Travanj

Isus nam je pokazao veliku ljubav tako što je drage volje dao svoj život za nas (Ivan 15:13). Mi se nikada nećemo moći odužiti Jehovi i Isusu za ljubav koju su nam iskazali. No svojim načinom života možemo im iz dana u dan pokazivati koliko smo im zahvalni (Kol. 3:15). Pomazanici duboko cijene otkupninu jer zahvaljujući njoj imaju predivnu nadu (Mat. 20:28). Zbog njihove vjere u Kristovu otkupnu žrtvu Jehova ih je proglasio pravednima i usvojio ih kao svoju djecu (Rim. 5:1; 8:15–17, 23). I pripadnici drugih ovaca zahvalni su za otkupninu. Oni vjeruju u Kristovu prolivenu krv i zato imaju dobar odnos s Bogom te se nadaju da će preživjeti “veliku nevolju” (Otkr. 7:13–15). Obje grupe pokazuju svoju zahvalnost za otkupninu tako što svake godine prisustvuju Obilježavanju Kristove smrti (w22.01 4:14-15).

Razlog zbog kojeg je Isus bio osuđen na smrt nanio mu je najveću bol. Bio je lažno optužen da je bogohulnik, netko tko ne poštuje Boga niti njegovo ime (Mat. 26:64–66). Isusa je to strašno mučilo i nadao se da njegov Otac neće dopustiti da doživi takvo poniženje (Mat. 26:38, 39, 42). Isus je morao biti obješen na stup da bi Židove oslobodio prokletstva (Gal. 3:10). Naime, oni su bili pod prokletstvom jer su obećali da će živjeti po Božjem Zakonu, ali se nisu držali tog obećanja. Prema tome, bili su osuđeni na smrt ne samo zato što su bili Adamovi potomci nego i zbog tog prokletstva (Rim. 5:12). Božji Zakon nalagao je da onaj tko počini grijeh koji zaslužuje smrtnu kaznu treba biti pogubljen. Nakon toga u nekim bi slučajevima mrtvo tijelo osuđenika bilo obješeno na stup, kao znak da je on proklet pred Bogom (Pnz. 21:22, 23; 27:26). Dakle, time što je bio obješen na stup, Isus je preuzeo na sebe prokletstvo umjesto Židova i omogućio tom narodu koji ga je odbacio da ima koristi od njegove žrtve (w21.04 16:5-6).

Pokušaj si predočiti što je sve Isus doživio posljednjeg dana svog života na Zemlji. Rimski vojnici su ga nemilosrdno izbičevali (Mat. 26:52–54; Ivan 18:3; 19:1). Udarcima biča parali su mu kožu i stvarali duboke rane. Zatim su ga natjerali da na svojim izranjavanim leđima ponese težak stup. Isus je vukao taj stup na putu do mjesta na kojem je trebao biti pogubljen. No ubrzo ga je izdala snaga, pa su rimski vojnici prisilili jednog prolaznika da ponese taj stup umjesto njega (Mat. 27:32). Kad je stigao do mjesta na kojem je trebao umrijeti, vojnici su ga pribili na stup zabivši čavle u njegove ruke i stopala. Čavli su mu pod težinom tijela razdirali rane. Njegova majka je plakala, a i njegovi prijatelji bili su duboko potreseni. Za to vrijeme židovski poglavari okrutno su se rugali Isusu (Luka 23:32–38; Ivan 19:25). Iz sata u sat Isus je trpio sve veću bol. Srce mu je sve teže kucalo i sve je teže disao. Znajući da je do kraja ostao vjeran Jehovi, pomolio mu se posljednji put prije svoje smrti. Nakon toga glava mu je klonula i on je izdahnuo (Mar. 15:37; Luka 23:46; Ivan 10:18; 19:30). Bila je to krajnje mučna i ponižavajuća smrt (w21.04 16:4).

Isus je jedanaestorici svojih vjernih apostola govorio o dva saveza – novom savezu i savezu za Kraljevstvo (Luka 22:20, 28–30). Ti su savezi omogućili tim Isusovim apostolima i ograničenom broju drugih ljudi da na nebu služe kao kraljevi i svećenici (Otkr. 5:10; 14:1). Samo pomazani ostatak, odnosno oni koji su sudionici tih dvaju saveza, smiju uzimati kruh i vino na Obilježavanju Kristove smrti. Jehova im je dao veličanstvenu nadu – da će dobiti neraspadljivo tijelo i postati besmrtni te da će služiti na nebu zajedno s proslavljenim Isusom Kristom i ostalih 144 000 pomazanika. A što je najljepše od svega, imaju nadu da će biti u prisutnosti samog Jehove Boga! (1. Kor. 15:51–53; 1. Ivan. 3:2). Pomazanici znaju da moraju ostati vjerni sve do smrti (2. Tim. 4:7, 8; w22.01 4:4-5).

Pored Isusa bila su dva zločinca koja su također bila pribijena na stup (Luka 23:40, 41). Jedan od njih rekao je Isusu: “Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo” (Luka 23:42). Znajući koliko je njegov Otac milosrdan, Isus je tom zločincu koji je bio na samrti dao obećanje koje mu je ulilo nadu (Psal. 103:8; Hebr. 1:3). Jehova će nam rado oprostiti i iskazati nam milosrđe ako nam je iskreno žao zbog prijestupa koje smo učinili u prošlosti i ako vjerujemo da nam grijesi mogu biti oprošteni na temelju prolivene krvi Isusa Krista (1. Ivan. 1:7). Nekima je možda teško vjerovati da bi im Jehova ikad mogao oprostiti. Ako se i ti ponekad tako osjećaš, razmisli o sljedećem: Kratko prije svoje smrti Isus je iskazao milosrđe osuđenom zločincu koji je tek počeo pokazivati vjeru. Koliko je tek onda Jehova spreman iskazati milosrđe svojim vjernim slugama (Psal. 51:1; 1. Ivan. 2:1, 2; w21.04 15:5-6).

Time što je ostao vjeran svom Ocu sve do smrti, Isus je postigao više toga. Kao prvo, dokazao je da je Sotona lažljivac. Pokazao je da savršen čovjek može ostati potpuno odan Bogu unatoč svemu što bi Sotona mogao učiniti da ga u tome spriječi. Kao drugo, Isus je dao svoj život kao otkupninu. Njegova žrtvena smrt omogućila je nesavršenim ljudima da budu u dobrom odnosu s Bogom i pružila im je priliku da dobiju vječni život. Kao treće, Isus je dokazao da je Jehova pravedan vladar i uklonio je sramotu s njegovog imena. Trudimo se i mi svaki dan živjeti kao da nam je to posljednja prilika da dokažemo svoju odanost Bogu! Tada ćemo, čak i ako se suočimo sa smrću, moći reći: “Jehova, dao sam sve od sebe da ti ostanem vjeran, da dokažem da je Sotona lažljivac, da opravdam tvoje ime i podržim tvoju vlast!” (w21.04 15:13-14).

Nakon što je Isus bio lažno optužen i osuđen za prijestup koji nije učinio, doživio je okrutno mučenje i izrugivanje, a potom je bio pribijen na mučenički stup. Čavli su mu razdirali ruke i stopala. Trpio je toliku bol da mu je bilo teško i disati, a kamoli govoriti. No Isus je naprosto morao govoriti – imao je nešto važno reći. Isusove posljednje riječi pružaju nam uistinu snažne pouke! One nas podsjećaju da trebamo opraštati drugima, a i vjerovati da će Jehova nama oprostiti greške koje činimo. Jako smo sretni što smo dio divne duhovne obitelji i što znamo da su nam naša braća i sestre spremni pomoći. No kad nam je potrebna pomoć, trebamo je zatražiti. Mi znamo da će nam Jehova pomoći da izdržimo svaku kušnju koja bi nas mogla snaći. Isto tako, znamo koliko je važno da svaki dan živimo kao da nam je to posljednja prilika da dokažemo svoju odanost Bogu. Čvrsto smo uvjereni da će nas, ako umremo, Jehova vratiti u život (w21.04 15:1, 17).

Budemo li išli Isusovim stopama, moći ćemo vječno živjeti. Kad je jedan bogati mladi čovjek upitao Isusa što treba činiti da bi dobio vječni život, on mu je odgovorio: “Budi moj sljedbenik!” (Mat. 19:16–21, bilješka). Nekim Židovima koji nisu vjerovali da je on Mesija Isus je rekao: “Moje ovce (...) idu za mnom. Ja im dajem vječni život” (Ivan 10:24–29). Vjeru u Isusa pokazujemo tako da se držimo njegovih učenja i postupamo po uzoru na njega. Budemo li to činili, ostat ćemo na putu koji vodi u vječni život (Mat. 7:14). Da bismo mogli u svemu ići Isusovim stopama, najprije ga trebamo “dobro upoznati”. A da bismo dobro upoznali Isusa, potrebno je vrijeme i trud. Trebamo stalno učiti o Isusu i truditi se još bolje upoznati njegove osobine, njegov način razmišljanja i mjerila po kojima je živio. Bez obzira na to koliko smo dugo u istini, uvijek se trebamo truditi još bolje upoznati Jehovu i njegovog Sina (w21.04 14:9-10).

Apostola Pavla su s vremena na vrijeme vjerojatno mučila sjećanja na ono što je činio u prošlosti. Stoga možemo razumjeti zašto je za sebe rekao: “Ja sam najveći od svih grešnika” (1. Tim. 1:15). Prije nego što je upoznao istinu, Pavao je nemilice progonio kršćane u jednom gradu za drugim. Mnoge od njih bacio je u zatvor i dao je svoj glas za to da se neke od učenika pogubi (Djela 26:10, 11). Možeš li zamisliti koliko je Pavlu bilo teško ako se ikad našao oči u oči s nekim mladim kršćaninom čiji su roditelji zbog njega bili pogubljeni? Pavlu je bilo jako žao zbog grešaka koje je učinio, ali znao je da ne može promijeniti prošlost. On je vjerovao da je Krist umro za njega te je s čvrstim uvjerenjem napisao: “Zahvaljujući Božjoj nezasluženoj dobroti ja sam to što jesam” (1. Kor. 15:3, 10). Što učiš iz toga? Budi uvjeren u to da je Krist umro za tebe i omogućio ti da razviješ blizak odnos s Jehovom (Djela 3:19). Bogu je važno ono što sada činiš i što ćeš činiti u budućnosti. On ne gleda na greške koje si učinio u prošlosti (Iza. 1:18; w21.04 17:11).

Mnogi Židovi Isusovog vremena nisu očekivali da će Mesija morati umrijeti. No zapazi što je o njemu bilo prorečeno u svetim spisima: “Dao [je] svoj život i bio ubrojen među prijestupnike. Ponio je grijeh mnogih i posredovao je za prijestupnike” (Iza. 53:12). Dakle, to što je Isus bio pogubljen kao grešnik, nije bio opravdani razlog da ga Židovi odbace. Što nama danas može pomoći da se ne spotaknemo? Trebamo se upoznati s činjenicama. Isus je u svojoj Propovijedi na gori upozorio one koji su ga slušali da će neki govoriti “kojekakve zlobne laži” o njima (Mat. 5:11). Iza tih laži stoji Sotona. On potiče Božje protivnike da šire laži o onima koji vole istinu (Otkr. 12:9, 10). Mi moramo odbaciti laži koje govore naši protivnici. Ne smijemo dopustiti da nas te laži zastraše ili da nam potkopaju vjeru (w21.05 19:14, 16).

Pomozi interesentu da se uzda u Jehovu. Isus je pomogao svojim učenicima da shvate da ih Jehova voli i da će im uvijek pomagati (Mat. 10:19, 20, 29, 30). Reci svom interesentu da će Jehova i njemu pružati pomoć i podršku. Možeš mu pomoći da se uzda u Jehovu tako da se zajedno s njim moliš u vezi s ciljevima koje si je postavio. “Brat koji je sa mnom proučavao često je u molitvi spominjao moje ciljeve”, kaže Franciszek, koji živi u Poljskoj. “Kad sam vidio kako je Jehova uslišio te njegove molitve, ubrzo sam se i ja počeo moliti. Osjetio sam Jehovinu pomoć kad sam na svom novom poslu tražio slobodne dane da bih mogao prisustvovati sastancima i kongresu.” Jehovi je jako stalo do osoba s kojima proučavamo Bibliju. On zna i koliko se oni koji vode biblijske tečajeve trude pomagati ljudima da se zbliže s njim i jako ih voli zbog toga (Iza. 52:7). Ako trenutačno ne vodiš nijedan biblijski tečaj, možeš ići s drugim objaviteljima na njihove tečajeve i tako pomagati interesentima da napreduju do krštenja (w21.06 22:17-18).

Možemo pokazati da cijenimo to što imamo Božju Riječ tako da je redovito čitamo. Osobno proučavanje Biblije ne smijemo prepustiti slučaju i posvetiti se njemu samo tu i tamo, kad nađemo vremena za to. Ako se trudimo redovito proučavati, naša će vjera biti jaka. Za razliku od “mudrih i umnih“ ljudi ovog svijeta mi imamo čvrstu vjeru koja se temelji na onome što piše u Božjoj Riječi (Mat. 11:25, 26). Zahvaljujući proučavanju Biblije mi znamo zašto je stanje u svijetu svakim danom sve gore i što će Jehova poduzeti u vezi s tim. Zato dajmo sve od sebe da jačamo svoju vjeru i pomognemo još mnogim ljudima da steknu vjeru u našeg Stvoritelja (1. Tim. 2:3, 4). I radujmo se vremenu kad će svi ljudi na Zemlji hvaliti Jehovu i govoriti mu: “Jehova, Bože naš, dostojan si primiti slavu (...) jer ti si sve stvorio” (Otkr. 4:11; w21.08 32:18-20).

Starješine su duhovni pastiri i oni su dužni davati savjete kad je to potrebno. Trebaju se truditi davati savjete koji su praktični i konstruktivni i koji “vesele srce” (Izr. 27:9). Starješine vole svoju braću i sestre. To znači da ponekad trebaju dati savjet nekome tko je krenuo u krivom smjeru (Gal. 6:1). No prije nego starješina razgovara s tom osobom, bilo bi dobro da razmisli o nekim obilježjima ljubavi koja je spomenuo apostol Pavao. “Ljubav je strpljiva i dobrostiva. (...) Sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi” (1. Kor. 13:4, 7). Razmišljanje o tim biblijskim recima pomoći će starješini da ispita iz kojih motiva daje savjet i da pristupi svom suvjerniku s ispravnim stavom. Ako onaj tko dobiva savjet osjeti da je starješini stalo do njega, bit će mu lakše prihvatiti savjet (w22.02 8:3, 5).

Jehova je anđele i ljude stvorio savršenima, bez ikakve mane. A onda je buntovni anđeo Sotona (što na izvornom hebrejskom znači “protivnik”) naveo savršene ljude, Adama i Evu, da se i oni okrenu protiv Jehove. Potom su se i neki drugi anđeli i ljudi pridružili toj pobuni protiv Boga (Juda 6). Jehova se s pravom osjećao izdano. No on ipak strpljivo podnosi svu tu nepravdu i to će činiti sve dok ne dođe vrijeme da uništi sve svoje protivnike. Tada će Jehova i njegovi vjerni sluge osjetiti veliko olakšanje jer više neće morati trpjeti zlo i nepravdu koji vladaju u ovom svijetu. Sotona je optužio Joba i sve druge vjerne Jehovine sluge da služe Bogu iz sebičnih razloga (Job 1:8–11; 2:3–5). Ðavo i dan-danas iznosi takve optužbe (Otkr. 12:10). Mi možemo doprinijeti tome da se dokaže da u njegovim optužbama nema ni trunke istine. To možemo učiniti tako da ustrajno podnosimo kušnje i ostanemo vjerni Jehovi zato što ga volimo svim srcem (w21.07 27:7-8).

Apostol Pavao je na vrlo slikovit način pokazao koliko je važno da promijenimo svoju osobnost i način života. Napisao je da svoju staru osobnost moramo “pribiti na stup” (Rim. 6:6). Kao što je Isus bio spreman podnijeti mučnu smrt da bi ugodio Jehovi, tako i mi trebamo biti spremni na žrtve da bismo mu ugodili. Trebamo, simbolično govoreći, usmrtiti kod sebe stavove i navike koje Jehova mrzi. Samo ako to učinimo, imat ćemo čistu savjest i moći ćemo dobiti vječni život (Ivan 17:3; 1. Petr. 3:21). Jehova neće mijenjati svoja moralna mjerila kako bi se prilagodio nama. Naprotiv, mi se trebamo mijenjati kako bismo se prilagodili njegovim mjerilima (Iza. 1:17, 18; 55:9). Čak i nakon što se krstiš, morat ćeš se boriti protiv neispravnih tjelesnih želja. Moli se Jehovi za pomoć i oslanjaj se na njegov duh, a ne na svoju vlastitu snagu (Gal. 5:22; Filip. 4:6). Trebamo dati sve od sebe da svučemo staru osobnost i nikad je više ne obučemo (w22.03 10:15-17).

Jehova nam obećava da ćemo imati hranu, odjeću i krov nad glavom ako nam njegovo kraljevstvo bude najvažnije u životu i ako budemo živjeli po njegovim pravednim mjerilima (Mat. 6:33). Budemo li se uzdali u to obećanje, nećemo misliti da nam materijalne stvari koje nudi ovaj svijet mogu pružiti sigurnost i trajnu sreću. Mi znamo da pravi unutarnji mir možemo imati samo ako vršimo Jehovinu volju (Filip. 4:6, 7). Čak i ako smo imućni i možemo si mnogo toga priuštiti, trebamo razmisliti imamo li zaista vremena i energije da bismo koristili i održavali sve te stvari. Bi li nam se moglo dogoditi da se previše vežemo za njih? Imajmo na umu da kao članovi Božje obitelji trebamo marljivo izvršavati zadatke koje nam je on povjerio. Dakle, ne smijemo dopustiti da nas išta odvrati od službe Bogu. Mi nipošto ne želimo biti poput čovjeka koji je odbio Isusov poziv da se posveti službi Jehovi i propustio priliku da ga Jehova usvoji kao jednog od svojih sinova – a sve to samo zato što se previše vezao za materijalne stvari koje je posjedovao! (Mar. 10:17–22; w21.08 30:17).

U biblijskim izvještajima prepoznat ćeš one iste Jehovine osobine koje dolaze do izražaja u njegovim djelima stvaranja. Upoznavanje s tim osobinama pomoći će ti da se još više uvjeriš u to da je Jehova stvarna osoba, a ne plod nečije mašte (Izl. 34:6, 7; Psal. 145:8, 9). Što budeš bolje poznavao Jehovu, to će tvoja vjera u njega biti jača, tvoja ljubav prema njemu snažnija i tvoj odnos s njim bliskiji. Razgovaraj s drugima o Bogu i o tome zašto vjeruješ u njega. A što ako netko kome svjedočiš kaže da sumnja u to da Bog postoji, a ti ne znaš što bi mu nato rekao? Pokušaj u nekoj od naših publikacija pronaći biblijske argumente povezane s tom temom i zatim porazgovaraj o njima s tom osobom. Isto tako, možeš zamoliti za pomoć nekog svog suvjernika. Bilo da osoba prihvati biblijske argumente bilo da ih odbaci, tebi će koristiti to što si dublje istražio tu temu. To će osnažiti tvoju vjeru (w21.08 32:14-15).

Ne trebamo se u životu odreći svih užitaka i materijalnih udobnosti da bismo ugodili Jehovi (Prop. 5:19, 20). No ako se ne bismo trudili činiti više u službi Bogu samo zato što nismo spremni na neke žrtve, mogli bismo učiniti istu grešku kao čovjek iz Isusove usporedbe koji je sebi omogućio lagodan život, ali nije mario za Boga (Luka 12:16–21). Kad se suočimo s problemima, trebamo se moliti za pomoć i pažljivo razmisliti što u toj situaciji možemo poduzeti (Izr. 3:21). Jehova nas blagoslivlja na mnogo načina. Svoju zahvalnost za te blagoslove možemo pokazati tako da činimo sve što možemo da bismo ga hvalili (Hebr. 13:15). Isto tako, možemo se truditi još više propovijedati. To će nam donijeti još veće blagoslove. Stoga svaki dan tražimo načine da iskušamo Jehovu i uvjerimo se da je on dobar! (Psal. 34:8). Tada ćemo imati isti stav kao i Isus, koji je rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim zadatak koji mi je povjerio” (Ivan 4:34; w21.08 34:16-19).

Sotona želi da postanemo previše ponosni, odnosno da se uzoholimo. On zna da ćemo, ako počnemo previsoko misliti o sebi, postati poput njega i izgubiti priliku da dobijemo vječni život. Stoga svatko od nas treba paziti “da se ne bi uzoholio i da mu ne bi bila izrečena ista osuda kao Ðavlu” (1. Tim. 3:6, 7). To se može dogoditi bilo kome od nas, bez obzira na to jesmo li novi u istini ili već godinama služimo Jehovi. Onaj tko pati od ponosa zapravo je sebičan. Sotona nas pokušava navesti da budemo sebični i mislimo više na sebe nego na Jehovu, i to naročito onda kad se suočavamo s problemima. Naprimjer, jesi li ikad bio optužen za nešto što nisi učinio? Je li ti netko učinio neku nepravdu? Sotona bi bio presretan kad bi se ti zbog toga ljutio na Jehovu ili svoju braću. On te želi navesti na zaključak da je jedino rješenje uzeti stvari u svoje ruke. Ðavo želi da probleme rješavaš na svoj način, umjesto da se držiš uputa koje ti Jehova daje u svojoj Riječi (Prop. 7:16, 20; w21.06 24:4-5).

Jehova je proroku Hagaju povjerio jedan važan zadatak. Hagaj je vjerojatno bio među Židovima koji su se 537. pr. n. e. vratili u Jeruzalem iz izgnanstva u Babilonu. Ubrzo nakon što su se vratili u grad, ti su vjerni Božji sluge položili temelj Jehovinog doma, odnosno hrama (Ezra 3:8, 10). No nedugo zatim stvari su krenule nizbrdo. Židovi su se obeshrabrili te su prestali graditi hram jer su se suočili s protivljenjem neprijatelja (Ezra 4:4; Hag. 1:1, 2). Zato je Jehova 520. pr. n. e. poslao Hagaja da potakne Židove da revno prionu na posao i dovrše hram (Ezra 6:14, 15). Hagajeva poruka trebala je Židovima ojačati vjeru u Jehovu. Izraz “Jehova nad vojskama” sigurno ih je ohrabrio i utješio. Jehova zapovijeda ogromnom vojskom anđela i zato su se Židovi trebali uzdati u njega da bi uspješno završili posao koji su započeli (w21.09 37:4-5).

Danas među Jehovinim svjedocima iz cijelog svijeta vladaju ljubav i jedinstvo. Za razliku od svih drugih religija mi smo blisko povezani i volimo jedni druge iako se razlikujemo po nacionalnosti, rasi i kulturi iz koje potječemo. Ta ljubav dolazi do izražaja na našim skupštinskim sastancima i većim skupovima. Ljubav koja vlada među nama jača naše uvjerenje da štujemo Jehovu onako kako to on želi (Ivan 13:34). Biblija nas potiče da volimo jedni druge “svim srcem” (1. Petr. 4:8). To, između ostalog, činimo tako da opraštamo jedni drugima i podnosimo tuđe mane. Isto tako, trudimo se biti velikodušni i gostoljubivi prema svima u skupštini, čak i prema onima koji su nas možda uvrijedili (Kol. 3:12–14). Takva je ljubav najistaknutiji znak po kojem se može prepoznati da smo mi pravi kršćani (w21.10 42:13-14).

Može li isključenje pomoći nepokajničkom grešniku da se promijeni? Da, može. Mnogi koji su činili teške grijehe rekli su da im je to što su bili isključeni pomoglo da se urazume, promijene svoj način postupanja i vrate se Jehovi (Hebr. 12:5, 6). No zašto možemo reći da je isključenje nepokajničkog grešnika izraz milosrđa prema skupštini? Prikažimo to jednom usporedbom. Pastir primijeti da je jedna od njegovih ovaca bolesna. Da bi je izliječio, mora je odvojiti od ostatka stada. Ovce vole biti zajedno s drugim ovcama i mogu se uznemiriti kad ih se odvoji od stada. No znači li to da je pastir postupio okrutno ili nemilosrdno kad je odlučio bolesnu ovcu odvojiti od ostalih? Naravno da ne. On zna da ne smije dopustiti da bolesna ovca bude u stadu jer bi se tada bolest mogla proširiti na druge ovce. Time što odvoji bolesnu ovcu pastir zapravo štiti cijelo stado (w21.10 41:9-10).

Mi smo jako zahvalni za to što pripadamo međunarodnom bratstvu u kojem vlada ljubav. Želimo da nam se što više ljudi pridruži u štovanju našeg Boga. Zato trebamo paziti da nikad ne učinimo nešto čime bismo nanijeli sramotu Jehovinom narodu ili našem nebeskom Ocu. Uvijek se trudimo uzorno ponašati kako bismo potaknuli ljude da prihvate dobru vijest. Ponekad ljudi mogu ružno govoriti o nama ili nas čak mogu progoniti zbog toga što smo poslušni svom nebeskom Ocu. Što ako nas je strah govoriti drugima o svojim vjerovanjima? Možemo biti sigurni da će nam Jehova i njegov Sin pomoći. Isus je rekao svojim učenicima da se ne trebaju brinuti kako će govoriti ili što će reći. Zašto se nisu trebali brinuti? Isus im je rekao da će im se “u taj čas dati prave riječi”. Potom je objasnio: “Naime, nećete govoriti vi sami, nego će duh vašeg Oca govoriti preko vas” (Mat. 10:19, 20; w21.09 38:17-18).

Mojsije je rekao da je Jehova naše utočište (Psal. 90:1). Kratko prije svoje smrti on je istaknuo još nešto što nam može biti vrlo utješno. Napisao je: “Bog je tvoje utočište od davnina, njegove te vječne ruke nose” (Pnz. 33:27). Što nam riječi “njegove te vječne ruke nose” govore o Jehovi? Ako vjerujemo u to da je Jehova naše utočište, osjećamo se sigurno i zaštićeno. Ipak, ima dana kad smo tužni ili obeshrabreni i jednostavno si ne možemo pomoći. Što Jehova čini za nas u takvim situacijama? (Psal. 136:23). On nas svojim snažnim rukama nježno podiže i pomaže nam da ponovno stanemo na noge (Psal. 28:9; 94:18). Lijepo je znati da se uvijek možemo osloniti na Boga. Imajmo na umu ove ohrabrujuće misli: Kao prvo, gdje god da živimo, Jehova će nas uvijek štititi. Kao drugo, našem brižnom nebeskom Ocu jako je stalo do nas (w21.11 44:15-16).

Isus je znao da će se vjera njegovih učenika naći na kušnji kad budu doživljavali nepravdu. Kako bi im pomogao da se lakše nose s nepravdom, ispričao je jednu usporedbu koja je zapisana u Evanđelju po Luki. Udovica iz te usporedbe stalno je dolazila jednom nepravednom sucu i molila ga da joj udijeli pravdu. Bila je uvjerena da će joj se upornost isplatiti. Na koncu je sudac udovoljio njenoj molbi. Što učimo iz toga? Jehova nije nepravedan. Zato je Isus rekao: “Neće li se onda Bog pobrinuti da njegovi izabrani koji k njemu vape dan i noć dobiju pravdu?” (Luka 18:1–8). A potom je dodao: “Kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći takvu vjeru na zemlji?” Kad doživljavamo nepravdu, trebamo biti strpljivi i ustrajni te tako pokazati da imamo snažnu vjeru kao i ta udovica. Ako imamo takvu vjeru, možemo biti sigurni da će nam Jehova prije ili kasnije pomoći. Isto tako, trebamo vjerovati da molitva ima veliku moć (w21.11 47:12, 14).

Mladi, imate li ponekad osjećaj da su Jehovina načela prestroga i da vas sputavaju? Sotona bi htio da tako razmišljate. On želi da svoju pažnju usmjerite na ono što rade ljudi koji idu prostranim putem i da mislite kako je njima jako lijepo u životu. Želi da mislite kako puno toga propuštate i da se ne zabavljate tako dobro kao vaši vršnjaci iz škole ili neki ljudi koje gledate na internetu. Sotona vas želi uvjeriti da vas Jehovina načela sprečavaju da u potpunosti uživate u životu. No imajte na umu: Sotona ne želi da oni koji idu njegovim putem vide što ih čeka na kraju tog putovanja (Mat. 7:13, 14). S druge strane, Jehova vam je jasno pokazao kakva divna budućnost čeka one koji ostanu na putu koji vodi u život (Psal. 37:29; Iza. 35:5, 6; 65:21–23; w21.12 51:6-7).

Mi znamo da je dobro opraštati i da trebamo tako postupati. No možda nam to ipak nije lako. Možda je i apostolu Petru ponekad bilo teško oprostiti drugima (Mat. 18:21, 22). Što ti može pomoći da oprostiš onome tko te povrijedio? Kao prvo, razmišljaj o tome koliko Jehova oprašta tebi (Mat. 18:32, 33). Mi ne zaslužujemo da nam Bog oprašta, ali on to velikodušno čini (Psal. 103:8–10). Osim toga, mi smo “dužni voljeti jedni druge”. Dakle, opraštanje nije stvar izbora. Mi jednostavno moramo opraštati svojoj braći i sestrama (1. Ivan. 4:11). Kao drugo, razmišljaj o tome zašto je dobro opraštati drugima. Kad oprostimo onome tko nas je povrijedio, činimo dobro toj osobi, jačamo jedinstvo skupštine, štitimo svoje prijateljstvo s Jehovom i oslobađamo se teškog tereta koji nas je pritiskao (2. Kor. 2:7; Kol. 3:14). Kao treće, moli se Onome tko traži od tebe da opraštaš drugima. Nemoj dopustiti Sotoni da razori tvoj dobar odnos s braćom i sestrama (Efež. 4:26, 27). Potrebna nam je Jehovina pomoć kako ne bismo upali u tu Sotoninu zamku (w21.06 25:11, 14).

David je morao bježati da spasi goli život. Moćni izraelski kralj Šaul htio ga je ubiti. Kad je Davidu ponestalo hrane, otišao je u grad Nob i ondje je skromno zamolio jednog svećenika da mu da pet kruhova (1. Sam. 21:1, 3). Kasnije su on i njegovi ljudi potražili utočište u jednoj pećini (1. Sam. 22:1). Kako se David uopće našao u toj teškoj situaciji? Šaul je bio bolesno ljubomoran na Davida jer je on bio omiljen među narodom i jer su ga ljudi hvalili zbog njegovih vojnih pobjeda. Osim toga, Šaul je znao da ga je Jehova odbacio zato što mu je bio neposlušan te da je izabrao Davida da ga zamijeni na prijestolju (1. Sam. 23:16, 17). No Šaul je kao izraelski kralj zapovijedao velikom vojskom te je imao mnogo pristaša, pa je David morao bježati da spasi živu glavu. Je li Šaul zaista mislio da može spriječiti Boga da postavi Davida za kralja? (Iza. 55:11). Biblija ne kaže ništa o tome, no u jedno možemo biti sigurni: Šaul je sebe doveo u vrlo opasnu situaciju. Oni koji se bore protiv Boga na kraju uvijek izgube (w22.01 1:1-2).

Isus je revno propovijedao. Svoju ljubav prema ljudima pokazao je tako što je koristio svaku priliku da bi ih poučavao o Bogu (Luka 19:47, 48). Što ga je na to poticalo? Suosjećanje prema ljudima. Ponekad je tako mnogo ljudi htjelo slušati Isusa da on i njegovi učenici “nisu mogli ni jesti” (Mar. 3:20). Kad je jedan čovjek noću došao k Isusu da bi razgovarao s njim, on je spremno odvojio vrijeme za njega. Većina onih koji su slušali Isusa nije prihvatila njegova učenja. Ali svi su dobili temeljito svjedočanstvo. I mi danas želimo svima pružiti priliku da čuju dobru vijest (Djela 10:42). Zato trebamo biti prilagodljivi u službi. Umjesto da uvijek idemo u službu onda kad to nama odgovara, trebamo se prilagoditi ljudima i ići u službu onda kad možemo razgovarati s više osoba. Budemo li tako postupali, možemo biti sigurni da će Jehova biti zadovoljan našom službom (w22.01 3:13-14).

Danas mnogi ljudi ne vjeruju onima koji imaju neki autoritet. Vidjeli su da pravni i politički sustavi idu na ruku bogatima i moćnima i da uskraćuju pravdu siromašnima. Osim toga, neki vjerski vođe čine razna loša djela, zbog čega su neki ljudi izgubili povjerenje u Boga. Zato, kad netko počne proučavati Bibliju s nama, trebamo mu pomoći da izgradi povjerenje u Jehovu i u njegove predstavnike na Zemlji. Naravno, oni koji proučavaju Bibliju nisu jedini koji trebaju naučiti vjerovati Jehovi i njegovoj organizaciji. Čak i oni koji su godinama u istini ne smiju nikad zaboraviti da Jehova uvijek zna što je najbolje. No ponekad dođe do situacija u kojima bi se naše povjerenje u Jehovu moglo naći na kušnji (w22.02 6:1-2).