Srpanj

Da bi nam molitve bile uslišene, moramo biti Isusovi prijatelji. Za takav blizak odnos nije dovoljno na kraju molitve jednostavno po navici dodati riječi “u ime Isusa Krista”. Moramo razumjeti kako se Jehova služi Isusom da bi odgovorio na naše molitve. Isus je apostolima rekao: “Što god zamolite u ime moje, učinit ću” (Ivan 14:13). Iako je Jehova taj koji sluša i odgovara na naše molitve, Isusa je ovlastio da njegove odluke sprovodi u djelo. Osim toga, prije nego što nam Jehova usliši molitvu, on gleda jesmo li primijenili Isusove savjete. Naprimjer, Isus je rekao: “Ako vi oprostite ljudima njihove prijestupe, i vaš će Otac nebeski oprostiti vama. Ali ako vi ne oprostite ljudima njihove prijestupe, ni Otac vaš neće vama oprostiti vaše prijestupe” (Mat. 6:14, 15). Nije li stoga izuzetno važno da budemo obzirni prema drugima kao što su Jehova i Isus obzirni prema nama? (w20.04 17:6).

Apostol Pavao je razabrao što zanima ljude kojima se obraćao i zatim je tome prilagodio svoj pristup. Mnoštvo koje ga je slušalo u Listri nije znalo gotovo ništa o Božjoj Riječi. Zato je Pavao koristio argumente koje su ti ljudi mogli razumjeti. Ukazao im je na to da im Bog daje obilan urod i omogućava da uživaju u životu. Služio se riječima i primjerima koje su njegovi slušatelji mogli lako razumjeti. Trudi se razabrati što zanima ljude na tvom području i tome prilagodi svoju prezentaciju. Kako možeš utvrditi što osobu zanima dok prilaziš njoj ili njenom domu? Koristi svoju moć zapažanja. Možda osoba radi u vrtu, čita knjigu, popravlja auto ili se bavi nečim drugim. Ako je prikladno, možeš spomenuti to što osoba radi kako biste započeli razgovor (Ivan 4:7). Čak ti i njena odjeća može reći nešto o njoj – koje je nacionalnosti, što je po zanimanju ili za koji sportski klub navija (w20.04 15:11-12).

Neka braća i sestre koji se bore s vrlo snažnom tjeskobom osjećaju se jako nelagodno i napeto kad su okruženi ljudima u nekim svakodnevnim situacijama. Iako im je teško biti u velikoj grupi ljudi, oni ipak dolaze na skupštinske i pokrajinske sastanke te na kongrese. Pravi im je izazov razgovarati s nepoznatim ljudima, ali oni ipak svjedoče u službi propovijedanja. Ako si i ti među njima, budi uvjeren da nisi sam. Mnogi proživljavaju isto što i ti. Imaj na umu da je Jehova sretan kad vidi da mu služiš najbolje što možeš. Sama činjenica da nisi odustao dokaz je da te on blagoslivlja i daje ti potrebnu snagu (Filip. 4:6, 7). Ako služiš Jehovi unatoč tome što se boriš s fizičkim ili emocionalnim problemima, možeš biti siguran da raduješ njegovo srce. Mnogi imamo fizička ograničenja, ali ipak ustrajno trčimo (2. Kor. 4:16). Uz Jehovinu pomoć svi ćemo trku otrčati do kraja! (w20.04 18:20-21).

Način na koji je Bog stvorio naš dom, planet Zemlju, jasno svjedoči o tome koliko je on mudar (Hebr. 3:4). Zemlja je jedinstvena po tome što samo na njoj postoje uvjeti za život nas ljudi. Zemlju bismo mogli usporediti s brodom koji plovi oceanom. No postoji velika razlika između našeg planeta i broda, koji je djelo ljudskih ruku. Naprimjer, koliko bi dugo mogli živjeti putnici na brodu ako bi morali sami proizvoditi kisik, hranu i vodu te ako ne bi mogli bacati otpad? Ti bi ljudi ubrzo umrli. S druge strane, Zemlja omogućava život milijardama ljudi i životinja. Ona sama proizvodi sav kisik, hranu i vodu koji su nam potrebni i toga nikad ne ponestaje. Iako otpad ne šaljemo u svemir, naš je planet još uvijek prekrasan i pogodan za život. Kako je to moguće? Jehova je Zemlju stvorio sa sposobnošću da reciklira vlastiti otpad (w20.05 21:3-4).

Sotona je zapravo rekao Evi da je Jehova lažljivac. Tako je Sotona postao đavo, odnosno klevetnik. Uspio je posve prevariti Evu i ona je povjerovala njegovim lažima (1. Tim. 2:14). Više je vjerovala njemu nego Jehovi i zato je donijela najgoru moguću odluku – da prekrši Jehovinu zapovijed. Uzela je i okusila plod koji joj je Jehova zabranio jesti, a zatim ga je dala i Adamu (Post. 3:6). Razmisli o tome što je Eva trebala reći Sotoni. Zamisli da mu je odgovorila otprilike ovako: “Ne znam tko si ti, ali znam svog Oca, Jehovu. Volim ga i imam povjerenja u njega. On je Adamu i meni dao sve što imamo. Kako se usuđuješ reći išta loše o njemu? Odlazi!” Jehova bi sigurno bio presretan da je njegova kći rekla tako nešto! Time bi pokazala da ga voli i da mu je vjerna (Izr. 27:11). No Eva nije pokazala vjernu ljubav prema Jehovi, a nije ni Adam. Budući da nisu imali takvu ljubav prema svom Ocu, Adam i Eva nisu branili njegovo ime od klevetničkog napada (w20.06 23:10-11).

Naše sestre zaslužuju pohvalu za sve što čine u službi Jehovi. Neke od njih sudjeluju u gradnji i održavanju objekata naše organizacije, neke su se pridružile grupama koje propovijedaju na nekom stranom jeziku, a neke rade kao volonteri u Betelu. Naše sestre sudjeluju u akcijama pružanja humanitarne pomoći, prevode naše publikacije te služe kao pioniri i misionari. Osim toga, pružaju podršku svojim muževima kako bi oni mogli izvršavati mnogobrojna zaduženja u skupštini i organizaciji. Ta zrela braća koju nam je Jehova dao “na dar” ne bi mogla toliko pomagati drugima da nemaju podršku svojih žena (Efež. 4:8). Mudri starješine svjesni su da naše sestre čine veliku vojsku marljivih radnika i da su mnoge od njih vrlo vješte u propovijedaju dobre vijesti. Osim toga, starješine znaju da vjerne, duhovno zrele sestre mogu puno pomoći mlađim sestrama koje se bore s problemima (Titu 2:3–5). Naše sestre zaista zaslužuju da ih volimo i cijenimo! (w20.09 39:13-14).

Jehova ne zaboravlja one koji su mu nekad služili, a onda su se u jednom razdoblju svog života udaljili od skupštine. Ne zaboravlja ni ono što su učinili u službi njemu (Hebr. 6:10). Prorok Izaija zapisao je prekrasnu usporedbu kako bi pokazao koliko je Jehovi stalo do njegovog naroda. “Kao pastir past će stado svoje”, napisao je Izaija. “Rukom svojom skupit će jaganjce, u njedrima svojim nosit će ih” (Iza. 40:11). Kako se osjeća Jehova, Veliki Pastir, kad jedna od njegovih ovaca odluta od stada? Isus nam je predočio Jehovine osjećaje kad je upitao svoje učenike: “Što mislite, ako neki čovjek ima stotinu ovaca i jedna od njih zaluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet u gori i krenuti u potragu za onom koja luta? I ako je uspije naći, zaista, kažem vam, više će se radovati zbog nje nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale” (Mat. 18:12, 13; w20.06 25:8-9).

Nama je čast služiti Jehovi na bilo koji način (Psal. 27:4; 84:10). Ako je neki brat spreman preuzeti neko dodatno zaduženje u Jehovinoj organizaciji, to je za svaku pohvalu. No kad dobije neko zaduženje, ne bi se smio umisliti (Luka 17:7–10). Treba se truditi ponizno služiti drugima (2. Kor. 12:15). U Bibliji se nalaze izvještaji o nekim ljudima koji su imali previsoko mišljenje o sebi. Diotref nije bio skroman, nego se volio isticati među braćom u skupštini (3. Ivan. 9). Uzija je bio ohol i htio je učiniti nešto za što ga Jehova nije ovlastio (2. Ljet. 26:16–21). Abšalom je podmuklo pokušao pridobiti narod jer je želio postati kralj (2. Sam. 15:2–6). Kao što pokazuju ovi biblijski izvještaji, Jehovi nisu po volji ljudi koji traže čast za sebe (Izr. 25:27). Oholost i pretjerana ambicioznost s vremenom vode u propast (Izr. 16:18; w20.07 27:7-8).

Neke kršćanske obitelji došle su u drugu zemlju kao izbjeglice ili su se onamo preselile u potrazi za poslom. Djeca iz tih obitelji sada možda pohađaju školu na službenom jeziku zemlje u kojoj žive. Možda i roditelji trebaju naučiti taj jezik kako bi našli posao. Što ako u području u koje su se doselili postoji skupština ili grupa koja djeluje na njihovom materinjem jeziku? U kojoj bi skupštini ta obitelj trebala služiti? Trebaju li izabrati skupštinu koja djeluje na službenom jeziku zemlje u kojoj žive ili skupštinu koja održava sastanke na njihovom jeziku? Glava obitelji mora odlučiti u kojoj će skupštini obitelj služiti. Pritom mora razmisliti o tome što je najbolje za cijelu obitelj. Budući da je to osobna stvar, trebamo prihvatiti i poštovati odluku glave obitelji. Što god on odlučio, izrazimo obitelji srdačnu dobrodošlicu i učinimo sve što možemo da se njeni članovi osjećaju kao dragocjen dio naše skupštine (Rim. 15:7; w20.08 35:17-18).

Ako želimo da nam Jehova da snagu, ne smijemo misliti da naša vrijednost ovisi o našoj fizičkoj snazi, obrazovanju, kulturi iz koje potječemo ili o tome koliko imamo u materijalnom pogledu. To nije ono zbog čega smo vrijedni Jehovi. Zapravo, među Božjim narodom “nema mnogo mudrih po ljudskim mjerilima, ni mnogo moćnih, ni mnogo onih plemenitog roda” (1. Kor. 1:26). Zato nemoj na neke svoje navodne nedostatke gledati kao na prepreke u službi Jehovi. Umjesto toga, gledaj pozitivno na svoju situaciju. Čak i ako si u nečemu zakinut, imaš priliku osjetiti kako ti Jehova daje snagu. Naprimjer, ako te plaše oni koji osporavaju tvoja vjerovanja, moli se Jehovi za hrabrost kako bi mogao braniti svoju vjeru (Efež. 6:19, 20). Ako boluješ od neke kronične bolesti, moli Jehovu da ti da snage kako bi mu služio najviše što možeš. Svaki put kad vidiš da ti Jehova pomaže, tvoja vjera raste, a ti postaješ još jači (w20.07 29:9).

Ako želimo da nam Kraljevstvo bude na prvom mjestu u životu, moramo biti poput Abrahama, koji je spremno činio žrtve kako bi ugodio Bogu (Mar. 10:28–30; Hebr. 11:8–10). Nemoj misliti da u životu nećeš imati problema. Čak i oni koji cijeli svoj život posvete služenju Jehovi imaju problema (Jak. 1:2; 1. Petr. 5:9). Danas više nego ikad imamo razloga usredotočiti se na budućnost. Po onome što se događa u svijetu jasno se vidi da živimo u završnom dijelu posljednjih dana ovog svijeta. Pod vlašću Kraljevstva dobit ćemo mnoštvo blagoslova, između ostalog moći ćemo ponovno vidjeti svoje voljene umrle. U to vrijeme Jehova će i Abrahama nagraditi za njegovu vjeru i strpljivost tako što će njega i njegovu obitelj vratiti u život ovdje na Zemlji. Hoćeš li ih i ti dočekati? Hoćeš ako, poput Abrahama, budeš spreman činiti žrtve za Božje kraljevstvo, ako sačuvaš vjeru usprkos problemima i ako naučiš strpljivo čekati Jehovu (Mih. 7:7; w20.08 31:13-14, 17).

Ako nam naši neprijatelji oduzmu život, Jehova će nas uskrsnuti. Mi smo uvjereni da nas ništa ne može spriječiti da služimo Jehovi (Rim. 8:35–39). Koliku je samo mudrost Jehova pokazao kad nam je dao nadu u uskrsnuće! Na taj je način Sotoni izbio iz ruke jedno od njegovih najmoćnijih oružja, a nama je dao nesalomljivu hrabrost. Ako ti Jehovini neprijatelji zaprijete smrću, hoćeš li se pouzdati u to da će te Jehova uskrsnuti? Kako možeš znati kako bi reagirao u takvoj situaciji? Mogao bi se upitati: Vidi li se po malim odlukama koje donosim iz dana u dan da se uzdam u Jehovu? (Luka 16:10). Isto tako, mogao bi se upitati: Kako trošim vrijeme i novac s kojim raspolažem? Pokazujem li time da vjerujem Jehovinom obećanju da će se brinuti za moje materijalne potrebe ako mi Kraljevstvo bude na prvom mjestu u životu? (Mat. 6:31–33). Ako su tvoji odgovori na ta pitanja potvrdni, onda si spreman suočiti se sa svakom kušnjom u kojoj bi se mogao naći (Izr. 3:5, 6; w20.08 33:15-16).

Mi trebamo znati dobro se služiti Božjom Riječi. O tome puno možemo naučiti na našim sastancima. No da bismo mogli uvjeriti druge da je biblijska istina uistinu dragocjena, trebamo redovito proučavati Bibliju. Važno je da koristimo Božju Riječ kako bismo ojačali svoju vjeru. To ne znači samo čitati Bibliju. Trebamo razmišljati o onome što pročitamo i istraživati naše publikacije kako bismo mogli ispravno razumjeti i primjenjivati biblijska učenja (1. Tim. 4:13–15). Tada ćemo moći i druge poučavati na temelju Božje Riječi. Naravno, nije dovoljno da zainteresiranim osobama samo pročitamo neki biblijski redak. Trebamo im pomoći da razumiju smisao retka i shvate kako se te riječi odnose na njih. Budemo li redovito proučavali Bibliju, naučit ćemo još kvalitetnije poučavati druge istinama iz Božje nadahnute Riječi (2. Tim. 3:16, 17; w20.09 40:12).

Da bismo ostali usredotočeni na djelo propovijedanja, trebamo razmišljati o tome što sve Jehova čini da bi nam pomogao. Između ostalog, pruža nam obilje duhovne hrane u obliku tiskanih i digitalnih publikacija, audioizdanja i videoizdanja te raznih sadržaja koji se objavljuju na našoj internetskoj televiziji. Zamisli samo, na našoj službenoj internetskoj stranici dostupni su sadržaji na preko 1000 jezika! (Mat. 24:45–47). Da bismo ostali usredotočeni na propovijedanje, važno je i da se ugledamo na Isusa. On nije dopustio da ga išta odvrati od toga da svjedoči za istinu (Ivan 18:37). Nije se dao namamiti kad mu je Sotona ponudio “sva kraljevstva svijeta te njihovu raskoš i sjaj” niti je došao u iskušenje da prihvati vladarski položaj kad su ga ljudi htjeli postaviti za kralja (Mat. 4:8, 9; Ivan 6:15). Na njegove odluke nije utjecala želja za materijalnim bogatstvom niti ga je zastrašilo snažno protivljenje (Luka 9:58; Ivan 8:59). Kad se mi suočavamo s ispitima vjere, možemo ostati koncentrirani na službu ako imamo na umu savjet apostola Pavla zapisan u današnjem citatu (w20.09 37:6-7).

Jako smo sretni što u našim skupštinama imamo mnogo marljivih sestara! One revno sudjeluju na sastancima i idu u službu propovijedanja. Neke pomažu u održavanju dvorane i pokazuju iskreno zanimanje za svoje suvjernike. Naravno, naše sestre suočavaju se s raznim izazovima. Neke se brinu o ostarjelim roditeljima, a druge doživljavaju protivljenje članova obitelji. Ima i onih koje su samohrane majke i naporno rade kako bi svojoj djeci osigurale ono što im je potrebno u materijalnom pogledu. Zašto je važno da pružamo podršku našim sestrama? Zato što ljudi u svijetu često ne pokazuju ženama poštovanje koje one zaslužuju. Osim toga, sama Biblija potiče nas da im pružamo podršku. Naprimjer, apostol Pavao zamolio je skupštinu u Rimu da srdačno primi Febu, a zatim je dodao: “Pomozite joj u svemu što joj zatreba” (Rim. 16:1, 2). Pavao je potjecao iz kulture u kojoj se žene smatralo manje vrijednima. No nakon što je postao kršćanin, postupao je po uzoru na Isusa te se sa ženama ophodio obzirno i s poštovanjem (w20.09 39:1-2).

Da bismo osobi s kojom proučavamo Bibliju pomogli da razvije želju za time da prenosi drugima dobru vijest, mogli bismo je upitati: “Kako ti se život poboljšao otkad primjenjuješ biblijska načela? Misliš li da bi i drugi trebali čuti za to što Biblija uči? Što možeš učiniti kako bi im pomogao u tome?” (Izr. 3:27; Mat. 9:37, 38). Imaj na umu da nam je Isus dao zadatak da učimo druge da se drže svega što je on zapovjedio. U to svakako spadaju i dvije najvažnije zapovijedi – da volimo Boga i svoje bližnje. Obje zapovijedi usko su povezane s djelom propovijedanja i činjenja učenika (Mat. 22:37–39). Glavni motiv zbog kojeg sudjelujemo u djelu propovijedanja je ljubav. Razumljivo je da neke osobe s kojima proučavamo plaši pomisao na to da idu u službu propovijedanja. No mi ih možemo ohrabriti i objasniti im da uz Jehovinu pomoć mogu postupno nadvladati strah od čovjeka (Psal. 18:1–3; Izr. 29:25; w20.11 45:6-8).

Kad se pripremaš za biblijski tečaj, moli se Jehovi za osobu koju poučavaš. Moli ga da ti pomogne vješto koristiti Bibliju kako bi mogao osobi doprijeti do srca. Imaj na umu da ti je cilj pomoći osobi da napreduje do krštenja. No važno je i da osoba koja proučava odvaja vrijeme za komunikaciju s Jehovom. Kako to može činiti? Tako da sluša Jehovu i obraća mu se u molitvi. Slušati ga može tako da svakodnevno čita Bibliju (Još. 1:8; Psal. 1:1–3). Osobu s kojom proučavaš potiči da se svaki dan moli Jehovi. Stoga se usrdno pomoli svaki put prije nego što počnete proučavati i nakon što završite. U tim se molitvama moli konkretno za interesenta. Dok te sluša kako se moliš, naučit će kako se i on može iskreno, od srca moliti Jehovi Bogu te da mu molitve treba upućivati preko Isusa Krista (Mat. 6:9; Ivan 15:16). Svakodnevno čitanje Biblije (pri čemu on sluša Jehovu) i molitva (pri čemu on govori Jehovi) puno će mu pomoći da se još više zbliži s njim (Jak. 4:8; w20.10 41:8, 10-11).

U današnje vrijeme Jehovina organizacija želi da skupštine budu dobro organizirane i da u njima vlada mir, kao što je to bio slučaj sa skupštinama u 1. stoljeću (Djela 16:4, 5). Predočimo to jednim primjerom: Ako bi prisustvovao Razmatranju Stražarske kule u nekoj drugoj skupštini – pa čak i u drugoj zemlji – dobro bi znao kako će taj sastanak izgledati i koji će se članak razmatrati. Osjećao bi se ugodno i opušteno. Doista, samo Božji sveti duh može stvoriti takvo divno jedinstvo (Sef. 3:9). Što ti možeš učiniti? Bilo bi dobro da se upitaš: Doprinosim li ja jedinstvu i miru u skupštini? Jesam li poslušan onima koji nas predvode? Mogu li se drugi osloniti na mene, naročito ako imam neke odgovornosti u skupštini? Pazim li da ne kasnim? Jesam li spreman pomoći drugima i služiti im drage volje? (Jak. 3:17). Ako vidiš da bi se u nečemu trebao popraviti, moli se za sveti duh. Što više dopuštaš duhu da oblikuje tvoju osobnost i utječe na tvoje ponašanje, to će te braća i sestre više voljeti i cijeniti (w20.10 43:12-13).

Božja Riječ može nam služiti kao ogledalo (Jak. 1:23–25). Većina nas svako se jutro pogleda u ogledalo prije nego što izađe iz kuće. Tako možemo vidjeti trebamo li nešto popraviti na sebi prije nego što nas drugi vide. Slično tome ako svaki dan čitamo Bibliju, vidjet ćemo što trebamo promijeniti u svom načinu razmišljanja i stavovima. Mnogi kažu da im jako koristi to što svako jutro prije nego što izađu iz kuće pročitaju dnevni citat. Oni dopuštaju da ono što su pročitali utječe na njihov način razmišljanja. Zatim se tijekom dana trude primijeniti savjete iz Božje Riječi. Isto tako, moramo steći naviku da redovito proučavamo Božju Riječ, što uključuje svakodnevno čitanje Biblije i razmišljanje o onome što smo pročitali. Taj smo savjet čuli već mnogo puta. No itekako je važno da to činimo kako bismo ostali na tijesnom putu koji vodi u život. Božju Riječ mogli bismo usporediti s uređajem za rendgensko snimanje jer nam omogućava da vidimo ono što se ne vidi na prvi pogled. No da bismo primijenili savjete koje dobivamo iz Biblije ili od onih koji služe kao Božji predstavnici, moramo biti ponizni (w20.11 47:3, 8).

Iako su kršćani u 1. stoljeću često bili progonjeni, bilo je i perioda tijekom kojih su živjeli u miru. Kako su iskoristili to vrijeme? Ti su vjerni muškarci i žene bez prestanka propovijedali dobru vijest. Izvještaj iz Djela apostolskih pokazuje da su sa strahopoštovanjem služili Jehovi. Revno su propovijedali i zbog toga je skupština “stalno rasla”. Jehova je očito blagoslovio to što su revno propovijedali u razdoblju mira (Djela 9:26–31). Isusovi učenici iz 1. stoljeća koristili su svaku priliku da propovijedaju dobru vijest. Naprimjer, kad je apostol Pavao vidio da mu se u Efezu pružila dobra prilika za uspješnu službu, ostao je u tom gradu kako bi ondje propovijedao i činio učenike (1. Kor. 16:8, 9). Braća su uložila velik trud kako bi objavljivala “dobru vijest o Jehovinoj riječi” (Djela 15:30–35). Do čega je to dovelo? Odgovor nalazimo u današnjem citatu (w20.09 38:6-8).

Zbog grijeha koji je Adam učinio, umro je on, a umiru i svi njegovi potomci. Svi mi snosimo strašne posljedice njegove neposlušnosti. No kad je Bog uskrsnuo svog Sina, pružio je ljudima divnu nadu. Apostol Pavao je objasnio: “I uskrsnuće mrtvih dolazi preko čovjeka”, Isusa. “Jer kao što po Adamu svi umiru, tako će i po Kristu svi oživjeti” (1. Kor. 15:21, 22). Na što je Pavao mislio kad je rekao da “po Adamu svi umiru”? Pavao je mislio na Adamove potomke, koji su od njega naslijedili grešnost i nesavršenost i stoga umiru (Rim. 5:12). Adam nije među onima koji će “oživjeti”. Na njega se ne može primijeniti Kristova otkupna žrtva jer je on bio savršen čovjek koji je namjerno bio neposlušan Bogu. Adamu se dogodilo ono isto što čeka sve ljude koje će “Sin Čovječji” proglasiti “jarcima”, naime oni će “otići u vječnu smrt” (Mat. 25:31–33, 46; Hebr. 5:9; w20.12 49:13-14).

Ako ne dobijemo neko teokratsko zaduženje, puno možemo naučiti od vjernih anđela. Za vladavine kralja Ahaba Jehova je rekao anđelima da iznesu prijedloge o tome kako prevariti tog zlog kralja. Više anđela iznijelo je svoje prijedloge o tome što učiniti. No Bog je izabrao prijedlog jednog anđela i rekao je da će on biti uspješan (1. Kralj. 22:19–22). Jesu li se drugi vjerni anđeli obeshrabrili? Jesu li se možda pitali: “Zašto sam se uopće trudio išta predložiti?” Ne, oni nisu tako razmišljali. Anđeli su istinski ponizni i oni žele da sva čast pripadne Jehovi (Suci 13:16–18; Otkr. 19:10). Imaj na umu da je najveća čast to što možemo nositi Božje ime i objavljivati vijest o Kraljevstvu. Teokratska zaduženja nisu ono što nas čini dragocjenima u Božjim očima. Jehovi i našoj braći dragocjeni smo onda kad smo skromni i ponizni. Zato moli Jehovu da ti pomogne da ostaneš skroman i ponizan. Razmišljaj o mnogim poniznim Jehovinim slugama o kojima se govori u Božjoj Riječi. Budi spreman služiti svojoj braći onako kako možeš u svojim okolnostima (1. Petr. 5:5; w20.12 52:16-17).

Kaciga spasenja predočava nadu koju nam je Jehova dao. Mi imamo nadu da će Jehova nagraditi sve one koji vrše njegovu volju i da će nas uskrsnuti ako umremo (1. Sol. 5:8; 1. Tim. 4:10; Titu 1:1, 2). Nada u spasenje štiti naš um. Ona nam pomaže da budemo usredotočeni na Božja obećanja i da svoje probleme vidimo u pravom svjetlu. Kako možemo staviti na glavu kacigu spasenja? Tako da se trudimo usvojiti Božji način razmišljanja. Naprimjer, mi se ne uzdamo u nesigurno bogatstvo, nego u Boga (Psal. 26:2; 104:34; 1. Tim. 6:17). Mač duha je Božja Riječ, Biblija. Taj mač može razotkriti laž i osloboditi ljude robovanja lažnim učenjima i štetnim navikama (2. Kor. 10:4, 5; 2. Tim. 3:16, 17; Hebr. 4:12). Putem osobnog proučavanja i pouka koje dobivamo od Božje organizacije učimo ispravno rukovati tim mačem (2. Tim. 2:15; w21.03 13:4, 10-11).

Čak i dok je bio u zatvoru zato što je propovijedao o Isusu, apostol Ivan pokazao je da misli na druge. Naprimjer, napisao je knjigu Otkrivenje i poslao je skupštinama kako bi braća znala “što će se uskoro dogoditi” (Otkr. 1:1). A zatim, vjerojatno nakon što je bio pušten s Patmosa, Ivan je napisao svoje evanđelje o Isusovom životu i službi. Napisao je i tri poslanice kako bi ohrabrio i ojačao svoju braću i sestre. I ti se možeš ugledati na Ivana, koji je do kraja života pokazivao samopožrtvovan duh, i pokazati da voliš ljude tako da svoj život posvetiš onome što je istinski vrijedno. Sotonin svijet želi da sve svoje vrijeme i snagu trošiš na sebe, pokušavajući zaraditi što više novca ili steći ugled u društvu. S druge strane, samopožrtvovni kršćani diljem svijeta provode puno vremena propovijedajući dobru vijest i pomažući ljudima da se zbliže s Jehovom (w21.01 2:9-10).

Jonatan je mogao biti ljubomoran na Davida. Kao sin kralja Šaula, mogao je smatrati da nakon svog oca on treba sjesti na prijestolje (1. Sam. 20:31). Ali Jonatan je bio ponizan i vjeran Jehovi. Stoga je svim srcem podupirao Davida kao onog kojeg je Jehova odabrao za budućeg kralja. Bio mu je i vjeran, iako je zbog toga navukao na sebe Šaulov gnjev (1. Sam. 20:32–34). Jonatan je svim srcem volio Davida i zato ga nije smatrao svojim suparnikom. On sam bio je vješt strijelac i hrabar ratnik. Ljudi su za njega i njegovog oca Šaula govorili da su brži od orlova i jači od lavova (2. Sam. 1:22, 23). Prema tome, Jonatan se mogao i sam hvaliti nekim svojim junačkim pothvatima. No on nije pokušavao nadmašiti Davida niti mu je bilo krivo zbog toga što je Davidu mnogo toga išlo od ruke. Naprotiv, Jonatan se divio Davidu zbog njegove hrabrosti i pouzdanja u Jehovu. Zanimljivo je da je zavolio Davida kao samog sebe nakon što je on ubio Golijata (w21.01 4:6, 8-9).

Svi kršćani podložni su Isusu Kristu, a on je savršen poglavar. No kad se kršćanka uda, ona treba biti podložna nesavršenom čovjeku, što može biti izazov. Stoga, kad kršćanka razmišlja o potencijalnom bračnom partneru, bilo bi dobro da se pita: “Po čemu se vidi da će taj brat dobro izvršavati ulogu glave obitelji? Imaju li duhovne aktivnosti važnu ulogu u njegovom životu? Ako nemaju, zašto mislim da će u duhovnom pogledu dobro predvoditi obitelj nakon što se vjenčamo?” Naravno, sestra bi trebala razmisliti i o sebi. Bilo bi dobro da se pita: “Koje će moje osobine pridonijeti tome da naš brak bude uspješan? Jesam li strpljiva i nesebična? Imam li blizak odnos s Jehovom?” (Prop. 4:9, 12). Koliko će žena biti sretna u braku djelomično ovisi o tome koje će odluke donijeti prije nego što stupi u brak. Milijuni naših udanih sestara svima nama daju odličan primjer time što poštuju svoje muževe i što su im podložne. One doista zaslužuju svaku pohvalu! (w21.02 6:1-2).

Posljednjih godina mnogi objavitelji zadali su si cilj da nauče neki drugi jezik kako bi mogli više učiniti u službi propovijedanja i kako bi služili u skupštini u kojoj postoji veća potreba za objaviteljima. Riječ je o osobnoj odluci koju su donijeli kako bi mogli učiniti više u službi Jehovi. Iako možda još godinama neće moći tečno govoriti novi jezik, oni pomažu skupštini na mnoge načine. Svojim lijepim kršćanskim osobinama i iskustvom pozitivno utječu na braću i sestre te doprinose stabilnosti i napretku skupštine. Svi mi iskreno cijenimo tu požrtvovnu braću i sestre! Starješine ne bi trebali zaključiti da neki brat ne može biti imenovan za starješinu ili slugu pomoćnika samo zato što još ne govori dobro jezik na kojem skupština djeluje. Procjenu o tome trebaju donijeti na temelju preduvjeta koji su izneseni u Bibliji, a ne na temelju toga koliko dobro brat govori njihov jezik (1. Tim. 3:1–10, 12, 13; Titu 1:5–9; w20.08 35:15-16).

Mnogi ljudi misle da mogu biti sretni samo ako su zdravi te imaju puno novca i sretnu obitelj. No radost o kojoj je Jakov pisao plod je Božjeg duha i ne ovisi o nečijim životnim okolnostima (Gal. 5:22). Kršćanin može biti radostan, odnosno istinski sretan, ako zna da postupa po Jehovinoj volji i živi po uzoru na Isusa (Luka 6:22, 23; Kol. 1:10, 11). Naša radost može se usporediti s plamenom uljane svjetiljke. Ona plamti u našem srcu i neće se ugasiti bez obzira na to što nam se događa u životu. Tu radost nećemo izgubiti čak ni ako se razbolimo ili ako imamo financijskih problema. Našu radost neće ugušiti čak ni ruganje ili protivljenje članova obitelji ili drugih ljudi. Radost koju osjećamo u svom srcu ne gasi se, nego postaje sve snažnija svaki put kad nas protivnici napadaju i žele nas obeshrabriti. Kušnje koje doživljavamo zbog svoje vjere potvrđuju da smo pravi Kristovi učenici (Mat. 10:22; 24:9; Ivan 15:20). Jakov je zbog toga napisao riječi današnjeg citata (w21.02 8:6).

Kad u Bibliji naiđeš na retke koji pokazuju koliko je važno sačuvati mir i pouzdati se u Jehovu, pokušaj ih upamtiti. Da bi ih lakše zapamtio, možeš ih čitati naglas ili zapisati i često ponovno čitati. Jehova je zapovjedio Jošui da redovito čita knjigu Zakona kako bi mogao mudro postupati. To mu je trebalo pomoći i da ga ne svlada strah i da odvažno vodi Božji narod (Još. 1:8, 9). Mnogi reci iz Božje Riječi mogu ti dati mir u situacijama u kojima bi te inače obuzela tjeskoba ili strah (Psal. 27:1–3; Izr. 3:25, 26). Kad dolazimo na naše sastanke, primamo vrijedne pouke koje se iznose s podija, slušamo komentare prisutnih i vodimo ohrabrujuće razgovore sa svojom braćom i sestrama (Hebr. 10:24, 25). Veliko ohrabrenje možemo dobiti i kad razgovaramo sa svojim bliskim prijateljima iz skupštine i kažemo im što nas brine (w21.01 1:15-16).

Kad si se krstio, pokazao si da imaš veliku vjeru u Jehovu i da se uzdaš u njega. On te svim srcem prihvatio kao dio svoje obitelji. No vrlo je važno da se i dalje oslanjaš na njega. To ti možda nije teško kad trebaš donijeti neke jako važne odluke u životu. No kako postupaš u drugim situacijama? Vrlo je važno da se oslanjamo na Jehovu pri donošenju svih odluka, bilo da je riječ o izboru zabave, vrsti zaposlenja ili životnim ciljevima. Nemoj se oslanjati na vlastitu mudrost. Umjesto toga, istraži koja se biblijska načela odnose na situaciju u kojoj se nalaziš i potom primijeni ta načela (Izr. 3:5, 6). Budeš li to činio, obradovat ćeš Jehovino srce i steći ćeš poštovanje braće i sestara u skupštini. Naravno, poput svih nas, i ti si nesavršen i ponekad ćeš praviti greške. No to te ne treba spriječiti da se trudiš dati sve od sebe u službi Jehovi (w21.03 9:14-15).

Suočavaš li se s protivljenjem svoje obitelji? Živiš li u zemlji u kojoj je naše djelovanje jako ograničeno ili čak potpuno zabranjeno? U tom slučaju mogle bi te ohrabriti riječi iz 2. Timoteju 1:12–16 te 4:6–11 i 17–22. Apostol Pavao je napisao te nadahnute riječi dok je bio u zatvoru. Prije nego što pročitaš te retke, reci Jehovi s kojim se problemom suočavaš i kako se zbog toga osjećaš. Konkretno mu reci sve što ti leži na srcu. Zatim zamoli Jehovu da ti pomogne da u izvještajima o Pavlovim nevoljama prepoznaš načela koja možeš primijeniti u svojoj situaciji. Jehova je unaprijed rekao Pavlu da će ga neprijatelji progoniti zato što je kršćanin (Djela 21:11–13). A kako je Jehova pomagao Pavlu? Tako što je uslišavao njegove molitve i uvijek mu iznova davao snage. Jehova je zajamčio Pavlu da će mu dati nagradu za koju se toliko borio. Također je potaknuo njegove vjerne prijatelje da mu pruže praktičnu pomoć (w21.03 11:14-15, 19).