. A Židovi su smatrali da su kršćani “neuki i obični ljudi”, kao što su to mislili za apostole Petra i Ivana (Djela 4:13). U očima drugih ljudi kršćani su bili slabi i nezaštićeni. Nisu imali nikakav politički utjecaj ni vojnu moć i smatralo ih se nepoželjnim članovima društva. Jesu li ti prvi kršćani prestali propovijedati zato što su njihovi protivnici loše govorili o njima? Nisu (w20.07 29:3-4).

Apostol Ivan jako je volio svoju braću i bilo mu je stalo do toga da ostanu jaki u vjeri. To se jasno vidi po savjetima koje im je dao u svoje tri nadahnute poslanice. Lijepo je znati da su pomazani muškarci i žene koji će vladati s Kristom na nebu brižni i puni ljubavi kao što je to bio Ivan (1. Ivan. 2:27). Dajmo sve od sebe da primijenimo savjete koje nam je dao apostol Ivan. Trudimo se živjeti po istini, odnosno slušati Jehovu u svemu što radimo. Proučavajmo njegovu Riječ i uzdajmo se u ono što u njoj piše. Izgrađujmo snažnu vjeru u Isusa. Ne dajmo se zavesti ljudskom mudrošću i otpadničkim učenjima. Oduprimo se pritisku onih koji nas žele nagovoriti da učinimo neki grijeh i vodimo dvostruki život. Trudimo se živjeti po Jehovinim visokim moralnim mjerilima. Pomažimo svojoj braći da ostanu duhovno jaka tako da opraštamo onima koji su nas povrijedili i pomažemo onima kojima treba pomoć. Tada ćemo, unatoč kušnjama s kojima se suočavamo, i dalje živjeti po istini (w20.07 30:15-17).

Jehova je svakome od svojih vjernih slugu s ljubavlju dao vrijednu ulogu u svojoj skupštini. Iako imamo različite uloge u skupštini, svi smo mi važni i trebamo jedni druge. Apostol Pavao je istaknuo da nitko od nas ne može drugom Jehovinom sluzi reći: “Ne trebam te” (1. Kor. 12:21). Da bi u skupštini vladao mir, moramo cijeniti jedni druge i međusobno surađivati (Efež. 4:16). Kad smo ujedinjeni i složno surađujemo jedni s drugima, skupština je duhovno jaka i svi se u njoj osjećaju voljeno i cijenjeno. Sva braća koja u skupštini služe kao starješine imenovana su Jehovinim svetim duhom. No svaki od njih ima drugačije vrline i sposobnosti (1. Kor. 12:17). Neki su možda tek nedavno imenovani i nemaju baš mnogo iskustva. Drugi zbog starosti i zdravstvenih problema ne mogu činiti onoliko koliko bi htjeli. Međutim, nijedan starješina ne bi smio nekog drugog starješinu smatrati beskorisnim. Umjesto toga, svaki starješina treba poslušati Pavlov savjet iz Rimljanima 12:10 (w20.08 35:1-2, 4).

Jehova se služi zemaljskim dijelom svoje organizacije kako bi nam pomogao da idemo putem koji vodi u život. Kad od Božje organizacije dobijemo novo objašnjenje nekog biblijskog učenja ili upute u vezi s moralnim mjerilima, mi ih spremno prihvaćamo i primjenjujemo u svom životu. No kako reagiramo kad Božja organizacija uvede neke promjene koje utječu na druge aspekte našeg života, naprimjer kad proda dvoranu u kojoj je naša skupština održavala sastanke? Ostat ćemo radosni ako imamo na umu da sve što radimo ustvari radimo za Jehovu i da on vodi svoju organizaciju (Kol. 3:23, 24). Kralj David dao nam je dobar primjer time što je priložio novac za izgradnju hrama. On je rekao: “Tko sam ja i što je moj narod da bismo ti mogli dragovoljno priložiti sve ovo? Od tebe sve dolazi i mi smo ti dali ono što smo dobili iz tvoje ruke” (1. Ljet. 29:14). Kad dajemo priloge, i mi dajemo Jehovi ono što smo zapravo dobili od njega. Ipak, Jehova cijeni vrijeme, snagu i sredstva koja ulažemo da bismo podupirali njegovo djelo (2. Kor. 9:7; w20.11 47:14-16).

Mi svoj uspjeh ne mjerimo time koliko smo osoba doveli u Božju organizaciju (Luka 8:11–15). Ako ustrajno propovijedamo dobru vijest i poučavamo druge, Jehova nas smatra uspješnim propovjednicima. Zašto? Zato što smo poslušni njemu i njegovom Sinu (Mar. 13:10; Djela 5:28, 29). Mi imamo jedan dodatni razlog da propovijedamo – kraj ovog svijeta samo što nije došao! Preostalo je još jako malo vremena da propovijedamo dobru vijest koja ljudima može spasiti život. Zato nemoj odugovlačiti s odlukom da počneš propovijedati! Nemoj misliti da ti se okolnosti moraju savršeno posložiti da bi mogao sudjelovati u tom važnom zadatku. Sada poduzmi sve što možeš kako bi razvio snažnu motivaciju, stekao potrebno znanje te postao hrabar i discipliniran. Danas dobru vijest propovijeda više od osam milijuna ljudi. Pridruži im se i osjetit ćeš radost koju ti može dati samo Jehova (Neh. 8:10; Luka 5:10). Čvrsto odluči da ćeš dati sve od sebe u djelu propovijedanja i da ćeš ustrajati u tome sve dok Jehova ne kaže da je to djelo dovršeno (w20.09 36:18-20).

Mi ne smijemo dopustiti da nam pažnju odvrati želja da steknemo više u materijalnom pogledu. “Zavodljivo bogatstvo” moglo bi ugušiti našu ljubav prema Jehovi, cijenjenje prema Božjoj Riječi i želju da drugima prenosimo dobru vijest (Mat. 13:22). Da bismo zaštitili ono što nam je Jehova povjerio, trebamo brzo reagirati kad vidimo da nam prijeti opasnost. Možemo unaprijed isplanirati što ćemo učiniti ako iznenada ugledamo neku nemoralnu scenu, zorno prikazano nasilje ili otpadnički sadržaj dok smo na internetu ili gledamo neki film ili televizijski program. Ako se pripremimo za ono što bi se moglo dogoditi, moći ćemo brzo reagirati kako bismo se zaštitili od duhovne opasnosti i ostali čisti u Jehovinim očima (Psal. 101:3; 1. Tim. 4:12). Od Jehove smo dobili vrijedne darove – dragocjene biblijske istine i priliku da poučavamo druge o njima. Čuvajmo te darove! Budemo li to činili, imat ćemo čistu savjest, naš će život imati pravi smisao i osjećat ćemo radost koju donosi pomaganje drugima da upoznaju Jehovu (w20.09 40:16-19).

Jesi li se krstio? Ako jesi, onda si pred drugima pokazao da imaš vjeru u Jehovu i da mu želiš služiti kao dio njegove organizacije. Po načinu na koji Jehova danas vodi svoju organizaciju jasno se vidi kakav je on kao osoba, što je naumio učiniti i koja su njegova moralna mjerila. Zapazimo tri Jehovine osobine koje dolaze do izražaja u njegovoj organizaciji. Kao prvo, “Bog nije pristran” (Djela 10:34). Jehova je iz ljubavi dao svog Sina kao “otkupninu za sve” (1. Tim. 2:6; Ivan 3:16). On šalje svoje sluge da propovijedaju dobru vijest svima koji ih žele slušati. Na taj način omogućava da svatko tko to želi ima koristi od otkupne žrtve. Kao drugo, Jehova je Bog reda i mira (1. Kor. 14:33, 40). Stoga je logično očekivati da će mu njegovi sluge služiti na organiziran način i da će među njima vladati mir. Kao treće, Jehova je “Veliki Učitelj” (Iza. 30:21). Zato njegova organizacija stavlja velik naglasak na poučavanje o njegovoj Riječi, Bibliji, kako u skupštini tako i u službi propovijedanja (w20.10 43:1-3).