Ožujak

Ovce iz usporedbe zapisane u Mateju 25:31–36 predočavaju pravednike koji imaju zemaljsku nadu i žive u vremenu kraja – odnosno “druge ovce”. Oni vjerno podupiru preostalu Kristovu braću koja su pomazana svetim duhom. To prvenstveno čine tako što im pomažu propovijedati i činiti učenike po cijelom svijetu (Mat. 24:14; 28:19, 20). Svake godine u tjednima prije Obilježavanja Kristove smrti druge ovce podupiru Kristovu braću tako što diljem svijeta revno sudjeluju u akciji pozivanja zainteresiranih osoba na tu svečanost. Osim toga, brinu se da sve bude spremno za tu proslavu. Drugim ovcama jako je drago što na te načine mogu podupirati Kristovu braću. Ti kršćani znaju da Isus jako cijeni sve što oni čine za njegovu pomazanu braću. On čak smatra da to čine njemu osobno (Mat. 25:37–40; w22.01 4:11-12).

Mi se možemo truditi pokazivati osobine kakve je Isus imao i ophoditi se s drugima po uzoru na njega. Naprimjer, on se sažalio na jednog gubavca, pokazao je obzirnost prema ženi koja je bolovala od mučne bolesti i suosjećao je s onima kojima je smrt oduzela voljenu osobu. Kad se trudimo postupati poput Isusa, zapravo postupamo po uzoru na Jehovu (Mar. 1:40, 41; 5:25–34; Ivan 11:33–35). A što smo sličniji Jehovi, to smo bliskiji s njim. Budemo li išli Isusovim stopama, nećemo dopustiti da nam ovaj zli svijet odvrati pažnju od služenja Jehovi. Posljednje noći svog života na Zemlji Isus je s pravom mogao reći: “Ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16:33). To je značilo da nije dopustio da na njega utječu način razmišljanja, ciljevi i postupci ljudi iz ovog svijeta. Isus nikad nije smetnuo s uma razlog zbog kojeg je poslan na Zemlju, a to je da posveti Jehovino ime. A kako je s nama? U ovom svijetu ima mnogo toga što bi nas moglo odvratiti od služenja Jehovi. Ali ako poput Isusa ostanemo usredotočeni na vršenje Jehovine volje, i mi ćemo “pobijediti svijet” (1. Ivan. 5:5; w21.04 14:7-8).

Apostol Pavao znao je za Isusovo obećanje da “svatko tko vjeruje u njega” može dobiti “vječni život” (Ivan 3:15; Rim. 6:23). Naravno, Pavao je vjerovao u otkupninu. Bio je uvjeren da Jehova želi oprostiti čak i onima koji su ozbiljno zgriješili, ali su se pokajali (Psal. 86:5). Što je još pomoglo Pavlu da ustrajno služi Jehovi? To što je vjerovao da ga Bog jako voli. Bio je uvjeren u to jer je znao da je Bog poslao svog Sina da umre za njega. Zapazi da je Pavao u Galaćanima 2:20 rekao: “Živim zbog vjere u Božjeg Sina, koji me volio i predao sebe za mene.” Pavao nije smatrao da je toliko loš da ne zaslužuje Božju ljubav. Nije mislio: “Razumijem zašto Jehova voli moju braću, ali mene nikad ne bi mogao voljeti.” On je podsjetio Rimljane: “Krist [je] umro za nas dok smo još bili grešnici” (Rim. 5:8). Teško je riječima opisati koliko nas Bog voli! Pavao je bio čvrsto uvjeren da nas Bog jako voli. Znao je da je Jehova bio jako strpljiv s izraelskim narodom (w21.04 17:8-10).

Kad vodiš biblijski tečaj, pomaži interesentu da zavoli Jehovu. Kako to možeš činiti? Traži prilike da mu skreneš pažnju na Jehovine lijepe osobine. Pomaži interesentu da shvati da je Jehova sretan Bog i da on pruža podršku onima koji ga vole (1. Tim. 1:11; Hebr. 11:6). Objasni interesentu da je za njegovo dobro da primjenjuje ono što uči i da mu Jehova putem Biblije daje sve te pouke zato što ga voli (Iza. 48:17, 18). Tako ćeš mu pomoći da još više zavoli Jehovu. A što bude više volio Jehovu, to će imati veću želju učiniti potrebne promjene. Da bi napredovao do krštenja, interesent mora učiniti i neke žrtve. Neki interesenti možda će se morati odreći nekih materijalnih stvari. Mnogi možda moraju prekinuti druženje s prijateljima koji ne vole Jehovu. Nekim drugima možda će okrenuti leđa članovi obitelji koji ne vole Jehovine svjedoke. Isus je obećao da se oni koji postanu njegovi sljedbenici neće razočarati. Jehova će ih bogato nagraditi tako što će im dati duhovnu obitelj u kojoj vlada ljubav (Mar. 10:29, 30; w21.06 22:8-9).

Apostol Pavao je činjenje učenika usporedio s uzgojem neke poljoprivredne kulture. Objasnio je da nije dovoljno samo posaditi istinu u nečije srce. Podsjetio je Korinćane: “Ja sam posadio, Apolon je zalio.” Zatim je dodao: “Vi ste Božja njiva” (1. Kor. 3:6–9). Kao radnici na Božjoj njivi, mi ne samo da sijemo sjeme istine nego ga i zalijevamo i pratimo kako napreduju mladice koje iz njega niknu. Divno je to što imamo priliku propovijedati i poučavati druge o istini. To nas čini istinski sretnima. Tako se osjećao i apostol Pavao, koji je mnogima u Solunu pomogao da postanu učenici. On je rekao: “Što je naša nada ili radost ili kruna kojom ćemo se ponositi pred našim Gospodinom Isusom u vrijeme njegove prisutnosti? Pa niste li to vi? Vi ste doista naša slava i radost!” (1. Sol. 2:19, 20; Djela 17:1–4; w21.07 26:5, 17).

Jehova je svakoga od nas privukao k sebi (Ivan 6:44). Razmisli što to zapravo znači. U svijetu žive milijarde ljudi i Jehova sve njih pažljivo promatra. Među svima njima zapazio je tebe – vidio je da imaš dobro srce i da bi ga mogao zavoljeti (1. Ljet. 28:9). Jehova te poznaje, razumije i voli. Nije li to jako utješno? Jehovi je jako stalo do tebe, a i do sve tvoje braće i sestara. Da bi nam pomogao da to bolje razumijemo, Isus je ispričao jednu usporedbu u kojoj je Jehovu usporedio s pastirom. Što će pastir učiniti ako jedna od njegovih 100 ovaca zaluta? On će “ostaviti preostalih 99 u gori i krenuti u potragu za onom koja je zalutala”. Kad je pronađe, neće se ljutiti na nju zbog toga što je odlutala od stada. Naprotiv, radovat će se što ju je našao. Što učimo iz toga? Jehovi je važna svaka njegova ovca. Isus je rekao: “Moj Otac koji je na nebu ne želi da se izgubi ijedan od ovih malih” (Mat. 18:12–14; w21.06 25:1-2).

Kad razmišljamo o tome koliko nas Jehova voli, i mi njega još više volimo i još smo mu privrženiji (Rim. 8:38, 39). Motivirani smo postupati po uzoru na Isusa (1. Petr. 2:21). U danima prije Obilježavanja Kristove smrti čitamo biblijske izvještaje koji govore o posljednjem tjednu njegovog života na Zemlji, o njegovoj smrti i uskrsnuću. A govor koji slušamo na samoj svečanosti podsjeća nas na to koliko nas Isus voli (Efež. 5:2; 1. Ivan. 3:16). Kad čitamo i duboko razmišljamo o njegovoj požrtvovnosti, to nas potiče da i mi živimo “kako je živio Isus” (1. Ivan. 2:6). Još smo odlučniji svojim životom pokazati da smo dostojni Božje ljubavi (Juda 20, 21). To činimo tako što dajemo sve od sebe da slušamo Boga, posvećujemo njegovo ime i radujemo njegovo srce (Izr. 27:11; Mat. 6:9; 1. Ivan. 5:3). Obilježavanje Kristove smrti budi u nama još veću želju da svaki dan živimo po Jehovinoj volji i na taj mu način kažemo: “Želim uvijek biti dostojan tvoje ljubavi!” (w22.01 4:17-19).

Jehova nam je dao slobodnu volju. Mi možemo sami odabrati kojim ćemo putem krenuti u životu. Naš Bog pun ljubavi jako se raduje kad odlučimo da ćemo mu služiti (Psal. 84:11; Izr. 27:11). Svoju slobodnu volju možemo koristiti da bismo donijeli i mnoge druge dobre odluke. Na Isusa se možemo ugledati tako da interese drugih stavimo ispred svojih vlastitih. Kad su jednom Isus i njegovi apostoli bili jako umorni, otišli su na pusto mjesto kako bi se ondje malo odmorili. Ali to im nije pošlo za rukom. Ondje ih je pronašlo mnoštvo ljudi koji su bili željni čuti Isusove pouke. Kad je Isus to vidio, nije se naljutio. Naprotiv, sažalio se na te ljude. I što je onda učinio? “Počeo ih je poučavati o mnogočemu” (Mar. 6:30–34). Kad po uzoru na Isusa žrtvujemo svoje vrijeme i snagu da bismo pomagali drugima, time slavimo svog nebeskog Oca (Mat. 5:14–16; w21.08 30:7-8).

Jehova voli raznolikost. To se vidi u njegovim čudesnim djelima stvaranja, a i u načinu na koji je stvorio nas ljude. Svatko je od nas jedinstven i zato nas Jehova nikad ne uspoređuje s drugima. On vidi što ti je u srcu i zna kakav si kao osoba (1. Sam. 16:7). Svjestan je tvojih dobrih i loših strana, a zna i okolnosti u kojima si odrastao. Osim toga, ne očekuje od tebe više nego što možeš dati. Svi se mi trebamo truditi vidjeti sebe onakvima kakvima nas Jehova vidi. Tada ćemo “misliti o sebi razumno” – nećemo imati ni previsoko ni prenisko mišljenje o sebi (Rim. 12:3). Naravno, nema ništa loše u tome da promatramo kako druga braća i sestre vrše svoju službu i da se ugledamo na njih (Hebr. 13:7). Njihov dobar primjer može nam pomoći da se poboljšamo u službi (Filip. 3:17). No velika je razlika između toga da se ugledamo na nekoga i toga da se uspoređujemo s tom osobom (w21.07 29:1-2).

Vjeru u Stvoritelja možeš ojačati tako da produbiš svoje znanje o životinjama, biljkama i nebeskim tijelima (Psal. 19:1). Što više budeš učio o njima, to ćeš više biti uvjeren da je Jehova stvoritelj svega što postoji. Kad istražuješ djela stvaranja, trudi se prepoznati što ti ono što si saznao otkriva o Stvoritelju (Rim. 1:20). Naprimjer, Sunce je izvor topline i svjetlosti, koje su neophodne za život na Zemlji. No ono isijava i ultraljubičaste zrake, koje mogu biti vrlo štetne. Nama ljudima potrebna je zaštita od tih zraka. A mi i jesmo zaštićeni. Na koji način? Naš planet obavijen je ozonskim omotačem. Količina ozona u atmosferi varira. Kad je ultraljubičasto zračenje jače, raste i količina ozona. Što ti govore te činjenice? Ne upućuju li one na zaključak da iza toga stoji inteligentan Stvoritelj koji nas jako voli? (w21.08 32:9-10).

Nakon što se osoba koja proučava Bibliju krsti, trebamo je i dalje voljeti i poštovati (1. Ivan. 4:20). Kako to možemo pokazati? Između ostalog, tako da imamo povjerenja u nju. Naprimjer, ako ta osoba učini nešto što ne razumijemo, nećemo pomisliti da je sebična ili da je imala neke loše namjere. Naprotiv, iskazat ćemo poštovanje svom bratu smatrajući ga boljim od sebe (Rim. 12:10; Filip. 2:3). Ustvari, mi trebamo biti milosrdni i dobri prema svim ljudima. Ako želimo zauvijek biti dio Jehovine obitelji, moramo živjeti po Božjoj Riječi. Naprimjer, Isus je učio da trebamo biti milosrdni i dobri prema svim ljudima, pa čak i prema svojim neprijateljima (Luka 6:32–36). To nam ponekad može biti teško. Ako je tako, moramo naučiti razmišljati i postupati poput Isusa. Kad dajemo sve od sebe da slušamo Jehovu i postupamo po uzoru na Isusa, pokazujemo svom nebeskom Ocu da želimo zauvijek biti dio njegove obitelji (w21.08 30:14-15).

Nauči se oslanjati na Jehovu. On je obećao da će nam podariti mnoge blagoslove budemo li se uzdali u njega i služili mu najbolje što možemo. Biblija govori o mnogim osobama koje su revno služile Jehovi. U mnogim slučajevima one su dobile posebne blagoslove od Jehove tek nakon što su učinile prvi korak i pokazale da se uzdaju u njega. Naprimjer, Abraham je dobio blagoslov od Jehove tek nakon što je napustio svoj dom, “iako nije znao kamo ide” (Hebr. 11:8). Jakov je dobio poseban blagoslov tek nakon što se hrvao s anđelom (Post. 32:24–30). A kad su Izraelci trebali ući u Obećanu zemlju, narod je mogao prijeći Jordan tek nakon što su svećenici zakoračili u nabujalu rijeku (Još. 3:14–16). Puno možeš naučiti i od Jehovinih slugu iz suvremenog doba koji su se uzdali u Jehovu i trudili se učiniti više u službi njemu (w21.08 34:12-14).

Starija braćo i sestre, vi dobro znate kako su se neke stvari radile u prošlosti, no svjesni ste i da se sada trebate prilagoditi novim okolnostima. I vi stariji koji ste se tek nedavno krstili možete na razne načine pomagati svojim suvjernicima. Mlađi će vas rado slušati dok im budete pričali o svojim iskustvima i o onome što ste naučili. Ako budete spremni podijeliti s drugima svoje bogato životno iskustvo, Jehova će vas obilno blagosloviti (Luka 6:38). Draga starija braćo, trudite se zbližiti s mlađima. Tako ćete jedni drugima pružati pomoć i podršku (Rim. 1:12). I vi i vaši mlađi suvjernici imate nešto vrijedno što možete podijeliti s drugima. Stariji imaju mudrost i iskustvo koje su stekli tijekom godina, a mlađi su zdravi i puni snage. Kad se mlađa i starija braća zbliže i složno surađuju jedni s drugima, to služi na dobrobit cijele skupštine i donosi hvalu našem nebeskom Ocu punom ljubavi (w21.09 36:3, 17-18).

Zašto je način na koji je Isus pogubljen mnogim Židovima bio kamen spoticanja? Budući da je Isus bio pogubljen na stupu, u njihovim očima on je bio zločinac i grešnik, a ne Mesija (Pnz. 21:22, 23). Židovi kojima je Isus bio kamen spoticanja nisu htjeli vjerovati da je on nedužan, da je lažno optužen i da je žrtva velike nepravde. Oni koji su sudili Isusu nisu nimalo marili za pravdu. Članovi židovskog vrhovnog suda na brzinu su se sastali te su održali suđenje tijekom kojeg su prekršili cijeli niz zakonskih propisa (Luka 22:54; Ivan 18:24). Umjesto da nepristrano saslušaju optužbe i dokaze protiv Isusa, suci su sami tražili “lažno svjedočanstvo protiv Isusa na temelju kojeg bi ga mogli pogubiti” (Mat. 26:59; Mar. 14:55–64). A nakon što je Isus ustao iz mrtvih, ti nepravedni suci učinili su još jedno nedjelo – rimskim vojnicima koji su čuvali stražu pred Isusovim grobom dali su “mnogo srebrnjaka” da prošire laž o tome što se dogodilo s Isusovim tijelom i zašto je grob prazan (Mat. 28:11–15; w21.05 19:12-13).

Jehova bi mogao u bilo kojem trenutku uništiti ovaj zli svijet. No on je spreman strpljivo čekati, što je pravi blagoslov za nas. Svi potomci Adama i Eve rađaju se nesavršeni. No Jehova ih voli i brine se o njima te je obećao da će uništiti ovaj zli svijet (1. Ivan. 4:19). On je već odredio vrijeme kad će stati na kraj svim ljudskim patnjama. Divno je znati da nas Jehova toliko voli! Ta bi nas spoznaja trebala potaknuti da poput njega ustrajno podnosimo nevolje koliko god je to potrebno. Jehova nam je najbolji primjer u pokazivanju ustrajnosti. I Isus je po uzoru na svog Oca ustrajno podnosio razne nevolje. Dok je bio na Zemlji, hrabro je zbog nas podnio ruganje, sramotu i smrt na mučeničkom stupu (Hebr. 12:2, 3). Jehovina ustrajnost sigurno mu je dala snage da strpljivo podnese sve kušnje. Jehovin izvrstan primjer i nama može dati snage da ustrajno podnosimo nevolje (w21.07 27:15-17).

Naš nebeski Otac svaki nam dan milosrdno oprašta prijestupe (Psal. 103:10–14). Isusovi sljedbenici bili su nesavršeni, no Isus je bio milosrdan prema njima i opraštao im je greške koje su činili. Čak je bio spreman žrtvovati svoj život kako bi nama ljudima bili oprošteni grijesi (1. Ivan. 2:1, 2). Kad mi od srca opraštamo jedni drugima, jačamo ljubav koja vlada u našoj duhovnoj obitelji (Efež. 4:32). Naravno, ponekad je teško oprostiti i moramo se jako potruditi da to učinimo. Jednoj sestri u tome je puno pomogao članak “Spremno opraštajmo jedni drugima”, koji je objavljen u Stražarskoj kuli. Ona je napisala: “U članku je bilo objašnjeno da to što si spreman nekome oprostiti ne znači da odobravaš njegove neispravne postupke ili da umanjuješ nastalu štetu. Oprostiti nekome znači prestati biti ogorčen na njega i zadržati unutarnji mir.” Kad od srca opraštamo svojoj braći i sestrama, pokazujemo da ih volimo i postupamo po uzoru na svog Oca, Jehovu (w21.09 38:15-16).

Isus je volio istinu o Bogu i njegovim naumima. On je živio u skladu s tom istinom i objavljivao je drugima (Ivan 18:37). I njegovi pravi sljedbenici jako su voljeli istinu (Ivan 4:23). Zapravo, apostol Petar je kršćanstvo opisao kao “put istine” (2. Petr. 2:2). Zbog svoje snažne ljubavi prema istini prvi kršćani odbacili su vjerska učenja, društvene običaje i osobna gledišta koja su se kosila s tom istinom (Kol. 2:8). Slično tome i danas se pravi kršćani svim srcem trude živjeti po istini. Zbog toga sva svoja vjerovanja temelje na Jehovinoj Riječi i žive u skladu s njom (3. Ivan. 3, 4). Jehovini svjedoci ne tvrde da savršeno razumiju sve što piše u Bibliji. Oni su ponekad učinili greške u tumačenju biblijskih učenja ili su krivo razumjeli kako treba organizirati neke stvari u kršćanskoj skupštini. Kad oni koji nas predvode shvate da treba promijeniti tumačenje nekih biblijskih istina, bez odlaganja učine potrebne promjene (w21.10 42:11-12).

U drevno doba mnogi su gradovi bili okruženi zidinama koje su njihove stanovnike štitile od neprijatelja. Slično tome Jehovina vjerna ljubav nama pruža duhovnu zaštitu od svega što bi moglo narušiti naš odnos s njim. Osim toga, vjerna ljubav potiče Jehovu da nas privuče k sebi (Jer. 31:3). Psalmist David je na još jedan slikovit način opisao kako Jehova štiti svoj narod. Napisao je: “Bog je moje sigurno utočište, Bog koji mi pokazuje vjernu ljubav.” Isto tako, David je rekao o Jehovi: “On mi iskazuje vjernu ljubav, on je moja tvrđava, moje sigurno utočište i moj izbavitelj, moj štit i moj zaklon” (Psal. 59:17; 144:2). Zašto je David Jehovinu vjernu ljubav usporedio s utočištem i tvrđavom? Gdje god da živimo, dokle god služimo Jehovi, on će nam pružati svu zaštitu koja nam je potrebna da bismo sačuvali svoj dragocjeni odnos s njim (w21.11 44:14-15).

Kad su Isus i njegovi učenici jednom plovili Galilejskim morem, podignula se snažna oluja. Isus je iskoristio tu priliku kako bi im pomogao shvatiti da im je potrebna jača vjera (Mat. 8:23–26). Oluja je bjesnjela i valovi su zapljuskivali lađu, a Isus je mirno spavao. Učenici su se jako preplašili, pa su probudili Isusa i preklinjali ga da ih spasi. Tada ih je on blago prekorio. Rekao im je: “Zašto ste se tako uplašili, malovjerni?” Je li i tebe u životu snašla neka “snažna oluja”? Možda trpiš posljedice neke prirodne katastrofe. Ili si se možda suočio s nekom simboličnom olujom, naprimjer s teškim zdravstvenim problemom zbog kojeg se osjećaš obeshrabreno i ne znaš što učiniti. Možda te ponekad hvata tjeskoba, no nemoj dopustiti da se zbog toga prestaneš uzdati u Jehovu. Zbliži se s njim tako da mu se usrdno moliš. Ojačaj svoju vjeru razmišljajući o tome kako ti je Jehova u prošlosti pomagao (Psal. 77:11). Budi siguran da te on nikada neće napustiti! (w21.11 47:7, 10).

Netko bi mogao zaključiti da se drži te zapovijedi ako pazi da nikad ne uzme nešto što nije njegovo. No možda ipak krade na neki drugi način. Naprimjer, trgovac koji bi koristio netočnu vagu ili neispravne sprave za mjerenje zapravo bi potkradao svoje mušterije. U Levitskom zakoniku 19:13 krađu se povezuje s nepoštenjem u poslovnim odnosima. Ondje piše: “Ne zakidajte svoje bližnje.” Dakle, nepošteno poslovanje zapravo je jedan oblik krađe. Na temelju osme zapovijedi znamo da ne smijemo krasti, no pojedinosti iz Levitskog zakonika pomažu nam da razumijemo kako možemo primijeniti načelo na kojem počiva ta zapovijed. Dobro je da razmišljamo o tome kako Jehova gleda na nepoštenje i krađu. Mogli bismo se pitati: S obzirom na ono što piše u Levitskom zakoniku 19:11–13, trebam li učiniti neke promjene u svom životu, naročito kad je riječ o poslu i radnim navikama? (w21.12 49:6-8).

Kad se moliš Jehovi, reci mu koje si greške učinio tog dana i potom ga zamoli da ti oprosti. Naravno, ako si počinio ozbiljan grijeh, trebaš se obratiti i starješinama za pomoć. Oni će te saslušati i s ljubavlju će ti dati savjet na temelju Božje Riječi. Molit će se zajedno s tobom i zamolit će Jehovu da ti oprosti na temelju Isusove žrtve kako bi mogao duhovno ozdraviti (Jak. 5:14–16). Jako će ti koristiti i budeš li duboko razmišljao o otkupnini. Možda te stegne u srcu kad razmišljaš o tome koliko je Božji Sin propatio. No što budeš više razmišljao o Isusovoj žrtvi, to ćeš više voljeti njega i njegovog Oca. Naša zahvalnost za otkupninu raste kad svake godine prisustvujemo Obilježavanju Isusove smrti i kad revno pozivamo druge da nam se pridruže na toj svečanosti. Jehova nam je iskazao uistinu veliku čast kad nam je dao zadatak da poučavamo druge o njegovom Sinu! (w21.04 16:13-16).

Sjeti se kako je Isus reagirao kad mu je pristupilo mnoštvo ljudi dok je bio na jednoj gori. Isus se cijelu tu noć molio. Sigurno je bio jako umoran, ali kad je ugledao mnoštvo, sažalio se na bolesne i siromašne koje je vidio među njima. Suosjećajnost ga je potaknula ne samo da ih izliječi nego i da održi jedan od najupečatljivijih govora u povijesti – Propovijed na gori (Luka 6:12–20). Isus je spremno žrtvovao vrijeme koje je odvojio za sebe. Možeš li zamisliti kako se Isus osjećao kad je saznao da je njegov prijatelj Ivan Krstitelj pogubljen? Biblija kaže: “Kad je Isus [čuo za Ivanovu smrt], otišao je odande lađom na pusto mjesto da bude sam” (Mat. 14:10–13). Ali veliko mnoštvo ljudi stiglo je prije njega na mjesto na koje se uputio (Mar. 6:31–33). Vidio je da im očajnički treba duhovna okrepa i zato im je odmah odlučio pomoći (Luka 9:10, 11; w22.02 9:4, 6).

Što trebamo učiniti ako shvatimo da smo povrijedili nekog svog suvjernika? Trebamo se usrdno pomoliti Jehovi. Možemo ga zamoliti da blagoslovi naše napore da se pomirimo sa svojim bratom. Isto tako, trebamo se iskreno preispitati. Naprimjer, možemo se upitati: Jesam li spreman progutati svoj ponos, ponizno se ispričati i pomiriti se sa svojim bratom ili sestrom? Kako će se Jehova i Isus osjećati ako učinim prvi korak kako bih se pomirio s tom osobom? Odgovori na ta pitanja mogu nas potaknuti da poslušamo Isusa i ponizno pristupimo svom suvjerniku kako bismo se pomirili s njim. Kad pristupimo svom bratu kako bismo riješili neku nesuglasicu, trebamo se ponizno ponašati (Efež. 4:2, 3). Trebamo mu pristupiti s ciljem da uklonimo bol iz njegovog srca. Trebamo imati na umu da je važnije pomiriti se s bratom nego utvrditi tko je u pravu, a tko u krivu (1. Kor. 6:7; w21.12 51:13-16).

Isusa je srce boljelo od tuge jer je znao da većina njegovih sunarodnjaka neće prihvatiti vijest o Kraljevstvu. Znao je da će zbog toga Jeruzalem biti uništen i da će ono malo Židova koji prežive biti odvedeno u zarobljeništvo (Luka 21:20–24). Nažalost, kao što je Isus i predvidio, većina ga je ljudi odbacila. Kako većina ljudi na tvom području reagira na vijest o Kraljevstvu? Ako je malo onih koji su zainteresirani za istinu, što možeš naučiti od Isusa, koji je plakao zbog svojih sunarodnjaka? Jehovi je stalo do ljudi. Isusove suze podsjećaju nas na to koliko Jehova voli ljude. On “ne želi da itko pogine, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petr. 3:9). A mi danas pokazujemo da volimo svoje bližnje tako što ustrajno i samopožrtvovno nastojimo s dobrom viješću doprijeti do njihovog srca (Mat. 22:39; w22.01 3:10-12).

Tvoja će vjera biti sve jača ako budeš razmišljao o tome što je Jehova dosad već učinio za svoj narod i o tome što je učinio za tebe osobno. I što je najvažnije, još ćeš više voljeti Jehovu. Ljubav će nas više od bilo čega drugoga potaknuti da slušamo Jehovu, da budemo spremni na žrtve kako bismo mu ugodili i da izdržimo svaku kušnju (Mat. 22:37–39; 1. Kor. 13:4, 7; 1. Ivan. 5:3). Nema ništa vrednije od bliskog i čvrstog prijateljstva s Jehovom (Psal. 63:1–7). Ne zaboravi, molitva, proučavanje i duboko razmišljanje dio su naše svete službe. Poput Isusa, stvori okolnosti u kojima se možeš u miru posvetiti Jehovi. Ukloni sve što bi te moglo nepotrebno ometati. Zamoli Jehovu da ti pomogne koncentrirati se kad se baviš duhovnim aktivnostima. Ako se već sada trudiš koristiti svoje vrijeme na najbolji mogući način, Jehova će te nagraditi vječnim životom u novom svijetu (Mar. 4:24; w22.01 5:18-20).

Naše misli utječu na naše postupke. Zato nas je Isus poučio da odbacimo misli koje bi nas mogle navesti da počinimo težak grijeh (Mat. 5:21, 22, 28, 29). Mi sigurno želimo obradovati svog nebeskog Oca. Zato je važno da istog časa odbacimo svaku neispravnu misao koja nam dođe na um! Isus je rekao: “Ono što izlazi iz usta, dolazi iz srca” (Mat. 15:18). Da, ono što govorimo puno otkriva o tome kakvi smo u svojoj nutrini. Zato se upitaj: Odbijam li lagati čak i ako znam da ću imati problema budem li rekao istinu? Pazim li da se kao osoba koja je u braku ne upuštam u flert s osobama suprotnog spola? Pazim li da nikad ne govorim nešto što je nepristojno ili nemoralno? Odgovaram li mirnim tonom kad me netko uzruja? Bilo bi dobro da pažljivo razmisliš o tim pitanjima. Ako želimo svući staru osobnost, moramo iz svog govora ukloniti ružne i pogrdne riječi, svaku laž i sve ono što je nemoralno (w22.03 10:12-14).

Oni koji traže savjet od drugih obično će brže duhovno napredovati od onih koji ga nikad ne traže. Zato preuzmi inicijativu i pitaj druge za savjet. Kad bismo mogli svoje suvjernike pitati za savjet? Navedimo neke primjere: (1) Sestra zamoli jednog iskusnog objavitelja da joj se pridruži na tečaju, a kasnije ga pita kako može biti još bolji učitelj. (2) Neudana sestra želi kupiti neku odjeću. Zato zamoli jednu zrelu sestru da joj iskreno kaže što misli o onome što bi htjela kupiti. (3) Brat treba održati svoje prvo javno predavanje. Zamolio je jednog brata koji je iskusni govornik da pažljivo sluša njegov govor i da mu neke konstruktivne savjete o tome kako se poboljšati. Čak i ako neki brat već godinama drži govore, bilo bi dobro da iskusne govornike pita za povratne informacije i da se onda trudi primijeniti savjete koje dobije (Izr. 19:20; w22.02 7:15-17).

Jehova nama danas pokazuje ljubav na isti način na koji je pokazivao ljubav Isusu tijekom njegove zemaljske službe (Ivan 5:20). On se brinuo za sve njegove duhovne, emocionalne i fizičke potrebe. Isto tako, rekao je svom Sinu da ga voli i da mu je on po volji (Mat. 3:16, 17). Isus je znao da uvijek može računati na pomoć svog brižnog nebeskog Oca i zato nikad nije imao osjećaj da je prepušten sam sebi. Poput Isusa, i mi smo svi na mnoge načine osjetili Jehovinu ljubav. Jehova nas je privukao k sebi i dao nam divnu duhovnu obitelj koja nam pruža ljubav i emocionalnu podršku (Ivan 6:44). Jehova nam daje i obilje duhovne hrane koja nam jača vjeru. On nam čak pomaže da iz dana u dan zadovoljavamo svoje materijalne potrebe (Mat. 6:31, 32). Kad razmišljamo o tome koliko nas Jehova voli, raste i naša ljubav prema njemu (w21.09 38:8-9).

Kako je izgledao tvoj život prije nego što si počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima? Mnogi od nas ne žele se toga ni prisjećati. Na naše stavove i osobnost vjerojatno je utjecao ovaj svijet i njegova mjerila o tome što je dobro, a što zlo. Ako je tako, onda smo bili “bez nade i bez Boga u svijetu” (Efež. 2:12). No proučavajući Bibliju saznao si da imaš nebeskog Oca koji te jako voli. Shvatio si još nešto važno – ako želiš ugoditi Jehovi i postati dio njegove duhovne obitelji, trebaš u velikoj mjeri promijeniti svoje životne navike, stavove i način razmišljanja. Uvidio si da trebaš naučiti živjeti po njegovim uzvišenim moralnim mjerilima (Efež. 5:3–5). Naš Stvoritelj i nebeski Otac, Jehova, ima pravo odrediti kako se članovi njegove duhovne obitelji trebaju ponašati. On očekuje od nas da prije nego što se krstimo uložimo trud kako bismo svukli “staru osobnost i njena djela” (w22.03 10:1-3).

Druge ovce sretne su što kao promatrači mogu biti prisutne na Obilježavanju Kristove smrti i razmišljati o svojoj nadi. One s velikim zanimanjem slušaju govor povodom Obilježavanja Kristove smrti jer je velik dio tog govora posvećen onome što će Krist i njegovih 144 000 suvladara učiniti za vjerne ljude tijekom Tisućugodišnje Vladavine. Ti će nebeski vladari pod vodstvom svog kralja, Isusa Krista, pomoći poslušnim ljudima da Zemlju pretvore u raj i da ponovno postanu savršeni. Milijunima ljudi koji kao promatrači prisustvuju Obilježavanju Kristove smrti sigurno je predivno razmišljati o tome kako će se u budućnosti ispuniti biblijska proročanstva, kao što su ona zapisana u Izaiji 35:5, 6; 65:21–23 i Otkrivenju 21:3, 4. Zahvaljujući tome što sebe i svoje voljene zamišljaju u novom svijetu još su sigurniji u svoju nadu i odlučniji da nikad ne prestanu služiti Jehovi (Mat. 24:13; Gal. 6:9; w22.01 4:5-7).

Što je otkupnina? To je cijena koju je Isus platio kako bi Adamovi potomci dobili ono što im je Adam oduzeo (1. Kor. 15:22). Zašto je otkupnina bila potrebna? Zato što je, prema Zakonu, bilo potrebno dati život za život da bi bila zadovoljena Jehovina pravda (Izl. 21:23, 24). Adam je izgubio život koji je imao kao savršen čovjek. Da bi se zadovoljila Božja pravda, Isus je kao savršen čovjek žrtvovao svoj život (Rim. 5:17). Tako je postao “Vječni Otac” svima onima koji pokazuju vjeru u otkupninu (Iza. 9:6; Rim. 3:23, 24). Zašto je Isus bio spreman žrtvovati svoj život? Zbog velike ljubavi prema svom nebeskom Ocu i nama ljudima (Ivan 14:31; 15:13). Zbog te je ljubavi odlučio pod svaku cijenu ostati vjeran svom Ocu i izvršiti njegovu volju. Isus je doista ostao vjeran Jehovi sve do smrti. Zahvaljujući tome Jehova će ispuniti svoj naum s ljudima i Zemljom (w21.04 16:2-3).