Veljača

Jehovi je jako stalo do svih njegovih slugu. On je blizu svakog od nas i vidi kad smo tužni ili obeshrabreni (Psal. 145:18, 19). Zapazi kako je Jehova pokazao brigu za proroka Iliju. Taj njegov vjerni sluga živio je u jednom teškom razdoblju izraelske povijesti. U to vrijeme Jehovini sluge bili su žestoko progonjeni, a i sam Ilija našao se na meti moćnih neprijatelja koji su se protivili Bogu (1. Kralj. 19:1, 2). Iliju je možda dodatno obeshrabrilo to što je mislio da je on jedini prorok koji još uvijek vjerno služi Jehovi (1. Kralj. 19:10). Bog je brzo poduzeo korake da pomogne Iliji. Poslao mu je jednog anđela koji ga je uvjerio da nije sam, da ima još mnogo Izraelaca koji vjerno služe Jehovi (1. Kralj. 19:5, 18). Isus je s puno ljubavi rekao svojim učenicima da će dobiti veliku duhovnu obitelj (Mar. 10:29, 30). A Jehova, naš nebeski Otac, obećava da će pomagati onima koji mu žele služiti (Psal. 9:10; w21.06 23:3-4).

Mnogi se spotiču zbog toga što mi pomoću Biblije razotkrivamo kriva vjerska učenja. Svećenici u svojim crkvama uče vjernike da Bog kažnjava zle u paklu. Oni pomoću tog krivog učenja drže ljude u svojoj vlasti. Mi koji služimo Jehovi, Bogu punom ljubavi, razotkrivamo tu veliku laž. Osim toga, svećenici naučavaju da čovjek ima besmrtnu dušu. Mi razotkrivamo pogansko porijeklo tog učenja. Kada bi ono bilo točno, uskrsnuće nam uopće ne bi bilo potrebno. Isto tako, za razliku od mnogih religija koje su usvojile učenje o predodređenju, mi učimo da čovjek ima slobodnu volju i da može sam odabrati hoće li služiti Bogu. Kako vjerski vođe reagiraju kad mi razotkrivamo njihova kriva učenja? To kod njih često izaziva velik bijes! Ako volimo istinu, prihvatit ćemo i slušati ono što Bog govori (Ivan 8:45, 46). Za razliku od Sotone Ðavla, mi nikad nećemo odbaciti istinu. Ne želimo ni pod koju cijenu pogaziti svoja uvjerenja (Ivan 8:44). Bog očekuje od svojih slugu da mrze zlo i drže se dobra, kao što je to Isus činio (Rim. 12:9; Hebr. 1:9; w21.05 19:10-11).

Što ako kod sebe primijetimo znakove ponosa ili pohlepe? To ne znači da je sve izgubljeno! Apostol Pavao rekao je da se oni koje je Ðavo “žive uhvatio” ipak mogu izvući iz njegove zamke (2. Tim. 2:26). Nikad nemoj smetnuti s uma da je Jehova jači od Sotone. Ako prihvatimo Jehovinu pomoć, možemo se izvući iz bilo koje zamke koju bi nam Ðavo mogao postaviti. Naravno, bilo bi najbolje da uopće ne upadnemo u neku od Sotoninih zamki. Te zamke možemo izbjeći samo uz Božju pomoć. Zato svaki dan moli Jehovu da ti pomogne prepoznati jesu li ružne osobine poput ponosa i pohlepe počele utjecati na tvoj način razmišljanja i postupanja (Psal. 139:23, 24). Nemoj dopustiti da se one ukorijene u tvom srcu. Sotona je vješt lovac koji već tisućama godina hvata ljude u svoje zamke. No uskoro će i on biti uhvaćen i s vremenom uništen (Otkr. 20:1–3, 10). Jedva čekamo da dođe taj dan. A dok se to ne dogodi, čuvaj se da ne upadneš u neku od Sotoninih zamki. Pazi da se u tvom srcu ne razvije ponos ili pohlepa. Daj sve od sebe da se suprotstaviš Ðavlu i on će pobjeći od tebe (w21.06 24:15-17).

Jehova se raduje kad netko prihvati biblijsku istinu i prenosi je drugima (Izr. 23:15, 16). Zamisli onda koliko je sretan kad vidi što se danas događa! Naprimjer, tijekom službene 2020. godine Jehovini sluge su unatoč pandemiji vodili 7 705 765 biblijskih tečajeva, a 241 994 osobe predale su svoj život Jehovi i krstile se. I ti će novi učenici voditi biblijske tečajeve i činiti učenike (Luka 6:40). Možemo biti sigurni da je Jehova jako sretan kad vidi kako se mi marljivo trudimo činiti učenike. Činjenje učenika zahtijeva puno truda, ali uz Jehovinu pomoć svi mi možemo sudjelovati u tom djelu i pomagati novima da zavole našeg nebeskog Oca. Možeš li si zadati cilj da započneš i vodiš barem jedan biblijski tečaj? Budeš li koristio svaku pogodnu priliku da osobama s kojima razgovaraš ponudiš biblijski tečaj, to bi moglo dovesti do neočekivano lijepih rezultata (w21.07 26:14-16).

Kralj David je priložio mnogo novca i drugih dragocjenosti iz svoje riznice kako bi podupro gradnju hrama (1. Ljet. 22:11–16). Ako više nismo u snazi i ne možemo sudjelovati u građevinskim projektima Jehovine organizacije, možemo podupirati te projekte svojim prilozima, koliko nam to okolnosti dozvoljavaju. Isto tako, možemo podijeliti s mlađima znanje i iskustvo koje smo stekli. Apostol Pavao pružio nam je izvrstan primjer u pokazivanju velikodušnosti. On je pozvao Timoteja da mu se pridruži na misionarskom putovanju i poučavao je svog mladog suradnika o tome kako propovijedati dobru vijest i poučavati ljude istini (Djela 16:1–3). Pouka koju mu je Pavao velikodušno pružio pomogla je Timoteju da postane izvrstan propovjednik (1. Kor. 4:17). A kasnije je Timotej poučavao druge o onome što je naučio od Pavla (w21.09 36:14-15).

Što možemo naučiti od učenika Apolona i apostola Pavla? Obojica su odlično poznavala svete spise. I jedan i drugi bili su izvrsni učitelji i braća su ih jako cijenila. Isto tako, obojica su pomogla mnogima da postanu Isusovi učenici. No nijedan od njih nije na onog drugog gledao kao na svog suparnika (Djela 18:24). Ustvari, neko vrijeme nakon što je Apolon otišao iz Korinta Pavao ga je molio da se vrati onamo (1. Kor. 16:12). Apolon je koristio svoje sposobnosti na ispravan način – da objavljuje dobru vijest i jača svoju braću. Osim toga, možemo biti sigurni da je Apolon bio ponizan čovjek. Naprimjer, Biblija nigdje ne kaže da se uvrijedio kad su mu Akvila i Priscila “točnije (...) objasnili Božji put” (Djela 18:24–28). Apostol Pavao bio je svjestan da je Apolon učinio puno toga dobroga u službi Jehovi. No on nije doživljavao Apolona kao konkurenciju. Pavao je bio ponizan, skroman i razuman, što se vidi iz savjeta koje je dao skupštini u Korintu (1. Kor. 3:4–6; w21.07 28:15-17).

Budući da su Adam i Eva namjerno bili neposlušni Bogu, s pravom su izgubili mjesto u njegovoj obitelji. No kako je s njihovim potomcima? Jehova se s puno ljubavi pobrinuo da svi oni koji su mu poslušni mogu postati dio njegove obitelji. On je to učinio tako što je žrtvovao svog jedinorođenog Sina (Ivan 3:16). Na temelju Isusove žrtve Jehova je 144 000 ljudi koji mu vjerno služe mogao usvojiti kao svoje sinove (Rim. 8:15–17; Otkr. 14:1). Osim toga, i milijuni drugih ljudi vjerno služe Bogu i poslušno vrše njegovu volju. Oni imaju priliku postati dio njegove obitelji nakon završne kušnje koja će uslijediti na kraju Tisućugodišnje Vladavine (Psal. 25:14; Rim. 8:20, 21). Oni već danas Jehovu, svog Stvoritelja, zovu svojim Ocem (Mat. 6:9). I ljudi koji uskrsnu dobit će priliku upoznati Jehovu i saznati što on očekuje od njih. Ako odluče biti poslušni Bogu, i oni će na koncu postati dio njegove obitelji (w21.08 30:10-11).

Apostolu Pavlu bio je povjeren zadatak da propovijeda dobru vijest i to mu je desetljećima bila najvažnija stvar u životu. Propovijedao je “javno i od kuće do kuće” (Djela 20:20). Ustvari, propovijedao je kad god bi mu se ukazala prilika za to. Naprimjer, dok je u Ateni čekao svoje suradnike, iskoristio je priliku da nekim uglednim ljudima govori o dobroj vijesti, a neki od njih prihvatili su istinu (Djela 17:16, 17, 34). Čak i kad je bio “u okovima”, Pavao je propovijedao svima s kojima je dolazio u kontakt (Filip. 1:13, 14; Djela 28:16–24). Pavao je znao dobro iskoristiti vrijeme koje mu je stajalo na raspolaganju. Često je pozivao i druge da mu se pridruže u službi. Naprimjer, na svoje prvo misionarsko putovanje poveo je Ivana zvanog Marko, a na drugo Timoteja (Djela 12:25; 16:1–4). Pavao je nesumnjivo davao sve od sebe da pouči tu braću o tome kako organizirati skupštinu, kako voditi brigu o stadu i kako djelotvorno poučavati druge (1. Kor. 4:17; w22.03 14:5-6).

Neki odbacuju ideju o tome da postoji Stvoritelj jer kažu da vjeruju samo u ono što mogu vidjeti svojim očima. No ipak vjeruju u postojanje nekih pojava i sila koje ne vide, kao što su vjetar i gravitacija, zato što imaju dokaze za to. Vjera o kojoj govori Biblija također se temelji na dokazima o postojanju “onoga što je stvarno premda se ne vidi” (Hebr. 11:1). Treba uložiti dosta vremena i truda da bi se ispitali ti dokazi, a mnogi ljudi nemaju volje za to. Onaj tko ne istraži činjenice mogao bi doći do zaključka da Bog ne postoji. Neki znanstvenici pažljivo su ispitali dokaze i uvjerili se da je Bog stvorio sve što postoji. Prije toga jednostavno su zaključili da Bog ne postoji zato što im profesori na fakultetu nikad nisu govorili da postoji mogućnost da je on stvorio svijet. Unatoč tome sada su upoznali i zavoljeli Jehovu. I svi mi moramo jačati svoju vjeru u Boga, bez obzira na to što su nas učili u školi (w21.08 32:1, 6-7).

Isus nam je pomoću usporedbe o rasipnom sinu na dirljiv način dočarao koliko Jehova voli pokazivati milosrđe. Taj je sin “otputovao u daleku zemlju i ondje protratio nasljedstvo živeći raskalašeno” (Luka 15:13). Kasnije se pokajao, ponizio i vratio se kući. Što je njegov otac mislio o svemu tome? Isus je rekao: “Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se na njega, pa mu je potrčao u susret, zagrlio ga i izljubio.” Otac nije ponizio svog sina. Naprotiv, milosrdno mu je oprostio i primio ga natrag. Rasipni sin je učinio teške grijehe, ali se pokajao i zato mu je otac oprostio. Milosrdni otac iz te usporedbe predočava Jehovu. Isus nam je putem te usporedbe na divan način pokazao da je Jehova spreman oprostiti grešnicima koji se iskreno kaju (Luka 15:17–24; w21.10 41:4, 6).

Danas mnogi vjerski vođe čine sve što je u njihovoj moći kako ljudi ne bi saznali da Bog ima ime. Oni su uklonili Božje ime iz svojih prijevoda Biblije, a neki su čak zabranili korištenje tog imena u svojim vjerskim obredima. Može li itko poreći da su Jehovini svjedoci jedini koji Jehovinom imenu iskazuju čast koju ono zaslužuje? Mi objavljujemo Božje ime više nego ijedna druga vjerska zajednica. Dajemo sve od sebe da živimo u skladu s imenom koje nosimo – mi smo Jehovini svjedoci (Iza. 43:10–12). Tiskali smo preko 240 milijuna primjeraka Biblije Novi svijet, u kojoj se Jehovino ime koristi na mjestima na kojima ga drugi prevoditelji Biblije izostavljaju. Isto tako, na više od 1000 jezika objavljujemo biblijske publikacije u kojima se koristi Jehovino ime (w21.10 42:9-10).

Jehovu štujemo kad pomažemo suvjernicima koji su u oskudici. On je obećao da će uzvratiti Izraelcima koji velikodušno pomažu onima koji su u oskudici (Pnz 15:10). Svaki put kad pomognemo sukršćaninu koji je u teškoj situaciji, Jehova na to gleda kao da dajemo dar njemu osobno (Izr. 19:17). Naprimjer, kad su kršćani iz Filipa poslali dar Pavlu, koji je bio u zatvoru, on je rekao da je taj dar “poput žrtve koju Bog rado prihvaća jer mu je po volji” (Filip. 4:18). Pogledaj malo oko sebe po skupštini i upitaj se: Kome bih mogao pomoći? Jehova je sretan kad vidi da koristimo svoje vrijeme, snagu, sposobnosti i materijalna sredstva kako bismo pomogli onima kojima je potrebna pomoć. On na to gleda kao na svetu službu (Jak. 1:27). Da bismo služili Jehovi, trebamo ulagati vrijeme i trud. Ali nama to nije teško (1. Ivan. 5:3). Zašto? Zato što volimo Jehovu i svoju braću i sestre (w22.03 13:14-15).

Da bismo mogli pokazati suosjećanje i pomoći svojoj braći i sestrama, trebamo razmišljati o problemima s kojima se oni suočavaju. Naprimjer, neka naša sestra možda ima ozbiljnih zdravstvenih problema. Ona se nikad ne žali da joj je teško, ali vjerojatno bi joj bilo drago da joj netko ponudi pomoć. Možemo li joj mi malo pomoći oko kuhanja ili čišćenja kuće? A neki naš brat možda je ostao bez posla. Možemo li mu, možda i anonimno, pokloniti nešto novca da se snađe dok ne pronađe novi posao? Trebamo se ugledati na Jehovu i suosjećajno činiti dobro drugima. Ne moramo čekati da nas naša braća i sestre pitaju za pomoć. Poput Jehove, mi možemo učiniti prvi korak. On svaki dan daje da nam izlazi Sunce i mi ga ne moramo moliti za to. Osim toga, Sunčeva toplina koristi svim ljudima, a ne samo onima koji su zahvalni. Time što se brine za naše potrebe Jehova nam pokazuje da nas voli, zar ne? Mi svim srcem volimo Jehovu zato što je tako dobar i velikodušan (w21.09 38:12-13).

Vjerna ljubav potiče Boga da nam oprašta prijestupe. Kad Jehova vidi da se neki grešnik pokajao i da je prestao činiti grijeh, vjerna ljubav potiče ga da mu oprosti. Psalmist David rekao je da Jehova “ne postupa s nama po našim grijesima niti nas kažnjava onako kako smo zaslužili zbog svojih prijestupa” (Psal. 103:8–11). David je iz osobnog iskustva znao koliko nečista savjest može opterećivati čovjeka. No on se isto tako osvjedočio da je Jehova “spreman oprostiti”. Što ga potiče da nam oprašta grijehe? Odgovor nalazimo u današnjem citatu. Kao što je David rekao u molitvi, Jehova oprašta zbog vjerne ljubavi koju osjeća prema svima koji ga prizivaju. Kad zgriješimo, sasvim je na mjestu da nam bude žao zbog toga. Žaljenje nas može potaknuti da se pokajemo i da se potrudimo ispraviti greške koje smo učinili (w21.11 44:11-12).

Jehova voli svoje ime i želi da svi pokazuju poštovanje prema njemu (Iza. 42:8). No njegovom se imenu već oko 6000 godina nanosi strašna sramota (Psal. 74:10, 18, 23). Sve je započelo kad je Ðavo (što na izvornom grčkom znači “klevetnik”) optužio Boga da Adamu i Evi uskraćuje nešto što im je potrebno (Post. 3:1–5). Otad pa sve do danas Jehovu se lažno optužuje da uskraćuje ljudima ono što im je istinski potrebno. Isusu je bilo teško kad je vidio kako se sramoti ime njegovog Oca. Jehovin je način vladanja najbolji i jedino on ima pravo vladati nebom i Zemljom (Otkr. 4:11). No Ðavo lukavo pokušava uvjeriti anđele i ljude da Bog nema pravo na to. Sporno pitanje uskoro će biti riješeno jednom zauvijek. Tada više nitko neće sumnjati da Bog ima pravo biti vrhovni vladar. Svi će znati da je Božji način vladanja najbolji i da jedino njegovo kraljevstvo može uspostaviti pravi mir i sigurnost na Zemlji (w21.07 27:5-6).

Sasvim je prirodno da se glava obitelji želi pobrinuti da njegova žena i djeca imaju dovoljno hrane i odjeće te krov nad glavom. Suočavaš li se s financijskim problemima? Ako je tako, sigurno ti nije nimalo lako. No koliko god da ti je teško, nemoj odustati. Trudi se i u tim okolnostima jačati svoju vjeru. Moli se Jehovi, pročitaj Isusove riječi iz Mateja 6:25–34 i duboko razmišljaj o njima. Razmišljaj i o iskustvima braće i sestara iz suvremenog doba koja pokazuju da se Jehova brine za one koji su revni u teokratskim aktivnostima (1. Kor. 15:58). Tako ćeš ojačati svoju vjeru u to da će ti tvoj nebeski Otac pomoći baš kao što je pomogao i drugima koji su se našli u sličnim okolnostima. On zna što ti je potrebno, a zna i kako ti to pružiti. Kad osjetiš kako ti Jehova pomaže u životu, tvoja će vjera postati još snažnija i moći ćeš izdržati još veće kušnje koje te čekaju u budućnosti (w21.11 47:3, 6).

Učenje o otkupnini ojačalo je vjeru mnogim kršćanima kad su se našli u kušnjama. Razmišljanje o tom učenju dalo im je snage da ustrajno propovijedaju do kraja svog života usprkos protivljenju i mnogim drugim izazovima. Uzmimo za primjer apostola Ivana. On je vjerojatno više od 60 godina vjerno propovijedao istinu o Kristu i otkupnini. Kad je imao blizu 100 godina, rimske vlasti smatrale su ga tolikom prijetnjom da su ga izgnale na otok Patmos. Kakav je to zločin Ivan počinio? On je “govorio o Bogu i svjedočio o Isusu” (Otkr. 1:9). Svojom vjerom i ustrajnošću pružio nam je izvanredan primjer! Ivan je u svojim nadahnutim zapisima govorio o svojoj dubokoj ljubavi prema Isusu i o tome koliko cijeni otkupninu. On je preko 100 puta ukazao na otkupninu ili na blagoslove koje nam ona donosi (1. Ivan. 2:2). On je očito jako cijenio otkupninu (w21.04 16:9-10).

Jehova je tražio od svog naroda da pokazuje obzirnost prema onima koji su imali neka fizička ograničenja. Naprimjer, Izraelci nisu smjeli proklinjati gluhog čovjeka. To je značilo da mu ne smiju prijetiti ili mu govoriti nešto ružno. Bilo bi zaista grozno učiniti takvo što gluhom čovjeku! On nije mogao čuti što se govori o njemu, pa se nije mogao braniti. Osim toga, iz Levitskog zakonika 19:14 saznajemo da Božji sluge nisu smjeli “stavljati zapreku pred slijepoga”. Jedan biblijski priručnik kaže da se u drevno doba na Bliskom istoku s ljudima koji su imali neke fizičke nedostatke često postupalo nepravedno i okrutno. Naprimjer, nekom je bešćutnom čovjeku moglo pasti na pamet da pred slijepca stavi neku zapreku kako bi mu napakostio ili kako bi mu se narugao. To bi bilo jako okrutno! Time što je Izraelcima dao zapovijed zapisanu u 14. retku Jehova im je pomogao uvidjeti da trebaju pokazivati suosjećanje prema onima koji imaju neki tjelesni nedostatak (w21.12 49:3-4).

Jakov se bojao da se njegov brat još uvijek ljuti na njega. Stoga se usrdno pomolio Jehovi u vezi s tim. Zatim je poslao Ezavu velikodušan dar (Post. 32:9–15). Kad se na kraju našao s njim licem u lice, Jakov mu je iskazao poštovanje. Poklonio se pred Ezavom, i to ne jednom ili dvaput, nego sedam puta! Jakov je pokazao poniznost i poštovanje prema svom bratu i to mu je pomoglo da se pomiri s njim (Post. 33:3, 4). Možemo puno naučiti iz toga kako se Jakov pripremio za susret s Ezavom i kako je pristupio svom bratu. Jakov je najprije ponizno zamolio Jehovu za pomoć, a zatim je postupio u skladu s onim za što se molio. Dao je sve od sebe da njegov ponovni susret s bratom prođe u što ljepšem tonu. Kad se našao s Ezavom, nije se svađao s njim oko toga tko je u pravu, a tko u krivu. Cilj mu je bio pomiriti se sa svojim bratom. Možeš li se i ti ugledati na Jakova? (Mat. 5:23, 24; w21.12 51:11-12).

Kad razmišljaš o tome da je Isus umro kako bi tebi bili oprošteni grijesi, možda kažeš: “Ja to ne zaslužujem, nisam toga dostojan.” Zašto bi mogao tako misliti? Naše nesavršeno srce moglo bi nas prevariti i navesti nas da mislimo da smo bezvrijedni ili da nas nitko ne može voljeti (1. Ivan. 3:19). Kad počnemo tako razmišljati, trebamo se sjetiti da je Bog “veći od našeg srca”. Moramo sami sebe uvjeriti da nas naš nebeski Otac jako voli i da nam želi oprostiti. Da bismo jasno razumjeli kako Jehova gleda na nas, trebamo često proučavati njegovu Riječ, često mu se moliti i redovito se družiti s njegovim vjernim slugama. Zašto je to jako važno? Jasnije ćeš vidjeti Jehovine divne osobine. Još ćeš se više uvjeriti da te on puno voli. Budeš li svaki dan razmišljao o mislima iz Božje Riječi, to će ti pomoći da stvari sagledaš u pravom svjetlu te da iz svog uma i srca odagnaš neispravne misli i osjećaje (2. Tim. 3:16; w21.04 17:12-13).

Da bismo izgradili jaku vjeru, nije dovoljno da samo stječemo znanje. Trebamo duboko razmišljati o onome što učimo. Pogledajmo što je doživio pisac 77. psalma. On je bio uznemiren jer je mislio da su on i njegovi sunarodnjaci izgubili Jehovinu naklonost. Te su ga tjeskobne misli toliko mučile da nije mogao spavati (reci 2–8). Što je učinio? Rekao je Jehovi: “Duboko ću razmišljati o svim tvojim djelima, promišljat ću o tvojim postupcima” (12. redak). Naravno, psalmist je jako dobro znao što je sve Jehova učinio za svoj narod u prošlosti, ali još uvijek je bio tjeskoban. Pitao se: “Je li nam Bog zaboravio iskazati svoju milost, je li nam zbog svog gnjeva uskratio milosrđe?” (9. redak). Psalmist je duboko razmišljao o Jehovinim djelima i o tome koliko je Jehova u prošlosti bio milosrdan i suosjećajan (11. redak). Kako je to utjecalo na njega? Uvjerio se da Jehova neće napustiti svoj narod (15. redak; w22.01 5:17-18).

Što Jehova osjeća prema svojim vjernim slugama koji su umrli? On jedva čeka da ih ponovno vidi (Job 14:15). Zamisli samo koliko mu nedostaje njegov prijatelj Abraham! (Jak. 2:23). Sigurno bi želio ponovno vidjeti i Mojsija, s kojim je razgovarao “licem u lice” (Izl. 33:11). Možemo biti sigurni i da jedva čeka ponovno čuti Davida i druge psalmiste kako mu pjevaju predivne hvalospjeve (Psal. 104:33). Iako ti njegovi prijatelji spavaju smrtnim snom, Jehova ih nije zaboravio (Iza. 49:15). On se sjeća svih pojedinosti u vezi s njima. Jednoga dana Jehova će ih vratiti u život, pa će mu oni opet moći vjerno služiti, a on će ponovno slušati njihove iskrene i usrdne molitve. Ako ti je smrt oduzela neku voljenu osobu, razmišljaj o ovim mislima koje ti mogu pružiti utjehu. Kad je došlo do pobune u Edenu, Jehova je znao da će stvari krenuti nizbrdo i da će loše stanje na Zemlji potrajati neko vrijeme prije nego što on s nje ukloni sve zlo. Jehova mrzi zloću, nepravdu i nasilje koje vidimo u današnjem svijetu (w21.07 27:11-12).

Kad volimo svoje suvjernike, pokazujemo da cijenimo otkupninu. Zašto to možemo reći? Zato što Isus nije dao svoj život samo za nas nego i za našu braću i sestre. Ako je on bio spreman umrijeti za njih, onda je očito da ih jako voli (1. Ivan. 3:16–18). Koliko volimo svoju braću i sestre vidi se po tome kako se ponašamo prema njima (Efež. 4:29, 31–5:2). Naprimjer, pomažemo im kad su bolesni ili kad se nađu u teškim problemima, recimo kad ih zadese prirodne katastrofe. No što trebamo učiniti kad nas netko od suvjernika povrijedi svojim riječima ili nekim svojim postupkom? Je li ti ponekad teško oprostiti onome tko te povrijedio? (Lev. 19:18). Ako je tako, trudi se primijeniti savjet: “Podnosite jedni druge i od srca opraštajte jedni drugima, čak i ako su vaše pritužbe opravdane. Kao što je Jehova od srca oprostio vama, tako činite i vi” (Kol. 3:13). Svaki put kad oprostimo svom bratu ili sestri, pokazujemo svom nebeskom Ocu da istinski cijenimo otkupninu (w21.04 16:12-13).

Možemo se puno truditi u službi Jehovi i možemo mnogima pomoći da napreduju do krštenja, no trebamo biti svjesni da sve to postižemo samo zahvaljujući Jehovinom blagoslovu. Primjer Apolona i apostola Pavla pruža nam još jednu pouku – što više odgovornosti imamo u skupštini, to više imamo priliku graditi mir među braćom. Jako smo zahvalni što nam starješine i sluge pomoćnici pomažu da budemo ujedinjeni i u miru jedni s drugima. Oni to čine tako što sve savjete koje nam daju temelje na Božjoj Riječi i tako što ne skreću pažnju na sebe, nego na Isusa Krista, koji je naš uzor (1. Kor. 4:6, 7). Svatko od nas ima neke talente i sposobnosti koje je dobio od Boga. Možda mislimo da nemamo naročito važnu ulogu u skupštini. No to nije istina. Kao što je svaki, pa i najmanji, kotačić važan da bi stroj mogao glatko raditi, tako i male stvari koje čini svatko od nas doprinose jedinstvu skupštine. Dajmo sve od sebe da iz svog srca uklonimo svaki trag natjecateljskog duha. Svesrdno se trudimo promicati mir i jedinstvo u skupštini (Efež. 4:3; w21.07 28:18-19).

Možeš biti siguran da ćeš ponovno vidjeti svoje voljene umrle. Što onda učimo iz toga što je Isus plakao kad je tješio svoje ožalošćene prijatelje? Učimo da mu je jako stalo do toga da umrle vrati u život (Ivan 11:35). Onima koji tuguju puno će značiti tvoja podrška. Isus nije samo plakao s Marijom i Martom nego ih je ujedno slušao i tješio (Ivan 11:25–27). I mi možemo na taj način pomagati onima koji su ožalošćeni. Daniel, starješina koji živi u Australiji, kaže: “Kad mi je umrla žena, bilo mi je jako teško i trebala mi je podrška. Nekoliko bračnih parova uvijek je bilo spremno saslušati me, u bilo koje doba dana ili noći. Pred njima sam mogao slobodno govoriti o svojim osjećajima i nije im bilo neugodno kad bih zaplakao. Pružali su mi i praktičnu pomoć, naprimjer oprali bi mi auto, otišli u dućan po namirnice i skuhali mi ručak kad ja nisam imao snage ni za što. I često su se molili sa mnom. Pokazali su da su mi pravi prijatelji i braća u nevolji” (Izr. 17:17; w22.01 3:8-9).

Jehova nam želi samo najbolje (Izr. 4:20–22). Kad nas savjetuje putem svoje Riječi, biblijskih publikacija ili nekog našeg suvjernika, on nam zapravo pokazuje da nas voli (Hebr. 12:9, 10). Koncentriraj se na ono što je rečeno, a ne kako je rečeno. Ponekad nam se može činiti da onaj tko nam je dao savjet nije to učinio na najbolji način. Naravno, ako netko želi nekome dati savjet, mora paziti da to učini tako da savjet bude što lakše prihvatiti (Gal. 6:1). No ako je savjet upućen nama, trebamo se usredotočiti na njegovu poruku, čak i ako mislimo da smo ga mogli dobiti na ljepši način. Mogli bismo reći sami sebi: “Možda mi se ne sviđa način na koji mi je ta osoba dala savjet, ali ima li istine u tome što je rekla? Mogu li njene mane ostaviti po strani i izvući korist iz savjeta koji mi je dala?” Bilo bi mudro da se trudimo izvući korist iz svakog savjeta koji dobijemo (w22.02 7:13-14).

Jehova zna da nam nije lako odbaciti neispravan način razmišljanja i loše navike. Za to je potrebno dosta vremena i truda (Psal. 103:13, 14). No Jehova nam putem svoje Riječi, svog duha i svoje organizacije daje mudrost, snagu i pomoć koja nam je potrebna da bismo se promijenili. Pažljivo se preispituj u svjetlu Božje Riječi. Ona je poput ogledala – može ti pomoći da analiziraš svoj način razmišljanja, govor i ponašanje (Jak. 1:22–25). A i Jehova će ti uvijek rado pružiti pomoć. On to može najbolje učiniti jer zna što ti je u srcu (Izr. 14:10; 15:11). Zato se trudi steći naviku da se svaki dan moliš i proučavaš njegovu Riječ. Vjeruj da su Jehovina mjerila najbolja. Sve što Jehova traži od nas za naše je dobro. Oni koji se drže njegovih moralnih mjerila imaju samopoštovanje, žive smislenim životom i istinski su sretni (Psal. 19:8–11; w22.03 10:8-10).

Jehovu štujemo kad gradimo i održavamo naše dvorane. Biblija kaže da je izrada svetog šatora i njegove opreme bila “sveti posao” (Izl. 36:1, 4). Slično tome Jehova na gradnju naših dvorana i drugih teokratskih objekata gleda kao na svetu službu. Neka braća i sestre puno vremena provode na gradnji dvorana. Svi mi sigurno jako cijenimo one koji na taj način revno podupiru Kraljevstvo. Naravno, ta braća i sestre sudjeluju i u propovijedanju dobre vijesti. Neki od njih možda čak žele biti i pioniri. Skupštinski starješine mogu pokazati da podupiru građevinske projekte tako da se ne ustručavaju tu vrijednu braću i sestre imenovati za pionire kad oni ispunjavaju uvjete za tu službu. Bez obzira na to imamo li iskustva u gradnji ili ne, svatko od nas može doprinijeti tome da naše dvorane budu čiste i dobro održavane (w22.03 13:11-12).